Sahih al-Bukhari, hadis 2116
Prenosi Abdullah ibn Umar. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Abdullah ibn Umar
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
قَالَ أَبُو عَبْدِ اللَّهِ وَقَالَ اللَّيْثُ حَدَّثَنِي عَبْدُ الرَّحْمَنِ بْنُ خَالِدٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، عَنْ سَالِمِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ بِعْتُ مِنْ أَمِيرِ الْمُؤْمِنِينَ عُثْمَانَ مَالاً بِالْوَادِي بِمَالٍ لَهُ بِخَيْبَرَ، فَلَمَّا تَبَايَعْنَا رَجَعْتُ عَلَى عَقِبِي حَتَّى خَرَجْتُ مِنْ بَيْتِهِ، خَشْيَةَ أَنْ يُرَادَّنِي الْبَيْعَ، وَكَانَتِ السُّنَّةُ أَنَّ الْمُتَبَايِعَيْنِ بِالْخِيَارِ حَتَّى يَتَفَرَّقَا، قَالَ عَبْدُ اللَّهِ فَلَمَّا وَجَبَ بَيْعِي وَبَيْعُهُ رَأَيْتُ أَنِّي قَدْ غَبَنْتُهُ بِأَنِّي سُقْتُهُ إِلَى أَرْضِ ثَمُودٍ بِثَلاَثِ لَيَالٍ وَسَاقَنِي إِلَى الْمَدِينَةِ بِثَلاَثِ لَيَالٍ.
Ebu Abdullah je rekao: El-Lejs je rekao: Prenio mi je Abdurrahman ibn Halid, od Ibn Šihaba, od Salima ibn Abdullaha, od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, koji je kazao: Zamijenio sam svoj imetak u Hajberu za imetak vođe pravovjernika Osmana, radijallahu anhu, u Vadiju. Kada smo sklopili kupoprodaju, hodao sam unazad sve dok nisam izašao iz njegove kuće, iz straha da ne poništi kupovinu, jer je sunnet bio da kupac i prodavac imaju pravo izbora sve dok se ne raziđu. Abdullah je rekao: Kada je moja i njegova kupovina postala obavezujuća, shvatio sam da sam ga oštetio time što sam ga doveo na zemlju Semuda, udaljenu tri noći putovanja, a on je mene doveo bliže Medini, na udaljenost od tri noći putovanja od mog prijašnjeg imetka.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Pri kupoprodaji svaka strana može odustati sve dok se ne raziđu.
Pravo kupca i prodavca da potvrde ili raskinu dogovor dok su još zajedno na mjestu transakcije.
Direktna zamjena jedne imovine za drugu, bez navođenja novčanog iznosa u tekstu.
Područje koje se u predaji spominje kao odredište Osmanove imovine.
Klasični učenjaci su iz iskaza o razilaženju zaključili da strane nakon sklapanja kupoprodaje imaju vremena za razmišljanje dok god ostaju zajedno. Pravne škole se razlikuju u pogledu pravne primjene: hanefijska i malikijska škola ne priznaju opće pravo na raskid koje prestaje isključivo razilaženjem, dok šafijska i hanbelijska škola to pravo načelno priznaju. Završetak također pokazuje Ibn Omerovu brigu za pravednost: nakon što je kupoprodaja postala obavezujuća, shvatio je da je razmjena bila na Osmanovu štetu.
- Prije razmjene jasno navedite koja se imovina prenosi te kakav je odnos njihove vrijednosti i lokacije.
- Iskoristite vrijeme za razmišljanje da mirno preispitate dogovor i pošteno recite ako želite odustati od njega.
- Ako naknadno uvidite da je druga strana oštećena transakcijom, preuzmite odgovornost i potražite pravedno rješenje.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.