Sahih al-Bukhari, hadis 2417
Prenosi Abdullah ibn Mas'ud. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Od al‑Bukhari do Poslanika ﷺ
- 1Muhammadprenio je to osobi al‑Bukhariمُحَمَّدٌ
- 2Abu Mu'awiyaأَبُو مُعَاوِيَةَ
- 3Al‑A'mashالأَعْمَشِ
- 4Shaqiqشَقِيقٍ
- 5Abdullahعَبْدِ اللَّهِ
- 6Allahov Poslanik ﷺرَسُولُ اللَّهِ ﷺ
Redoslijed je kao u arapskom tekstu ove predaje. Imena su transliterirana s arapskog na latinicu. Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا مُحَمَّدٌ، أَخْبَرَنَا أَبُو مُعَاوِيَةَ، عَنِ الأَعْمَشِ، عَنْ شَقِيقٍ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " مَنْ حَلَفَ عَلَى يَمِينٍ وَهْوَ فِيهَا فَاجِرٌ لِيَقْتَطِعَ بِهَا مَالَ امْرِئٍ مُسْلِمٍ لَقِيَ اللَّهَ وَهْوَ عَلَيْهِ غَضْبَانُ ". قَالَ فَقَالَ الأَشْعَثُ فِيَّ وَاللَّهِ كَانَ ذَلِكَ، كَانَ بَيْنِي وَبَيْنَ رَجُلٍ مِنَ الْيَهُودِ أَرْضٌ فَجَحَدَنِي، فَقَدَّمْتُهُ إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ لِي رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَلَكَ بَيِّنَةٌ ". قُلْتُ لاَ. قَالَ فَقَالَ لِلْيَهُودِيِّ " احْلِفْ ". قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِذًا يَحْلِفَ، وَيَذْهَبَ بِمَالِي، فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى {إِنَّ الَّذِينَ يَشْتَرُونَ بِعَهْدِ اللَّهِ وَأَيْمَانِهِمْ ثَمَنًا قَلِيلاً} إِلَى آخِرِ الآيَةِ.
Prenosi Abdullah (r.a.): Allahov Poslanik ﷺ je rekao:
"Ko se lažno zakune kako bi nepravedno prisvojio imetak nekog muslimana, susrest će Allaha dok bude gnjevan na njega." El-Eš'as je rekao: "Tako mi Allaha, ova objava se odnosi na mene. Imao sam zemlju sa jednim Jevrejem, pa je on porekao moje vlasništvo. Doveo sam ga pred Vjerovjesnika ﷺ koji me upita: 'Imaš li dokaz?' Rekao sam: 'Ne.' Tada reče Jevreju: 'Zakuni se.' Ja rekoh: 'Allahov Poslaniče, on će se zakleti i odnijeti moj imetak!' Tad Allah Uzvišeni objavi: {One koji zamjenjuju Allahov zavjet i svoje zakletve za nešto malo...}"
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Lažna zakletva radi prisvajanja tuđe imovine izaziva tešku Božiju srdžbu.
Al-Ash'ath ibn Qays pripovijeda da je imao spor oko zemlje s jednim Jevrejem. Pošto Al-Ash'ath nije imao dokaz, Poslanik ﷺ zatražio je od druge strane da se zakune. Al-Ash'ath se bojao da će ga ta zakletva lišiti njegove imovine; tada je objavljen ajet o onima koji Božiji zavjet i zakletve prodaju za neznatnu cijenu.
Zakletva kojom neko svjesno potvrđuje nešto što nije istina.
Svjedočenje ili drugi pravno prihvatljiv podatak koji potkrepljuje neki zahtjev.
Privremena ovosvjetska korist koja se ne može mjeriti s Božijim sudom.
Učenjaci iz ovoga zaključuju da je imovina nepovrediva i da zakletva ne stvara zakonito pravo vlasništva ako se onaj ko se zaklinje služi lažima. Prema islamskom pravosuđu, tužilac u sporu načelno treba iznijeti dokaz; ako ga nema, od tuženog se može zatražiti da se zakune. Četiri sunijske pravne škole prihvataju ovo osnovno načelo, uz dodatna pravila o dokazima, zakletvama i postupanju u posebnim slučajevima. Upozorenje na Božiju srdžbu naglašava da zloupotreba sudskog postupka nosi teške posljedice i na Ahiretu.
- Nikada se ne zaklinji za tvrdnju za koju znaš da je lažna, čak ni da bi stekao novac ili zemlju.
- Čuvaj ugovore, poruke i druge dokaze o vlasništvu kako bi se spor mogao pažljivo razmotriti.
- Ako si imovinu stekao nepravedno, vrati je i zatraži oprost od oštećene osobe.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.