Sunan Abi Dawud, hadis 3606
Prenosi Abdullah ibn Abbas. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Abdullah ibn Abbas
Predaja
حَدَّثَنَا الْحَسَنُ بْنُ عَلِيٍّ، حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ آدَمَ، حَدَّثَنَا ابْنُ أَبِي زَائِدَةَ، عَنْ مُحَمَّدِ بْنِ أَبِي الْقَاسِمِ، عَنْ عَبْدِ الْمَلِكِ بْنِ سَعِيدِ بْنِ جُبَيْرٍ، عَنْ أَبِيهِ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ، قَالَ خَرَجَ رَجُلٌ مِنْ بَنِي سَهْمٍ مَعَ تَمِيمٍ الدَّارِيِّ وَعَدِيِّ بْنِ بَدَّاءَ فَمَاتَ السَّهْمِيُّ بِأَرْضٍ لَيْسَ بِهَا مُسْلِمٌ فَلَمَّا قَدِمَا بِتَرِكَتِهِ فَقَدُوا جَامَ فِضَّةٍ مُخَوَّصًا بِالذَّهَبِ فَأَحْلَفَهُمَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ثُمَّ وُجِدَ الْجَامُ بِمَكَّةَ فَقَالُوا اشْتَرَيْنَاهُ مِنْ تَمِيمٍ وَعَدِيٍّ فَقَامَ رَجُلاَنِ مِنْ أَوْلِيَاءِ السَّهْمِيِّ فَحَلَفَا لَشَهَادَتُنَا أَحَقُّ مِنْ شَهَادَتِهِمَا وَإِنَّ الْجَامَ لِصَاحِبِهِمْ . قَالَ فَنَزَلَتْ فِيهِمْ { يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا شَهَادَةُ بَيْنِكُمْ إِذَا حَضَرَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ } الآيَةَ .
Prenosi Abdullah ibn Abbas (r.a.): Jedan čovjek iz plemena Benu Sehm putovao je s Temimom ed-Darijem i Adijem ibn Bedda'om. Taj čovjek iz Benu Sehuma umro je u zemlji u kojoj nije bilo muslimana. Kada su donijeli njegovu ostavštinu, nasljednici nisu pronašli srebrnu posudu ukrašenu zlatom. Zato ih je Allahov Poslanik ﷺ zakleo. Kasnije je ta posuda pronađena u Mekki. Ljudi su rekli:
"Kupili smo je od Temima i Adija." Tada su ustala dva čovjeka od nasljednika onog čovjeka iz Benu Sehuma i zaklela se govoreći: "Naše svjedočenje je istinitije od njihovog i ta posuda pripada našem čovjeku." Ibn Abbas je rekao: O njima je objavljen ajet: "O vjernici, kada nekom od vas nastupi smrt..."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
U ostavinskom sporu sudija traži zakletve kada nema dokaza.
Ibn Abbas prenosi da je ovaj događaj bio povod za objavu Kur’ana 5:106, o svjedočenju kada se približi smrt i neko sastavlja oporuku.
Arapsko pleme kojem je pripadao preminuli putnik.
Imovina koju neko ostavi nakon smrti.
Svečana izjava kojom neko poziva Allaha za svjedoka.
Učenjaci iz ovog događaja zaključuju da svjedočenje i zakletve imaju utvrđeno mjesto u pravosuđu, uključujući i sporove oko ostavine. Kur’an 5:106 govori o svjedocima koje neko odredi kada ga smrt zadesi na putovanju; predaja pokazuje kako se spor može razmatrati kada u početku nema drugih muslimanskih svjedoka. Tačna primjena zakletvi i pravila o dokazima razlikuje se prema pravnom pitanju, a pravnici je povezuju sa širim pravilima dokaznog postupka.
- Tokom putovanja pažljivo zabilježi važnu imovinu i želje u vezi s oporukom te ih povjeri pouzdanim svjedocima.
- U sporu oko ostavine, uključene strane trebaju pošteno sačuvati dokaze i prepustiti da se slučaj razmotri u pravičnom postupku.
- Ne zaklinji se u ono u šta nisi siguran; zakletva je ozbiljna odgovornost pred Allahom.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.