Sahih al-Bukhari, hadis 2356
Prenosi Abdullah ibn Masud. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Od al‑Bukhari do Poslanika ﷺ
- 1Abdanprenio je to osobi al‑Bukhariعَبْدَانُ
- 2Abu Hamzaأَبِي حَمْزَةَ
- 3Al‑A'mashالأَعْمَشِ
- 4Shaqiqشَقِيقٍ
- 5Abdullahعَبْدِ اللَّهِ
- 6Allahov Poslanik ﷺرَسُولُ اللَّهِ ﷺ
Redoslijed je kao u arapskom tekstu ove predaje. Imena su transliterirana s arapskog na latinicu. Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا عَبْدَانُ، عَنْ أَبِي حَمْزَةَ، عَنِ الأَعْمَشِ، عَنْ شَقِيقٍ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنه ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَنْ حَلَفَ عَلَى يَمِينٍ يَقْتَطِعُ بِهَا مَالَ امْرِئٍ، هُوَ عَلَيْهَا فَاجِرٌ، لَقِيَ اللَّهَ وَهْوَ عَلَيْهِ غَضْبَانُ" فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى {إِنَّ الَّذِينَ يَشْتَرُونَ بِعَهْدِ اللَّهِ وَأَيْمَانِهِمْ ثَمَنًا قَلِيلاً} الآيَةَ. فَجَاءَ الأَشْعَثُ فَقَالَ مَا حَدَّثَكُمْ أَبُو عَبْدِ الرَّحْمَنِ، فِيَّ أُنْزِلَتْ هَذِهِ الآيَةُ، كَانَتْ لِي بِئْرٌ فِي أَرْضِ ابْنِ عَمٍّ لِي فَقَالَ لِي " شُهُودَكَ ". قُلْتُ مَا لِي شُهُودٌ. قَالَ " فَيَمِينَهُ ". قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِذًا يَحْلِفَ. فَذَكَرَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم هَذَا الْحَدِيثَ، فَأَنْزَلَ اللَّهُ ذَلِكَ تَصْدِيقًا لَهُ.
Prenosi Abdullah (r.a.): Poslanik ﷺ je rekao:
"Ko se zakune lažnom zakletvom kako bi nepravedno prisvojio tuđi imetak, on je u tome griješnik i susrest će Allaha dok bude On na njega gnjevan." Zatim je Allah Uzvišeni objavio: {One koji zamjenjuju Allahov zavjet i svoje zakletve za nešto malo...}. Tada dođe El-Eš'as i reče: "Šta vam je pričao Ebu Abdur-Rahman (Abdullah)? Ova ajet je objavljen o meni. Imao sam bunar na zemlji svog amidžića. Poslanik ﷺ me upita: 'Imaš li svjedoke?' Rekao sam: 'Nemam svjedoka.' On reče: 'Onda neka se on zakune.' Ja rekoh: 'Allahov Poslaniče, on će se odmah zakleti!' Tada Poslanik ﷺ spomenu ovaj hadis, pa Allah objavi ovaj ajet kao potvrdu njegovih riječi."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Lažna zakletva radi prisvajanja tuđe imovine donosi tešku Božiju srdžbu.
Al-Aš'as ibn Kajs ispričao je da se sporio oko bunara na zemlji svog rođaka. Pošto nije imao svjedoke, Poslanik ﷺ ukazao je da se druga strana može zakleti. Al-Aš'as se bojao da će se ona lažno zakleti; zatim je spomenut ajet 3:77 kao potvrda ozbiljnosti upozorenja.
Zakletva kojom osoba svjesno laže, naprimjer da bi sudski spor riješila u svoju korist.
Uzimanje tuđeg novca, zemlje ili drugih dobara bez prava na njih.
Privremena ovosvjetska korist koja nije vrijedna kršenja Allahovog zavjeta.
Klasični učenjaci objašnjavaju da svjesno lažno zaklinjanje radi oduzimanja tuđeg prava spada u velike grijehe. Upozorenje naglašava da sudska presuda ne čini imovinu zakonito stečenom ako je zakletva bila lažna. Sunitske pravne škole priznaju važnost dokaza i zakletve tuženog u sporovima; nijedna od tih procedura ne dopušta svjesno laganje niti zadržavanje tuđe imovine.
- U sporu pošteno iznesi sve dostupne dokumente i svjedočenja i nikada ne falsifikuj dokaze.
- Zaklinji se samo kada govoriš istinu; nikada ne koristi zakletvu da bi stekao tuđi novac ili zemlju.
- Ispravi nepravdu i vrati nezakonito stečenu imovinu njenom zakonitom vlasniku.
Ova predaja iz iste priče također naglašava da zakletva kojom neko nezakonito polaže pravo na tuđu imovinu ima ozbiljne posljedice.
Sahih al-Bukhari · #2355 (Sahih)Ova sahih predaja govori o teškoj prijetnji onome ko se lažnom zakletvom posluži da muslimanu oduzme imovinu.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.