Sahih al-Bukhari, hadis 2357
Prenosi Abdullah ibn Masud. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Od al‑Bukhari do Poslanika ﷺ
- 1Abdanprenio je to osobi al‑Bukhariعَبْدَانُ
- 2Abu Hamzaأَبِي حَمْزَةَ
- 3Al‑A'mashالأَعْمَشِ
- 4Shaqiqشَقِيقٍ
- 5Abdullahعَبْدِ اللَّهِ
- 6Allahov Poslanik ﷺرَسُولُ اللَّهِ ﷺ
Redoslijed je kao u arapskom tekstu ove predaje. Imena su transliterirana s arapskog na latinicu. Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا عَبْدَانُ، عَنْ أَبِي حَمْزَةَ، عَنِ الأَعْمَشِ، عَنْ شَقِيقٍ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنه ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَنْ حَلَفَ عَلَى يَمِينٍ يَقْتَطِعُ بِهَا مَالَ امْرِئٍ، هُوَ عَلَيْهَا فَاجِرٌ، لَقِيَ اللَّهَ وَهْوَ عَلَيْهِ غَضْبَانُ" فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى {إِنَّ الَّذِينَ يَشْتَرُونَ بِعَهْدِ اللَّهِ وَأَيْمَانِهِمْ ثَمَنًا قَلِيلاً} الآيَةَ. فَجَاءَ الأَشْعَثُ فَقَالَ مَا حَدَّثَكُمْ أَبُو عَبْدِ الرَّحْمَنِ، فِيَّ أُنْزِلَتْ هَذِهِ الآيَةُ، كَانَتْ لِي بِئْرٌ فِي أَرْضِ ابْنِ عَمٍّ لِي فَقَالَ لِي " شُهُودَكَ ". قُلْتُ مَا لِي شُهُودٌ. قَالَ " فَيَمِينَهُ ". قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِذًا يَحْلِفَ. فَذَكَرَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم هَذَا الْحَدِيثَ، فَأَنْزَلَ اللَّهُ ذَلِكَ تَصْدِيقًا لَهُ.
Prenosi Abdullah (radijallahu anhu): Vjerovjesnik ﷺ je rekao:
"Ko se lažno zakune kako bi tuđi imetak prisvojio, srest će Allaha dok je On na njega gnjevan." Zatim je Allah Uzvišeni objavio: {"One koji zamjenjuju Allahov zavjet i svoje zakletve za nešto malo..."} Tada je došao El-Eš'as i rekao: "Šta vam je pričao Ebu Abdur-Rahman (Abdullah)? Ova ajeta je objavljena o meni. Imao sam bunar na zemlji svog amidžića. Vjerovjesnik ﷺ me upita: 'Imaš li svjedoke?' Rekao sam: 'Nemam svjedoka.' On reče: 'Onda neka se on zakune.' Ja rekoh: 'Allahov Poslaniče, on će se odmah zakleti!' Tada je Vjerovjesnik ﷺ spomenuo ovaj hadis, a Allah je objavio ovu ajetu kao potvrdu njegovih riječi.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Lažna zakletva kojom se prisvaja tuđa imovina donosi Allahovu srdžbu.
Al-Ash'ath ibn Qays pripovijedao je da je polagao pravo na bunar na zemlji svog rođaka. Pošto nije imao svjedoke, od druge strane zatraženo je da se zakune. Al-Ash'ath se bojao da će se ta osoba lažno zakleti. Poslanik ﷺ spomenuo je upozorenje u vezi s takvom zakletvom, nakon čega je objavljen ajet o onima koji Allahov zavjet i svoje zakletve prodaju za neznatnu cijenu.
Zakletva kojom neko svjesno laže, u ovom slučaju da bi prisvojio tuđu imovinu.
Ozbiljno upozorenje na Allahovo negodovanje i kaznu.
Osobe koje na osnovu vlastitog saznanja mogu posvjedočiti o nekom potraživanju.
Učenjaci iz ovoga zaključuju da zakletva ne može učiniti zakonitim posjedovanje onoga što pripada drugome. Upozorenje se posebno snažno odnosi na onoga ko svjesno laže; i sudije i stranke moraju pažljivo postupati s dokazima i zakletvama. Četiri sunitske pravne škole u sporovima priznaju važnost dokaza i zakletve tuženog kada tužilac nema dokaz; međutim, sudska presuda ne čini pred Allahom dopuštenom imovinu stečenu nepravdom.
- Nikada se ne zaklinji u nešto za šta znaš da nije istina, naročito ne da bi stekao imovinu.
- Čuvaj dokaze o vlasništvu i dogovorima kako bi se sporovi mogli pravično razmotriti.
- Vrati imovinu stečenu prevarom ili lažnom zakletvom i ispravi nepravdu prema vlasniku.
I ova predaja spominje da će se onaj ko lažnom zakletvom potražuje tuđu imovinu suočiti s Allahovom srdžbom.
Sahih al-Bukhari · #2355 (Sahih)Ovaj hadis govori o teškoj odgovornosti osobe koja zakletvu koristi da bi nepravedno stekla imovinu.
Sahih al-Bukhari · #2358 (Sahih)I ova predaja od Abu Hurayra prenosi teške posljedice lažne zakletve kojom se krši pravo drugoga.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.