Sahih al-Bukhari, hadis 2666
Prenosi Abdullah ibn Masud. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Od al‑Bukhari do Poslanika ﷺ
- 1Muhammadprenio je to osobi al‑Bukhariمُحَمَّدٌ
- 2Abu Mu'awiyaأَبُو مُعَاوِيَةَ
- 3Al‑A'mashالأَعْمَشِ
- 4Shaqiqشَقِيقٍ
- 5Abdullahعَبْدِ اللَّهِ
- 6Allahov Poslanik ﷺرَسُولُ اللَّهِ ﷺ
Redoslijed je kao u arapskom tekstu ove predaje. Imena su transliterirana s arapskog na latinicu. Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا مُحَمَّدٌ، أَخْبَرَنَا أَبُو مُعَاوِيَةَ، عَنِ الأَعْمَشِ، عَنْ شَقِيقٍ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " مَنْ حَلَفَ عَلَى يَمِينٍ وَهْوَ فِيهَا فَاجِرٌ، لِيَقْتَطِعَ بِهَا مَالَ امْرِئٍ مُسْلِمٍ، لَقِيَ اللَّهَ وَهْوَ عَلَيْهِ غَضْبَانُ ". قَالَ فَقَالَ الأَشْعَثُ بْنُ قَيْسٍ فِيَّ وَاللَّهِ كَانَ ذَلِكَ، كَانَ بَيْنِي وَبَيْنَ رَجُلٍ مِنَ الْيَهُودِ أَرْضٌ فَجَحَدَنِي، فَقَدَّمْتُهُ إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ لِي رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَلَكَ بَيِّنَةٌ ". قَالَ قُلْتُ لاَ. قَالَ فَقَالَ لِلْيَهُودِيِّ " احْلِفْ ". قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِذًا يَحْلِفَ وَيَذْهَبَ بِمَالِي. قَالَ فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى {إِنَّ الَّذِينَ يَشْتَرُونَ بِعَهْدِ اللَّهِ وَأَيْمَانِهِمْ ثَمَنًا قَلِيلاً} إِلَى آخِرِ الآيَةِ.
Prenosi Abdullah, radijallahu anhu: Allahov Poslanik ﷺ je rekao:
"Ko se lažno zakune kako bi nepravedno prisvojio imetak nekog muslimana, susrest će Allaha na Sudnjem danu, a On će biti gnjevan na njega." El-Eš'as ibn Kajs je rekao: "Tako mi Allaha, ovo je objavljeno povodom mene! Između mene i jednog židova postojao je spor oko zemlje, pa je on porekao moje pravo. Doveo sam ga pred Vjerovjesnika ﷺ. Allahov Poslanik ﷺ me upitao: 'Imaš li dokaz?' Odgovorio sam: 'Nemam.' Tada je rekao Židovu: 'Zakuni se.' Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, on će se sigurno zakleti i nepravedno uzeti moj imetak!' Tada je Allah Uzvišeni objavio: {One koji zamjenjuju Allahov zavjet i svoje zakletve za nešto malo...} do kraja ajeta."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Lažna zakletva kojom se prisvaja tuđa imovina donosi Allahovu srdžbu.
Al-Ash'ath ibn Qays ispričao je da se sporio oko zemlje s jednim jevrejskim muškarcem, koji je poricao njegovo pravo. Pošto Al-Ash'ath nije imao dokaz, Poslanik ﷺ zatražio je od druge strane da se zakune. Al-Ash'ath se bojao da će ga ta zakletva lišiti njegovog prava. Predaja povezuje ovaj događaj s objavom Kur'ana 3:77.
Zakletva u kojoj neko svjesno laže ili neistinu predstavlja kao istinu.
Uzimanje ili zadržavanje nečega na šta osoba nema zakonsko pravo.
Valjan pokazatelj ili svjedočenje koje potkrepljuje nečiji zahtjev u sporu.
Učenjaci iz ovoga zaključuju da se zakletva ne smije koristiti kao sredstvo za otimanje tuđe imovine i da je svjesno lažno svjedočenje težak grijeh. Spominjanje Allahove srdžbe naglašava ozbiljnost tog čina. U sudskom postupku tužilac iznosi dokaz; ako ga nema, od tuženog se može zatražiti da se zakune. Zakletva određuje formalnu presudu, ali ne čini nepravdu dopuštenom pred Allahom.
- Nikada se ne zaklinji da bi laž učinio uvjerljivom ili stekao tuđu imovinu.
- Čuvaj dokumente i druge valjane dokaze o vlasništvu i dogovorima.
- Ako se zaklinješ u sporu, govori istinu, čak i kada te ona košta novca.
Ova sahih predaja također govori o teškim posljedicama lažne zakletve u sporu oko prava.
Sahih al-Bukhari · #2665 (Sahih)Ova predaja pojašnjava ulogu dokaza i zakletve u rješavanju zahtjeva.
Sahih al-Bukhari · #2667 (Sahih)Ova predaja nadovezuje se na isto upozorenje protiv zakletve kojom se imovina stiče na nepravedan način.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.