Sahih al-Bukhari, hadis 2772
Prenosi Abdullah ibn Umar. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Abdullah ibn Umar
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا يَزِيدُ بْنُ زُرَيْعٍ، حَدَّثَنَا ابْنُ عَوْنٍ، عَنْ نَافِعٍ، عَنِ ابْنِ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ أَصَابَ عُمَرُ بِخَيْبَرَ أَرْضًا فَأَتَى النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ أَصَبْتُ أَرْضًا لَمْ أُصِبْ مَالاً قَطُّ أَنْفَسَ مِنْهُ، فَكَيْفَ تَأْمُرُنِي بِهِ قَالَ " إِنْ شِئْتَ حَبَّسْتَ أَصْلَهَا، وَتَصَدَّقْتَ بِهَا ". فَتَصَدَّقَ عُمَرُ أَنَّهُ لاَ يُبَاعُ أَصْلُهَا وَلاَ يُوهَبُ وَلاَ يُورَثُ، فِي الْفُقَرَاءِ وَالْقُرْبَى وَالرِّقَابِ وَفِي سَبِيلِ اللَّهِ وَالضَّيْفِ وَابْنِ السَّبِيلِ، وَلاَ جُنَاحَ عَلَى مَنْ وَلِيَهَا أَنْ يَأْكُلَ مِنْهَا بِالْمَعْرُوفِ، أَوْ يُطْعِمَ صَدِيقًا غَيْرَ مُتَمَوِّلٍ فِيهِ.
Prenosi Ibn Omer (r.a.): Kada je Omer dobio zemlju u Hajberu, došao je Vjerovjesniku ﷺ i rekao:
"Dobio sam zemlju koju nikada nisam imao vredniju od nje, pa šta mi savjetuješ da učinim s njom?" Vjerovjesnik ﷺ reče: "Ako želiš, možeš zadržati njen asl (osnovicu) kao vakuf i davati njene prihode kao sadaku." Tako je Omer dao tu zemlju kao vakuf pod uvjetom da se njen asl ne smije prodati, pokloniti niti naslijediti, a njeni plodovi će se trošiti na siromahe, rodbinu, oslobađanje robova, na Allahovom putu, za goste i putnike namjernike. Nema grijeha onome ko upravlja njime da iz nje jede na poznat (razuman) način ili nahrani prijatelja, s tim da to ne čini s namjerom sticanja bogatstva.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Omer je zadržao zemlju kao vlasništvo, a prihod od nje trajno namijenio u dobrotvorne svrhe.
Omer je stekao vrijednu zemlju u Hajberu i zatražio od Poslanika ﷺ savjet šta da učini s njom.
Imovina čija se glavnica čuva, a prihod koristi za određenu dobrotvornu svrhu.
Osoba koja upravlja imovinom u ime korisnika i raspodjeljuje prihod prema utvrđenim uslovima.
Upravitelj može razumno uzeti dio prihoda ili nahraniti prijatelja, ali ne smije koristiti imovinu da bi se obogatio.
Učenjaci iz ovoga zaključuju da je vakuf valjan kada se glavnica čuva, a prihod troši u dozvoljene svrhe. Četiri sunijske pravne škole priznaju vakuf, iako se razlikuju u nekim pravnim pojedinostima o uslovima i upravljanju. Upravitelj, prema utvrđenim odredbama, može razumno koristiti prihod, ali ne smije sebi davati prednost niti gomilati bogatstvo.
- Razmotri trajni dobrotvorni doprinos pri kojem se izvorna imovina čuva, a prihod pomaže ljudima.
- Prilikom darivanja jasno odredi ko ima korist od dara i kako se imovinom treba upravljati.
- Osoba koja upravlja dobrotvornim fondom treba pažljivo koristiti sredstva i ne smije se bogatiti.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.