Sahih al-Bukhari, hadis 3401
Prenosi Ubayy ibn Ka'b. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Ubayy ibn Ka'b
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا عَلِيُّ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ، حَدَّثَنَا سُفْيَانُ، حَدَّثَنَا عَمْرُو بْنُ دِينَارٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي سَعِيدُ بْنُ جُبَيْرٍ، قَالَ قُلْتُ لاِبْنِ عَبَّاسٍ إِنَّ نَوْفًا الْبَكَالِيَّ يَزْعُمُ أَنَّ مُوسَى صَاحِبَ الْخَضِرِ لَيْسَ هُوَ مُوسَى بَنِي إِسْرَائِيلَ، إِنَّمَا هُوَ مُوسَى آخَرُ. فَقَالَ كَذَبَ عَدُوُّ اللَّهِ حَدَّثَنَا أُبَىُّ بْنُ كَعْبٍ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم " أَنَّ مُوسَى قَامَ خَطِيبًا فِي بَنِي إِسْرَائِيلَ، فَسُئِلَ أَىُّ النَّاسِ أَعْلَمُ فَقَالَ أَنَا. فَعَتَبَ اللَّهُ عَلَيْهِ إِذْ لَمْ يَرُدَّ الْعِلْمَ إِلَيْهِ. فَقَالَ لَهُ بَلَى، لِي عَبْدٌ بِمَجْمَعِ الْبَحْرَيْنِ هُوَ أَعْلَمُ مِنْكَ. قَالَ أَىْ رَبِّ وَمَنْ لِي بِهِ ـ وَرُبَّمَا قَالَ سُفْيَانُ أَىْ رَبِّ وَكَيْفَ لِي بِهِ ـ قَالَ تَأْخُذُ حُوتًا، فَتَجْعَلُهُ فِي مِكْتَلٍ، حَيْثُمَا فَقَدْتَ الْحُوتَ فَهْوَ ثَمَّ ـ وَرُبَّمَا قَالَ فَهْوَ ثَمَّهْ ـ وَأَخَذَ حُوتًا، فَجَعَلَهُ فِي مِكْتَلٍ، ثُمَّ انْطَلَقَ هُوَ وَفَتَاهُ يُوشَعُ بْنُ نُونٍ، حَتَّى أَتَيَا الصَّخْرَةَ، وَضَعَا رُءُوسَهُمَا فَرَقَدَ مُوسَى، وَاضْطَرَبَ الْحُوتُ فَخَرَجَ فَسَقَطَ فِي الْبَحْرِ، فَاتَّخَذَ سَبِيلَهُ فِي الْبَحْرِ سَرَبًا، فَأَمْسَكَ اللَّهُ عَنِ الْحُوتِ جِرْيَةَ الْمَاءِ، فَصَارَ مِثْلَ الطَّاقِ، فَقَالَ هَكَذَا مِثْلُ الطَّاقِ. فَانْطَلَقَا يَمْشِيَانِ بَقِيَّةَ لَيْلَتِهِمَا وَيَوْمَهُمَا، حَتَّى إِذَا كَانَ مِنَ الْغَدِ قَالَ لِفَتَاهُ آتِنَا غَدَاءَنَا لَقَدْ لَقِينَا مِنْ سَفَرِنَا هَذَا نَصَبًا. وَلَمْ يَجِدْ مُوسَى النَّصَبَ حَتَّى جَاوَزَ حَيْثُ أَمَرَهُ اللَّهُ. قَالَ لَهُ فَتَاهُ أَرَأَيْتَ إِذْ أَوَيْنَا إِلَى الصَّخْرَةِ فَإِنِّي نَسِيتُ الْحُوتَ، وَمَا أَنْسَانِيهِ إِلاَّ الشَّيْطَانُ أَنْ أَذْكُرَهُ، وَاتَّخَذَ سَبِيلَهُ فِي الْبَحْرِ عَجَبًا، فَكَانَ لِلْحُوتِ سَرَبًا وَلَهُمَا عَجَبًا. قَالَ لَهُ مُوسَى ذَلِكَ مَا كُنَّا نَبْغِي، فَارْتَدَّا عَلَى آثَارِهِمَا قَصَصًا، رَجَعَا يَقُصَّانِ آثَارَهُمَا حَتَّى انْتَهَيَا إِلَى الصَّخْرَةِ، فَإِذَا رَجُلٌ مُسَجًّى بِثَوْبٍ، فَسَلَّمَ مُوسَى، فَرَدَّ عَلَيْهِ. فَقَالَ وَأَنَّى بِأَرْضِكَ السَّلاَمُ. قَالَ أَنَا مُوسَى. قَالَ مُوسَى بَنِي إِسْرَائِيلَ قَالَ نَعَمْ، أَتَيْتُكَ لِتُعَلِّمَنِي مِمَّا عُلِّمْتَ رَشَدًا. قَالَ يَا مُوسَى إِنِّي عَلَى عِلْمٍ مِنْ عِلْمِ اللَّهِ، عَلَّمَنِيهِ اللَّهُ لاَ تَعْلَمُهُ وَأَنْتَ عَلَى عِلْمٍ مِنْ عِلْمِ اللَّهِ عَلَّمَكَهُ اللَّهُ لاَ أَعْلَمُهُ. قَالَ هَلْ أَتَّبِعُكَ قَالَ {إِنَّكَ لَنْ تَسْتَطِيعَ مَعِيَ صَبْرًا * وَكَيْفَ تَصْبِرُ عَلَى مَا لَمْ تُحِطْ بِهِ خُبْرًا} إِلَى قَوْلِهِ {إِمْرًا} فَانْطَلَقَا يَمْشِيَانِ عَلَى سَاحِلِ الْبَحْرِ، فَمَرَّتْ بِهِمَا سَفِينَةٌ، كَلَّمُوهُمْ أَنْ يَحْمِلُوهُمْ، فَعَرَفُوا الْخَضِرَ، فَحَمَلُوهُ بِغَيْرِ نَوْلٍ، فَلَمَّا رَكِبَا فِي السَّفِينَةِ جَاءَ عُصْفُورٌ، فَوَقَعَ عَلَى حَرْفِ السَّفِينَةِ، فَنَقَرَ فِي الْبَحْرِ نَقْرَةً أَوْ نَقْرَتَيْنِ، قَالَ لَهُ الْخَضِرُ يَا مُوسَى، مَا نَقَصَ عِلْمِي وَعِلْمُكَ مِنْ عِلْمِ اللَّهِ إِلاَّ مِثْلَ مَا نَقَصَ هَذَا الْعُصْفُورُ بِمِنْقَارِهِ مِنَ الْبَحْرِ. إِذْ أَخَذَ الْفَأْسَ فَنَزَعَ لَوْحًا، قَالَ فَلَمْ يَفْجَأْ مُوسَى إِلاَّ وَقَدْ قَلَعَ لَوْحًا بِالْقَدُّومِ. فَقَالَ لَهُ مُوسَى مَا صَنَعْتَ قَوْمٌ حَمَلُونَا بِغَيْرِ نَوْلٍ، عَمَدْتَ إِلَى سَفِينَتِهِمْ فَخَرَقْتَهَا لِتُغْرِقَ أَهْلَهَا، لَقَدْ جِئْتَ شَيْئًا إِمْرًا. قَالَ أَلَمْ أَقُلْ إِنَّكَ لَنْ تَسْتَطِيعَ مَعِيَ صَبْرًا. قَالَ لاَ تُؤَاخِذْنِي بِمَا نَسِيتُ وَلاَ تُرْهِقْنِي مِنْ أَمْرِي عُسْرًا، فَكَانَتِ الأُولَى مِنْ مُوسَى نِسْيَانًا. فَلَمَّا خَرَجَا مِنَ الْبَحْرِ مَرُّوا بِغُلاَمٍ يَلْعَبُ مَعَ الصِّبْيَانِ، فَأَخَذَ الْخَضِرُ بِرَأْسِهِ فَقَلَعَهُ بِيَدِهِ هَكَذَا ـ وَأَوْمَأَ سُفْيَانُ بِأَطْرَافِ أَصَابِعِهِ كَأَنَّهُ يَقْطِفُ شَيْئًا ـ فَقَالَ لَهُ مُوسَى أَقَتَلْتَ نَفْسًا زَكِيَّةً بِغَيْرِ نَفْسٍ لَقَدْ جِئْتَ شَيْئًا نُكْرًا. قَالَ أَلَمْ أَقُلْ لَكَ إِنَّكَ لَنْ تَسْتَطِيعَ مَعِيَ صَبْرًا. قَالَ إِنْ سَأَلْتُكَ عَنْ شَىْءٍ بَعْدَهَا فَلاَ تُصَاحِبْنِي، قَدْ بَلَغْتَ مِنْ لَدُنِّي عُذْرًا. فَانْطَلَقَا حَتَّى إِذَا أَتَيَا أَهْلَ قَرْيَةٍ اسْتَطْعَمَا أَهْلَهَا فَأَبَوْا أَنْ يُضَيِّفُوهُمَا فَوَجَدَا فِيهَا جِدَارًا يُرِيدُ أَنْ يَنْقَضَّ مَائِلاً ـ أَوْمَأَ بِيَدِهِ هَكَذَا وَأَشَارَ سُفْيَانُ كَأَنَّهُ يَمْسَحُ شَيْئًا إِلَى فَوْقُ، فَلَمْ أَسْمَعْ سُفْيَانَ يَذْكُرُ مَائِلاً إِلاَّ مَرَّةً ـ قَالَ قَوْمٌ أَتَيْنَاهُمْ فَلَمْ يُطْعِمُونَا وَلَمْ يُضَيِّفُونَا عَمَدْتَ إِلَى حَائِطِهِمْ لَوْ شِئْتَ لاَتَّخَذْتَ عَلَيْهِ أَجْرًا. قَالَ هَذَا فِرَاقُ بَيْنِي وَبَيْنِكَ، سَأُنَبِّئُكَ بِتَأْوِيلِ مَا لَمْ تَسْتَطِعْ عَلَيْهِ صَبْرًا". قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " وَدِدْنَا أَنَّ مُوسَى كَانَ صَبَرَ، فَقَصَّ اللَّهُ عَلَيْنَا مِنْ خَبَرِهِمَا ". قَالَ سُفْيَانُ قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " يَرْحَمُ اللَّهُ مُوسَى، لَوْ كَانَ صَبَرَ يُقَصُّ عَلَيْنَا مِنْ أَمْرِهِمَا ". وَقَرَأَ ابْنُ عَبَّاسٍ أَمَامَهُمْ مَلِكٌ يَأْخُذُ كُلَّ سَفِينَةٍ صَالِحَةٍ غَصْبًا، وَأَمَّا الْغُلاَمُ فَكَانَ كَافِرًا وَكَانَ أَبَوَاهُ مُؤْمِنَيْنِ. ثُمَّ قَالَ لِي سُفْيَانُ سَمِعْتُهُ مِنْهُ مَرَّتَيْنِ وَحَفِظْتُهُ مِنْهُ. قِيلَ لِسُفْيَانَ حَفِظْتَهُ قَبْلَ أَنْ تَسْمَعَهُ مِنْ عَمْرٍو، أَوْ تَحَفَّظْتَهُ مِنْ إِنْسَانٍ فَقَالَ مِمَّنْ أَتَحَفَّظُهُ وَرَوَاهُ أَحَدٌ عَنْ عَمْرٍو غَيْرِي سَمِعْتُهُ مِنْهُ مَرَّتَيْنِ أَوْ ثَلاَثًا وَحَفِظْتُهُ مِنْهُ.
Sa'id ibn Džubejr prenosi: Rekao sam Ibn Abbasu:
"Nauf El-Bekali tvrdi da Musa, saputnik Hidrov, nije Musa sinova Izraelovih, već neki drugi Musa." Ibn Abbas reče: "Allahov neprijatelj laže! Ubejj ibn Ka'b nam je prenio od Vjerovjesnika ﷺ: 'Jednom je Musa ustao i održao govor pred sinovima Izraelovim. Upitan je ko je najučeniji među ljudima. Odgovorio je: Ja. Allah ga je ukorio jer nije pripisao apsolutno znanje Njemu. Zatim mu Allah reče: Da, kod Mene ima jedan rob na sastavu dvaju mora koji je učeniji od tebe. Musa reče: Gospodaru moj, kako da ga nađem? Allah reče: Uzmi ribu i stavi je u korpu; gdje god izgubiš ribu, tamo je on. Musa uze ribu, stavi je u korpu i krenu sa svojim mladićem Jušaom ibn Nunom dok nisu stigli do stijene gdje su spustili glave (legli). Musa zaspa, a riba iskoči iz korpe i pade u more. Napravi sebi put u moru poput tunela. Allah zaustavi tok vode nad ribom i ona postade poput luka.' (Vjerovjesnik ﷺ je rukama pokazao taj luk). 'Putovali su ostatak noći i sljedeći dan. Sutradan Musa reče svom mladiću: Donesi nam naš doručak, zaista smo se mnogo umorili na ovom putovanju. Musa nije osjetio umor sve dok nije prošao mjesto koje mu je Allah naredio da traži. Mladić mu reče: Zar nisi primijetio da kada smo se odmarali kod one stijene, ja zaboravih ribu – a niko me drugi osim šejtana nije naveo da zaboravim spomenuti je – i ona uđe u more na čudan način? Za ribu bijaše put, a za njih čudo. Musa reče: To je ono što smo tražili. Vratiše se prateći svoje tragove dok nisu stigli do stijene. Tamo ugledaše čovjeka pokrivenog ogrtačem. Musa mu nazva selam, a on mu odgovori i reče: Kako se selami u tvojoj zemlji? Musa reče: Ja sam Musa. On upita: Musa sinova Izraelovih? Musa reče: Da, došao sam ti da me poučiš onome čemu je Allah tebe poučio. On reče: O Musa! Kod mene je dio Allahovog znanja kojemu me Allah poučio, a ti ga ne znaš; a kod tebe je dio Allahovog znanja kojemu je Allah tebe poučio, a ja ga ne znam. Musa reče: Mogu li te slijediti? On reče: {Ti zaista nećeš moći sa mnom strpljiv biti. * A kako ćeš biti strpljiv u onome o čemu ništa ne znaš?}' (Musa reče: 'Ako Allah da, naći ćeš me strpljivim i neću ti se ni u čemu protiviti'). Krenuše hodajući obalom mora. Prođe pored njih lađa pa ih zamoliše da ih prime. Prepoznaše Hidra i primiše ih bez naknade. Kada su se ukrcali, dođe vrabac i sjede na rub lađe, te kljunu jednom ili dvaput u more. Hidr reče Musau: O Musa! Moje i tvoje znanje nisu umanjili Allahovo znanje osim onoliko koliko je ovaj vrabac kljunom umanjio more. Odjednom Hidr uze sjekiru i iščupa dasku. Musa to ne primijeti sve dok on ne iščupa dasku sjekirom. Musa mu reče: Šta si to uradio? Ljudi su nas primili bez naknade, a ti namjerno bušiš njihovu lađu da bi potopio njene putnike? Zaista si učinio nešto strašno. On reče: Zar ti nisam rekao da nećeš moći sa mnom strpljiv biti? Musa reče: Ne kori me za ono što sam zaboravio i ne otežavaj mi u mom poslu. To bijaše prvi Musin zaborav. Kada su izašli iz mora, prođoše pored dječaka koji se igrao s drugom djecom. Hidr ga uhvati za glavu i iščupa je rukom ovako (Sufjan je pokazao vrhovima prstiju kao da nešto bere). Musa mu reče: Zar si ubio nevinu dušu koja nikoga nije ubila? Zaista si učinio nešto odvratno. On reče: Zar ti nisam rekao da nećeš moći sa mnom strpljiv biti? Musa reče: Ako te nakon ovoga još nešto upitam, onda me nemoj više pratiti; dobio si opravdanje od mene. Nastaviše dalje dok ne stigoše do stanovnika jednog sela. Zamoliše ih za hranu, ali oni odbiše da ih ugoste. Tamo nađoše zid koji je samo što se nije srušio (Hidr ga popravi prelazeći rukama preko njega nagore – Sufjan je pokazao). Musa reče: Došli smo ovim ljudima, a oni nas ne nahraniše niti ugostiše, pa ti popravljaš njihov zid? Da si htio, mogao si uzeti nagradu za to. Hidr reče: Ovo je rastanak između mene i tebe. Obavijestit ću te o tumačenju onoga za šta nisi mogao strpljiv biti." Vjerovjesnik ﷺ je rekao: "Željeli smo da je Musa bio strpljiv, pa da nam Allah ispriča više o njihovoj priči." Sufjan kaže da je Vjerovjesnik ﷺ rekao: "Neka se Allah smiluje Musau! Da je bio strpljiv, bilo bi nam ispričano više o njihovom slučaju." Ibn Abbas je pred njima učio: {Ispred njih je bio kralj koji je svaku ispravnu lađu otimao silom}, i {A što se tiče dječaka, on je bio nevjernik, a roditelji su mu bili vjernici}. Zatim mi Sufjan reče: "Čuo sam ovo od njega dva puta i zapamtio sam od njega." Upitano je Sufjana: "Jesi li zapamtio prije nego što si čuo od Amra, ili si naučio napamet od nekog drugog?" On odgovori: "Od koga da učim napamet? Zar je neko drugi osim mene prenio od Amra? Čuo sam od njega dva ili tri puta i zapamtio sam od njega."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Musa uči da je znanje ograničeno i da njegovo stjecanje zahtijeva strpljenje.
Allahov rob kojeg Musa susreće, a koji posjeduje znanje koje Musa nema.
Mjesto na kojem je Musa, prema Allahovoj naredbi, trebao potražiti tog roba.
Priznavanje da svo znanje u konačnici dolazi od Allaha i da je ljudsko znanje ograničeno.
Klasični učenjaci iz ovoga zaključuju da se područja znanja mogu razlikovati: Musa je posjedovao znanje koje Al-Hidr nije imao, i obratno. Ibn Hadžer u djelu Fath al-Bari razmatra kako ova pripovijest potiče na skromnost i strpljenje u učenju. Učenjaci također naglašavaju da je Musa ispravno prosuđivao vidljive postupke prema pravilima koja je poznavao; skriveni razlozi objašnjeni su mu tek kasnije. Ova priča nije opća dozvola za kršenje pravila: Al-Hidr je postupao na osnovu znanja i Allahove naredbe.
- Kada govoriš o svom znanju, reci: Allah najbolje zna, i iskreno priznaj ono što još ne znaš.
- Zatraži objašnjenje od stručne osobe i daj sebi vremena da učiš prije nego što doneseš sud o nekoj situaciji.
- Budi strpljiv kada još ne znaš mudrost koja stoji iza nekog događaja, a da pritom ne opravdavaš nepravdu ili štetno ponašanje.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.