Sahih al-Bukhari, hadis 3845
Prenosi Abdullah ibn Abbas. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Od al‑Bukhari do Ibn Abbas
- 1Abu Ma'marprenio je to osobi al‑Bukhariأَبُو مَعْمَرٍ
- 2Abd al‑Warithعَبْدُ الْوَارِثِ
- 3Qatan Abu al‑Haythamقَطَنٌ أَبُو الْهَيْثَمِ
- 4Abu Yazid al‑Madaniأَبُو يَزِيدَ الْمَدَنِيُّ
- 5Ikrimaعِكْرِمَةَ
- 6Ibn Abbasابْنِ عَبَّاسٍ
Redoslijed je kao u arapskom tekstu ove predaje. Imena su transliterirana s arapskog na latinicu. Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا أَبُو مَعْمَرٍ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَارِثِ، حَدَّثَنَا قَطَنٌ أَبُو الْهَيْثَمِ، حَدَّثَنَا أَبُو يَزِيدَ الْمَدَنِيُّ، عَنْ عِكْرِمَةَ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ إِنَّ أَوَّلَ قَسَامَةٍ كَانَتْ فِي الْجَاهِلِيَّةِ لَفِينَا بَنِي هَاشِمٍ، كَانَ رَجُلٌ مِنْ بَنِي هَاشِمٍ اسْتَأْجَرَهُ رَجُلٌ مِنْ قُرَيْشٍ مِنْ فَخِذٍ أُخْرَى، فَانْطَلَقَ مَعَهُ فِي إِبِلِهِ، فَمَرَّ رَجُلٌ بِهِ مِنْ بَنِي هَاشِمٍ قَدِ انْقَطَعَتْ عُرْوَةُ جُوَالِقِهِ فَقَالَ أَغِثْنِي بِعِقَالٍ أَشُدُّ بِهِ عُرْوَةَ جُوَالِقِي، لاَ تَنْفِرُ الإِبِلُ. فَأَعْطَاهُ عِقَالاً، فَشَدَّ بِهِ عُرْوَةَ جُوَالِقِهِ، فَلَمَّا نَزَلُوا عُقِلَتِ الإِبِلُ إِلاَّ بَعِيرًا وَاحِدًا، فَقَالَ الَّذِي اسْتَأْجَرَهُ مَا شَأْنُ هَذَا الْبَعِيرِ لَمْ يُعْقَلْ مِنْ بَيْنِ الإِبِلِ قَالَ لَيْسَ لَهُ عِقَالٌ. قَالَ فَأَيْنَ عِقَالُهُ قَالَ فَحَذَفَهُ بِعَصًا كَانَ فِيهَا أَجَلُهُ، فَمَرَّ بِهِ رَجُلٌ مِنْ أَهْلِ الْيَمَنِ، فَقَالَ أَتَشْهَدُ الْمَوْسِمَ قَالَ مَا أَشْهَدُ، وَرُبَّمَا شَهِدْتُهُ. قَالَ هَلْ أَنْتَ مُبْلِغٌ عَنِّي رِسَالَةً مَرَّةً مِنَ الدَّهْرِ قَالَ نَعَمْ. قَالَ فَكُنْتَ إِذَا أَنْتَ شَهِدْتَ الْمَوْسِمَ فَنَادِ يَا آلَ قُرَيْشٍ. فَإِذَا أَجَابُوكَ، فَنَادِ يَا آلَ بَنِي هَاشِمٍ. فَإِنْ أَجَابُوكَ فَسَلْ عَنْ أَبِي طَالِبٍ، فَأَخْبِرْهُ أَنَّ فُلاَنًا قَتَلَنِي فِي عِقَالٍ، وَمَاتَ الْمُسْتَأْجَرُ، فَلَمَّا قَدِمَ الَّذِي اسْتَأْجَرَهُ أَتَاهُ أَبُو طَالِبٍ فَقَالَ مَا فَعَلَ صَاحِبُنَا قَالَ مَرِضَ، فَأَحْسَنْتُ الْقِيَامَ عَلَيْهِ، فَوَلِيتُ دَفْنَهُ. قَالَ قَدْ كَانَ أَهْلَ ذَاكَ مِنْكَ. فَمَكُثَ حِينًا، ثُمَّ إِنَّ الرَّجُلَ الَّذِي أَوْصَى إِلَيْهِ أَنْ يُبْلِغَ عَنْهُ وَافَى الْمَوْسِمَ فَقَالَ يَا آلَ قُرَيْشٍ. قَالُوا هَذِهِ قُرَيْشٌ. قَالَ يَا آلَ بَنِي هَاشِمٍ. قَالُوا هَذِهِ بَنُو هَاشِمٍ. قَالَ أَيْنَ أَبُو طَالِبٍ قَالُوا هَذَا أَبُو طَالِبٍ. قَالَ أَمَرَنِي فُلاَنٌ أَنْ أُبْلِغَكَ رِسَالَةً أَنَّ فُلاَنًا قَتَلَهُ فِي عِقَالٍ. فَأَتَاهُ أَبُو طَالِبٍ فَقَالَ لَهُ اخْتَرْ مِنَّا إِحْدَى ثَلاَثٍ، إِنْ شِئْتَ أَنْ تُؤَدِّيَ مِائَةً مِنَ الإِبِلِ، فَإِنَّكَ قَتَلْتَ صَاحِبَنَا، وَإِنْ شِئْتَ حَلَفَ خَمْسُونَ مِنْ قَوْمِكَ أَنَّكَ لَمْ تَقْتُلْهُ، فَإِنْ أَبَيْتَ قَتَلْنَاكَ بِهِ فَأَتَى قَوْمَهُ، فَقَالُوا نَحْلِفُ. فَأَتَتْهُ امْرَأَةٌ مِنْ بَنِي هَاشِمٍ كَانَتْ تَحْتَ رَجُلٍ مِنْهُمْ قَدْ وَلَدَتْ لَهُ. فَقَالَتْ يَا أَبَا طَالِبٍ أُحِبُّ أَنْ تُجِيزَ ابْنِي هَذَا بِرَجُلٍ مِنَ الْخَمْسِينَ وَلاَ تَصْبُرْ يَمِينَهُ حَيْثُ تُصْبَرُ الأَيْمَانُ. فَفَعَلَ فَأَتَاهُ رَجُلٌ مِنْهُمْ فَقَالَ يَا أَبَا طَالِبٍ، أَرَدْتَ خَمْسِينَ رَجُلاً أَنْ يَحْلِفُوا مَكَانَ مِائَةٍ مِنَ الإِبِلِ، يُصِيبُ كُلَّ رَجُلٍ بَعِيرَانِ، هَذَانِ بَعِيرَانِ فَاقْبَلْهُمَا عَنِّي وَلاَ تَصْبُرْ يَمِينِي حَيْثُ تُصْبِرُ الأَيْمَانُ. فَقَبِلَهُمَا، وَجَاءَ ثَمَانِيةٌ وَأَرْبَعُونَ فَحَلَفُوا. قَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ فَوَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ، مَا حَالَ الْحَوْلُ وَمِنَ الثَّمَانِيَةِ وَأَرْبَعِينَ عَيْنٌ تَطْرِفُ.
Pripovijedao nam je Ebu Ma'mer, pripovijedao nam je Abdul-Varis, pripovijedao nam je Katan Ebu'l-Hejsem, pripovijedao nam je Ebu Jezid el-Medeni, od Ikrime, od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao:
"Prva kasama u džahilijetu dogodila se među nama, sinovima Hašimovim. Jedan čovjek iz plemena Benu Hašim bio je unajmljen od strane jednog Kurejšije iz drugog ogranka, pa je pošao s njim tjerajući njegove deve. Pored njega je prošao drugi čovjek iz Benu Hašima kojem se pokidala vezica na torbi, pa mu reče: 'Pomozi mi dajući mi uže da njime vežem ručku svoje torbe kako mi ne bi pobjegle deve.' On mu dade uže i ovaj njime priveza svoju torbu. Kada su stali na konak, sve su deve bile svezane osim jedne. Poslodavac upita najamnika: 'Šta je s ovom devom da nije svezana među ostalim devama?' Odgovori: 'Nema užeta za nju.' Upita: 'A gdje joj je uže?' Zatim ga udari štapom i taj udarac bijaše uzrok njegove smrti. Pored njega prođe jedan čovjek iz Jemena, pa ga umirući upita: 'Hoćeš li prisustvovati hadždžu?' Odgovori: 'Ne mislim da ću prisustvovati, ali možda hoću.' Reče: 'Možeš li mi prenijeti jednu poruku jednom u životu?' Odgovori: 'Da.' Reče: 'Kada budeš prisustvovao hadždžu, pozovi: O porodico Kurejš! Ako ti se odazovu, pozovi: O porodico Benu Hašim! Ako ti se odazovu, raspitaj se za Ebu Taliba i obavijesti ga da je taj i taj ubio tog i tog zbog užeta za devu.' Najamnik zatim umre. Kada se poslodavac vratio, dođe mu Ebu Talib i upita: 'Šta se desilo s našim drugom?' Odgovori: 'Razbolio se, a ja sam se lijepo brinuo o njemu, a zatim sam ga i sahranio.' Ebu Talib reče: 'Zaslužio je to od tebe.' Prođe neko vrijeme, a onda onaj čovjek kojem je umirući ostavio amanet da prenese poruku stiže u vrijeme hadždža i povika: 'O porodico Kurejš!' Odgovoriše: 'Evo Kurejša!' Zatim povika: 'O porodico Benu Hašim!' Odgovoriše: 'Evo Benu Hašima!' Upita: 'Gdje je Ebu Talib?' Rekoše: 'Evo Ebu Taliba!' Reče: 'Taj i taj mi je naredio da ti prenesem poruku da ga je taj i taj ubio zbog užeta za devu.' Ebu Talib ode ubici i reče mu: 'Izaberi jedno od troje: ako želiš, isplati nam sto deva jer si ubio našeg druga; ili ako želiš, neka se pedeset ljudi iz tvog naroda zakune da ga nisi ubio; a ako to odbiješ, ubit ćemo te kao odmazdu.' On ode svom narodu, a oni rekoše: 'Zaklet ćemo se.' Tada dođe jedna žena iz Benu Hašima koja je bila udata za jednog od njih i rodila mu dijete, pa reče: 'O Ebu Talibe, voljela bih da mog sina izuzmeš od te pedesetorice i da ne mora polagati zakletvu tamo gdje se zakletve polažu.' On to učini. Zatim mu dođe jedan čovjek od njih i reče: 'O Ebu Talibe, tražiš da pedeset ljudi položi zakletvu umjesto isplate sto deva, što znači da na svakog čovjeka dolaze po dvije deve. Evo ti dvije deve, primi ih od mene i oslobodi me polaganja zakletve tamo gdje se zakletve polažu.' On ih prihvati, a zatim dođoše četrdeset osmorica i zakleše se. Ibn Abbas reče: 'Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nije prošla ni godina dana, a od te četrdeset osmorice nijedan nije ostao živ.'"
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Qasama se bavi optužbama za ubistvo, koje se rješavaju zakletvama i krvarinom.
Ibn Abbas prenosi o slučaju ubistva među Benu Hašimom u predislamskom periodu. Čovjek na samrti poslao je poruku Ebu Talibu, nakon čega je nastao spor o krvarini i zakletvama.
Poseban postupak zasnovan na zakletvama u slučaju ubistva, kada dokazi nisu utvrđeni na uobičajen način.
Novčana naknada koja se u određenim slučajevima isplaćuje porodici ubijene osobe.
Pravna kazna za ubistvo; ne smije se izvršavati samovoljno.
Učenjaci razmatraju ovu predaju u okviru pravila qasame i naglašavaju da se optužba za ubistvo mora pažljivo ispitati. Opisani izbor između krvarine i zakletvi predstavlja historijsku praksu i sam po sebi ne daje dozvolu za privatnu osvetu. Sunitske pravne škole razlikuju se u pojedinostima primjene qasame, između ostalog o tome ko polaže zakletve i pod kojim uslovima; predmet pripada nadležnom sudstvu. Ibn Hadžer razmatra predaju u kontekstu qasame i zaštite života.
- Nikoga ne optužuj za teško krivično djelo bez pažljivo utvrđenih dokaza i pravičnog postupka.
- Krivične predmete prepusti nadležnom sudstvu; osveta u vlastitim rukama ugrožava živote i pravdu.
- Jasno zabilježi izjave i dogovore i budi iskren kada neko od tebe zatraži pomoć.
Ovaj hadis utvrđuje da je život muslimana zaštićen i da je prolijevanje krvi dopušteno samo na osnovu strogo određenih pravnih osnova.
Sahih al-Bukhari · #3846 (Sahih)Ova predaja nalazi se odmah uz ovu priču u Sahih al-Buhariju i pomaže da se razmatrani period smjesti u historijski kontekst.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.