Sahih Muslim, hadis 7017
Prenosi Ka'b ibn Malik. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Ka'b ibn Malik
Zbirka Sahih Muslim u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنِي أَبُو الطَّاهِرِ، أَحْمَدُ بْنُ عَمْرِو بْنِ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ سَرْحٍ مَوْلَى بَنِي أُمَيَّةَ أَخْبَرَنِي ابْنُ وَهْبٍ، أَخْبَرَنِي يُونُسُ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، قَالَ ثُمَّ غَزَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم غَزْوَةَ تَبُوكَ وَهُوَ يُرِيدُ الرُّومَ وَنَصَارَى الْعَرَبِ بِالشَّامِ . قَالَ ابْنُ شِهَابٍ فَأَخْبَرَنِي عَبْدُ الرَّحْمَنِ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ كَعْبِ بْنِ مَالِكٍ أَنَّ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ كَعْبٍ كَانَ قَائِدَ كَعْبٍ مِنْ بَنِيهِ حِينَ عَمِيَ قَالَ سَمِعْتُ كَعْبَ بْنَ مَالِكٍ يُحَدِّثُ حَدِيثَهُ حِينَ تَخَلَّفَ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ قَالَ كَعْبُ بْنُ مَالِكٍ لَمْ أَتَخَلَّفْ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي غَزْوَةٍ غَزَاهَا قَطُّ إِلاَّ فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ غَيْرَ أَنِّي قَدْ تَخَلَّفْتُ فِي غَزْوَةِ بَدْرٍ وَلَمْ يُعَاتِبْ أَحَدًا تَخَلَّفَ عَنْهُ إِنَّمَا خَرَجَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَالْمُسْلِمُونَ يُرِيدُونَ عِيرَ قُرَيْشٍ حَتَّى جَمَعَ اللَّهُ بَيْنَهُمْ وَبَيْنَ عَدُوِّهُمْ عَلَى غَيْرِ مِيعَادٍ وَلَقَدْ شَهِدْتُ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لَيْلَةَ الْعَقَبَةِ حِينَ تَوَاثَقْنَا عَلَى الإِسْلاَمِ وَمَا أُحِبُّ أَنَّ لِي بِهَا مَشْهَدَ بَدْرٍ وَإِنْ كَانَتْ بَدْرٌ أَذْكَرَ فِي النَّاسِ مِنْهَا وَكَانَ مِنْ خَبَرِي حِينَ تَخَلَّفْتُ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ أَنِّي لَمْ أَكُنْ قَطُّ أَقْوَى وَلاَ أَيْسَرَ مِنِّي حِينَ تَخَلَّفْتُ عَنْهُ فِي تِلْكَ الْغَزْوَةِ وَاللَّهِ مَا جَمَعْتُ قَبْلَهَا رَاحِلَتَيْنِ قَطُّ حَتَّى جَمَعْتُهُمَا فِي تِلْكَ الْغَزْوَةِ فَغَزَاهَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي حَرٍّ شَدِيدٍ وَاسْتَقْبَلَ سَفَرًا بَعِيدًا وَمَفَازًا وَاسْتَقْبَلَ عَدُوًّا كَثِيرًا فَجَلاَ لِلْمُسْلِمِينَ أَمْرَهُمْ لِيَتَأَهَّبُوا أُهْبَةَ غَزْوِهِمْ فَأَخْبَرَهُمْ بِوَجْهِهِمُ الَّذِي يُرِيدُ وَالْمُسْلِمُونَ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم كَثِيرٌ وَلاَ يَجْمَعُهُمْ كِتَابُ حَافِظٍ - يُرِيدُ بِذَلِكَ الدِّيوَانَ - قَالَ كَعْبٌ فَقَلَّ رَجُلٌ يُرِيدُ أَنْ يَتَغَيَّبَ يَظُنُّ أَنَّ ذَلِكَ سَيَخْفَى لَهُ مَا لَمْ يَنْزِلْ فِيهِ وَحْىٌ مِنَ اللَّهِ عَزَّ وَجَلَّ وَغَزَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم تِلْكَ الْغَزْوَةَ حِينَ طَابَتِ الثِّمَارُ وَالظِّلاَلُ فَأَنَا إِلَيْهَا أَصْعَرُ فَتَجَهَّزَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَالْمُسْلِمُونَ مَعَهُ وَطَفِقْتُ أَغْدُو لِكَىْ أَتَجَهَّزَ مَعَهُمْ فَأَرْجِعُ وَلَمْ أَقْضِ شَيْئًا . وَأَقُولُ فِي نَفْسِي أَنَا قَادِرٌ عَلَى ذَلِكَ إِذَا أَرَدْتُ . فَلَمْ يَزَلْ ذَلِكَ يَتَمَادَى بِي حَتَّى اسْتَمَرَّ بِالنَّاسِ الْجِدُّ فَأَصْبَحَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم غَادِيًا وَالْمُسْلِمُونَ مَعَهُ وَلَمْ أَقْضِ مِنْ جَهَازِي شَيْئًا ثُمَّ غَدَوْتُ فَرَجَعْتُ وَلَمْ أَقْضِ شَيْئًا فَلَمْ يَزَلْ ذَلِكَ يَتَمَادَى بِي حَتَّى أَسْرَعُوا وَتَفَارَطَ الْغَزْوُ فَهَمَمْتُ أَنْ أَرْتَحِلَ فَأُدْرِكَهُمْ فَيَا لَيْتَنِي فَعَلْتُ ثُمَّ لَمْ يُقَدَّرْ ذَلِكَ لِي فَطَفِقْتُ إِذَا خَرَجْتُ فِي النَّاسِ بَعْدَ خُرُوجِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَحْزُنُنِي أَنِّي لاَ أَرَى لِي أُسْوَةً إِلاَّ رَجُلاً مَغْمُوصًا عَلَيْهِ فِي النِّفَاقِ أَوْ رَجُلاً مِمَّنْ عَذَرَ اللَّهُ مِنَ الضُّعَفَاءِ وَلَمْ يَذْكُرْنِي رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حَتَّى بَلَغَ تَبُوكًا فَقَالَ وَهُوَ جَالِسٌ فِي الْقَوْمِ بِتَبُوكَ " مَا فَعَلَ كَعْبُ بْنُ مَالِكٍ " . قَالَ رَجُلٌ مِنْ بَنِي سَلِمَةَ يَا رَسُولَ اللَّهِ حَبَسَهُ بُرْدَاهُ وَالنَّظَرُ فِي عِطْفَيْهِ . فَقَالَ لَهُ مُعَاذُ بْنُ جَبَلٍ بِئْسَ مَا قُلْتَ وَاللَّهِ يَا رَسُولَ اللَّهِ مَا عَلِمْنَا عَلَيْهِ إِلاَّ خَيْرًا . فَسَكَتَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَبَيْنَمَا هُوَ عَلَى ذَلِكَ رَأَى رَجُلاً مُبَيِّضًا يَزُولُ بِهِ السَّرَابُ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " كُنْ أَبَا خَيْثَمَةَ " . فَإِذَا هُو أَبُو خَيْثَمَةَ الأَنْصَارِيُّ وَهُوَ الَّذِي تَصَدَّقَ بِصَاعِ التَّمْرِ حِينَ لَمَزَهُ الْمُنَافِقُونَ . فَقَالَ كَعْبُ بْنُ مَالِكٍ فَلَمَّا بَلَغَنِي أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَدْ تَوَجَّهَ قَافِلاً مِنْ تَبُوكَ حَضَرَنِي بَثِّي فَطَفِقْتُ أَتَذَكَّرُ الْكَذِبَ وَأَقُولُ بِمَ أَخْرُجُ مِنْ سَخَطِهِ غَدًا وَأَسْتَعِينُ عَلَى ذَلِكَ كُلَّ ذِي رَأْىٍ مِنْ أَهْلِي فَلَمَّا قِيلَ لِي إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَدْ أَظَلَّ قَادِمًا زَاحَ عَنِّي الْبَاطِلُ حَتَّى عَرَفْتُ أَنِّي لَنْ أَنْجُوَ مِنْهُ بِشَىْءٍ أَبَدًا فَأَجْمَعْتُ صِدْقَهُ وَصَبَّحَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَادِمًا وَكَانَ إِذَا قَدِمَ مِنْ سَفَرٍ بَدَأَ بِالْمَسْجِدِ فَرَكَعَ فِيهِ رَكْعَتَيْنِ ثُمَّ جَلَسَ لِلنَّاسِ فَلَمَّا فَعَلَ ذَلِكَ جَاءَهُ الْمُخَلَّفُونَ فَطَفِقُوا يَعْتَذِرُونَ إِلَيْهِ وَيَحْلِفُونَ لَهُ وَكَانُوا بِضْعَةً وَثَمَانِينَ رَجُلاً فَقَبِلَ مِنْهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَلاَنِيَتَهُمْ وَبَايَعَهُمْ وَاسْتَغْفَرَ لَهُمْ وَوَكَلَ سَرَائِرَهُمْ إِلَى اللَّهِ حَتَّى جِئْتُ فَلَمَّا سَلَّمْتُ تَبَسَّمَ تَبَسُّمَ الْمُغْضَبِ ثُمَّ قَالَ " تَعَالَ " . فَجِئْتُ أَمْشِي حَتَّى جَلَسْتُ بَيْنَ يَدَيْهِ فَقَالَ لِي " مَا خَلَّفَكَ " . أَلَمْ تَكُنْ قَدِ ابْتَعْتَ ظَهْرَكَ " . قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنِّي وَاللَّهِ لَوْ جَلَسْتُ عِنْدَ غَيْرِكَ مِنْ أَهْلِ الدُّنْيَا لَرَأَيْتُ أَنِّي سَأَخْرُجُ مِنْ سَخَطِهِ بِعُذْرٍ وَلَقَدْ أُعْطِيتُ جَدَلاً وَلَكِنِّي وَاللَّهِ لَقَدْ عَلِمْتُ لَئِنْ حَدَّثْتُكَ الْيَوْمَ حَدِيثَ كَذِبٍ تَرْضَى بِهِ عَنِّي لَيُوشِكَنَّ اللَّهُ أَنْ يُسْخِطَكَ عَلَىَّ وَلَئِنْ حَدَّثْتُكَ حَدِيثَ صِدْقٍ تَجِدُ عَلَىَّ فِيهِ إِنِّي لأَرْجُو فِيهِ عُقْبَى اللَّهِ وَاللَّهِ مَا كَانَ لِي عُذْرٌ وَاللَّهِ مَا كُنْتُ قَطُّ أَقْوَى وَلاَ أَيْسَرَ مِنِّي حِينَ تَخَلَّفْتُ عَنْكَ . قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَمَّا هَذَا فَقَدْ صَدَقَ فَقُمْ حَتَّى يَقْضِيَ اللَّهُ فِيكَ " . فَقُمْتُ وَثَارَ رِجَالٌ مِنْ بَنِي سَلِمَةَ فَاتَّبَعُونِي فَقَالُوا لِي وَاللَّهِ مَا عَلِمْنَاكَ أَذْنَبْتَ ذَنْبًا قَبْلَ هَذَا لَقَدْ عَجَزْتَ فِي أَنْ لاَ تَكُونَ اعْتَذَرْتَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِمَا اعْتَذَرَ بِهِ إِلَيْهِ الْمُخَلَّفُونَ فَقَدْ كَانَ كَافِيَكَ ذَنْبَكَ اسْتِغْفَارُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لَكَ . قَالَ فَوَاللَّهِ مَا زَالُوا يُؤَنِّبُونَنِي حَتَّى أَرَدْتُ أَنْ أَرْجِعَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأُكَذِّبَ نَفْسِي - قَالَ - ثُمَّ قُلْتُ لَهُمْ هَلْ لَقِيَ هَذَا مَعِي مِنْ أَحَدٍ قَالُوا نَعَمْ لَقِيَهُ مَعَكَ رَجُلاَنِ قَالاَ مِثْلَ مَا قُلْتَ فَقِيلَ لَهُمَا مِثْلُ مَا قِيلَ لَكَ - قَالَ - قُلْتُ مَنْ هُمَا قَالُوا مُرَارَةُ بْنُ رَبِيعَةَ الْعَامِرِيُّ وَهِلاَلُ بْنُ أُمَيَّةَ الْوَاقِفِيُّ - قَالَ - فَذَكَرُوا لِي رَجُلَيْنِ صَالِحَيْنِ قَدْ شِهِدَا بَدْرًا فِيهِمَا أُسْوَةٌ - قَالَ - فَمَضَيْتُ حِينَ ذَكَرُوهُمَا لِي . قَالَ وَنَهَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْمُسْلِمِينَ عَنْ كَلاَمِنَا أَيُّهَا الثَّلاَثَةُ مِنْ بَيْنِ مَنْ تَخَلَّفَ عَنْهُ - قَالَ - فَاجْتَنَبَنَا النَّاسُ - وَقَالَ - تَغَيَّرُوا لَنَا حَتَّى تَنَكَّرَتْ لِي فِي نَفْسِيَ الأَرْضُ فَمَا هِيَ بِالأَرْضِ الَّتِي أَعْرِفُ فَلَبِثْنَا عَلَى ذَلِكَ خَمْسِينَ لَيْلَةً فَأَمَّا صَاحِبَاىَ فَاسْتَكَانَا وَقَعَدَا فِي بُيُوتِهِمَا يَبْكِيَانِ وَأَمَّا أَنَا فَكُنْتُ أَشَبَّ الْقَوْمِ وَأَجْلَدَهُمْ فَكُنْتُ أَخْرُجُ فَأَشْهَدُ الصَّلاَةَ وَأَطُوفُ فِي الأَسْوَاقِ وَلاَ يُكَلِّمُنِي أَحَدٌ وَآتِي رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأُسَلِّمُ عَلَيْهِ وَهُوَ فِي مَجْلِسِهِ بَعْدَ الصَّلاَةِ فَأَقُولُ فِي نَفْسِي هَلْ حَرَّكَ شَفَتَيْهِ بِرَدِّ السَّلاَمِ أَمْ لاَ ثُمَّ أُصَلِّي قَرِيبًا مِنْهُ وَأُسَارِقُهُ النَّظَرَ فَإِذَا أَقْبَلْتُ عَلَى صَلاَتِي نَظَرَ إِلَىَّ وَإِذَا الْتَفَتُّ نَحْوَهُ أَعْرَضَ عَنِّي حَتَّى إِذَا طَالَ ذَلِكَ عَلَىَّ مِنْ جَفْوَةِ الْمُسْلِمِينَ مَشَيْتُ حَتَّى تَسَوَّرْتُ جِدَارَ حَائِطِ أَبِي قَتَادَةَ وَهُوَ ابْنُ عَمِّي وَأَحَبُّ النَّاسِ إِلَىَّ فَسَلَّمْتُ عَلَيْهِ فَوَاللَّهِ مَا رَدَّ عَلَىَّ السَّلاَمَ فَقُلْتُ لَهُ يَا أَبَا قَتَادَةَ أَنْشُدُكَ بِاللَّهِ هَلْ تَعْلَمَنَّ أَنِّي أُحِبُّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ قَالَ فَسَكَتَ فَعُدْتُ فَنَاشَدْتُهُ فَسَكَتَ فَعُدْتُ فَنَاشَدْتُهُ فَقَالَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَعْلَمُ . فَفَاضَتْ عَيْنَاىَ وَتَوَلَّيْتُ حَتَّى تَسَوَّرْتُ الْجِدَارَ فَبَيْنَا أَنَا أَمْشِي فِي سُوقِ الْمَدِينَةِ إِذَا نَبَطِيٌّ مِنْ نَبَطِ أَهْلِ الشَّامِ مِمَّنْ قَدِمَ بِالطَّعَامِ يَبِيعُهُ بِالْمَدِينَةِ يَقُولُ مَنْ يَدُلُّ عَلَى كَعْبِ بْنِ مَالِكٍ - قَالَ - فَطَفِقَ النَّاسُ يُشِيرُونَ لَهُ إِلَىَّ حَتَّى جَاءَنِي فَدَفَعَ إِلَىَّ كِتَابًا مِنْ مَلِكِ غَسَّانَ وَكُنْتُ كَاتِبًا فَقَرَأْتُهُ فَإِذَا فِيهِ أَمَّا بَعْدُ فَإِنَّهُ قَدْ بَلَغَنَا أَنَّ صَاحِبَكَ قَدْ جَفَاكَ وَلَمْ يَجْعَلْكَ اللَّهُ بِدَارِ هَوَانٍ وَلاَ مَضْيَعَةٍ فَالْحَقْ بِنَا نُوَاسِكَ . قَالَ فَقُلْتُ حِينَ قَرَأْتُهَا وَهَذِهِ أَيْضًا مِنَ الْبَلاَءِ . فَتَيَامَمْتُ بِهَا التَّنُّورَ فَسَجَرْتُهَا بِهَا حَتَّى إِذَا مَضَتْ أَرْبَعُونَ مِنَ الْخَمْسِينَ وَاسْتَلْبَثَ الْوَحْىُ إِذَا رَسُولُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَأْتِينِي فَقَالَ إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَأْمُرُكَ أَنْ تَعْتَزِلَ امْرَأَتَكَ . قَالَ فَقُلْتُ أُطَلِّقُهَا أَمْ مَاذَا أَفْعَلُ قَالَ لاَ بَلِ اعْتَزِلْهَا فَلاَ تَقْرَبَنَّهَا - قَالَ - فَأَرْسَلَ إِلَى صَاحِبَىَّ بِمِثْلِ ذَلِكَ - قَالَ - فَقُلْتُ لاِمْرَأَتِي الْحَقِي بِأَهْلِكِ فَكُونِي عِنْدَهُمْ حَتَّى يَقْضِيَ اللَّهُ فِي هَذَا الأَمْرِ - قَالَ - فَجَاءَتِ امْرَأَةُ هِلاَلِ بْنِ أُمَيَّةَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ لَهُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ هِلاَلَ بْنَ أُمَيَّةَ شَيْخٌ ضَائِعٌ لَيْسَ لَهُ خَادِمٌ فَهَلْ تَكْرَهُ أَنْ أَخْدُمَهُ قَالَ " لاَ وَلَكِنْ لاَ يَقْرَبَنَّكِ " . فَقَالَتْ إِنَّهُ وَاللَّهِ مَا بِهِ حَرَكَةٌ إِلَى شَىْءٍ وَوَاللَّهِ مَا زَالَ يَبْكِي مُنْذُ كَانَ مِنْ أَمْرِهِ مَا كَانَ إِلَى يَوْمِهِ هَذَا . قَالَ فَقَالَ لِي بَعْضُ أَهْلِي لَوِ اسْتَأْذَنْتَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي امْرَأَتِكَ فَقَدْ أَذِنَ لاِمْرَأَةِ هِلاَلِ بْنِ أُمَيَّةَ أَنْ تَخْدُمَهُ - قَالَ - فَقُلْتُ لاَ أَسْتَأْذِنُ فِيهَا رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَمَا يُدْرِينِي مَاذَا يَقُولُ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا اسْتَأْذَنْتُهُ فِيهَا وَأَنَا رَجُلٌ شَابٌّ - قَالَ - فَلَبِثْتُ بِذَلِكَ عَشْرَ لَيَالٍ فَكَمُلَ لَنَا خَمْسُونَ لَيْلَةً مِنْ حِينَ نُهِيَ عَنْ كَلاَمِنَا - قَالَ - ثُمَّ صَلَّيْتُ صَلاَةَ الْفَجْرِ صَبَاحَ خَمْسِينَ لَيْلَةً عَلَى ظَهْرِ بَيْتٍ مِنْ بُيُوتِنَا فَبَيْنَا أَنَا جَالِسٌ عَلَى الْحَالِ الَّتِي ذَكَرَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ مِنَّا قَدْ ضَاقَتْ عَلَىَّ نَفْسِي وَضَاقَتْ عَلَىَّ الأَرْضُ بِمَا رَحُبَتْ سَمِعْتُ صَوْتَ صَارِخٍ أَوْفَى عَلَى سَلْعٍ يَقُولُ بِأَعْلَى صَوْتِهِ يَا كَعْبَ بْنَ مَالِكٍ أَبْشِرْ - قَالَ - فَخَرَرْتُ سَاجِدًا وَعَرَفْتُ أَنْ قَدْ جَاءَ فَرَجٌ . - قَالَ - فَآذَنَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم النَّاسَ بِتَوْبَةِ اللَّهِ عَلَيْنَا حِينَ صَلَّى صَلاَةَ الْفَجْرِ فَذَهَبَ النَّاسُ يُبَشِّرُونَنَا فَذَهَبَ قِبَلَ صَاحِبَىَّ مُبَشِّرُونَ وَرَكَضَ رَجُلٌ إِلَىَّ فَرَسًا وَسَعَى سَاعٍ مِنْ أَسْلَمَ قِبَلِي وَأَوْفَى الْجَبَلَ فَكَانَ الصَّوْتُ أَسْرَعَ مِنَ الْفَرَسِ فَلَمَّا جَاءَنِي الَّذِي سَمِعْتُ صَوْتَهُ يُبَشِّرُنِي فَنَزَعْتُ لَهُ ثَوْبَىَّ فَكَسَوْتُهُمَا إِيَّاهُ بِبِشَارَتِهِ وَاللَّهِ مَا أَمْلِكُ غَيْرَهُمَا يَوْمَئِذٍ وَاسْتَعَرْتُ ثَوْبَيْنِ . فَلَبِسْتُهُمَا فَانْطَلَقْتُ أَتَأَمَّمُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَتَلَقَّانِي النَّاسُ فَوْجًا فَوْجًا يُهَنِّئُونِي بِالتَّوْبَةِ وَيَقُولُونَ لِتَهْنِئْكَ تَوْبَةُ اللَّهِ عَلَيْكَ . حَتَّى دَخَلْتُ الْمَسْجِدَ فَإِذَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم جَالِسٌ فِي الْمَسْجِدِ وَحَوْلَهُ النَّاسُ فَقَامَ طَلْحَةُ بْنُ عُبَيْدِ اللَّهِ يُهَرْوِلُ حَتَّى صَافَحَنِي وَهَنَّأَنِي وَاللَّهِ مَا قَامَ رَجُلٌ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ غَيْرُهُ . قَالَ فَكَانَ كَعْبٌ لاَ يَنْسَاهَا لِطَلْحَةَ . قَالَ كَعْبٌ فَلَمَّا سَلَّمْتُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ وَهُوَ يَبْرُقُ وَجْهُهُ مِنَ السُّرُورِ وَيَقُولُ " أَبْشِرْ بِخَيْرِ يَوْمٍ مَرَّ عَلَيْكَ مُنْذُ وَلَدَتْكَ أُمُّكَ " . قَالَ فَقُلْتُ أَمِنْ عِنْدِكَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَمْ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ فَقَالَ " لاَ بَلْ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ " . وَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا سُرَّ اسْتَنَارَ وَجْهُهُ كَأَنَّ وَجْهَهُ قِطْعَةُ قَمَرٍ - قَالَ - وَكُنَّا نَعْرِفُ ذَلِكَ - قَالَ - فَلَمَّا جَلَسْتُ بَيْنَ يَدَيْهِ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ مِنْ تَوْبَتِي أَنْ أَنْخَلِعَ مِنْ مَالِي صَدَقَةً إِلَى اللَّهِ وَإِلَى رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم . فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَمْسِكْ بَعْضَ مَالِكَ فَهُوَ خَيْرٌ لَكَ " . قَالَ فَقُلْتُ فَإِنِّي أُمْسِكُ سَهْمِيَ الَّذِي بِخَيْبَرَ - قَالَ - وَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ إِنَّمَا أَنْجَانِي بِالصِّدْقِ وَإِنَّ مِنْ تَوْبَتِي أَنْ لاَ أُحَدِّثَ إِلاَّ صِدْقًا مَا بَقِيتُ - قَالَ - فَوَاللَّهِ مَا عَلِمْتُ أَنَّ أَحَدًا مِنَ الْمُسْلِمِينَ أَبْلاَهُ اللَّهُ فِي صِدْقِ الْحَدِيثِ مُنْذُ ذَكَرْتُ ذَلِكَ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِلَى يَوْمِي هَذَا أَحْسَنَ مِمَّا أَبْلاَنِي اللَّهُ بِهِ وَاللَّهِ مَا تَعَمَّدْتُ كَذْبَةً مُنْذُ قُلْتُ ذَلِكَ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِلَى يَوْمِي هَذَا وَإِنِّي لأَرْجُو أَنْ يَحْفَظَنِيَ اللَّهُ فِيمَا بَقِيَ . قَالَ فَأَنْزَلَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ { لَقَدْ تَابَ اللَّهُ عَلَى النَّبِيِّ وَالْمُهَاجِرِينَ وَالأَنْصَارِ الَّذِينَ اتَّبَعُوهُ فِي سَاعَةِ الْعُسْرَةِ مِنْ بَعْدِ مَا كَادَ يَزِيغُ قُلُوبُ فَرِيقٍ مِنْهُمْ ثُمَّ تَابَ عَلَيْهِمْ إِنَّهُ بِهِمْ رَءُوفٌ رَحِيمٌ * وَعَلَى الثَّلاَثَةِ الَّذِينَ خُلِّفُوا حَتَّى إِذَا ضَاقَتْ عَلَيْهِمُ الأَرْضُ بِمَا رَحُبَتْ وَضَاقَتْ عَلَيْهِمْ أَنْفُسُهُمْ} حَتَّى بَلَغَ { يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ} قَالَ كَعْبٌ وَاللَّهِ مَا أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَىَّ مِنْ نِعْمَةٍ قَطُّ بَعْدَ إِذْ هَدَانِي اللَّهُ لِلإِسْلاَمِ أَعْظَمَ فِي نَفْسِي مِنْ صِدْقِي رَسُولَ اللَّهُ صلى الله عليه وسلم أَنْ لاَ أَكُونَ كَذَبْتُهُ فَأَهْلِكَ كَمَا هَلَكَ الَّذِينَ كَذَبُوا إِنَّ اللَّهَ قَالَ لِلَّذِينَ كَذَبُوا حِينَ أَنْزَلَ الْوَحْىَ شَرَّ مَا قَالَ لأَحَدٍ وَقَالَ اللَّهُ { سَيَحْلِفُونَ بِاللَّهِ لَكُمْ إِذَا انْقَلَبْتُمْ إِلَيْهِمْ لِتُعْرِضُوا عَنْهُمْ فَأَعْرِضُوا عَنْهُمْ إِنَّهُمْ رِجْسٌ وَمَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ * يَحْلِفُونَ لَكُمْ لِتَرْضَوْا عَنْهُمْ فَإِنْ تَرْضَوْا عَنْهُمْ فَإِنَّ اللَّهَ لاَ يَرْضَى عَنِ الْقَوْمِ الْفَاسِقِينَ} قَالَ كَعْبٌ كُنَّا خُلِّفْنَا أَيُّهَا الثَّلاَثَةُ عَنْ أَمْرِ أُولَئِكَ الَّذِينَ قَبِلَ مِنْهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حِينَ حَلَفُوا لَهُ فَبَايَعَهُمْ وَاسْتَغْفَرَ لَهُمْ وَأَرْجَأَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَمْرَنَا حَتَّى قَضَى اللَّهُ فِيهِ فَبِذَلِكَ قَالَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ { وَعَلَى الثَّلاَثَةِ الَّذِينَ خُلِّفُوا} وَلَيْسَ الَّذِي ذَكَرَ اللَّهُ مِمَّا خُلِّفْنَا تَخَلُّفَنَا عَنِ الْغَزْوِ وَإِنَّمَا هُوَ تَخْلِيفُهُ إِيَّانَا وَإِرْجَاؤُهُ أَمْرَنَا عَمَّنْ حَلَفَ لَهُ وَاعْتَذَرَ إِلَيْهِ فَقَبِلَ مِنْهُ . وَحَدَّثَنِيهِ مُحَمَّدُ بْنُ رَافِعٍ، حَدَّثَنَا حُجَيْنُ بْنُ الْمُثَنَّى، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ عُقَيْلٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، بِإِسْنَادِ يُونُسَ عَنِ الزُّهْرِيِّ، سَوَاءً .
Ibn Shihab izvijestio je da je Allahov Poslanik (ﷺ) krenuo u pohod prema Tabuku i on (Svjetovni Prorok) je imao u svojoj glavi (ideju prijetnje) kršćanima Arapske polovine u Siriji i onima iz Rima. Ibn Shihab je nadalje izvijestio da ga je 'Abd al-Rahman b. 'Abdullah b. Ka'b obavijestio da ga je Abdullah b. Ka'b, koji je služio kao vodič Ka'b b. 'Malika dok je on bio slijep, čuo da Ka'b b. Malik pripovijeda priču o tome kako je ostao iza Allahovog Poslanika (ﷺ) od Bitke kod Tabuka. Ka'b b. Malik je rekao: Nikada nisam ostao iza Allahovog Poslanika (ﷺ) ni u jednoj ekspediciji koju je poduzeo, osim u Bitci kod Tabuka i one kod Badr. Što se tiče bitke kod Badr, nitko nije bio kriv za ostanak jer Allahov Poslanik (ﷺ) i muslimani nisu krenuli u napad, već su namjeravali presresti karavanu Kurajša, ali je to bio Allah koji ih je natjerao da se suoče sa neprijateljima bez njihove namjere (da to učine). Imao sam čast biti s Allahovim Poslanikom (ﷺ) noći 'Aqabe kada smo dali zavjet za islam i to mi je bilo draže nego sudjelovanje u Bitci kod Badr, iako je Badr bio popularniji među ljudima u usporedbi s tim (Tabuk). I ovo je moja priča o ostanku iza Allahovog Poslanika (ﷺ) na dan Bitke kod Tabuka. Nikada nisam imao dovoljno sredstava i moje okolnosti nisu bile povoljnije nego na ovom pohodu. I, za Allaha, nikada prije ovog pohoda nisam imao istovremeno u posjedu dvije jahalice. Allahov Poslanik (ﷺ) krenuo je na ovaj pohod u izuzetno vrućoj sezoni; put je bio dug, a zemlja (koju je on i njegova vojska morali preći) bila je bez vode, i morao je suočiti se s velikom vojskom, pa je muslimane obavijestio o stvarnoj situaciji (suočavanju s kojom će se suočiti), kako bi se adekvatno opremili za ovaj pohod, i također im je rekao odredište kamo namjerava ići. Muslimani koji su pratili Allahovog Poslanika (ﷺ) u to vrijeme bili su u velikom broju, ali nije bilo točne evidencije o njima. Ka'b je dodatno rekao: Malo je bilo ljudi koji su željeli izostati, i bili su pod dojmom da će lako moći prikriti svoje izostanke (i tako ostati neotkriveni) dok ne padnu objave od Allaha, Uzvišenog i Slavljenog (koje su se odnosile na njih). I Allahov Poslanik (ﷺ) krenuo je na pohod kada su plodovi bili zreli i njihovi su se sjenci produžili. Ja sam bio slab na njih i bilo je to u sezoni kada je Allahov Poslanik (ﷺ) pripremao i muslimani zajedno s njima. Također sam krenuo ujutro da napravim pripreme s njima, ali sam se vratio i ništa nisam učinio i rekao sam sebi: Imam dovoljno sredstava (za pripremu) čim poželim. I nastavio sam to odgađati (svoje pripreme) sve dok ljudi nisu bili spremni krenuti, a bilo je jutro kada je Allahov Poslanik (ﷺ) krenuo, a muslimani s njim, ali ja nisam napravio nikakve pripreme. Rano sam ujutro otišao i vratio se, ali nisam donio nikakvu odluku. Nastavio sam to raditi sve dok se oni (muslimani) nisu požurili i prešli dobar dio puta. I ja sam također odlučio krenuti i s njima se susresti. Da sam to učinio, ali možda mi to nije bilo suđeno. Nakon što je Allahov Poslanik (ﷺ) otišao, dok sam izlazio među ljudima, bio sam šokiran kada sam shvatio da ne nalazim nikoga poput sebe, već ljude označene kao licemjere ili one kojima je Allah dao izuzetak zbog njihove nesposobnosti, i Allahov Poslanik (ﷺ) me nije obratio pažnjom dok nije stigao u Tabuk. (Jednog dana dok je sjedio među ljudima u Tabuku) rekao je: Šta se dogodilo Ka'b b. Maliku? Neko od Banu' Salame rekao je: Allahov Poslaniče, (ljepota) njegovog ogrtača i njegov cijenjeni stranački izgled su ga zadržali i on je tako bio zadržan. Mua'dh b. Jabal je rekao: Jao onome o čemu vi govorite. Allahov Poslaniče, mi ne znamo o njemu ništa osim dobrog. Allahov Poslanik (ﷺ), međutim, je šutio. U to vrijeme vidio je čovjeka (obučenog u bijelu odjeću) koji je razbijao iluziju (iluziju) oka (iluziju). Tada je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: Neka bude Abu Khaithama, i gle, to je bio Abu Khaithama al-Ansari, i on je bio taj koji je donio sa' datulja i bio je ismijavan od licemjera. Ka'b b. Malik je dalje rekao: Kada su me obavijestili da se Allahov Poslanik (ﷺ) vraća iz Tabuka, bio sam veoma uzrujan. Razmišljao sam o lažnim pričama i pitao se kako ću se spasiti njegovog gneva sljedećeg dana. U tome sam tražio pomoć od svakog razumnog čovjeka iz svoje porodice, i kada su mi rekli da će Allahov Poslanik (ﷺ) stići, sve lažne ideje su nestale iz mog uma i došao sam do zaključka da me ništa ne može spasiti osim istine, pa sam odlučio govoriti istinu, i bilo je jutro kada je Allahov Poslanik (ﷺ) stigao u Medinu. I bilo je njegovo običaj da, kada se vrati s putovanja, prvo ode u džamiju i obavi dvije nafilske dženaze-namaza (kao znak zahvalnosti), a zatim sjedne među ljude. I dok je to činio, oni koji su ostali iza njega počeli su iznositi svoje izgovore i zaklinjati se pred njim, a bilo ih je više od osamdeset. Allahov Poslanik (ﷺ) je prihvatio njihove izgovore na licu mjesta i prihvatio njihovu zavjet i tražio od Allaha da im oprosti, ostavljajući njihove skrivene namjere Njemu, sve dok se nisam ja pojavio pred njim. Pozdravio sam ga, a on se nasmiješio, a u tom je bio i ljutnja. Tada mi je rekao: Dođi naprijed. Ja sam otišao naprijed i sjeo ispred njega. Rekao je: Šta te je zadržalo? Nisi li mogao ići na jahanje? Odgovorio sam: Allahov Poslaniče, za Allaha, da sam bio u prisustvu bilo koga drugog od svjetovnih ljudi, sigurno bih se spasio njegovog gneva na jedan ili drugi način, i imam sposobnost da se raspravljam, ali, za Allaha, svjestan sam da ako bih iznio lažan izgovor da bih te zadovoljio, Allah bi sigurno izazvao tvoj gnev na mene, a ako govorim istinu, možda ćeš biti ljut na mene, ali se nadam da će Allah dobro završiti. I, za Allaha, nikada nisam imao tako dobra sredstva, niti sam imao povoljnije uvjete nego kada sam ostao iza tebe (nisam se pridružio ekspediciji). Tada je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: Ovaj čovjek je rekao istinu, pa ustani dok Allah ne donese presudu u tvom slučaju. Ustao sam, a neki ljudi iz Banu' Salame su me slijedili u žurbi, i rekli su mi: Za Allaha, ne znamo za tebe da si prije ovo počinio grijeh. Ti si, međutim, pokazao nesposobnost da izneseš izgovor pred Allahovog Poslanika (ﷺ), kao što su to učinili oni koji su ostali iza njega. Dovoljno je bilo da Allahov Poslanik (ﷺ) traži od Allaha da oprosti tebi, i to bi bilo dovoljno za oprost tvog grijeha. Za Allaha, oni su nastavili s podsticanjem mene dok nisam pomislio da se vratim Allahovom Poslaniku (ﷺ) i da se suprotstavim sam sebi. Tada sam im rekao: Da li je i neko drugi doživio isti sudbinu? Rekli su: Da, dvojica su doživjela isti sudbinu kao i ti, i izrekli su istu riječ kao i ti, i donesena je ista presuda u njihovom slučaju kao i u tvom. Pitao sam: Ko su oni? Rekli su: Murara b. ar-Rabi'a 'Amiri i Hilal b. Umayya al-Waqafi. Spomenuli su mi ta dva pobožna čovjeka koji su sudjelovali u Bitci kod Badr, i u njima sam vidio primjer za sebe. Otišao sam kada su spomenuli ta dva čovjeka. Allahov Poslanik (ﷺ) je zabranio muslimanima da razgovaraju s trojicom od nas, onih koji su ostali iza njega. Ljudi su počeli izbjavati nas, a njihov stav prema nama se promijenio, i činilo se kao da je cijela atmosfera postala (nepovoljna) prema nama, i to je bila upravo ona atmosfera u kojoj sam bio potpuno svjestan i u kojoj sam dugo živio. Proveli smo pedeset noći u ovom stanju, a moja dva prijatelja su se zatvorila u svoje kuće i većinu vremena su plakala, ali ja sam bio mlad i snažan među njima, izašao sam iz kuće, sudjelovao u skupnim molitvama, kretao se po bazaru; ali niko mi nije pričao. Došao sam Allahovom Poslaniku (ﷺ) dok je sjedio među ljudima nakon namaza, pozdravio ga i pitao se da li će mu se usne pomaknuti u odgovoru na moj pozdrav ili ne. Zatim sam obavio namaz pored njega i gledao ga krađom pogleda, a kada sam se molio, on je gledao u mene, a kada sam ja bacio pogled na njega, on je skrenuo pogled. Kada je njegova oštra reakcija prema meni trajala duže vrijeme, otišao sam do zida bašte Abu Qatade, koji je bio moj rođak, i kojeg sam najviše volio. Pozdravio sam ga, ali, za Allaha, nije mi odgovorio na pozdrav. Rekao sam mu: Abu Qatada, zaklinjem te se Allahom, zar nisi svjestan da volim Allaha i Njegovog Poslanika (ﷺ) najviše? Šutio je. Ponovo sam mu rekao: Zaklinjem te se Allahom, zar nisi svjestan da volim Allaha i Njegovog Poslanika (ﷺ) najviše? Šutio je. Ponovo sam ga zakleo, na što je rekao: Allah i Poslanik (ﷺ) su najbolji svjesni toga. Oči su mi počele suziti, vratio sam se, sišao s zida, i dok sam hodao bazarom Medine, jedan Nabatijanac iz među Nabatijanaca Sirije, koji je došao prodavati žitarice u Medinu, zamolio je ljude da ga upute do Ka'b b. Malika. Ljudi su mu ukazali na mene pokazujući prema meni. Došao je do mene i predao mi pismo od kralja Gassana, a ja sam bio pisar, pročitao sam to pismo, i bilo je napisano ovako:
"Da dođem na poentu, prenijeto nam je da vas vaš prijatelj (Svjetovni Prorok) izlaže okrutnosti, a Allah vas nije stvorio za mjesto gdje ćete biti sramotno i gdje ne možete pronaći svoje pravo mjesto, pa nam se pridružite da vam odamo čast." Kada sam pročitao to pismo, rekao sam: "Ovo je također nesreća," pa sam ga spalio u peći. Kada je prošlo četrdeset od pedeset dana, a Allahov Poslanik (ﷺ) nije primio objavu, došao mi je poslanik Allahovog Poslanika (ﷺ) i rekao: "Zaista, Allah je naredio da ostaneš odvojeno od svoje žene." Pitao sam: "Da li da je razvedem ili šta drugo da učinim?" Rekao je: "Ne, već da ostaneš odvojeno od nje i da ne stupate u seksualni odnos." Ista poruka je poslana mojim drugovima. Rekao sam svojoj ženi: "Idi kod roditelja i ostani s njima dok Allah ne donese odluku u mom slučaju." Žena Hilal b. Umayya došla je Allahovom Poslaniku (ﷺ) i rekla: "Allahov Poslaniče, Hilal b. Umayya je senilna osoba, nema slugu. Da li odobravaš da mu služim?" Rekao je: "Ne, ali nemoj mu pristupati." Ona je rekla: "Za Allaha, on nema takvu sklonost u sebi. Za Allaha, od tada do danas, on samo plače." Neki od mojih rođaka su mi rekli: "Ako tražiš dozvolu od Allahovog Poslanika (ﷺ) u vezi s tvojom ženom, kao što je dozvolio ženi Hilal b. Umayya da mu služi, ja ne bih tražio dozvolu od Allahovog Poslanika (ﷺ), jer ne mogu reći šta će on reći u odgovoru na moje traženje dozvole." Osim toga, ja sam mladić. U ovom stanju sam proveo još deset noći, i tako je prošlo pedeset noći u kojima smo bili pod bojkotom. Bilo je na jutarnjoj molitvi pedesetog dana, kada sam obavio svoju zoru i sjedio na jednom od krovova naših kuća. I bio sam u tom stanju u kojem je Allah, Uzvišeni i Slavljeni, opisao nas u ovim riječima: "Život mi je postao težak, a zemlja je stisnuta unatoč svojoj prostranosti," kada sam čuo glasnik s vrha brda Sal' vičući najglasnije: Ka'b b. Malik, radosne vijesti za tebe. Pao sam u sedždu i shvatio da je to poruka olakšanja za mene. Allahov Poslanik (ﷺ) je obavijestio ljude o prihvatanju naše pokornosti od strane Allaha, dok je obavljao zoru. Ljudi su nam počeli donositi radosne vijesti, a neki su išli do mojih prijatelja da im prenesu dobre vijesti, a jedan je jurnuo na konju i došao iz plemena Aslam, a njegov konj je stigao do mene brže od njegovog glasa. Kada je došao do mene, čuo sam njegov glas, donio mi je radosne vijesti. Skinuo sam odjeću i odjenuo ga u njih zbog dobre vijesti, i za Allaha, imao sam na toj prilici samo ove dvije odjeće, i zamolio sam nekoga da mi posudi dvije odjeće i obukao sam se u njih. Došao sam Allahovom Poslaniku (ﷺ), a na putu sam sreo skupine ljudi koji su me pozdravljali zbog (prihvatanja) pokornosti i rekli su: "Evo pozdrava za tebe zbog tvoje pokornosti koja je odobrena od strane Allaha." (Nastavio sam) dok nisam stigao do džamije, a Allahov Poslanik (ﷺ) je sjedio među ljudima. Talha b. 'Ubaidullah je ustao i potrčao prema meni, rukovao se i pozdravio me, i, za Allaha, niko od hadžija nije ustao (da me pozdravi) osim njega. Ka'b je rekao da nikada nije zaboravio (ovu dobru gestu) Talhe. Ka'b je dalje rekao: Pozdravio sam Allahovog Poslanika (ﷺ) sa Assalam-o-'Alaikum, a njegovo lice je bilo blistavo od radosti, i rekao je: "Radost i blagoslov za tebe, kakve nikada nisi ni pronašao ni ćeš pronaći, od kada ti je majka rodila." Pitao sam: "Allahov Poslaniče, da li je ovo odobrenje pokornosti od tebe ili od Allaha?" Odgovorio je: "Ne, (nije od mene), već od Allaha," i bilo je uobičajeno kod Allahovog Poslanika (ﷺ) da, kada je bio sretan, njegovo lice zasja, i to smo prepoznali kao njegovu radost. Kada sam sjedio pred njim, pitao sam: "Allahov Poslaniče, da li smijem dati svoj imetak u sadaku radi Allaha i radi Njegovog Poslanika (ﷺ)?" Tada je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: "Drži nešto imetka kod sebe, jer je to bolje za tebe." Rekao sam: "Ostaću s onim dijelom imetka koji mi je pripao na dan ekspedicije u Khaibar." Rekao sam: "Allahov Poslaniče, zaista, Allah me je spasio zbog istine, i stoga mislim da pokornost podrazumijeva da ne smijem govoriti ništa osim istine dok sam živ." Rekao je: "Za Allaha, ne znam da je iko od muslimana bio pod većom kušnjom od mene zbog istine." I od tada, do danas, nisam lagao, i za Allaha, odlučio sam da neću lagati, i nadam se da će me Allah spasiti od kušnji do kraja života, i Allah, Uzvišeni i Slavljeni, objavio je ove ajete: "Zaista, Allah je okrenuo milošću prema Poslaniku i emigrantima i pomoćnicima koji su ga slijedili u času teškoće, nakon što su im srca bila na ivici odskakanja; zatim im se smilovao. Doista, On je Samilostan, Milostiv, i (On se smilovao) na trojicu koji su ostali iza, dok je zemlja, iako je prostrana, postala uska za njih, i duše su im bile uske za njih." I ovo objava je stigla do riječi: "O vi koji vjerujete, budite bogobojazni i budite s istinitima" (9. 117-118). Ka'b je rekao: Za Allaha, od kada me je Allah uputio na islam, nijedna blagodet nije mi bila važnija od ove istine koju sam izgovorio Allahovom Poslaniku (ﷺ), i da sam lagao, bio bih uništen kao i oni koji su lagali, jer su za one koji su lagali Allahove najteže riječi bile one koje su objavljene (i riječi Allaha su): "Zaklinju se Allahom da će vam doći da vas ostave na miru. Ostavite ih, zaista su nečisti, a njihovo odredište je Džehennem, kao nagrada za ono što su zaradili. Zaklinju se vama da će vas zadovoljiti, ali ako ste zadovoljni njima, ipak Allah nije zadovoljan prestupnicima" (9. 95-96). Ka'b je rekao da je pitanje nas trojice odgođeno u odnosu na one koji su dali zavjet pred Allahovim Poslanikom (ﷺ), i on je prihvatio njihovu zavjet i tražio od Allaha da im oprosti, a Allah nije donio odluku u našem slučaju. To je Allah, Uzvišeni i Slavljeni, koji je donio odluku u našem slučaju, trojici koji su ostali iza. (Riječi Kur'ana) "oni trojica koji su ostali iza" ne znače da smo ostali iza u džihadu, već to znači da je On ostavio naš slučaj iza onih koji su dali zavjet i iznijeli izgovor pred Njim.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Kaʿb je na kraju dobio oprost zahvaljujući iskrenom pokajanju i istinoljubivosti.
Kaʿb ibn Malik je bez opravdanog razloga izostao iz pohoda na Tebuk. Po povratku je izabrao istinu, nakon čega su on i još dvojica muškaraca pedeset noći čekali Božiju odluku, a njihovo pokajanje je prihvaćeno.
Pohod koji je Poslanik ﷺ poduzeo u periodu velike vrućine i dugog, napornog putovanja.
Iskreno žaljenje zbog grijeha, uz povratak Allahu i odluku da se zlo ne ponovi.
Govoriti istinu i ostati vjeran onome što se zaista dogodilo, čak i kada to ima posljedice.
Klasični učenjaci, među njima en-Nevevi, naglašavaju da iskrena istinoljubivost vodi spasu, čak i kada istina u početku donosi bolne posljedice. Odlomak također pokazuje da pokajanje ne znači da čovjek treba nepromišljeno podijeliti svu svoju imovinu: Poslanik ﷺ savjetovao je Kaʿbu da zadrži jedan dio. Učenjaci iz privremenog prekida kontakta s trojicom muškaraca zaključuju da društvena izolacija može biti korektivna mjera kada za nju postoji opravdan razlog; to nije dozvola za proizvoljno isključivanje ili trajno neprijateljstvo.
- Ne odgađaj važnu obavezu misleći da ćeš kasnije imati vremena za nju.
- Iskreno govori o svojim greškama i ne izmišljaj izgovore kako bi izbjegao privremenu osudu.
- Pokaj se iskrenim žaljenjem i konkretnom odlukom da ne ponoviš zlo.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.