Sahih Muslim, hadis 7018
Prenosi Ka'b ibn Malik. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Ka'b ibn Malik
Zbirka Sahih Muslim u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنِي أَبُو الطَّاهِرِ، أَحْمَدُ بْنُ عَمْرِو بْنِ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ سَرْحٍ مَوْلَى بَنِي أُمَيَّةَ أَخْبَرَنِي ابْنُ وَهْبٍ، أَخْبَرَنِي يُونُسُ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، قَالَ ثُمَّ غَزَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم غَزْوَةَ تَبُوكَ وَهُوَ يُرِيدُ الرُّومَ وَنَصَارَى الْعَرَبِ بِالشَّامِ . قَالَ ابْنُ شِهَابٍ فَأَخْبَرَنِي عَبْدُ الرَّحْمَنِ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ كَعْبِ بْنِ مَالِكٍ أَنَّ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ كَعْبٍ كَانَ قَائِدَ كَعْبٍ مِنْ بَنِيهِ حِينَ عَمِيَ قَالَ سَمِعْتُ كَعْبَ بْنَ مَالِكٍ يُحَدِّثُ حَدِيثَهُ حِينَ تَخَلَّفَ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ قَالَ كَعْبُ بْنُ مَالِكٍ لَمْ أَتَخَلَّفْ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي غَزْوَةٍ غَزَاهَا قَطُّ إِلاَّ فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ غَيْرَ أَنِّي قَدْ تَخَلَّفْتُ فِي غَزْوَةِ بَدْرٍ وَلَمْ يُعَاتِبْ أَحَدًا تَخَلَّفَ عَنْهُ إِنَّمَا خَرَجَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَالْمُسْلِمُونَ يُرِيدُونَ عِيرَ قُرَيْشٍ حَتَّى جَمَعَ اللَّهُ بَيْنَهُمْ وَبَيْنَ عَدُوِّهُمْ عَلَى غَيْرِ مِيعَادٍ وَلَقَدْ شَهِدْتُ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لَيْلَةَ الْعَقَبَةِ حِينَ تَوَاثَقْنَا عَلَى الإِسْلاَمِ وَمَا أُحِبُّ أَنَّ لِي بِهَا مَشْهَدَ بَدْرٍ وَإِنْ كَانَتْ بَدْرٌ أَذْكَرَ فِي النَّاسِ مِنْهَا وَكَانَ مِنْ خَبَرِي حِينَ تَخَلَّفْتُ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ أَنِّي لَمْ أَكُنْ قَطُّ أَقْوَى وَلاَ أَيْسَرَ مِنِّي حِينَ تَخَلَّفْتُ عَنْهُ فِي تِلْكَ الْغَزْوَةِ وَاللَّهِ مَا جَمَعْتُ قَبْلَهَا رَاحِلَتَيْنِ قَطُّ حَتَّى جَمَعْتُهُمَا فِي تِلْكَ الْغَزْوَةِ فَغَزَاهَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي حَرٍّ شَدِيدٍ وَاسْتَقْبَلَ سَفَرًا بَعِيدًا وَمَفَازًا وَاسْتَقْبَلَ عَدُوًّا كَثِيرًا فَجَلاَ لِلْمُسْلِمِينَ أَمْرَهُمْ لِيَتَأَهَّبُوا أُهْبَةَ غَزْوِهِمْ فَأَخْبَرَهُمْ بِوَجْهِهِمُ الَّذِي يُرِيدُ وَالْمُسْلِمُونَ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم كَثِيرٌ وَلاَ يَجْمَعُهُمْ كِتَابُ حَافِظٍ - يُرِيدُ بِذَلِكَ الدِّيوَانَ - قَالَ كَعْبٌ فَقَلَّ رَجُلٌ يُرِيدُ أَنْ يَتَغَيَّبَ يَظُنُّ أَنَّ ذَلِكَ سَيَخْفَى لَهُ مَا لَمْ يَنْزِلْ فِيهِ وَحْىٌ مِنَ اللَّهِ عَزَّ وَجَلَّ وَغَزَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم تِلْكَ الْغَزْوَةَ حِينَ طَابَتِ الثِّمَارُ وَالظِّلاَلُ فَأَنَا إِلَيْهَا أَصْعَرُ فَتَجَهَّزَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَالْمُسْلِمُونَ مَعَهُ وَطَفِقْتُ أَغْدُو لِكَىْ أَتَجَهَّزَ مَعَهُمْ فَأَرْجِعُ وَلَمْ أَقْضِ شَيْئًا . وَأَقُولُ فِي نَفْسِي أَنَا قَادِرٌ عَلَى ذَلِكَ إِذَا أَرَدْتُ . فَلَمْ يَزَلْ ذَلِكَ يَتَمَادَى بِي حَتَّى اسْتَمَرَّ بِالنَّاسِ الْجِدُّ فَأَصْبَحَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم غَادِيًا وَالْمُسْلِمُونَ مَعَهُ وَلَمْ أَقْضِ مِنْ جَهَازِي شَيْئًا ثُمَّ غَدَوْتُ فَرَجَعْتُ وَلَمْ أَقْضِ شَيْئًا فَلَمْ يَزَلْ ذَلِكَ يَتَمَادَى بِي حَتَّى أَسْرَعُوا وَتَفَارَطَ الْغَزْوُ فَهَمَمْتُ أَنْ أَرْتَحِلَ فَأُدْرِكَهُمْ فَيَا لَيْتَنِي فَعَلْتُ ثُمَّ لَمْ يُقَدَّرْ ذَلِكَ لِي فَطَفِقْتُ إِذَا خَرَجْتُ فِي النَّاسِ بَعْدَ خُرُوجِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَحْزُنُنِي أَنِّي لاَ أَرَى لِي أُسْوَةً إِلاَّ رَجُلاً مَغْمُوصًا عَلَيْهِ فِي النِّفَاقِ أَوْ رَجُلاً مِمَّنْ عَذَرَ اللَّهُ مِنَ الضُّعَفَاءِ وَلَمْ يَذْكُرْنِي رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حَتَّى بَلَغَ تَبُوكًا فَقَالَ وَهُوَ جَالِسٌ فِي الْقَوْمِ بِتَبُوكَ " مَا فَعَلَ كَعْبُ بْنُ مَالِكٍ " . قَالَ رَجُلٌ مِنْ بَنِي سَلِمَةَ يَا رَسُولَ اللَّهِ حَبَسَهُ بُرْدَاهُ وَالنَّظَرُ فِي عِطْفَيْهِ . فَقَالَ لَهُ مُعَاذُ بْنُ جَبَلٍ بِئْسَ مَا قُلْتَ وَاللَّهِ يَا رَسُولَ اللَّهِ مَا عَلِمْنَا عَلَيْهِ إِلاَّ خَيْرًا . فَسَكَتَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَبَيْنَمَا هُوَ عَلَى ذَلِكَ رَأَى رَجُلاً مُبَيِّضًا يَزُولُ بِهِ السَّرَابُ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " كُنْ أَبَا خَيْثَمَةَ " . فَإِذَا هُو أَبُو خَيْثَمَةَ الأَنْصَارِيُّ وَهُوَ الَّذِي تَصَدَّقَ بِصَاعِ التَّمْرِ حِينَ لَمَزَهُ الْمُنَافِقُونَ . فَقَالَ كَعْبُ بْنُ مَالِكٍ فَلَمَّا بَلَغَنِي أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَدْ تَوَجَّهَ قَافِلاً مِنْ تَبُوكَ حَضَرَنِي بَثِّي فَطَفِقْتُ أَتَذَكَّرُ الْكَذِبَ وَأَقُولُ بِمَ أَخْرُجُ مِنْ سَخَطِهِ غَدًا وَأَسْتَعِينُ عَلَى ذَلِكَ كُلَّ ذِي رَأْىٍ مِنْ أَهْلِي فَلَمَّا قِيلَ لِي إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَدْ أَظَلَّ قَادِمًا زَاحَ عَنِّي الْبَاطِلُ حَتَّى عَرَفْتُ أَنِّي لَنْ أَنْجُوَ مِنْهُ بِشَىْءٍ أَبَدًا فَأَجْمَعْتُ صِدْقَهُ وَصَبَّحَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَادِمًا وَكَانَ إِذَا قَدِمَ مِنْ سَفَرٍ بَدَأَ بِالْمَسْجِدِ فَرَكَعَ فِيهِ رَكْعَتَيْنِ ثُمَّ جَلَسَ لِلنَّاسِ فَلَمَّا فَعَلَ ذَلِكَ جَاءَهُ الْمُخَلَّفُونَ فَطَفِقُوا يَعْتَذِرُونَ إِلَيْهِ وَيَحْلِفُونَ لَهُ وَكَانُوا بِضْعَةً وَثَمَانِينَ رَجُلاً فَقَبِلَ مِنْهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَلاَنِيَتَهُمْ وَبَايَعَهُمْ وَاسْتَغْفَرَ لَهُمْ وَوَكَلَ سَرَائِرَهُمْ إِلَى اللَّهِ حَتَّى جِئْتُ فَلَمَّا سَلَّمْتُ تَبَسَّمَ تَبَسُّمَ الْمُغْضَبِ ثُمَّ قَالَ " تَعَالَ " . فَجِئْتُ أَمْشِي حَتَّى جَلَسْتُ بَيْنَ يَدَيْهِ فَقَالَ لِي " مَا خَلَّفَكَ " . أَلَمْ تَكُنْ قَدِ ابْتَعْتَ ظَهْرَكَ " . قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنِّي وَاللَّهِ لَوْ جَلَسْتُ عِنْدَ غَيْرِكَ مِنْ أَهْلِ الدُّنْيَا لَرَأَيْتُ أَنِّي سَأَخْرُجُ مِنْ سَخَطِهِ بِعُذْرٍ وَلَقَدْ أُعْطِيتُ جَدَلاً وَلَكِنِّي وَاللَّهِ لَقَدْ عَلِمْتُ لَئِنْ حَدَّثْتُكَ الْيَوْمَ حَدِيثَ كَذِبٍ تَرْضَى بِهِ عَنِّي لَيُوشِكَنَّ اللَّهُ أَنْ يُسْخِطَكَ عَلَىَّ وَلَئِنْ حَدَّثْتُكَ حَدِيثَ صِدْقٍ تَجِدُ عَلَىَّ فِيهِ إِنِّي لأَرْجُو فِيهِ عُقْبَى اللَّهِ وَاللَّهِ مَا كَانَ لِي عُذْرٌ وَاللَّهِ مَا كُنْتُ قَطُّ أَقْوَى وَلاَ أَيْسَرَ مِنِّي حِينَ تَخَلَّفْتُ عَنْكَ . قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَمَّا هَذَا فَقَدْ صَدَقَ فَقُمْ حَتَّى يَقْضِيَ اللَّهُ فِيكَ " . فَقُمْتُ وَثَارَ رِجَالٌ مِنْ بَنِي سَلِمَةَ فَاتَّبَعُونِي فَقَالُوا لِي وَاللَّهِ مَا عَلِمْنَاكَ أَذْنَبْتَ ذَنْبًا قَبْلَ هَذَا لَقَدْ عَجَزْتَ فِي أَنْ لاَ تَكُونَ اعْتَذَرْتَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِمَا اعْتَذَرَ بِهِ إِلَيْهِ الْمُخَلَّفُونَ فَقَدْ كَانَ كَافِيَكَ ذَنْبَكَ اسْتِغْفَارُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لَكَ . قَالَ فَوَاللَّهِ مَا زَالُوا يُؤَنِّبُونَنِي حَتَّى أَرَدْتُ أَنْ أَرْجِعَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأُكَذِّبَ نَفْسِي - قَالَ - ثُمَّ قُلْتُ لَهُمْ هَلْ لَقِيَ هَذَا مَعِي مِنْ أَحَدٍ قَالُوا نَعَمْ لَقِيَهُ مَعَكَ رَجُلاَنِ قَالاَ مِثْلَ مَا قُلْتَ فَقِيلَ لَهُمَا مِثْلُ مَا قِيلَ لَكَ - قَالَ - قُلْتُ مَنْ هُمَا قَالُوا مُرَارَةُ بْنُ رَبِيعَةَ الْعَامِرِيُّ وَهِلاَلُ بْنُ أُمَيَّةَ الْوَاقِفِيُّ - قَالَ - فَذَكَرُوا لِي رَجُلَيْنِ صَالِحَيْنِ قَدْ شِهِدَا بَدْرًا فِيهِمَا أُسْوَةٌ - قَالَ - فَمَضَيْتُ حِينَ ذَكَرُوهُمَا لِي . قَالَ وَنَهَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْمُسْلِمِينَ عَنْ كَلاَمِنَا أَيُّهَا الثَّلاَثَةُ مِنْ بَيْنِ مَنْ تَخَلَّفَ عَنْهُ - قَالَ - فَاجْتَنَبَنَا النَّاسُ - وَقَالَ - تَغَيَّرُوا لَنَا حَتَّى تَنَكَّرَتْ لِي فِي نَفْسِيَ الأَرْضُ فَمَا هِيَ بِالأَرْضِ الَّتِي أَعْرِفُ فَلَبِثْنَا عَلَى ذَلِكَ خَمْسِينَ لَيْلَةً فَأَمَّا صَاحِبَاىَ فَاسْتَكَانَا وَقَعَدَا فِي بُيُوتِهِمَا يَبْكِيَانِ وَأَمَّا أَنَا فَكُنْتُ أَشَبَّ الْقَوْمِ وَأَجْلَدَهُمْ فَكُنْتُ أَخْرُجُ فَأَشْهَدُ الصَّلاَةَ وَأَطُوفُ فِي الأَسْوَاقِ وَلاَ يُكَلِّمُنِي أَحَدٌ وَآتِي رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأُسَلِّمُ عَلَيْهِ وَهُوَ فِي مَجْلِسِهِ بَعْدَ الصَّلاَةِ فَأَقُولُ فِي نَفْسِي هَلْ حَرَّكَ شَفَتَيْهِ بِرَدِّ السَّلاَمِ أَمْ لاَ ثُمَّ أُصَلِّي قَرِيبًا مِنْهُ وَأُسَارِقُهُ النَّظَرَ فَإِذَا أَقْبَلْتُ عَلَى صَلاَتِي نَظَرَ إِلَىَّ وَإِذَا الْتَفَتُّ نَحْوَهُ أَعْرَضَ عَنِّي حَتَّى إِذَا طَالَ ذَلِكَ عَلَىَّ مِنْ جَفْوَةِ الْمُسْلِمِينَ مَشَيْتُ حَتَّى تَسَوَّرْتُ جِدَارَ حَائِطِ أَبِي قَتَادَةَ وَهُوَ ابْنُ عَمِّي وَأَحَبُّ النَّاسِ إِلَىَّ فَسَلَّمْتُ عَلَيْهِ فَوَاللَّهِ مَا رَدَّ عَلَىَّ السَّلاَمَ فَقُلْتُ لَهُ يَا أَبَا قَتَادَةَ أَنْشُدُكَ بِاللَّهِ هَلْ تَعْلَمَنَّ أَنِّي أُحِبُّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ قَالَ فَسَكَتَ فَعُدْتُ فَنَاشَدْتُهُ فَسَكَتَ فَعُدْتُ فَنَاشَدْتُهُ فَقَالَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَعْلَمُ . فَفَاضَتْ عَيْنَاىَ وَتَوَلَّيْتُ حَتَّى تَسَوَّرْتُ الْجِدَارَ فَبَيْنَا أَنَا أَمْشِي فِي سُوقِ الْمَدِينَةِ إِذَا نَبَطِيٌّ مِنْ نَبَطِ أَهْلِ الشَّامِ مِمَّنْ قَدِمَ بِالطَّعَامِ يَبِيعُهُ بِالْمَدِينَةِ يَقُولُ مَنْ يَدُلُّ عَلَى كَعْبِ بْنِ مَالِكٍ - قَالَ - فَطَفِقَ النَّاسُ يُشِيرُونَ لَهُ إِلَىَّ حَتَّى جَاءَنِي فَدَفَعَ إِلَىَّ كِتَابًا مِنْ مَلِكِ غَسَّانَ وَكُنْتُ كَاتِبًا فَقَرَأْتُهُ فَإِذَا فِيهِ أَمَّا بَعْدُ فَإِنَّهُ قَدْ بَلَغَنَا أَنَّ صَاحِبَكَ قَدْ جَفَاكَ وَلَمْ يَجْعَلْكَ اللَّهُ بِدَارِ هَوَانٍ وَلاَ مَضْيَعَةٍ فَالْحَقْ بِنَا نُوَاسِكَ . قَالَ فَقُلْتُ حِينَ قَرَأْتُهَا وَهَذِهِ أَيْضًا مِنَ الْبَلاَءِ . فَتَيَامَمْتُ بِهَا التَّنُّورَ فَسَجَرْتُهَا بِهَا حَتَّى إِذَا مَضَتْ أَرْبَعُونَ مِنَ الْخَمْسِينَ وَاسْتَلْبَثَ الْوَحْىُ إِذَا رَسُولُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَأْتِينِي فَقَالَ إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَأْمُرُكَ أَنْ تَعْتَزِلَ امْرَأَتَكَ . قَالَ فَقُلْتُ أُطَلِّقُهَا أَمْ مَاذَا أَفْعَلُ قَالَ لاَ بَلِ اعْتَزِلْهَا فَلاَ تَقْرَبَنَّهَا - قَالَ - فَأَرْسَلَ إِلَى صَاحِبَىَّ بِمِثْلِ ذَلِكَ - قَالَ - فَقُلْتُ لاِمْرَأَتِي الْحَقِي بِأَهْلِكِ فَكُونِي عِنْدَهُمْ حَتَّى يَقْضِيَ اللَّهُ فِي هَذَا الأَمْرِ - قَالَ - فَجَاءَتِ امْرَأَةُ هِلاَلِ بْنِ أُمَيَّةَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ لَهُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ هِلاَلَ بْنَ أُمَيَّةَ شَيْخٌ ضَائِعٌ لَيْسَ لَهُ خَادِمٌ فَهَلْ تَكْرَهُ أَنْ أَخْدُمَهُ قَالَ " لاَ وَلَكِنْ لاَ يَقْرَبَنَّكِ " . فَقَالَتْ إِنَّهُ وَاللَّهِ مَا بِهِ حَرَكَةٌ إِلَى شَىْءٍ وَوَاللَّهِ مَا زَالَ يَبْكِي مُنْذُ كَانَ مِنْ أَمْرِهِ مَا كَانَ إِلَى يَوْمِهِ هَذَا . قَالَ فَقَالَ لِي بَعْضُ أَهْلِي لَوِ اسْتَأْذَنْتَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي امْرَأَتِكَ فَقَدْ أَذِنَ لاِمْرَأَةِ هِلاَلِ بْنِ أُمَيَّةَ أَنْ تَخْدُمَهُ - قَالَ - فَقُلْتُ لاَ أَسْتَأْذِنُ فِيهَا رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَمَا يُدْرِينِي مَاذَا يَقُولُ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا اسْتَأْذَنْتُهُ فِيهَا وَأَنَا رَجُلٌ شَابٌّ - قَالَ - فَلَبِثْتُ بِذَلِكَ عَشْرَ لَيَالٍ فَكَمُلَ لَنَا خَمْسُونَ لَيْلَةً مِنْ حِينَ نُهِيَ عَنْ كَلاَمِنَا - قَالَ - ثُمَّ صَلَّيْتُ صَلاَةَ الْفَجْرِ صَبَاحَ خَمْسِينَ لَيْلَةً عَلَى ظَهْرِ بَيْتٍ مِنْ بُيُوتِنَا فَبَيْنَا أَنَا جَالِسٌ عَلَى الْحَالِ الَّتِي ذَكَرَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ مِنَّا قَدْ ضَاقَتْ عَلَىَّ نَفْسِي وَضَاقَتْ عَلَىَّ الأَرْضُ بِمَا رَحُبَتْ سَمِعْتُ صَوْتَ صَارِخٍ أَوْفَى عَلَى سَلْعٍ يَقُولُ بِأَعْلَى صَوْتِهِ يَا كَعْبَ بْنَ مَالِكٍ أَبْشِرْ - قَالَ - فَخَرَرْتُ سَاجِدًا وَعَرَفْتُ أَنْ قَدْ جَاءَ فَرَجٌ . - قَالَ - فَآذَنَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم النَّاسَ بِتَوْبَةِ اللَّهِ عَلَيْنَا حِينَ صَلَّى صَلاَةَ الْفَجْرِ فَذَهَبَ النَّاسُ يُبَشِّرُونَنَا فَذَهَبَ قِبَلَ صَاحِبَىَّ مُبَشِّرُونَ وَرَكَضَ رَجُلٌ إِلَىَّ فَرَسًا وَسَعَى سَاعٍ مِنْ أَسْلَمَ قِبَلِي وَأَوْفَى الْجَبَلَ فَكَانَ الصَّوْتُ أَسْرَعَ مِنَ الْفَرَسِ فَلَمَّا جَاءَنِي الَّذِي سَمِعْتُ صَوْتَهُ يُبَشِّرُنِي فَنَزَعْتُ لَهُ ثَوْبَىَّ فَكَسَوْتُهُمَا إِيَّاهُ بِبِشَارَتِهِ وَاللَّهِ مَا أَمْلِكُ غَيْرَهُمَا يَوْمَئِذٍ وَاسْتَعَرْتُ ثَوْبَيْنِ . فَلَبِسْتُهُمَا فَانْطَلَقْتُ أَتَأَمَّمُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَتَلَقَّانِي النَّاسُ فَوْجًا فَوْجًا يُهَنِّئُونِي بِالتَّوْبَةِ وَيَقُولُونَ لِتَهْنِئْكَ تَوْبَةُ اللَّهِ عَلَيْكَ . حَتَّى دَخَلْتُ الْمَسْجِدَ فَإِذَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم جَالِسٌ فِي الْمَسْجِدِ وَحَوْلَهُ النَّاسُ فَقَامَ طَلْحَةُ بْنُ عُبَيْدِ اللَّهِ يُهَرْوِلُ حَتَّى صَافَحَنِي وَهَنَّأَنِي وَاللَّهِ مَا قَامَ رَجُلٌ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ غَيْرُهُ . قَالَ فَكَانَ كَعْبٌ لاَ يَنْسَاهَا لِطَلْحَةَ . قَالَ كَعْبٌ فَلَمَّا سَلَّمْتُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ وَهُوَ يَبْرُقُ وَجْهُهُ مِنَ السُّرُورِ وَيَقُولُ " أَبْشِرْ بِخَيْرِ يَوْمٍ مَرَّ عَلَيْكَ مُنْذُ وَلَدَتْكَ أُمُّكَ " . قَالَ فَقُلْتُ أَمِنْ عِنْدِكَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَمْ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ فَقَالَ " لاَ بَلْ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ " . وَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا سُرَّ اسْتَنَارَ وَجْهُهُ كَأَنَّ وَجْهَهُ قِطْعَةُ قَمَرٍ - قَالَ - وَكُنَّا نَعْرِفُ ذَلِكَ - قَالَ - فَلَمَّا جَلَسْتُ بَيْنَ يَدَيْهِ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ مِنْ تَوْبَتِي أَنْ أَنْخَلِعَ مِنْ مَالِي صَدَقَةً إِلَى اللَّهِ وَإِلَى رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم . فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَمْسِكْ بَعْضَ مَالِكَ فَهُوَ خَيْرٌ لَكَ " . قَالَ فَقُلْتُ فَإِنِّي أُمْسِكُ سَهْمِيَ الَّذِي بِخَيْبَرَ - قَالَ - وَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ إِنَّمَا أَنْجَانِي بِالصِّدْقِ وَإِنَّ مِنْ تَوْبَتِي أَنْ لاَ أُحَدِّثَ إِلاَّ صِدْقًا مَا بَقِيتُ - قَالَ - فَوَاللَّهِ مَا عَلِمْتُ أَنَّ أَحَدًا مِنَ الْمُسْلِمِينَ أَبْلاَهُ اللَّهُ فِي صِدْقِ الْحَدِيثِ مُنْذُ ذَكَرْتُ ذَلِكَ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِلَى يَوْمِي هَذَا أَحْسَنَ مِمَّا أَبْلاَنِي اللَّهُ بِهِ وَاللَّهِ مَا تَعَمَّدْتُ كَذْبَةً مُنْذُ قُلْتُ ذَلِكَ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِلَى يَوْمِي هَذَا وَإِنِّي لأَرْجُو أَنْ يَحْفَظَنِيَ اللَّهُ فِيمَا بَقِيَ . قَالَ فَأَنْزَلَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ { لَقَدْ تَابَ اللَّهُ عَلَى النَّبِيِّ وَالْمُهَاجِرِينَ وَالأَنْصَارِ الَّذِينَ اتَّبَعُوهُ فِي سَاعَةِ الْعُسْرَةِ مِنْ بَعْدِ مَا كَادَ يَزِيغُ قُلُوبُ فَرِيقٍ مِنْهُمْ ثُمَّ تَابَ عَلَيْهِمْ إِنَّهُ بِهِمْ رَءُوفٌ رَحِيمٌ * وَعَلَى الثَّلاَثَةِ الَّذِينَ خُلِّفُوا حَتَّى إِذَا ضَاقَتْ عَلَيْهِمُ الأَرْضُ بِمَا رَحُبَتْ وَضَاقَتْ عَلَيْهِمْ أَنْفُسُهُمْ} حَتَّى بَلَغَ { يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ} قَالَ كَعْبٌ وَاللَّهِ مَا أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَىَّ مِنْ نِعْمَةٍ قَطُّ بَعْدَ إِذْ هَدَانِي اللَّهُ لِلإِسْلاَمِ أَعْظَمَ فِي نَفْسِي مِنْ صِدْقِي رَسُولَ اللَّهُ صلى الله عليه وسلم أَنْ لاَ أَكُونَ كَذَبْتُهُ فَأَهْلِكَ كَمَا هَلَكَ الَّذِينَ كَذَبُوا إِنَّ اللَّهَ قَالَ لِلَّذِينَ كَذَبُوا حِينَ أَنْزَلَ الْوَحْىَ شَرَّ مَا قَالَ لأَحَدٍ وَقَالَ اللَّهُ { سَيَحْلِفُونَ بِاللَّهِ لَكُمْ إِذَا انْقَلَبْتُمْ إِلَيْهِمْ لِتُعْرِضُوا عَنْهُمْ فَأَعْرِضُوا عَنْهُمْ إِنَّهُمْ رِجْسٌ وَمَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ * يَحْلِفُونَ لَكُمْ لِتَرْضَوْا عَنْهُمْ فَإِنْ تَرْضَوْا عَنْهُمْ فَإِنَّ اللَّهَ لاَ يَرْضَى عَنِ الْقَوْمِ الْفَاسِقِينَ} قَالَ كَعْبٌ كُنَّا خُلِّفْنَا أَيُّهَا الثَّلاَثَةُ عَنْ أَمْرِ أُولَئِكَ الَّذِينَ قَبِلَ مِنْهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حِينَ حَلَفُوا لَهُ فَبَايَعَهُمْ وَاسْتَغْفَرَ لَهُمْ وَأَرْجَأَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَمْرَنَا حَتَّى قَضَى اللَّهُ فِيهِ فَبِذَلِكَ قَالَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ { وَعَلَى الثَّلاَثَةِ الَّذِينَ خُلِّفُوا} وَلَيْسَ الَّذِي ذَكَرَ اللَّهُ مِمَّا خُلِّفْنَا تَخَلُّفَنَا عَنِ الْغَزْوِ وَإِنَّمَا هُوَ تَخْلِيفُهُ إِيَّانَا وَإِرْجَاؤُهُ أَمْرَنَا عَمَّنْ حَلَفَ لَهُ وَاعْتَذَرَ إِلَيْهِ فَقَبِلَ مِنْهُ . وَحَدَّثَنِيهِ مُحَمَّدُ بْنُ رَافِعٍ، حَدَّثَنَا حُجَيْنُ بْنُ الْمُثَنَّى، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ عُقَيْلٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، بِإِسْنَادِ يُونُسَ عَنِ الزُّهْرِيِّ، سَوَاءً .
Ibn Shihab izvijestio je da je Allahov Poslanik (ﷺ) krenuo na ekspediciju u Tabuk i da je (Svjetovni Poslanik) imao u umu (ideju prijetnje) kršćanima Arapske polutike u Siriji i onima iz Rima. Ibn Shihab je nadalje izvijestio da ga je 'Abd al-Rahman b. 'Abdullah b. Ka'b obavijestio da ga je Abdullah b. Ka'b, koji je služio kao vodič Ka'b b. 'Malika dok je on bio slijep, čuo kako Ka'b b. Malik pripovijeda priču o tome kako je ostao iza Allahovog Poslanika (ﷺ) od bitke u Tabuku. Ka'b b. Malik je rekao: Nikada nisam ostao iza Allahovog Poslanika (ﷺ) ni u jednoj ekspediciji koju je poduzeo, osim u bitci u Tabuku i u bitci kod Bedra. Što se tiče bitke kod Bedra, nitko nije bio kriv za ostanak jer Allahov Poslanik (ﷺ) i muslimani nisu krenuli u napad, već su namjeravali presresti karavanu Kurajša, ali je to učinila Allahova volja da ih suoči s neprijateljima bez njihove namjere (da to učine). Čast mi je bila biti s Allahovim Poslanikom (ﷺ) noći 'Aqabe kada smo dali prisegu islamu, i to mi je bilo draže od sudjelovanja u bitci kod Bedra, iako je Bedr bio popularniji među ljudima u usporedbi s tim (Tabuk). I ovo je moja priča o ostanku iza Allahovog Poslanika (ﷺ) na dan bitke u Tabuku. Nikada nisam imao dovoljno sredstava i moje okolnosti nisu bile povoljnije nego na ovoj ekspediciji. I, za Allaha, nikada prije ove ekspedicije nisam imao dvije jahalice u svom posjedu istovremeno. Allahov Poslanik (ﷺ) krenuo je na ovu ekspediciju u izuzetno vrućoj sezoni; put je bio dug, a zemlja (koju je on i njegova vojska morali preći) bila je bez vode, i morao je suočiti s velikom vojskom, pa je muslimane obavijestio o stvarnoj situaciji (s kojom će se suočiti), kako bi se adekvatno opremili za ovu ekspediciju, i također im je rekao odredište kamo namjerava ići. Muslimani koji su pratili Allahovog Poslanika (ﷺ) u to vrijeme bili su u velikom broju, ali nije bilo točne evidencije o njima. Ka'b je dodatno rekao: Malo je bilo ljudi koji su željeli izostati, i bili su pod dojmom da će lako moći prikriti svoje namjere (i tako ostati neotkriveni) dok ne padnu objave od Allaha, Uzvišenog i Slavljenog (koje su se odnosile na njih). I Allahov Poslanik (ﷺ) krenuo je na ekspediciju kada su plodovi bili zreli i njihovi su se sjenci produžili. Ja sam bio slab i bilo je to u sezoni kada je Allahov Poslanik (ﷺ) pripremao i muslimani s njima. Također sam krenuo ujutro da bih pripremio stvari s njima, ali sam se vratio i ništa nisam učinio, rekavši sebi: Imam dovoljno sredstava (za pripremu) čim poželim. I nastavio sam s odgađanjem (svoje pripreme) sve dok ljudi nisu krenuli, a bilo je jutro kada je Allahov Poslanik (ﷺ) krenuo, a muslimani s njim, ali ja nisam napravio nikakve pripreme. Rano sam ujutro otišao i vratio se, ali nisam donio nikakvu odluku. Nastavio sam to raditi dok se oni (muslimani) nisu požurili i prešli dobar dio puta. I ja sam odlučio krenuti za njima i sresti ih. Da sam to učinio, ali možda mi to nije bilo suđeno. Nakon što je Allahov Poslanik (ﷺ) otišao, ja sam izašao među ljudima i bio sam šokiran kada sam shvatio da ne mogu pronaći nikoga poput mene, osim ljudi označenih kao licemjeri ili onih kojima je Allah dao izuzetak zbog njihove nesposobnosti, i Allahov Poslanik (ﷺ) me nije obratio dok nije stigao u Tabuk. (Jednog dana dok je sjedio među ljudima u Tabuku) rekao je: Šta se dogodilo Ka'b b. Maliku? Neko od Banu' Salame rekao je: Allahov Poslaniče, (ljepota) njegovog ogrtača i njegov cijenjeni stranački izgled su ga zadržali, i tako je ostao. Mu'adh b. Jabal je rekao: Jao onome što vi tvrdite. Allahov Poslaniče, mi ne znamo za njega ništa osim dobrog. Allahov Poslanik (ﷺ), međutim, je šutio. U to vrijeme vidio je osobu (odjevenu u bijelu odjeću) koja je razbijala iluziju (iluzija zablude). Tada je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: Neka bude Abu Khaithama, i gle, to je bio Abu Khaithama al-Ansari, i on je bio taj koji je donio sa' datulja i bio je ismijavan od licemjera. Ka'b b. Malik je dalje rekao: Kada su me obavijestili da se Allahov Poslanik (ﷺ) vraća iz Tabuka, bio sam veoma uzrujan. Razmišljao sam o lažnim pričama i pitao se kako ću se spasiti njegovog gnjeva sljedećeg dana. U tome sam tražio pomoć od svakog razumnog člana svoje porodice, i kada mi je rečeno da će Allahov Poslanik (ﷺ) stići, sve lažne ideje su mi nestale iz glave, i došao sam do zaključka da me ništa ne može spasiti osim istine, pa sam odlučio govoriti istinu, i bilo je jutro kada je Allahov Poslanik (ﷺ) stigao u Medinu. I bilo je njegovo običaj da, kada se vrati s putovanja, prvo ode u džamiju i obavi dvije nafilske dženaze, kao znak zahvalnosti, a zatim sjedne među ljude. Kada je to učinio, oni koji su ostali iza njega počeli su iznositi svoje izgovore i zaklinjati se pred njim, i bilo ih je više od osamdeset. Allahov Poslanik (ﷺ) je prihvatio njihove izgovore na licu mjesta, prihvatio je njihovu prisegu i tražio od Allaha da im oprosti, ostavljajući njihove skrivene namjere samo Njemu, sve dok se nisam ja pojavio pred njim. Pozdravio sam ga, a on se nasmiješio, s blagim gnjevom. Zatim mi je rekao: Dođi naprijed. I ja sam napredovao i sjeo pred njega. Pitao me je: Šta te je zadržalo? Nisi li mogao ići na jahanje? Odgovorio sam: Allahov Poslaniče, za Allaha, da sam bio u prisustvu bilo koga drugog od svjetovnih ljudi, sigurno bih se spasio njegovog gnjeva na jedan ili drugi način, i imam sposobnost da se raspravljam, ali, za Allaha, svjestan sam da ako bih iznio lažan izgovor da bih te zadovoljio, Allah bi sigurno izazvao tvoj gnjev na mene, a ako govorim istinu, možda ćeš biti ljut na mene, ali se nadam da će Allah dobro završiti s tim. I, za Allaha, nikada nisam imao tako dobra sredstva, niti sam imao povoljnije uvjete nego kada sam ostao iza tebe (nisam se pridružio ekspediciji). Tada je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: Ovaj čovjek je rekao istinu, pa ustani dok Allah ne donese presudu u tvom slučaju. Ustao sam, a neki ljudi od Banu' Salame su me slijedili u žurbi, i rekli su mi: Za Allaha, ne znamo za tebe da si prije ovo počinio grijeh. Ti si, međutim, pokazao nesposobnost da izneseš izgovor pred Allahovog Poslanika (ﷺ), kao što su to učinili oni koji su ostali iza njega. Dovoljno bi bilo da Allahov Poslanik (ﷺ) traži oprost za tebe, i to bi bilo dovoljno za oprost tvog grijeha. Za Allaha, oni su nastavili s podsticanjem mene dok nisam pomislio da se vratim Allahovom Poslaniku (ﷺ) i da se suprotstavim sam sebi. Tada sam im rekao: Da li je i neko drugi doživio isti sud? Rekli su: Da, dvojica su doživjela isti sud kao i ti, i izrekli su istu riječ kao i ti, i donesena je ista presuda u njihovom slučaju kao i u tvom. Pitao sam: Ko su oni? Rekli su: Murara b. ar-Rabi'a 'Amiri i Hilal b. Umayya al-Waqafi. Spomenuli su mi ta dva pobožna čovjeka koji su sudjelovali u Bitci kod Bedra, i u njima sam vidio primjer za sebe. Otišao sam kada su spomenuli ta dva čovjeka. Allahov Poslanik (ﷺ) je zabranio muslimanima da razgovaraju s trojicom od nas, onih koji su ostali iza njega. Ljudi su počeli izbjavati nas, a njihov stav prema nama se promijenio, i činilo se kao da je cijela atmosfera postala (nepovoljna) prema nama, i to je bila upravo ona atmosfera u kojoj sam bio potpuno svjestan i u kojoj sam dugo živio. Proveli smo pedeset noći u ovom stanju, a moja dva prijatelja su se zatvorila u svoje kuće i većinu vremena plakala, ali ja sam bio mlad i snažan među njima, izašao sam iz kuće, sudjelovao u skupnim molitvama, kretao se po bazaru; ali niko mi nije pričao. Došao sam Allahovom Poslaniku (ﷺ) nakon što je obavio molitvu, pozdravio ga i pitao se da li su mu se usne pomakle u odgovoru na moj pozdrav (ili ne). Zatim sam obavio molitvu pored njega i gledao ga s krajnjom pažnjom, a kada sam obavio molitvu, on je gledao u mene, a kada sam ja bacio pogled na njega, on je skrenuo pogled. Kada je njegova oštra reakcija prema meni potrajala, otišao sam do zida vrtova Abu Qatada, koji je bio moj rođak, i kojeg sam najviše volio. Pozdravio sam ga, ali, za Allaha, nije mi odgovorio na pozdrav. Rekao sam mu: Abu Qatada, zaklinjem te se Allahom, zar nisi svjestan da volim Allaha i Njegovog Poslanika (ﷺ) najviše? On je šutio. Ponovo sam mu rekao: Zaklinjem te se Allahom, zar nisi svjestan da volim Allaha i Njegovog Poslanika (ﷺ) najviše? On je šutio. Ponovo sam ga zakleo, na što je rekao: Allah i Poslanik (ﷺ) su najbolji svjesni toga. Moje suze su počele teći, i vratio sam se s vrha zida, a dok sam hodao bazarom Medine, jedan Nabatijanac od Nabatijana Sirije, koji je došao prodavati žitarice u Medinu, zamolio je ljude da ga upute do Ka'b b. Malika. Ljudi su mu ukazali na mene pokazujući prstom. Došao je do mene i predao mi pismo od kralja Ghassana, a ja sam, kao pisar, pročitao to pismo, i bilo je napisano ovako:
"Da dođem do točke, preneseno nam je da vas vaš prijatelj (Svjetovni Poslanik) podvrgava zlostavljanju, a Allah vas nije stvorio za mjesto gdje ćete biti sramotno i gdje ne možete pronaći svoje pravo mjesto, pa nam se pridružite da vam odobrovoljimo čast. Kada sam pročitao to pismo, rekao sam: Ovo je također nesreća, pa sam ga spalio u peći. Kada je prošlo četrdeset od pedeset dana, a Allahov Poslanik (ﷺ) nije primio objavu, došao je poslanik Allahovog Poslanika (ﷺ) i rekao mi je: Zaista, Allah je naredio da ostaneš odvojeno od svoje žene. Pitao sam: Da li da je razvedem ili šta drugo da učinim? Rečeno mi je: Ne, već da ostaneš odvojeno od nje i da ne stupate u seksualni odnos. Ista poruka je poslata mojim drugovima. Rekao sam svojoj ženi: Idi kod roditelja i ostani s njima dok Allah ne donese odluku u mom slučaju. Žena Hilal b. Umayya došla je Allahovom Poslaniku (ﷺ) i rekla: Allahov Poslaniče, Hilal b. Umayya je senilna osoba, nema slugu. Da li odobravaš da mu služim? On je rekao: Ne, ali nemoj mu pristupati. Ona je rekla: Za Allaha, on nema takav instinkt. Za Allaha, od tada do danas, vrijeme provodi u plakanju. Neki od mojih rođaka su mi rekli: Ako tražiš dozvolu od Allahovog Poslanika (ﷺ) u vezi s svojom ženom, kao što je dozvolio ženi Hilal b. Umayya da mu služi, ja sam rekao: Neću tražiti dozvolu od Allahovog Poslanika (ﷺ), jer ne mogu reći šta će on reći u odgovoru na moje traženje dozvole. Osim toga, ja sam mladić. U takvom stanju sam proveo još deset noći, i tako je prošlo pedeset dana od kada su nas bojkotirali. Ujutro pedesetog dana, obavio sam zoru i sjedio na jednom od krovova naših kuća. I bio sam u tom stanju u kojem nas je Allah, Uzvišeni i Slavljeni, opisao ovim riječima: "Život mi je postao težak, a zemlja je stisnuta unatoč svojoj prostranosti," kada sam čuo zvuk glasnogovornika s vrha brda Sal' koji je glasno govorio: Ka'b b. Malik, radost je za tebe. Pao sam u sedždu i shvatio da je stigla (poruka) olakšanja za mene. Allahov Poslanik (ﷺ) je obavijestio ljude o prihvatanju našeg pokajanja od strane Allaha, dok je obavljao zoru. Ljudi su počeli da nam donose radost, a neki su otišli do mojih prijatelja da im prenesu radost, a jedan je jurnuo na konju i stigao iz plemena Aslam, a njegov konj je stigao prije njegovog glasa. Kada je došao do mene, čuo sam njegov glas, i donio mi je radost. Skinuo sam odjeću i odjenuo ga u njih zbog dobre vijesti, i, za Allaha, imao sam samo ove dvije odjeće na toj prilici, i zamolio sam nekoga da mi posudi dvije odjeće i odjenuo sam se u njih. Došao sam Allahovom Poslaniku (ﷺ), a na putu sam sreo skupine ljudi koji su me pozdravljali zbog (prihvatanja) pokajanja i rekli: Evo pozdrava za tebe, jer je Allah prihvatio tvoje pokajanje. (Nastavio sam) dok nisam stigao do džamije, gdje je Allahov Poslanik (ﷺ) sjedio među ljudima. Talha b. 'Ubaidullah je ustao i potrčao prema meni, rukovao se sa mnom i pozdravio me, i, za Allaha, niko od hadžija nije ustao (da me pozdravi) osim njega. Ka'b je rekao da nikada nije zaboravio (ovu lijepu gestu) Talhe. Ka'b je dalje rekao: Pozdravio sam Allahovog Poslanika (ﷺ) sa Assalam-o-'Alaikum, a njegovo lice je bilo blistavo od radosti, i rekao je: Radost i blagoslov za tebe, kakve nisi ni pronašao ni ćeš pronaći, od kada ti je majka rodila. Rekao sam: Allahov Poslaniče, da li je ovo prihvatanje pokajanja od tebe ili od Allaha? On je rekao: Ne, (nije od mene), već od Allaha, i bilo je uobičajeno kod Allahovog Poslanika (ﷺ) da, kada je sretan, njegovo lice zasja, i to je bilo znak njegovog zadovoljstva. Kada sam sjedio pred njim, pitao sam: Allahov Poslaniče, da li smijem dati svoj imetak u sadaku radi Allaha i radi Njegovog Poslanika (ﷺ)? Tada mi je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: Sačuvaj malo imovine za sebe, jer je to bolje za tebe. Rekao sam: Sačuvat ću ono što mi je pripalo (u Khaibar ekspediciji). Rekao sam: Allahov Poslaniče, zaista, Allah me je spasio zbog istine, i zato mislim da pokajanje podrazumijeva da ne smijem govoriti ništa osim istine dok sam živ. On je rekao: Za Allaha, ne znam da li je iko od muslimana bio pod teškim iskušenjem od Allaha zbog govorenja istine. I od tada, do danas, nisam lagao, i, za Allaha, odlučio sam da neću lagati, i nadam se da će me Allah spasiti od iskušenja do kraja života, i Allah, Uzvišeni i Slavljeni, objavio je ove ajete: "Zaista, Allah je okrenuo milošću prema Poslaniku i emanetima i pomagačima koji su mu slijedili u času teškoće, nakon što su im srca bila na rubu odskakanja; zatim im se smilovao. Doista, On je Samilostan, Milostiv, i (On se smilovao) trojici koji su ostali iza, dok zemlja, iako je prostrana, nije bila za njih dovoljno široka, i duše su im bile ispunjene tjeskobom." I ovo objava je dosegla do riječi: "O vi koji vjerujete, razvijajte Božju svijest i budite s istinitima" (sura et-Tawba, 9:117-118). Ka'b je rekao: Za Allaha, od kada me je Allah uputio na islam, nijedna blagodet nije mi bila važnija od ove istine koju sam izgovorio Allahovom Poslaniku (ﷺ), i da sam lagao, bio bih uništen, kao i oni koji su lagali, jer je Allah za one koji lažu spustio najteže riječi, a to su riječi: "Tako će se zakleti Allahom da će vam doći da vas ostave na miru. Zato ih ostavi, zaista su nečisti, a njihovo odredište je Džehennem, kao nagrada za ono što su zaradili. Oni će se zakleti da će vas zadovoljiti, ali ako ste zadovoljni njima, ipak Allah nije zadovoljan prestupnicima" (sura et-Tawba, 9:95-96). Ka'b je rekao da je pitanje nas trojice odgođeno u odnosu na one koji su se zakleli pred Allahovim Poslanikom (ﷺ), i on je prihvatio njihovu prisegu i tražio oprost za njih, a Allah nije donio odluku u našem slučaju. To je Allah, Uzvišeni i Slavljeni, koji je donio presudu u našem slučaju, trojici koji su ostali iza. (Riječi Kur'ana) "trojici koji su ostali iza" ne znače da smo ostali iza u džihadu, već da je On ostavio naš slučaj u njihovim rukama, onih koji su se zakleli i iznijeli izgovor pred Njim. Ovaj hadis je zabilježen na osnovu Zuhrijevog prenosa s istim lancem prenosioca.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Kaʿb ibn Malik izabrao je istinu, a Allah je prihvatio njegovo pokajanje.
Kaʿb ibn Malik sam pripovijeda zašto je izostao tokom pohoda na Tebuk, o svom iskrenom priznanju i o pedeset dana izolacije prije nego što je Allah prihvatio njegovo pokajanje.
Mjesto na sjeveru Arapskog poluostrva prema kojem je Poslanik ﷺ krenuo s muslimanima.
Povratak Allahu kroz priznavanje grijeha, kajanje zbog njega i udaljavanje od njega.
Dobrovoljni dobrotvorni prilog dat radi Allaha.
Učenjaci ističu da je iskrenost i istinoljubivost, čak i kada imaju lične posljedice, bolja od laži koja donosi privremenu korist. Predaja također naglašava da pokajanje podrazumijeva priznavanje grešaka i strpljivo čekanje Allahove presude. Kaʿb je želio podijeliti svu svoju imovinu, ali ga je Poslanik ﷺ posavjetovao da dio zadrži; dobročinstvo, dakle, ne mora značiti odricanje od svih sredstava koja čovjek posjeduje. Izolacija trojice muškaraca bila je posebna mjera u ovom događaju i sama po sebi nije opća naredba da se izbjegavaju ljudi koji se kaju.
- Govori istinu kada pogriješiš, čak i kada je istina neugodna.
- Ne odgađaj važne obaveze: napravi konkretan plan i odmah poduzmi prvi korak.
- Kada se pokaješ, budi strpljiv i ne gubi nadu u Allahovu milost.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.