Sunan an-Nasa'i, hadis 4801
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn al-As. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Od an‑Nasa'i do Poslanika ﷺ
- 1Ahmad ibn Sulaymanprenio je to osobi an‑Nasa'iأَحْمَدُ بْنُ سُلَيْمَانَ
- 2Yazid ibn Harunيَزِيدُ بْنُ هَارُونَ
- 3Muhammad ibn Rashidمُحَمَّدُ بْنُ رَاشِدٍ
- 4Sulayman ibn Musaسُلَيْمَانَ بْنِ مُوسَى
- 5Amr ibn Shu'aybعَمْرِو بْنِ شُعَيْبٍ
- 6Njegov otac, Shu'aybأَبِيهِ
- 7Njegov djedجَدِّهِ
- 8Allahov Poslanik ﷺرَسُولُ اللَّهِ ﷺ
Redoslijed je kao u arapskom tekstu ove predaje. Imena su transliterirana s arapskog na latinicu.
Predaja
أَخْبَرَنَا أَحْمَدُ بْنُ سُلَيْمَانَ، قَالَ حَدَّثَنَا يَزِيدُ بْنُ هَارُونَ، قَالَ أَنْبَأَنَا مُحَمَّدُ بْنُ رَاشِدٍ، عَنْ سُلَيْمَانَ بْنِ مُوسَى، عَنْ عَمْرِو بْنِ شُعَيْبٍ، عَنْ أَبِيهِ، عَنْ جَدِّهِ، أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَنْ قُتِلَ خَطَأً فَدِيَتُهُ مِائَةٌ مِنَ الإِبِلِ ثَلاَثُونَ بِنْتَ مَخَاضٍ وَثَلاَثُونَ بِنْتَ لَبُونٍ وَثَلاَثُونَ حِقَّةً وَعَشْرَةٌ بَنِي لَبُونٍ ذُكُورٍ " . قَالَ وَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يُقَوِّمُهَا عَلَى أَهْلِ الْقُرَى أَرْبَعَمِائَةَ دِينَارٍ أَوْ عِدْلَهَا مِنَ الْوَرِقِ وَيُقَوِّمُهَا عَلَى أَهْلِ الإِبِلِ إِذَا غَلَتْ رَفَعَ فِي قِيمَتِهَا وَإِذَا هَانَتْ نَقَصَ مِنْ قِيمَتِهَا عَلَى نَحْوِ الزَّمَانِ مَا كَانَ فَبَلَغَ قِيمَتُهَا عَلَى عَهْدِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مَا بَيْنَ الأَرْبَعِمِائَةِ دِينَارٍ إِلَى ثَمَانَمِائَةِ دِينَارٍ أَوْ عِدْلَهَا مِنَ الْوَرِقِ . قَالَ وَقَضَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَنَّ مَنْ كَانَ عَقْلُهُ فِي الْبَقَرِ عَلَى أَهْلِ الْبَقَرِ مِائَتَىْ بَقَرَةٍ وَمَنْ كَانَ عَقْلُهُ فِي الشَّاةِ أَلْفَىْ شَاةٍ وَقَضَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَنَّ الْعَقْلَ مِيرَاثٌ بَيْنَ وَرَثَةِ الْقَتِيلِ عَلَى فَرَائِضِهِمْ فَمَا فَضَلَ فَلِلْعَصَبَةِ وَقَضَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَنْ يَعْقِلَ عَلَى الْمَرْأَةِ عَصَبَتُهَا مَنْ كَانُوا وَلاَ يَرِثُونَ مِنْهُ شَيْئًا إِلاَّ مَا فَضَلَ عَنْ وَرَثَتِهَا وَإِنْ قُتِلَتْ فَعَقْلُهَا بَيْنَ وَرَثَتِهَا وَهُمْ يَقْتُلُونَ قَاتِلَهَا .
Obavijestio nas je Ahmed ibn Sulejman, koji je rekao: Prenio nam je Jezid ibn Harun, koji je rekao: Obavijestio nas je Muhammed ibn Rašid, od Sulejmana ibn Muse, od Amra ibn Šuajba, od njegovog oca, od njegovog djeda, da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
"Ko bude ubijen greškom, njegova krvarina iznosi sto deva: trideset bint-mehad, trideset bint-lebun, trideset hikka i deset beni-lebun (muških)." Rekao je: Allahov Poslanik ﷺ je stanovnicima gradova određivao vrijednost krvarine na četiri stotine dinara ili protuvrijednost u srebru. A onima koji posjeduju deve određivao ju je prema tržišnim prilikama: kada bi cijene porasle, povećavao bi vrijednost, a kada bi pale, smanjivao bi je shodno vremenu. Tako je vrijednost krvarine u vrijeme Allahovog Poslanika ﷺ iznosila između četiri stotine i osam stotina dinara, ili protuvrijednost u srebru. Rekao je: Allahov Poslanik ﷺ je presudio da za onoga čija se krvarina isplaćuje u govedima, među vlasnicima goveda, iznosi dvije stotine krava; a za onoga čija se krvarina isplaćuje u ovcama, među vlasnicima ovaca, iznosi dvije hiljade ovaca. Također je Allahov Poslanik ﷺ presudio da je krvarina dio ostavštine koja se dijeli nasljednicima ubijenog prema njihovim zakonskim udjelima, a ono što preostane pripada asabi (muškim srodnicima po ocu). I presudio je Allahov Poslanik ﷺ da za ženu krvarinu plaća njena asaba, ko god oni bili, ali oni ne nasljeđuju ništa od nje osim onoga što preostane nakon njenih nasljednika; a ako ona bude ubijena, njena krvarina se dijeli njenim nasljednicima, i oni imaju pravo ubiti njenog ubicu.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Hadis opisuje krvarinu za smrt nastalu usljed nesreće i način njene raspodjele.
Novčana naknada koja se, prema pravilima islamskog prava, duguje za određene oblike protivpravnog usmrćenja ili povrede.
Određeni muški srodnici koji prema pravilima nasljeđivanja mogu dobiti preostali dio zaostavštine i u nekim slučajevima učestvovati u plaćanju diyaha.
Nazivi za ženke deva različite starosti; tekst spominje i mlade mužjake deva.
Učenjaci iz ove predaje zaključuju da se za nenamjernu smrt duguje utvrđeni diyah, koji se plaća različitim vrstama stoke ili njihovom novčanom protuvrijednošću. Diyah također pripada zaostavštini žrtve i dijeli se među nasljednicima prema propisanim udjelima. Tačne obaveze plaćanja i raspodjela uređuju se pravilima pravnih škola; hadis nije osnova za samovoljnu osvetu.
- Nesreću sa smrtnim ishodom treba odmah prijaviti nadležnim organima i stručnim poznavaocima prava; ne pribjegavajte samovoljnoj osveti.
- Naknadu tretirajte kao pravo ožalošćene porodice i podijelite je prema važećim pravilima nasljeđivanja.
- Pažljivo zabilježite dogovore o odgovornosti i naknadi kako bi se zaštitila prava svih uključenih.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.