Sunan Abi Dawud, hadis 2878
Prenosi Abdullah ibn Umar. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Abdullah ibn Umar
Predaja
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا يَزِيدُ بْنُ زُرَيْعٍ، ح وَحَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا بِشْرُ بْنُ الْمُفَضَّلِ، ح وَحَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا يَحْيَى، عَنِ ابْنِ عَوْنٍ، عَنْ نَافِعٍ، عَنِ ابْنِ عُمَرَ، قَالَ أَصَابَ عُمَرُ أَرْضًا بِخَيْبَرَ فَأَتَى النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ أَصَبْتُ أَرْضًا لَمْ أُصِبْ مَالاً قَطُّ أَنْفَسَ عِنْدِي مِنْهُ فَكَيْفَ تَأْمُرُنِي بِهِ قَالَ " إِنْ شِئْتَ حَبَّسْتَ أَصْلَهَا وَتَصَدَّقْتَ بِهَا " . فَتَصَدَّقَ بِهَا عُمَرُ أَنَّهُ لاَ يُبَاعُ أَصْلُهَا وَلاَ يُوهَبُ وَلاَ يُورَثُ لِلْفُقَرَاءِ وَالْقُرْبَى وَالرِّقَابِ وَفِي سَبِيلِ اللَّهِ وَابْنِ السَّبِيلِ - وَزَادَ عَنْ بِشْرٍ - وَالضَّيْفِ - ثُمَّ اتَّفَقُوا - لاَ جُنَاحَ عَلَى مَنْ وَلِيَهَا أَنْ يَأْكُلَ مِنْهَا بِالْمَعْرُوفِ وَيُطْعِمَ صَدِيقًا غَيْرَ مُتَمَوِّلٍ فِيهِ . زَادَ عَنْ بِشْرٍ قَالَ وَقَالَ مُحَمَّدٌ غَيْرَ مُتَأَثِّلٍ مَالاً .
Prenosi Ibn Omer (r.a.): Omer (r.a.) je dobio zemlju u Hajberu, pa je došao Vjerovjesniku ﷺ i rekao:
"Dobio sam zemlju koju smatram najvrijednijom imovinom koju sam ikada stekao, pa šta mi naređuješ da uradim s njom?" On ﷺ reče: "Ako želiš, možeš zadržati njen korpus (aslu) kao trajno dobro (vakuf), a njene plodove davati kao sadaku." Tako je Omer dao tu zemlju kao sadaku uz uvjet da se njen korpus ne smije prodati, pokloniti niti naslijediti. Njeni plodovi su namijenjeni siromašnima, rodbini, oslobađanju robova, na Allahovom putu i putnicima. Prenosilac Bišr je dodao: "I gostima." Zatim su se svi složili oko sljedećeg: Nema grijeha za onoga ko upravlja vakufom ako iz njega jede na razuman način ili nahrani prijatelja koji to ne čini radi gomilanja imovine. Bišr je dodao: „Muhamed je rekao: 'Pod uvjetom da ne gomila imovinu.'“
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Omer je sačuvao zemlju, a prihod od nje namijenio za sadaku.
Omer je stekao zemlju u Hajberu i upitao Poslanika ﷺ šta da učini s njom, jer ju je smatrao naročito vrijednom.
Imovina čija se suština čuva, a prihod namjenjuje dobrom cilju.
Ne može se prodati, pokloniti niti prenijeti nasljedstvom.
Upravitelj može uzeti razumnu naknadu ili obrok, ali imovinu ne smije gomilati za sebe.
Učenjaci iz ovoga zaključuju da se vakuf osniva tako što se čuva suština imovine, a prihod namjenjuje određenim korisnicima. Među njima mogu biti siromašni, rodbina i putnici. U skladu s utvrđenim uslovima, upravitelj može razumno uzeti dio prihoda i počastiti prijatelja, sve dok od toga ne stvara ličnu imovinu. Sunitske pravne škole priznaju vakuf; pravnici se razilaze u pojedinostima o uslovima i naknadi upravitelju.
- Ko osnuje trajnu sadaku može prihod namijeniti jasnim ciljevima i određenim korisnicima.
- Pri upravljanju vakufom utvrdi jasne uslove i omogući provjeru troškova.
- Upravitelj uzima samo ono što je razumno i ne koristi imovinu da bi se obogatio.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.