Sahih al-Bukhari, hadis 1287
Prenosi Aisha. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Aisha
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا عَبْدَانُ، حَدَّثَنَا عَبْدُ اللَّهِ، أَخْبَرَنَا ابْنُ جُرَيْجٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ أَبِي مُلَيْكَةَ، قَالَ تُوُفِّيَتِ ابْنَةٌ لِعُثْمَانَ ـ رضى الله عنه ـ بِمَكَّةَ وَجِئْنَا لِنَشْهَدَهَا، وَحَضَرَهَا ابْنُ عُمَرَ وَابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهم ـ وَإِنِّي لَجَالِسٌ بَيْنَهُمَا ـ أَوْ قَالَ جَلَسْتُ إِلَى أَحَدِهِمَا. ثُمَّ جَاءَ الآخَرُ، فَجَلَسَ إِلَى جَنْبِي فَقَالَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عَمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ لِعَمْرِو بْنِ عُثْمَانَ أَلاَ تَنْهَى عَنِ الْبُكَاءِ، فَإِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " إِنَّ الْمَيِّتَ لَيُعَذَّبُ بِبُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ ". فَقَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ قَدْ كَانَ عُمَرُ ـ رضى الله عنه ـ يَقُولُ بَعْضَ ذَلِكَ، ثُمَّ حَدَّثَ قَالَ صَدَرْتُ مَعَ عُمَرَ ـ رضى الله عنه ـ مِنْ مَكَّةَ حَتَّى إِذَا كُنَّا بِالْبَيْدَاءِ، إِذَا هُوَ بِرَكْبٍ تَحْتَ ظِلِّ سَمُرَةٍ فَقَالَ اذْهَبْ، فَانْظُرْ مَنْ هَؤُلاَءِ الرَّكْبُ قَالَ فَنَظَرْتُ فَإِذَا صُهَيْبٌ، فَأَخْبَرْتُهُ فَقَالَ ادْعُهُ لِي. فَرَجَعْتُ إِلَى صُهَيْبٍ فَقُلْتُ ارْتَحِلْ فَالْحَقْ أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ. فَلَمَّا أُصِيبَ عُمَرُ دَخَلَ صُهَيْبٌ يَبْكِي يَقُولُ وَاأَخَاهُ، وَاصَاحِبَاهُ. فَقَالَ عُمَرُ ـ رضى الله عنه ـ يَا صُهَيْبُ أَتَبْكِي عَلَىَّ وَقَدْ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " إِنَّ الْمَيِّتَ يُعَذَّبُ بِبَعْضِ بُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ ". قَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما فَلَمَّا مَاتَ عُمَرُ ـ رضى الله عنه ـ ذَكَرْتُ ذَلِكَ لِعَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ فَقَالَتْ رَحِمَ اللَّهُ عُمَرَ، وَاللَّهِ مَا حَدَّثَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِنَّ اللَّهَ لَيُعَذِّبُ الْمُؤْمِنَ بِبُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ. وَلَكِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " إِنَّ اللَّهَ لَيَزِيدُ الْكَافِرَ عَذَابًا بِبُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ ". وَقَالَتْ حَسْبُكُمُ الْقُرْآنُ {وَلاَ تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى}. قَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ عِنْدَ ذَلِكَ وَاللَّهُ هُوَ أَضْحَكَ وَأَبْكَى. قَالَ ابْنُ أَبِي مُلَيْكَةَ وَاللَّهِ مَا قَالَ ابْنُ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ شَيْئًا.
Pripovijedao nam je Abdan, pripovijedao nam je Abdullah, obavijestio nas je Ibn Džurejdž, rekao je: Obavijestio me Abdullah ibn Ubejdullah ibn Ebi Mulejke, rekavši: Umrla je jedna kćerka Osmana, radijallahu anhu, u Mekki, pa smo došli da prisustvujemo njenoj dženazi. Prisustvovali su joj Ibn Omer i Ibn Abbas, radijallahu anhum, a ja sam sjedio između njih – ili je rekao: Sjeo sam pored jednog od njih. Zatim je došao onaj drugi i sjeo pored mene. Tada Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, reče Amru ibn Osmanu:
"Zar nećeš zabraniti plakanje, jer je Allahov Poslanik ﷺ rekao: 'Mrtvac se zaista kažnjava zbog plača njegove porodice nad njim'?" Ibn Abbas, radijallahu anhuma, reče: "Omer, radijallahu anhu, je govorio nešto slično." Zatim nastavi pripovijedati: "Putovao sam s Omerom, radijallahu anhu, iz Mekke, sve dok nismo stigli do El-Bejde. Tamo je ugledao grupu putnika pod sjenom drveta semure, pa mi reče: 'Idi i vidi ko su ti putnici.' Otišao sam i vidio da je među njima Suhejb. Vratio sam se i obavijestio ga, a on reče: 'Pozovi ga.' Vratio sam se Suhejbu i rekao mu: 'Kreni i sustigni Emira pravovjernih.' Kada je Omer, radijallahu anhu, bio ranjen, Suhejb je ušao plačući i govoreći: 'O moj brate! O moj prijatelju!' Omer, radijallahu anhu, mu tada reče: 'O Suhejbe, zar plačeš nada mnom, a Allahov Poslanik ﷺ je rekao: "Mrtvac se kažnjava zbog dijela plača njegove porodice nad njim"?'" Ibn Abbas, radijallahu anhuma, reče: "Kada je Omer, radijallahu anhu, umro, spomenuo sam to Aiši, radijallahu anha, pa je ona rekla: 'Neka se Allah smiluje Omeru. Tako mi Allaha, Allahov Poslanik ﷺ nije rekao da se vjernik kažnjava zbog plača njegove porodice nad njim. Već je Allahov Poslanik ﷺ rekao: "Allah zaista povećava kaznu nevjerniku zbog plača njegove porodice nad njim."' Također je rekla: 'Dovoljan vam je Kur'an: {I nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi} (Fatir, 18).'" Ibn Abbas, radijallahu anhuma, reče tom prilikom: "Samo Allah nasmijava i rasplakava." Ibn Ebi Mulejke reče: "Tako mi Allaha, Ibn Omer, radijallahu anhuma, nakon toga nije ništa rekao."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Predaja govori o plakanju za umrlim i njegovom tumačenju.
Predaja spominje ukop Osmanove kćerke u Mekki i opisuje razliku u tumačenju Ibn Omera i Aiše o plakanju za umrlim.
Mjesto na putu između Mekke i Medine.
Stablo pod kojim su se putnici iz predaje odmarali.
Kur’anski princip: svaka osoba odgovorna je za vlastita djela.
Učenjaci razmatraju ovu predaju zajedno s Aišinim pojašnjenjem i kur’anskim ajetima o ličnoj odgovornosti. Oni razlikuju prirodne suze i tugu od zabranjenog žalovanja, poput naricanja i glasnog jadikovanja. Umrli se ne smatra odgovornim za grijeh koji počini neko drugi; upozorenje se tumači u vezi s nevjernikom ili sa žalovanjem koje je umrli za života sam naredio ili podsticao. Sunitske pravne škole dopuštaju prirodne suze, a zabranjuju naricanje.
- Tješite ožalošćene saosjećajno i dopustite prirodne suze, ali izbjegavajte naricanje i glasno jadikovanje.
- Upoređujte predaje i potražite stručno tumačenje kada se na prvi pogled čini da su tekstovi u neskladu.
- Ne pripisujte nekome grijeh druge osobe; svako je odgovoran za vlastita djela.
Ovaj odlomak iz iste predaje također govori o Omerovim riječima, Suhejbovom plaču i Aišinom pojašnjenju.
Sahih al-Bukhari · #1288 (Sahih)Ova naredna predaja obrađuje istu temu plakanja za umrlim i pomaže da se razumije kontekst rasprave.
Sahih al-Bukhari · #1289 (Sahih)I ova predaja iznosi Aišino objašnjenje o plakanju za umrlima.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.