Sahih al-Bukhari, hadis 1288
Prenosi Aisha bint Abi Bakr. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Aisha bint Abi Bakr
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا عَبْدَانُ، حَدَّثَنَا عَبْدُ اللَّهِ، أَخْبَرَنَا ابْنُ جُرَيْجٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ أَبِي مُلَيْكَةَ، قَالَ تُوُفِّيَتِ ابْنَةٌ لِعُثْمَانَ ـ رضى الله عنه ـ بِمَكَّةَ وَجِئْنَا لِنَشْهَدَهَا، وَحَضَرَهَا ابْنُ عُمَرَ وَابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهم ـ وَإِنِّي لَجَالِسٌ بَيْنَهُمَا ـ أَوْ قَالَ جَلَسْتُ إِلَى أَحَدِهِمَا. ثُمَّ جَاءَ الآخَرُ، فَجَلَسَ إِلَى جَنْبِي فَقَالَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عَمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ لِعَمْرِو بْنِ عُثْمَانَ أَلاَ تَنْهَى عَنِ الْبُكَاءِ، فَإِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " إِنَّ الْمَيِّتَ لَيُعَذَّبُ بِبُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ ". فَقَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ قَدْ كَانَ عُمَرُ ـ رضى الله عنه ـ يَقُولُ بَعْضَ ذَلِكَ، ثُمَّ حَدَّثَ قَالَ صَدَرْتُ مَعَ عُمَرَ ـ رضى الله عنه ـ مِنْ مَكَّةَ حَتَّى إِذَا كُنَّا بِالْبَيْدَاءِ، إِذَا هُوَ بِرَكْبٍ تَحْتَ ظِلِّ سَمُرَةٍ فَقَالَ اذْهَبْ، فَانْظُرْ مَنْ هَؤُلاَءِ الرَّكْبُ قَالَ فَنَظَرْتُ فَإِذَا صُهَيْبٌ، فَأَخْبَرْتُهُ فَقَالَ ادْعُهُ لِي. فَرَجَعْتُ إِلَى صُهَيْبٍ فَقُلْتُ ارْتَحِلْ فَالْحَقْ أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ. فَلَمَّا أُصِيبَ عُمَرُ دَخَلَ صُهَيْبٌ يَبْكِي يَقُولُ وَاأَخَاهُ، وَاصَاحِبَاهُ. فَقَالَ عُمَرُ ـ رضى الله عنه ـ يَا صُهَيْبُ أَتَبْكِي عَلَىَّ وَقَدْ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " إِنَّ الْمَيِّتَ يُعَذَّبُ بِبَعْضِ بُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ ". قَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما فَلَمَّا مَاتَ عُمَرُ ـ رضى الله عنه ـ ذَكَرْتُ ذَلِكَ لِعَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ فَقَالَتْ رَحِمَ اللَّهُ عُمَرَ، وَاللَّهِ مَا حَدَّثَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِنَّ اللَّهَ لَيُعَذِّبُ الْمُؤْمِنَ بِبُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ. وَلَكِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " إِنَّ اللَّهَ لَيَزِيدُ الْكَافِرَ عَذَابًا بِبُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ ". وَقَالَتْ حَسْبُكُمُ الْقُرْآنُ {وَلاَ تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى}. قَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ عِنْدَ ذَلِكَ وَاللَّهُ هُوَ أَضْحَكَ وَأَبْكَى. قَالَ ابْنُ أَبِي مُلَيْكَةَ وَاللَّهِ مَا قَالَ ابْنُ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ شَيْئًا.
Pripovijedao nam je Abdan, pripovijedao nam je Abdullah, obavijestio nas je Ibn Džurejdž, rekao je: Obavijestio me Abdullah ibn Ubejdullah ibn Ebi Mulejke, rekavši: Jedna od kćerki Osmana, radijallahu anhu, umrla je u Mekki pa smo došli da prisustvujemo njenoj dženazi. Prisustvovali su joj i Ibn Omer i Ibn Abbas, radijallahu anhum, a ja sam sjedio između njih dvojice – ili je rekao: Sjeo sam pored jednog od njih. Zatim je došao onaj drugi i sjeo pored mene. Tada Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, reče Amru ibn Osmanu:
"Zar nećeš zabraniti plakanje, jer je Allahov Poslanik ﷺ rekao: 'Zaista se mrtvac kažnjava zbog plača svoje porodice nad njim'?" Ibn Abbas, radijallahu anhuma, reče: "Omer, radijallahu anhu, je govorio nešto slično." Zatim nastavi pripovijedati: "Putovao sam sa Omerom, radijallahu anhu, iz Mekke, i kada smo stigli do Bejde, ugledao je grupu putnika ispod sjene drveta semure. Reče mi: 'Idi i vidi ko su ti putnici.' Otišao sam i vidio da je među njima Suhejb. Vratio sam se i obavijestio ga, a on reče: 'Pozovi ga.' Vratio sam se Suhejbu i rekao mu: 'Kreni i sustigni vođu pravovjernih.' Kada je Omer, radijallahu anhu, bio smrtno ranjen, Suhejb uđe plačući i govoreći: 'O moj brate! O moj druže!' Omer, radijallahu anhu, mu reče: 'O Suhejb, zar plačeš za mnom, a Allahov Poslanik ﷺ je rekao: "Mrtvac se kažnjava zbog nekog plača svoje porodice nad njim"?'" Ibn Abbas, radijallahu anhuma, reče: "Kada je Omer, radijallahu anhu, umro, spomenuo sam to Aiši, radijallahu anha, pa je ona rekla: 'Neka se Allah smiluje Omeru. Tako mi Allaha, Allahov Poslanik ﷺ nije rekao da se vjernik kažnjava zbog plača svoje porodice nad njim. Već je Allahov Poslanik ﷺ rekao: "Allah povećava kaznu nevjerniku zbog plača njegove porodice nad njim." I dodala je: "Dovoljan vam je Kur'an: 'I nijedan grješnik tuđi grijeh neće nositi' (El-En'am, 164)." Ibn Abbas, radijallahu anhuma, reče tada: "Samo Allah nasmijava i rasplakava." Ibn Ebi Mulejke reče: "Tako mi Allaha, Ibn Omer, radijallahu anhuma, nakon toga nije ništa rekao."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Umrli ne snosi krivicu za dozvoljenu tugu svojih bližnjih.
Predaja navodi da je Osmanova kćerka umrla u Mekki. Na njenoj dženazi Ibn Omer je razgovarao o plaču bližnjih; zatim je Ibn Abbas prenio Aišino pojašnjenje.
Mjesto na putu između Mekke i Medine.
Vrsta drveta pod kojim su se odmarali putnici iz predaje.
Kur’anski princip: svako odgovara za vlastita djela.
Klasični učenjaci tumače ovu predaju zajedno s drugim tekstovima o žalosti. Obično plakanje i iskazivanje tuge su dozvoljeni; zabranjeno naricanje, poput glasnog jadikovanja i riječi kojima se prigovara Allahovoj odredbi, nešto je drugo. Aišino pojašnjenje razjašnjava da vjernik neće biti kažnjen zbog tuge svoje porodice. Učenjaci su razmatrali različite formulacije i kontekste predaja, a i četiri sunijske pravne škole razlikuju prirodno plakanje od zabranjenog naricanja.
- Podrži ožalošćenu osobu svojim prisustvom i smirenim riječima, ne osuđujući prirodno plakanje.
- Izbjegavaj naricanje i izjave kojima se odbacuje Allahova odredba.
- Procjenjuj tekstove o žalosti zajedno s kur’anskim pravilom da niko ne nosi grijeh drugoga.
Ova povezana predaja također obrađuje iskaz o plaču bližnjih i pomaže da se razumije kontekst rasprave.
Sahih al-Bukhari · #1289 (Sahih)Ova predaja nadovezuje se na Aišino tumačenje riječi o plaču i kažnjavanju.
Sahih al-Bukhari · #1290 (Sahih)Ovaj hadis naglašava da tuga i suze zbog nečije smrti same po sebi nisu zabranjene.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.