Sahih al-Bukhari, hadis 1305
Prenosi Aisha. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Aisha
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ حَوْشَبٍ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَهَّابِ، حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ سَعِيدٍ، قَالَ أَخْبَرَتْنِي عَمْرَةُ، قَالَتْ سَمِعْتُ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ تَقُولُ لَمَّا جَاءَ قَتْلُ زَيْدِ بْنِ حَارِثَةَ وَجَعْفَرٍ وَعَبْدِ اللَّهِ بْنِ رَوَاحَةَ، جَلَسَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم يُعْرَفُ فِيهِ الْحُزْنُ، وَأَنَا أَطَّلِعُ مِنْ شَقِّ الْبَابِ، فَأَتَاهُ رَجُلٌ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّ نِسَاءَ جَعْفَرٍ وَذَكَرَ بُكَاءَهُنَّ فَأَمَرَهُ بِأَنْ يَنْهَاهُنَّ، فَذَهَبَ الرَّجُلُ ثُمَّ أَتَى فَقَالَ قَدْ نَهَيْتُهُنَّ، وَذَكَرَ أَنَّهُنَّ لَمْ يُطِعْنَهُ، فَأَمَرَهُ الثَّانِيَةَ أَنْ يَنْهَاهُنَّ، فَذَهَبَ، ثُمَّ أَتَى، فَقَالَ وَاللَّهِ لَقَدْ غَلَبْنَنِي أَوْ غَلَبْنَنَا الشَّكُّ مِنْ مُحَمَّدِ بْنِ حَوْشَبٍ ـ فَزَعَمَتْ أَنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " فَاحْثُ فِي أَفْوَاهِهِنَّ التُّرَابَ ". فَقُلْتُ أَرْغَمَ اللَّهُ أَنْفَكَ، فَوَاللَّهِ مَا أَنْتَ بِفَاعِلٍ وَمَا تَرَكْتَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنَ الْعَنَاءِ.
Pripovijeda nam je Muhammed ibn Abdullah ibn Havšeb: Pripovijedao nam je Abdul-Vehhab: Pripovijedao nam je Jahja ibn Seid: Obavijestila me je Amra i rekla: Čula sam Aišu, radijallahu anha, kako kaže:
"Kada je stigla vijest o pogibiji Zejda ibn Harise, Džafera i Abdullaha ibn Revaha, Vjerovjesnik ﷺ je sjeo i na njemu se vidjela tuga, dok sam ga ja posmatrala kroz pukotinu vrata. Došao mu je neki čovjek i rekao: 'O Allahov Poslaniče! Džaferove žene...' i spomenuo je njihov plač. Vjerovjesnik ﷺ mu je naredio da ih spriječi u tome. Čovjek je otišao, zatim se vratio i rekao: 'Spriječio sam ih', ali je spomenuo da ga nisu poslušale. Vjerovjesnik ﷺ mu je po drugi put naredio da ih spriječi. Otišao je ponovo, zatim se vratio i rekao: 'Tako mi Allaha, one su me nadjačale!' (ili 'nadjačale su nas' - prenosioc Muhammed ibn Havšeb nije siguran). Aiša, radijallahu anha, je rekla: Vjerovjesnik ﷺ je tada rekao: 'Strpajte im prašinu u usta!' Ja sam tom čovjeku rekla: 'Allah ti nos u prašinu utisnuo! Tako mi Allaha, nećeš to učiniti, a nisi ni Allahovog Poslanika ﷺ oslobodio ove muke.'"
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Poslanik ﷺ pokazao je tugu, ali je osudio glasno naricanje.
Vijest o smrti Zejda ibn Harise, Džafera i Abdullaha ibn Revaha stigla je do Poslanika ﷺ. Okolnosti i razgovori koji su potom uslijedili sa ženama Džafera opisani su u samoj predaji.
Glasno žalovanje uz jecaje ili riječi koje raspiruju tugu.
Snažan izraz kojim se naglašava osuda upornog naricanja.
Učenjaci iz ovoga zaključuju da su tuga i suze za umrlim dozvoljene, dok se glasno naricanje osuđuje i zabranjuje. Riječi o zemlji u ustima shvataju se kao snažan ukor, a ne kao naredba da se ženama nanosi fizička povreda. Hadis također pokazuje da se ožalošćenima treba obraćati mudro i bez nepotrebne grubosti.
- Dopusti ožalošćenoj osobi da tuguje i plače, ali ne podstiču naricanje ili samopovređivanje.
- Obraćaj se ožalošćenima smireno i sa saosjećanjem; biraj riječi koje im neće povećati bol.
- Pokaži tugu, ali riječima ili postupcima ne odbacuj Allahovu odredbu.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.