Sahih al-Bukhari

Sahih al-Bukhari, hadis 2661

Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.

Sahih (vjerodostojan)
صحيح البخاري

Predaja

Arapski tekst

حَدَّثَنَا أَبُو الرَّبِيعِ، سُلَيْمَانُ بْنُ دَاوُدَ وَأَفْهَمَنِي بَعْضَهُ أَحْمَدُ حَدَّثَنَا فُلَيْحُ بْنُ سُلَيْمَانَ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ الزُّهْرِيِّ، عَنْ عُرْوَةَ بْنِ الزُّبَيْرِ، وَسَعِيدِ بْنِ الْمُسَيَّبِ، وَعَلْقَمَةَ بْنِ وَقَّاصٍ اللَّيْثِيِّ، وَعُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُتْبَةَ، عَنْ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ زَوْجِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم حِينَ قَالَ لَهَا أَهْلُ الإِفْكِ مَا قَالُوا، فَبَرَّأَهَا اللَّهُ مِنْهُ، قَالَ الزُّهْرِيُّ، وَكُلُّهُمْ حَدَّثَنِي طَائِفَةً مِنْ حَدِيثِهَا وَبَعْضُهُمْ أَوْعَى مِنْ بَعْضٍ، وَأَثْبَتُ لَهُ اقْتِصَاصًا، وَقَدْ وَعَيْتُ عَنْ كُلِّ وَاحِدٍ مِنْهُمُ الْحَدِيثَ الَّذِي حَدَّثَنِي عَنْ عَائِشَةَ، وَبَعْضُ حَدِيثِهِمْ يُصَدِّقُ بَعْضًا‏.‏ زَعَمُوا أَنَّ عَائِشَةَ قَالَتْ كَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا أَرَادَ أَنْ يَخْرُجَ سَفَرًا أَقْرَعَ بَيْنَ أَزْوَاجِهِ، فَأَيَّتُهُنَّ خَرَجَ سَهْمُهَا خَرَجَ بِهَا مَعَهُ، فَأَقْرَعَ بَيْنَنَا فِي غَزَاةٍ غَزَاهَا فَخَرَجَ سَهْمِي، فَخَرَجْتُ مَعَهُ بَعْدَ مَا أُنْزِلَ الْحِجَابُ، فَأَنَا أُحْمَلُ فِي هَوْدَجٍ وَأُنْزَلُ فِيهِ، فَسِرْنَا حَتَّى إِذَا فَرَغَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْ غَزْوَتِهِ تِلْكَ، وَقَفَلَ وَدَنَوْنَا مِنَ الْمَدِينَةِ، آذَنَ لَيْلَةً بِالرَّحِيلِ، فَقُمْتُ حِينَ آذَنُوا بِالرَّحِيلِ، فَمَشَيْتُ حَتَّى جَاوَزْتُ الْجَيْشَ، فَلَمَّا قَضَيْتُ شَأْنِي أَقْبَلْتُ إِلَى الرَّحْلِ، فَلَمَسْتُ صَدْرِي، فَإِذَا عِقْدٌ لِي مِنْ جَزْعِ أَظْفَارٍ قَدِ انْقَطَعَ، فَرَجَعْتُ فَالْتَمَسْتُ عِقْدِي، فَحَبَسَنِي ابْتِغَاؤُهُ، فَأَقْبَلَ الَّذِينَ يَرْحَلُونَ لِي، فَاحْتَمَلُوا هَوْدَجِي فَرَحَلُوهُ عَلَى بَعِيرِي الَّذِي كُنْتُ أَرْكَبُ، وَهُمْ يَحْسِبُونَ أَنِّي فِيهِ، وَكَانَ النِّسَاءُ إِذْ ذَاكَ خِفَافًا لَمْ يَثْقُلْنَ وَلَمْ يَغْشَهُنَّ اللَّحْمُ، وَإِنَّمَا يَأْكُلْنَ الْعُلْقَةَ مِنَ الطَّعَامِ، فَلَمْ يَسْتَنْكِرِ الْقَوْمُ حِينَ رَفَعُوهُ ثِقَلَ الْهَوْدَجِ فَاحْتَمَلُوهُ وَكُنْتُ جَارِيَةً حَدِيثَةَ السِّنِّ، فَبَعَثُوا الْجَمَلَ وَسَارُوا، فَوَجَدْتُ عِقْدِي بَعْدَ مَا اسْتَمَرَّ الْجَيْشُ، فَجِئْتُ مَنْزِلَهُمْ وَلَيْسَ فِيهِ أَحَدٌ، فَأَمَمْتُ مَنْزِلِي الَّذِي كُنْتُ بِهِ فَظَنَنْتُ أَنَّهُمْ سَيَفْقِدُونِي فَيَرْجِعُونَ إِلَىَّ، فَبَيْنَا أَنَا جَالِسَةٌ غَلَبَتْنِي عَيْنَاىَ فَنِمْتُ، وَكَانَ صَفْوَانُ بْنُ الْمُعَطَّلِ السُّلَمِيُّ ثُمَّ الذَّكْوَانِيُّ مِنْ وَرَاءِ الْجَيْشِ، فَأَصْبَحَ عِنْدَ مَنْزِلِي فَرَأَى سَوَادَ إِنْسَانٍ نَائِمٍ فَأَتَانِي، وَكَانَ يَرَانِي قَبْلَ الْحِجَابِ فَاسْتَيْقَظْتُ بِاسْتِرْجَاعِهِ حِينَ أَنَاخَ رَاحِلَتَهُ، فَوَطِئَ يَدَهَا فَرَكِبْتُهَا فَانْطَلَقَ يَقُودُ بِي الرَّاحِلَةَ، حَتَّى أَتَيْنَا الْجَيْشَ بَعْدَ مَا نَزَلُوا مُعَرِّسِينَ فِي نَحْرِ الظَّهِيرَةِ، فَهَلَكَ مَنْ هَلَكَ، وَكَانَ الَّذِي تَوَلَّى الإِفْكَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ أُبَىٍّ ابْنُ سَلُولَ، فَقَدِمْنَا الْمَدِينَةَ فَاشْتَكَيْتُ بِهَا شَهْرًا، يُفِيضُونَ مِنْ قَوْلِ أَصْحَابِ الإِفْكِ، وَيَرِيبُنِي فِي وَجَعِي أَنِّي لاَ أَرَى مِنَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم اللُّطْفَ الَّذِي كُنْتُ أَرَى مِنْهُ حِينَ أَمْرَضُ، إِنَّمَا يَدْخُلُ فَيُسَلِّمُ ثُمَّ يَقُولُ ‏"‏ كَيْفَ تِيكُمْ ‏"‏‏.‏ لاَ أَشْعُرُ بِشَىْءٍ مِنْ ذَلِكَ حَتَّى نَقَهْتُ، فَخَرَجْتُ أَنَا وَأُمُّ مِسْطَحٍ قِبَلَ الْمَنَاصِعِ مُتَبَرَّزُنَا، لاَ نَخْرُجُ إِلاَّ لَيْلاً إِلَى لَيْلٍ، وَذَلِكَ قَبْلَ أَنْ نَتَّخِذَ الْكُنُفَ قَرِيبًا مِنْ بُيُوتِنَا، وَأَمْرُنَا أَمْرُ الْعَرَبِ الأُوَلِ فِي الْبَرِّيَّةِ أَوْ فِي التَّنَزُّهِ، فَأَقْبَلْتُ أَنَا وَأُمُّ مِسْطَحٍ بِنْتُ أَبِي رُهْمٍ نَمْشِي، فَعَثُرَتْ فِي مِرْطِهَا فَقَالَتْ تَعِسَ مِسْطَحٌ، فَقُلْتُ لَهَا بِئْسَ مَا قُلْتِ، أَتَسُبِّينَ رَجُلاً شَهِدَ بَدْرًا فَقَالَتْ يَا هَنْتَاهْ أَلَمْ تَسْمَعِي مَا قَالُوا فَأَخْبَرَتْنِي بِقَوْلِ أَهْلِ الإِفْكِ، فَازْدَدْتُ مَرَضًا إِلَى مَرَضِي، فَلَمَّا رَجَعْتُ إِلَى بَيْتِي دَخَلَ عَلَىَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَسَلَّمَ فَقَالَ ‏"‏ كَيْفَ تِيكُمْ ‏"‏‏.‏ فَقُلْتُ ائْذَنْ لِي إِلَى أَبَوَىَّ‏.‏ قَالَتْ وَأَنَا حِينَئِذٍ أُرِيدُ أَنْ أَسْتَيْقِنَ الْخَبَرَ مِنْ قِبَلِهِمَا، فَأَذِنَ لِي رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَتَيْتُ أَبَوَىَّ فَقُلْتُ لأُمِّي مَا يَتَحَدَّثُ بِهِ النَّاسُ فَقَالَتْ يَا بُنَيَّةُ هَوِّنِي عَلَى نَفْسِكِ الشَّأْنَ، فَوَاللَّهِ لَقَلَّمَا كَانَتِ امْرَأَةٌ قَطُّ وَضِيئَةٌ عِنْدَ رَجُلٍ يُحِبُّهَا وَلَهَا ضَرَائِرُ إِلاَّ أَكْثَرْنَ عَلَيْهَا‏.‏ فَقُلْتُ سُبْحَانَ اللَّهِ وَلَقَدْ يَتَحَدَّثُ النَّاسُ بِهَذَا قَالَتْ فَبِتُّ تِلْكَ اللَّيْلَةَ حَتَّى أَصْبَحْتُ لاَ يَرْقَأُ لِي دَمْعٌ وَلاَ أَكْتَحِلُ بِنَوْمٍ، ثُمَّ أَصْبَحْتُ فَدَعَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَلِيَّ بْنَ أَبِي طَالِبٍ وَأُسَامَةَ بْنَ زَيْدٍ حِينَ اسْتَلْبَثَ الْوَحْىُ، يَسْتَشِيرُهُمَا فِي فِرَاقِ أَهْلِهِ، فَأَمَّا أُسَامَةُ فَأَشَارَ عَلَيْهِ بِالَّذِي يَعْلَمُ فِي نَفْسِهِ مِنَ الْوُدِّ لَهُمْ، فَقَالَ أُسَامَةُ أَهْلُكَ يَا رَسُولَ اللَّهِ وَلاَ نَعْلَمُ وَاللَّهِ إِلاَّ خَيْرًا، وَأَمَّا عَلِيُّ بْنُ أَبِي طَالِبٍ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ لَمْ يُضَيِّقِ اللَّهُ عَلَيْكَ وَالنِّسَاءُ سِوَاهَا كَثِيرٌ، وَسَلِ الْجَارِيَةَ تَصْدُقْكَ‏.‏ فَدَعَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَرِيرَةَ فَقَالَ ‏"‏ يَا بَرِيرَةُ هَلْ رَأَيْتِ فِيهَا شَيْئًا يَرِيبُكِ ‏"‏‏.‏ فَقَالَتْ بَرِيرَةُ لاَ وَالَّذِي بَعَثَكَ بِالْحَقِّ، إِنْ رَأَيْتُ مِنْهَا أَمْرًا أَغْمِصُهُ عَلَيْهَا أَكْثَرَ مِنْ أَنَّهَا جَارِيَةٌ حَدِيثَةُ السِّنِّ تَنَامُ عَنِ الْعَجِينَ فَتَأْتِي الدَّاجِنُ فَتَأْكُلُهُ‏.‏ فَقَامَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْ يَوْمِهِ، فَاسْتَعْذَرَ مِنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ أُبَىٍّ ابْنِ سَلُولَ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ مَنْ يَعْذِرُنِي مِنْ رَجُلٍ بَلَغَنِي أَذَاهُ فِي أَهْلِي، فَوَاللَّهِ مَا عَلِمْتُ عَلَى أَهْلِي إِلاَّ خَيْرًا، وَقَدْ ذَكَرُوا رَجُلاً مَا عَلِمْتُ عَلَيْهِ إِلاَّ خَيْرًا، وَمَا كَانَ يَدْخُلُ عَلَى أَهْلِي إِلاَّ مَعِي ‏"‏‏.‏ فَقَامَ سَعْدُ بْنُ مُعَاذٍ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَنَا وَاللَّهِ أَعْذِرُكَ مِنْهُ، إِنْ كَانَ مِنَ الأَوْسِ ضَرَبْنَا عُنُقَهُ، وَإِنْ كَانَ مِنْ إِخْوَانِنَا مِنَ الْخَزْرَجِ أَمَرْتَنَا فَفَعَلْنَا فِيهِ أَمْرَكَ‏.‏ فَقَامَ سَعْدُ بْنُ عُبَادَةَ وَهُوَ سَيِّدُ الْخَزْرَجِ، وَكَانَ قَبْلَ ذَلِكَ رَجُلاً صَالِحًا وَلَكِنِ احْتَمَلَتْهُ الْحَمِيَّةُ فَقَالَ كَذَبْتَ لَعَمْرُ اللَّهِ، لاَ تَقْتُلُهُ وَلاَ تَقْدِرُ عَلَى ذَلِكَ، فَقَامَ أُسَيْدُ بْنُ الْحُضَيْرِ فَقَالَ كَذَبْتَ لَعَمْرُ اللَّهِ، وَاللَّهِ لَنَقْتُلَنَّهُ، فَإِنَّكَ مُنَافِقٌ تُجَادِلُ عَنِ الْمُنَافِقِينَ‏.‏ فَثَارَ الْحَيَّانِ الأَوْسُ وَالْخَزْرَجُ حَتَّى هَمُّوا، وَرَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَلَى الْمِنْبَرِ فَنَزَلَ فَخَفَّضَهُمْ حَتَّى سَكَتُوا وَسَكَتَ، وَبَكَيْتُ يَوْمِي لاَ يَرْقَأُ لِي دَمْعٌ وَلاَ أَكْتَحِلُ بِنَوْمٍ، فَأَصْبَحَ عِنْدِي أَبَوَاىَ، قَدْ بَكَيْتُ لَيْلَتَيْنِ وَيَوْمًا حَتَّى أَظُنُّ أَنَّ الْبُكَاءَ فَالِقٌ كَبِدِي ـ قَالَتْ ـ فَبَيْنَا هُمَا جَالِسَانِ عِنْدِي وَأَنَا أَبْكِي إِذِ اسْتَأْذَنَتِ امْرَأَةٌ مِنَ الأَنْصَارِ فَأَذِنْتُ لَهَا، فَجَلَسَتْ تَبْكِي مَعِي، فَبَيْنَا نَحْنُ كَذَلِكَ إِذْ دَخَلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَجَلَسَ، وَلَمْ يَجْلِسْ عِنْدِي مِنْ يَوْمِ قِيلَ فِيَّ مَا قِيلَ قَبْلَهَا، وَقَدْ مَكُثَ شَهْرًا لاَ يُوحَى إِلَيْهِ فِي شَأْنِي شَىْءٌ ـ قَالَتْ ـ فَتَشَهَّدَ ثُمَّ قَالَ ‏"‏ يَا عَائِشَةُ فَإِنَّهُ بَلَغَنِي عَنْكِ كَذَا وَكَذَا، فَإِنْ كُنْتِ بَرِيئَةً فَسَيُبَرِّئُكِ اللَّهُ، وَإِنْ كُنْتِ أَلْمَمْتِ فَاسْتَغْفِرِي اللَّهَ وَتُوبِي إِلَيْهِ، فَإِنَّ الْعَبْدَ إِذَا اعْتَرَفَ بِذَنْبِهِ ثُمَّ تَابَ تَابَ اللَّهُ عَلَيْهِ ‏"‏‏.‏ فَلَمَّا قَضَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مَقَالَتَهُ قَلَصَ دَمْعِي حَتَّى مَا أُحِسُّ مِنْهُ قَطْرَةً وَقُلْتُ لأَبِي أَجِبْ عَنِّي رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم‏.‏ قَالَ وَاللَّهِ مَا أَدْرِي مَا أَقُولُ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم‏.‏ فَقُلْتُ لأُمِّي أَجِيبِي عَنِّي رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِيمَا قَالَ‏.‏ قَالَتْ وَاللَّهِ مَا أَدْرِي مَا أَقُولُ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم‏.‏ قَالَتْ وَأَنَا جَارِيَةٌ حَدِيثَةُ السِّنِّ لاَ أَقْرَأُ كَثِيرًا مِنَ الْقُرْآنِ فَقُلْتُ إِنِّي وَاللَّهِ لَقَدْ عَلِمْتُ أَنَّكُمْ سَمِعْتُمْ مَا يَتَحَدَّثُ بِهِ النَّاسُ، وَوَقَرَ فِي أَنْفُسِكُمْ وَصَدَّقْتُمْ بِهِ، وَلَئِنْ قُلْتُ لَكُمْ إِنِّي بَرِيئَةٌ‏.‏ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنِّي لَبَرِيئَةٌ لاَ تُصَدِّقُونِي بِذَلِكَ، وَلَئِنِ اعْتَرَفْتُ لَكُمْ بِأَمْرٍ، وَاللَّهُ يَعْلَمُ أَنِّي بَرِيئَةٌ لَتُصَدِّقُنِّي وَاللَّهِ مَا أَجِدُ لِي وَلَكُمْ مَثَلاً إِلاَّ أَبَا يُوسُفَ إِذْ قَالَ ‏{‏فَصَبْرٌ جَمِيلٌ وَاللَّهُ الْمُسْتَعَانُ عَلَى مَا تَصِفُونَ‏}‏ ثُمَّ تَحَوَّلْتُ عَلَى فِرَاشِي، وَأَنَا أَرْجُو أَنْ يُبَرِّئَنِي اللَّهُ، وَلَكِنْ وَاللَّهِ مَا ظَنَنْتُ أَنْ يُنْزِلَ فِي شَأْنِي وَحْيًا، وَلأَنَا أَحْقَرُ فِي نَفْسِي مِنْ أَنْ يُتَكَلَّمَ بِالْقُرْآنِ فِي أَمْرِي، وَلَكِنِّي كُنْتُ أَرْجُو أَنْ يَرَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي النَّوْمِ رُؤْيَا يُبَرِّئُنِي اللَّهُ، فَوَاللَّهِ مَا رَامَ مَجْلِسَهُ وَلاَ خَرَجَ أَحَدٌ مِنْ أَهْلِ الْبَيْتِ حَتَّى أُنْزِلَ عَلَيْهِ، فَأَخَذَهُ مَا كَانَ يَأْخُذُهُ مِنَ الْبُرَحَاءِ، حَتَّى إِنَّهُ لَيَتَحَدَّرُ مِنْهُ مِثْلُ الْجُمَانِ مِنَ الْعَرَقِ فِي يَوْمٍ شَاتٍ، فَلَمَّا سُرِّيَ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَهُوَ يَضْحَكُ، فَكَانَ أَوَّلَ كَلِمَةٍ تَكَلَّمَ بِهَا أَنْ قَالَ لِي ‏"‏ يَا عَائِشَةُ، احْمَدِي اللَّهَ فَقَدْ بَرَّأَكِ اللَّهُ ‏"‏‏.‏ فَقَالَتْ لِي أُمِّي قُومِي إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم‏.‏ فَقُلْتُ لاَ وَاللَّهِ، لاَ أَقُومُ إِلَيْهِ، وَلاَ أَحْمَدُ إِلاَّ اللَّهَ فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى ‏{‏إِنَّ الَّذِينَ جَاءُوا بِالإِفْكِ عُصْبَةٌ مِنْكُمْ‏}‏ الآيَاتِ، فَلَمَّا أَنْزَلَ اللَّهُ هَذَا فِي بَرَاءَتِي قَالَ أَبُو بَكْرٍ الصِّدِّيقُ ـ رضى الله عنه ـ وَكَانَ يُنْفِقُ عَلَى مِسْطَحِ بْنِ أُثَاثَةَ لِقَرَابَتِهِ مِنْهُ وَاللَّهِ لاَ أُنْفِقُ عَلَى مِسْطَحٍ شَيْئًا أَبَدًا بَعْدَ مَا قَالَ لِعَائِشَةَ‏.‏ فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى ‏{‏وَلاَ يَأْتَلِ أُولُو الْفَضْلِ مِنْكُمْ وَالسَّعَةِ‏}‏ إِلَى قَوْلِهِ ‏{‏غَفُورٌ رَحِيمٌ‏}‏ فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ بَلَى، وَاللَّهِ إِنِّي لأُحِبُّ أَنْ يَغْفِرَ اللَّهُ لِي، فَرَجَعَ إِلَى مِسْطَحٍ الَّذِي كَانَ يُجْرِي عَلَيْهِ‏.‏ وَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَسْأَلُ زَيْنَبَ بِنْتَ جَحْشٍ عَنْ أَمْرِي، فَقَالَ ‏"‏ يَا زَيْنَبُ، مَا عَلِمْتِ مَا رَأَيْتِ ‏"‏‏.‏ فَقَالَتْ يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَحْمِي سَمْعِي وَبَصَرِي، وَاللَّهِ مَا عَلِمْتُ عَلَيْهَا إِلاَّ خَيْرًا، قَالَتْ وَهْىَ الَّتِي كَانَتْ تُسَامِينِي، فَعَصَمَهَا اللَّهُ بِالْوَرَعِ‏.‏ قَالَ وَحَدَّثَنَا فُلَيْحٌ، عَنْ هِشَامِ بْنِ عُرْوَةَ، عَنْ عُرْوَةَ، عَنْ عَائِشَةَ، وَعَبْدِ اللَّهِ بْنِ الزُّبَيْرِ، مِثْلَهُ‏.‏ قَالَ وَحَدَّثَنَا فُلَيْحٌ، عَنْ رَبِيعَةَ بْنِ أَبِي عَبْدِ الرَّحْمَنِ، وَيَحْيَى بْنِ سَعِيدٍ، عَنِ الْقَاسِمِ بْنِ مُحَمَّدِ بْنِ أَبِي بَكْرٍ، مِثْلَهُ‏.‏

Prijevod

Pripovijedila Aisha:(supruga Poslanika)

"Kad god je Allahov Poslanik (ﷺ) namjerio krenuti na put, on bi izvlačio lutriju među svojim ženama i uzeo bi onu na koju bi pala lutrija. Tokom jedne njegove bitke, on je izvlačio lutriju među nama i lutrija je pala na mene, i ja sam krenula s njim nakon što je Allah odredio da žene nose velove. Bila sam nošena u Howdahu (na kamili) i sišla sam s nje dok sam još bila u njemu. Kada je Allahov Poslanik (ﷺ) završio svoju bitku i vratio se kući, i mi smo se približile Medini, Allahov Poslanik (ﷺ) naredio nam je da krenemo noću. Kada je izdano naređenje za polazak, ja sam hodala dok nisam prošla vojsku da odgovorim na poziv prirodi. Nakon što sam završila, vratila sam se (u logor) da krenem s ostalima i odjednom sam shvatila da mi je nestala ogrlica s grudi. Pa sam se vratila da je potražim i bila sam odgođena zbog toga. Ljudi koji su me nosili na kamili, došli su do mog Howdaha i stavili ga na leđa kamile, misleći da sam u njemu, jer su tada žene bile lagane, tanke i mršave, i nisu mnogo jele. Tako ti ljudi nisu osjetili razliku u težini Howdaha dok su ga podizali, i stavili su ga na kamilu. U to vrijeme bila sam mlada djevojka. Oni su pokrenuli kamilu i nastavili put. Našla sam svoju ogrlicu nakon što je vojska otišla, i došla sam u njihov kamp da nikoga ne nađem. Pa sam otišla na mjesto gdje sam obično boravila, misleći da će otkriti moj nestanak i vratiti se u potrazi za mnom. Dok sam bila u tom stanju, zaspala sam i zaspala. Safvan bin Mu'attal As-Sulami Adh-Dhakwani bio je iza vojske i stigao je do mog doma ujutro. Kada je vidio osobu koja spava, prišao mi je, a on je prije vidio mene bez vela. Pa sam ustala kad sam čula da kaže: "Inna lil-lah wa inna ilaihi rajiun (Mi smo za Allah, i Njemu ćemo se vratiti)." On je nagnuo svoju kamilu. Sišao je s kamile i stavio nogu na prednje noge kamile, a zatim sam ja jahala i sjela na nju. Safwan je krenuo pješačeći, vodeći kamilu uz uže dok nismo stigli do vojske koja je stala da se odmori u podne. Tada je onaj koji je bio predodređen za propast, pao u propast, (neki su me lažno optužili) i vođa lažnih optužbi bio je `Abdullah bin Ubai bin Salul. Nakon toga smo se vratili u Medinu, i ja sam bila bolesna mjesec dana dok su ljudi širili lažne tvrdnje lažnih optužitelja. Osjećala sam se tokom bolesti kao da ne primam uobičajenu ljubaznost od Poslanika (ﷺ) koju sam obično primala kada sam bila bolesna. Ali on bi dolazio, pozdravljao i govorio: 'Kako je ta (djevojka)?' Nisam znala ništa o onome što se dešavalo dok nisam ozdravila i izašla s Um Mistahom do Manasija gdje smo obično odgovarale na poziv prirodi, i nismo išle da odgovorimo na poziv prirodi osim noću, i to prije nego što smo imale toljare blizu kuća. I ta naša navika bila je slična navici starih Arapa u otvorenoj zemlji (ili daleko od kuća). Pa, ja i Um Mistah bint Ruhm smo išle u šetnju. Um Mistah je posrnuo zbog svoje duge haljine i tada je rekla: 'Neka Mistah bude uništen.' Ja sam rekla: 'Ti izgovaraš ružnu riječ. Zašto vrijeđaš muškarca koji je sudjelovao u (bitci kod) Badr?' Ona je rekla: 'O Hanata (ti tamo) nisi li čula što su rekli?' Zatim mi je ispričala glasine lažnih optužitelja. Moja bolest je pogoršana, i kada sam se vratila kući, Allahov Poslanik (ﷺ) je došao do mene, i nakon pozdrava rekao je: 'Kako je ta (djevojka)?' Zamolila sam ga da mi dopusti da odem kod roditelja. Željela sam tada biti sigurna u vijest putem njih. Allahov Poslanik (ﷺ) mi je dopustio, i otišla sam kod roditelja i pitala majku: 'O čemu ljudi govore?' Ona je rekla: 'O moja kćeri! Ne brini previše zbog ove stvari. Pričat će ti se, Allahom, nikada nije voljena šarmantna žena od svog muža koji ima druge žene, a žene bi izmišljale lažne vijesti o njoj.' Ja sam rekla: 'Slavljen neka je Allah! Da li ljudi zaista govore o ovome?' Te noći sam nastavila plakati i nisam mogla zaspati do jutra. Ujutro je Allahov Poslanik (ﷺ) pozvao `Ali bin Abu Taliba i Usamu bin Zaid kada je vidio da se Božansko Otkrivenje odgađa, da ih savjetuje o razvodu svoje žene (tj. `Aishe). Usama bin Zaid je rekao što je znao o dobrom ugledu svojih žena i dodao: 'O Allahov Poslaniče (ﷺ)! Drži svoju ženu, jer, pri, Allahu, ne znam ništa o njoj osim dobra.' `Ali bin Abu Talib je rekao: 'O Allahov Poslaniče (ﷺ)! Allah ti nije nametnuo ograničenja, i ima mnogo žena osim nje, ali možeš pitati sluškinju koja će ti reći istinu.' Tada je Allahov Poslanik (ﷺ) pozvao Bariru i rekao: 'O Barira. Jeste li ikada vidjeli nešto što je izazvalo sumnju u tebi o njoj?' Barira je rekla: 'Ne, pri Allahu koji te je poslao s Istinom, nikada nisam vidjela u njoj ništa sumnjivo osim što je djevojka nezrele dobi, koja ponekad spava i ostavlja tijesto da ga pasu koze.' Tog dana Allahov Poslanik (ﷺ) se popeo na mimbu i zamolio je nekoga da ga podrži u kažnjavanju `Abdullaha bin Ubai bin Salula. Allahov Poslanik (ﷺ) je rekao: 'Tko će mi pomoći da kaznim tog čovjeka (`Abdullah bin Ubai bin Salul) koji me je povrijedio klevetom o mojoj porodici? Pri, Allahu, ne znam ništa o mojoj porodici osim dobra, a oni su optužili osobu o kojoj znam samo dobro, i nikada nije ušao u moju kuću osim u mom društvu.' Sa`d bin Mu`adh je ustao i rekao: 'O Allahov Poslaniče (ﷺ)! Pri, Allahu, ja ću te osloboditi od njega. Ako je taj čovjek iz plemena Aus, onda ćemo mu odrubiti glavu, a ako je iz naših braće, Khazraja, onda nam daj naredbu, i mi ćemo ispuniti tvoju naredbu.' Tada je Sa`d bin 'Ubaida, vođa Khazraja i prije ovog događaja bio pobožan čovjek, ustao je, vođen svojom žestinom za svoj pleme i rekao: 'Pri, Allahu, lažeš; ne možeš ga ubiti, i nikada ga nećeš moći ubiti.' Tada je Usaid bin Al-Hudair ustao i rekao (Sa`d bin 'Ubaidi): 'Pri, Allahu! Ti si lažov. Pri, Allahu, mi ćemo ga ubiti; i ti si licemjer, braneći licemjere.' Na to su se dvije plemenske skupine, Aus i Khazraj, uzrujale i bile su spremne da se bore, dok je Allahov Poslanik (ﷺ) stajao na mimbu. Sišao je i smirio ih dok nisu utihnuli, i on je ostao tih. Tada sam ja nastavila plakati toliko da ni suze nisu prestajale, ni nisam mogla spavati. Ujutro su bili moji roditelji sa mnom i plakala sam dva noći i dan, dok nisam mislila da će mi jetra puknuti od plakanja. Dok su sjedili sa mnom i plakala sam, jedna žena iz Ansara je tražila dozvolu da uđe, i ja sam joj dopustila da uđe. Sjedila je i počela plakati sa mnom. Dok smo bile u tom stanju, došao je Allahov Poslanik (ﷺ) i sjeo, a nikada prije nije sjedio sa mnom od dana kada su izmišljene optužbe. Nije mu došla nijedna objava u vezi s mojim slučajem ni mjesec dana. On je izgovorio Tashah-hud (tj. Nema boga osim Allaha i Muhammed je Njegov Poslanik) i zatim rekao: 'O `Aisha! Obaviještena sam o tebi ovako- onako; ako si nevina, Allah će uskoro objaviti tvoju nevinu, a ako si učinila grijeh, pokaj se Allahu i zamoli Ga za oprost, jer kada osoba prizna svoj grijeh i moli Allah za oprost, Allah prihvata njegovu pokornost.' Kada je Allahov Poslanik (ﷺ) završio svoj govor, moje suze su potpuno prestale i nije ostala ni jedna kap. Zamolila sam svog oca da odgovori Allahovom Poslaniku (ﷺ) u moje ime. Moj otac je rekao: 'Pri, Allahu, ne znam što da kažem Allahovom Poslaniku (ﷺ).' Ja sam rekla majci: 'Pri, Allahu, razgovaraj s Allahovim Poslanikom (ﷺ) u moje ime.' Ona je rekla: 'Pri, Allahu, ne znam što da kažem Allahovom Poslaniku (ﷺ). Bila sam mlada djevojka i nisam imala mnogo znanja o Kur'anu. Ja sam rekla: 'Znam, pri Allahu, da ste slušali šta ljudi govore i to je bilo usađeno u vaše misli i uzeli ste to kao istinu. Sada, ako vam kažem da sam nevina i Allah zna da sam nevina, ne biste mi vjerovali, a ako bih lažno priznala da sam kriva, a Allah zna da sam nevina, vjerovali biste mi. Pri Allahu, ne uspoređujem svoju situaciju s vama osim sa situacijom Josifovog oca (tj. Jakova) koji je rekao: 'Pa, za mene, strpljenje je najprikladnije protiv onoga što tvrdite i to je Allah (sam) čiji se pomoć traži.' Zatim sam se okrenula na drugu stranu svog kreveta, nadajući se da će Allah dokazati moju nevinu. Pri Allahu, nikada nisam mislila da će Allah objaviti Božansko Otkrivenje u mom slučaju, jer sam smatrala da sam previše niža da bi se o meni govorilo u Svetom Kur'anu. Nadala sam se da će Allahov Poslanik (ﷺ) imati san u kojem će Allah dokazati moju nevinu. Pri Allahu, Allahov Poslanik (ﷺ) nije ustao i niko nije napustio kuću prije nego što je došlo Božansko Otkrivenje Allahovom Poslaniku. Tada ga je obuzela ista stanja koja su ga obuzimala kada je bio pod Božanskim nadahnućem. Znojio se je toliko da su kapljice znoja padale poput bisera, iako je bio hladan zimski dan. Kada je to stanje Allahovog Poslanika (ﷺ) prošlo, on je bio nasmijan i prva riječ koju je rekao bila je: 'Aisha! Hvala Allahu, jer je Allah objavio tvoju nevinu.' Moja majka mi je rekla da idem Allahovom Poslaniku (ﷺ). Ja sam odgovorila: 'Pri Allahu, neću ići k njemu i neću mu zahvaljivati osim Allahu.' Tada je objavljeno: "Uistinu! Oni koji šire klevetu su bandi među vama..." (24.11) Kada je Allah objavio moju nevinu, Abu Bakr, koji je brinuo za Mistah bin Uthathu jer je bio njegov rođak, rekao je: 'Pri Allahu, nikada neću više pružati Mistahu ništa zbog onoga što je rekao o Aishi.' Ali je Allah kasnije objavio: -- "I neka ne zaklinju oni koji su dobri i bogati među vama da neće pomagati svoje rođake, one u nevolji i one koji su napustili svoje domove na Allahovom putu. Neka oproste i pređu preko toga. Zar ne želite da vam Allah oprosti? Uistinu! Allah je Oprosni, Milostivi.' (24.22) Nakon toga je Abu Bakr rekao: 'Da! Pri Allahu! Volim da mi Allah oprosti,' i ponovo je počeo pomagati Mistahu, kao što je prije pomagao. Allahov Poslanik (ﷺ) je također pitao Zainab bint Jahšh (tj. Poslanikovu ženu) o meni govoreći: 'Šta znaš i šta si vidjela?' Ona je odgovorila: 'O Allahov Poslaniče (ﷺ)! Ja se suzdržavam od tvrdnje da sam čula ili vidjela ono što nisam čula ili vidjela. Pri Allahu, ne znam ništa osim dobra o Aishi.' Aisha je dodala: 'Zainab je konkurirala sa mnom (u ljepoti i ljubavi Poslanika), ali Allah ju je zaštitio (od zlobnosti), jer je imala pobožnost.'"

Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.

Suštinska poruka

Allah je oslobodio Aišu optužbe za klevetu i zaštitio njenu čast.

Pozadina i povod

Hadis opisuje događaj klevete protiv Aiše nakon putovanja s Poslanikom ﷺ. Kur'anski ajeti 24:11–20 proglasili su je nevinom, a ajet 24:22 pozvao je Ebu Bekra da ponovo pomaže Mistahu i da mu oprosti.

Objašnjenje teških riječi
ifk

Teška, izmišljena optužba ili kleveta.

izvlačenje žrijeba

Pravedan način da se odredi koja je od supruga pratila Poslanika ﷺ na putovanju.

tevba

Iskreno pokajanje, traženje Allahovog oprosta i odustajanje od grijeha.

Šta učenjaci iz nje zaključuju

Klasični učenjaci naglašavaju da se nečija čast i čednost ne smiju narušavati na osnovu neprovjerenih glasina. Kur'anski pristup događaju klevete ističe obavezu da se optužbe pažljivo provjere i da se kleveta ne prenosi dalje. Oni također ukazuju na Ebu Bekrovo opraštanje i ponovno pružanje pomoći Mistahu kao primjer plemenitosti. Izvlačenje žrijeba među suprugama smatra se pravednim načinom izbora saputnice na putovanju.

Pouke za danas
  1. Ne širi optužbu prije nego što pažljivo provjeriš činjenice.
  2. Kada neko povrijedi tvoju čast, potraži podršku kod pouzdanih ljudi i reaguj bez daljeg zaoštravanja situacije.
  3. Razmotri oprost i obnovu pomoći kada se neko pokaje i nadaš se Allahovom oprostu.
الْحَدِيثُ الشَّرِيفُ

Svaki dan hadis na Vašem jeziku

Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.