Uvod · Sahih al-Bukhari

Sahih al-Bukhari, hadis 2731

Prenosi Al-Miswar ibn Makhrama. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.

Sahih (vjerodostojan)Knjiga: Uvod
صحيح البخاري
Ko je prenio?

Prenosi Al-Miswar ibn Makhrama

Sahih (vjerodostojan)

Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.

Predaja

Arapski tekst

حَدَّثَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ مُحَمَّدٍ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الرَّزَّاقِ، أَخْبَرَنَا مَعْمَرٌ، قَالَ أَخْبَرَنِي الزُّهْرِيُّ، قَالَ أَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ، عَنِ الْمِسْوَرِ بْنِ مَخْرَمَةَ، وَمَرْوَانَ، يُصَدِّقُ كُلُّ وَاحِدٍ مِنْهُمَا حَدِيثَ صَاحِبِهِ قَالَ خَرَجَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم زَمَنَ الْحُدَيْبِيَةِ، حَتَّى كَانُوا بِبَعْضِ الطَّرِيقِ قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ إِنَّ خَالِدَ بْنَ الْوَلِيدِ بِالْغَمِيمِ فِي خَيْلٍ لِقُرَيْشٍ طَلِيعَةً فَخُذُوا ذَاتَ الْيَمِينِ ‏"‏‏.‏ فَوَاللَّهِ مَا شَعَرَ بِهِمْ خَالِدٌ حَتَّى إِذَا هُمْ بِقَتَرَةِ الْجَيْشِ، فَانْطَلَقَ يَرْكُضُ نَذِيرًا لِقُرَيْشٍ، وَسَارَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم حَتَّى إِذَا كَانَ بِالثَّنِيَّةِ الَّتِي يُهْبَطُ عَلَيْهِمْ مِنْهَا، بَرَكَتْ بِهِ رَاحِلَتُهُ‏.‏ فَقَالَ النَّاسُ حَلْ حَلْ‏.‏ فَأَلَحَّتْ، فَقَالُوا خَلأَتِ الْقَصْوَاءُ، خَلأَتِ الْقَصْوَاءُ‏.‏ فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ مَا خَلأَتِ الْقَصْوَاءُ، وَمَا ذَاكَ لَهَا بِخُلُقٍ، وَلَكِنْ حَبَسَهَا حَابِسُ الْفِيلِ، ثُمَّ قَالَ وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لاَ يَسْأَلُونِي خُطَّةً يُعَظِّمُونَ فِيهَا حُرُمَاتِ اللَّهِ إِلاَّ أَعْطَيْتُهُمْ إِيَّاهَا ‏"‏‏.‏ ثُمَّ زَجَرَهَا فَوَثَبَتْ، قَالَ فَعَدَلَ عَنْهُمْ حَتَّى نَزَلَ بِأَقْصَى الْحُدَيْبِيَةِ، عَلَى ثَمَدٍ قَلِيلِ الْمَاءِ يَتَبَرَّضُهُ النَّاسُ تَبَرُّضًا، فَلَمْ يُلَبِّثْهُ النَّاسُ حَتَّى نَزَحُوهُ، وَشُكِيَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْعَطَشُ، فَانْتَزَعَ سَهْمًا مِنْ كِنَانَتِهِ، ثُمَّ أَمَرَهُمْ أَنْ يَجْعَلُوهُ فِيهِ، فَوَاللَّهِ مَا زَالَ يَجِيشُ لَهُمْ بِالرِّيِّ حَتَّى صَدَرُوا عَنْهُ، فَبَيْنَمَا هُمْ كَذَلِكَ، إِذْ جَاءَ بُدَيْلُ بْنُ وَرْقَاءَ الْخُزَاعِيُّ فِي نَفَرٍ مِنْ قَوْمِهِ مِنْ خُزَاعَةَ، وَكَانُوا عَيْبَةَ نُصْحِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْ أَهْلِ تِهَامَةَ، فَقَالَ إِنِّي تَرَكْتُ كَعْبَ بْنَ لُؤَىٍّ وَعَامِرَ بْنَ لُؤَىٍّ نَزَلُوا أَعْدَادَ مِيَاهِ الْحُدَيْبِيَةِ، وَمَعَهُمُ الْعُوذُ الْمَطَافِيلُ، وَهُمْ مُقَاتِلُوكَ وَصَادُّوكَ عَنِ الْبَيْتِ‏.‏ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ إِنَّا لَمْ نَجِئْ لِقِتَالِ أَحَدٍ، وَلَكِنَّا جِئْنَا مُعْتَمِرِينَ، وَإِنَّ قُرَيْشًا قَدْ نَهِكَتْهُمُ الْحَرْبُ، وَأَضَرَّتْ بِهِمْ، فَإِنْ شَاءُوا مَادَدْتُهُمْ مُدَّةً، وَيُخَلُّوا بَيْنِي وَبَيْنَ النَّاسِ، فَإِنْ أَظْهَرْ فَإِنْ شَاءُوا أَنْ يَدْخُلُوا فِيمَا دَخَلَ فِيهِ النَّاسُ فَعَلُوا، وَإِلاَّ فَقَدْ جَمُّوا، وَإِنْ هُمْ أَبَوْا فَوَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ، لأُقَاتِلَنَّهُمْ عَلَى أَمْرِي هَذَا حَتَّى تَنْفَرِدَ سَالِفَتِي، وَلَيُنْفِذَنَّ اللَّهُ أَمْرَهُ ‏"‏‏.‏ فَقَالَ بُدَيْلٌ سَأُبَلِّغُهُمْ مَا تَقُولُ‏.‏ قَالَ فَانْطَلَقَ حَتَّى أَتَى قُرَيْشًا قَالَ إِنَّا قَدْ جِئْنَاكُمْ مِنْ هَذَا الرَّجُلِ، وَسَمِعْنَاهُ يَقُولُ قَوْلاً، فَإِنْ شِئْتُمْ أَنْ نَعْرِضَهُ عَلَيْكُمْ فَعَلْنَا، فَقَالَ سُفَهَاؤُهُمْ لاَ حَاجَةَ لَنَا أَنْ تُخْبِرَنَا عَنْهُ بِشَىْءٍ‏.‏ وَقَالَ ذَوُو الرَّأْىِ مِنْهُمْ هَاتِ مَا سَمِعْتَهُ يَقُولُ‏.‏ قَالَ سَمِعْتُهُ يَقُولُ كَذَا وَكَذَا، فَحَدَّثَهُمْ بِمَا قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم‏.‏ فَقَامَ عُرْوَةُ بْنُ مَسْعُودٍ فَقَالَ أَىْ قَوْمِ أَلَسْتُمْ بِالْوَالِدِ قَالُوا بَلَى‏.‏ قَالَ أَوَلَسْتُ بِالْوَلَدِ قَالُوا بَلَى‏.‏ قَالَ فَهَلْ تَتَّهِمُونِي‏.‏ قَالُوا لاَ‏.‏ قَالَ أَلَسْتُمْ تَعْلَمُونَ أَنِّي اسْتَنْفَرْتُ أَهْلَ عُكَاظٍ، فَلَمَّا بَلَّحُوا عَلَىَّ جِئْتُكُمْ بِأَهْلِي وَوَلَدِي وَمَنْ أَطَاعَنِي قَالُوا بَلَى‏.‏ قَالَ فَإِنَّ هَذَا قَدْ عَرَضَ لَكُمْ خُطَّةَ رُشْدٍ، اقْبَلُوهَا وَدَعُونِي آتِهِ‏.‏ قَالُوا ائْتِهِ‏.‏ فَأَتَاهُ فَجَعَلَ يُكَلِّمُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم نَحْوًا مِنْ قَوْلِهِ لِبُدَيْلٍ، فَقَالَ عُرْوَةُ عِنْدَ ذَلِكَ أَىْ مُحَمَّدُ، أَرَأَيْتَ إِنِ اسْتَأْصَلْتَ أَمْرَ قَوْمِكَ هَلْ سَمِعْتَ بِأَحَدٍ مِنَ الْعَرَبِ اجْتَاحَ أَهْلَهُ قَبْلَكَ وَإِنْ تَكُنِ الأُخْرَى، فَإِنِّي وَاللَّهِ لأَرَى وُجُوهًا، وَإِنِّي لأَرَى أَوْشَابًا مِنَ النَّاسِ خَلِيقًا أَنْ يَفِرُّوا وَيَدَعُوكَ‏.‏ فَقَالَ لَهُ أَبُو بَكْرٍ امْصُصْ بَظْرَ اللاَّتِ، أَنَحْنُ نَفِرُّ عَنْهُ وَنَدَعُهُ فَقَالَ مَنْ ذَا قَالُوا أَبُو بَكْرٍ‏.‏ قَالَ أَمَا وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لَوْلاَ يَدٌ كَانَتْ لَكَ عِنْدِي لَمْ أَجْزِكَ بِهَا لأَجَبْتُكَ‏.‏ قَالَ وَجَعَلَ يُكَلِّمُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَكُلَّمَا تَكَلَّمَ أَخَذَ بِلِحْيَتِهِ، وَالْمُغِيرَةُ بْنُ شُعْبَةَ قَائِمٌ عَلَى رَأْسِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم وَمَعَهُ السَّيْفُ وَعَلَيْهِ الْمِغْفَرُ، فَكُلَّمَا أَهْوَى عُرْوَةُ بِيَدِهِ إِلَى لِحْيَةِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم ضَرَبَ يَدَهُ بِنَعْلِ السَّيْفِ، وَقَالَ لَهُ أَخِّرْ يَدَكَ عَنْ لِحْيَةِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم‏.‏ فَرَفَعَ عُرْوَةُ رَأْسَهُ فَقَالَ مَنْ هَذَا قَالُوا الْمُغِيرَةُ بْنُ شُعْبَةَ‏.‏ فَقَالَ أَىْ غُدَرُ، أَلَسْتُ أَسْعَى فِي غَدْرَتِكَ وَكَانَ الْمُغِيرَةُ صَحِبَ قَوْمًا فِي الْجَاهِلِيَّةِ، فَقَتَلَهُمْ، وَأَخَذَ أَمْوَالَهُمْ، ثُمَّ جَاءَ فَأَسْلَمَ فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ أَمَّا الإِسْلاَمَ فَأَقْبَلُ، وَأَمَّا الْمَالَ فَلَسْتُ مِنْهُ فِي شَىْءٍ ‏"‏‏.‏ ثُمَّ إِنَّ عُرْوَةَ جَعَلَ يَرْمُقُ أَصْحَابَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم بِعَيْنَيْهِ‏.‏ قَالَ فَوَاللَّهِ مَا تَنَخَّمَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم نُخَامَةً إِلاَّ وَقَعَتْ فِي كَفِّ رَجُلٍ مِنْهُمْ فَدَلَكَ بِهَا وَجْهَهُ وَجِلْدَهُ، وَإِذَا أَمَرَهُمُ ابْتَدَرُوا أَمْرَهُ، وَإِذَا تَوَضَّأَ كَادُوا يَقْتَتِلُونَ عَلَى وَضُوئِهِ، وَإِذَا تَكَلَّمَ خَفَضُوا أَصْوَاتَهُمْ عِنْدَهُ، وَمَا يُحِدُّونَ إِلَيْهِ النَّظَرَ تَعْظِيمًا لَهُ، فَرَجَعَ عُرْوَةُ إِلَى أَصْحَابِهِ، فَقَالَ أَىْ قَوْمِ، وَاللَّهِ لَقَدْ وَفَدْتُ عَلَى الْمُلُوكِ، وَوَفَدْتُ عَلَى قَيْصَرَ وَكِسْرَى وَالنَّجَاشِيِّ وَاللَّهِ إِنْ رَأَيْتُ مَلِكًا قَطُّ، يُعَظِّمُهُ أَصْحَابُهُ مَا يُعَظِّمُ أَصْحَابُ مُحَمَّدٍ صلى الله عليه وسلم مُحَمَّدًا، وَاللَّهِ إِنْ تَنَخَّمَ نُخَامَةً إِلاَّ وَقَعَتْ فِي كَفِّ رَجُلٍ مِنْهُمْ، فَدَلَكَ بِهَا وَجْهَهُ وَجِلْدَهُ، وَإِذَا أَمَرَهُمُ ابْتَدَرُوا أَمْرَهُ وَإِذَا تَوَضَّأَ كَادُوا يَقْتَتِلُونَ عَلَى وَضُوئِهِ، وَإِذَا تَكَلَّمَ خَفَضُوا أَصْوَاتَهُمْ عِنْدَهُ، وَمَا يُحِدُّونَ إِلَيْهِ النَّظَرَ تَعْظِيمًا لَهُ، وَإِنَّهُ قَدْ عَرَضَ عَلَيْكُمْ خُطَّةَ رُشْدٍ، فَاقْبَلُوهَا‏.‏ فَقَالَ رَجُلٌ مِنْ بَنِي كِنَانَةَ دَعُونِي آتِهِ‏.‏ فَقَالُوا ائْتِهِ‏.‏ فَلَمَّا أَشْرَفَ عَلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم وَأَصْحَابِهِ، قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ هَذَا فُلاَنٌ، وَهْوَ مِنْ قَوْمٍ يُعَظِّمُونَ الْبُدْنَ فَابْعَثُوهَا لَهُ ‏"‏‏.‏ فَبُعِثَتْ لَهُ وَاسْتَقْبَلَهُ النَّاسُ يُلَبُّونَ، فَلَمَّا رَأَى ذَلِكَ قَالَ سُبْحَانَ اللَّهِ مَا يَنْبَغِي لِهَؤُلاَءِ أَنْ يُصَدُّوا عَنِ الْبَيْتِ، فَلَمَّا رَجَعَ إِلَى أَصْحَابِهِ قَالَ رَأَيْتُ الْبُدْنَ قَدْ قُلِّدَتْ وَأُشْعِرَتْ، فَمَا أَرَى أَنْ يُصَدُّوا عَنِ الْبَيْتِ‏.‏ فَقَامَ رَجُلٌ مِنْهُمْ يُقَالُ لَهُ مِكْرَزُ بْنُ حَفْصٍ‏.‏ فَقَالَ دَعُونِي آتِهِ‏.‏ فَقَالُوا ائْتِهِ‏.‏ فَلَمَّا أَشْرَفَ عَلَيْهِمْ قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ هَذَا مِكْرَزٌ وَهْوَ رَجُلٌ فَاجِرٌ ‏"‏‏.‏ فَجَعَلَ يُكَلِّمُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم، فَبَيْنَمَا هُوَ يُكَلِّمُهُ إِذْ جَاءَ سُهَيْلُ بْنُ عَمْرٍو‏.‏ قَالَ مَعْمَرٌ فَأَخْبَرَنِي أَيُّوبُ عَنْ عِكْرِمَةَ، أَنَّهُ لَمَّا جَاءَ سُهَيْلُ بْنُ عَمْرٍو قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ لَقَدْ سَهُلَ لَكُمْ مِنْ أَمْرِكُمْ ‏"‏‏.‏ قَالَ مَعْمَرٌ قَالَ الزُّهْرِيُّ فِي حَدِيثِهِ فَجَاءَ سُهَيْلُ بْنُ عَمْرٍو فَقَالَ هَاتِ، اكْتُبْ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ كِتَابًا، فَدَعَا النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم الْكَاتِبَ، فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ ‏"‏‏.‏ قَالَ سُهَيْلٌ أَمَّا الرَّحْمَنُ فَوَاللَّهِ مَا أَدْرِي مَا هُوَ وَلَكِنِ اكْتُبْ بِاسْمِكَ اللَّهُمَّ‏.‏ كَمَا كُنْتَ تَكْتُبُ‏.‏ فَقَالَ الْمُسْلِمُونَ وَاللَّهِ لاَ نَكْتُبُهَا إِلاَّ بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ‏.‏ فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ اكْتُبْ بِاسْمِكَ اللَّهُمَّ ‏"‏‏.‏ ثُمَّ قَالَ ‏"‏ هَذَا مَا قَاضَى عَلَيْهِ مُحَمَّدٌ رَسُولُ اللَّهِ ‏"‏‏.‏ فَقَالَ سُهَيْلٌ وَاللَّهِ لَوْ كُنَّا نَعْلَمُ أَنَّكَ رَسُولُ اللَّهِ مَا صَدَدْنَاكَ عَنِ الْبَيْتِ وَلاَ قَاتَلْنَاكَ، وَلَكِنِ اكْتُبْ مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ‏.‏ فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ وَاللَّهِ إِنِّي لَرَسُولُ اللَّهِ وَإِنْ كَذَّبْتُمُونِي‏.‏ اكْتُبْ مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ ‏"‏‏.‏ قَالَ الزُّهْرِيُّ وَذَلِكَ لِقَوْلِهِ ‏"‏ لاَ يَسْأَلُونِي خُطَّةً يُعَظِّمُونَ فِيهَا حُرُمَاتِ اللَّهِ إِلاَّ أَعْطَيْتُهُمْ إِيَّاهَا ‏"‏‏.‏ فَقَالَ لَهُ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ عَلَى أَنْ تُخَلُّوا بَيْنَنَا وَبَيْنَ الْبَيْتِ فَنَطُوفَ بِهِ ‏"‏‏.‏ فَقَالَ سُهَيْلٌ وَاللَّهِ لاَ تَتَحَدَّثُ الْعَرَبُ أَنَّا أُخِذْنَا ضُغْطَةً وَلَكِنْ ذَلِكَ مِنَ الْعَامِ الْمُقْبِلِ فَكَتَبَ‏.‏ فَقَالَ سُهَيْلٌ وَعَلَى أَنَّهُ لاَ يَأْتِيكَ مِنَّا رَجُلٌ، وَإِنْ كَانَ عَلَى دِينِكَ، إِلاَّ رَدَدْتَهُ إِلَيْنَا‏.‏ قَالَ الْمُسْلِمُونَ سُبْحَانَ اللَّهِ كَيْفَ يُرَدُّ إِلَى الْمُشْرِكِينَ وَقَدْ جَاءَ مُسْلِمًا فَبَيْنَمَا هُمْ كَذَلِكَ إِذْ دَخَلَ أَبُو جَنْدَلِ بْنُ سُهَيْلِ بْنِ عَمْرٍو يَرْسُفُ فِي قُيُودِهِ، وَقَدْ خَرَجَ مِنْ أَسْفَلِ مَكَّةَ، حَتَّى رَمَى بِنَفْسِهِ بَيْنَ أَظْهُرِ الْمُسْلِمِينَ‏.‏ فَقَالَ سُهَيْلٌ هَذَا يَا مُحَمَّدُ أَوَّلُ مَا أُقَاضِيكَ عَلَيْهِ أَنْ تَرُدَّهُ إِلَىَّ‏.‏ فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ إِنَّا لَمْ نَقْضِ الْكِتَابَ بَعْدُ ‏"‏‏.‏ قَالَ فَوَاللَّهِ إِذًا لَمْ أُصَالِحْكَ عَلَى شَىْءٍ أَبَدًا‏.‏ قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ فَأَجِزْهُ لِي ‏"‏‏.‏ قَالَ مَا أَنَا بِمُجِيزِهِ لَكَ‏.‏ قَالَ ‏"‏ بَلَى، فَافْعَلْ ‏"‏‏.‏ قَالَ مَا أَنَا بِفَاعِلٍ‏.‏ قَالَ مِكْرَزٌ بَلْ قَدْ أَجَزْنَاهُ لَكَ‏.‏ قَالَ أَبُو جَنْدَلٍ أَىْ مَعْشَرَ الْمُسْلِمِينَ، أُرَدُّ إِلَى الْمُشْرِكِينَ وَقَدْ جِئْتُ مُسْلِمًا أَلاَ تَرَوْنَ مَا قَدْ لَقِيتُ وَكَانَ قَدْ عُذِّبَ عَذَابًا شَدِيدًا فِي اللَّهِ‏.‏ قَالَ فَقَالَ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ فَأَتَيْتُ نَبِيَّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقُلْتُ أَلَسْتَ نَبِيَّ اللَّهِ حَقًّا قَالَ ‏"‏ بَلَى ‏"‏‏.‏ قُلْتُ أَلَسْنَا عَلَى الْحَقِّ وَعَدُوُّنَا عَلَى الْبَاطِلِ قَالَ ‏"‏ بَلَى ‏"‏‏.‏ قُلْتُ فَلِمَ نُعْطِي الدَّنِيَّةَ فِي دِينِنَا إِذًا قَالَ ‏"‏ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ، وَلَسْتُ أَعْصِيهِ وَهْوَ نَاصِرِي ‏"‏‏.‏ قُلْتُ أَوَلَيْسَ كُنْتَ تُحَدِّثُنَا أَنَّا سَنَأْتِي الْبَيْتَ فَنَطُوفُ بِهِ قَالَ ‏"‏ بَلَى، فَأَخْبَرْتُكَ أَنَّا نَأْتِيهِ الْعَامَ ‏"‏‏.‏ قَالَ قُلْتُ لاَ‏.‏ قَالَ ‏"‏ فَإِنَّكَ آتِيهِ وَمُطَّوِّفٌ بِهِ ‏"‏‏.‏ قَالَ فَأَتَيْتُ أَبَا بَكْرٍ فَقُلْتُ يَا أَبَا بَكْرٍ، أَلَيْسَ هَذَا نَبِيَّ اللَّهِ حَقًّا قَالَ بَلَى‏.‏ قُلْتُ أَلَسْنَا عَلَى الْحَقِّ وَعَدُوُّنَا عَلَى الْبَاطِلِ قَالَ بَلَى‏.‏ قُلْتُ فَلِمَ نُعْطِي الدَّنِيَّةَ فِي دِينِنَا إِذًا قَالَ أَيُّهَا الرَّجُلُ، إِنَّهُ لَرَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَلَيْسَ يَعْصِي رَبَّهُ وَهْوَ نَاصِرُهُ، فَاسْتَمْسِكْ بِغَرْزِهِ، فَوَاللَّهِ إِنَّهُ عَلَى الْحَقِّ‏.‏ قُلْتُ أَلَيْسَ كَانَ يُحَدِّثُنَا أَنَّا سَنَأْتِي الْبَيْتَ وَنَطُوفُ بِهِ قَالَ بَلَى، أَفَأَخْبَرَكَ أَنَّكَ تَأْتِيهِ الْعَامَ قُلْتُ لاَ‏.‏ قَالَ فَإِنَّكَ آتِيهِ وَمُطَّوِّفٌ بِهِ‏.‏ قَالَ الزُّهْرِيِّ قَالَ عُمَرُ فَعَمِلْتُ لِذَلِكَ أَعْمَالاً‏.‏ قَالَ فَلَمَّا فَرَغَ مِنْ قَضِيَّةِ الْكِتَابِ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لأَصْحَابِهِ ‏"‏ قُومُوا فَانْحَرُوا، ثُمَّ احْلِقُوا ‏"‏‏.‏ قَالَ فَوَاللَّهِ مَا قَامَ مِنْهُمْ رَجُلٌ حَتَّى قَالَ ذَلِكَ ثَلاَثَ مَرَّاتٍ، فَلَمَّا لَمْ يَقُمْ مِنْهُمْ أَحَدٌ دَخَلَ عَلَى أُمِّ سَلَمَةَ، فَذَكَرَ لَهَا مَا لَقِيَ مِنَ النَّاسِ‏.‏ فَقَالَتْ أُمُّ سَلَمَةَ يَا نَبِيَّ اللَّهِ، أَتُحِبُّ ذَلِكَ اخْرُجْ ثُمَّ لاَ تُكَلِّمْ أَحَدًا مِنْهُمْ كَلِمَةً حَتَّى تَنْحَرَ بُدْنَكَ، وَتَدْعُوَ حَالِقَكَ فَيَحْلِقَكَ‏.‏ فَخَرَجَ فَلَمْ يُكَلِّمْ أَحَدًا مِنْهُمْ، حَتَّى فَعَلَ ذَلِكَ نَحَرَ بُدْنَهُ، وَدَعَا حَالِقَهُ فَحَلَقَهُ‏.‏ فَلَمَّا رَأَوْا ذَلِكَ، قَامُوا فَنَحَرُوا، وَجَعَلَ بَعْضُهُمْ يَحْلِقُ بَعْضًا، حَتَّى كَادَ بَعْضُهُمْ يَقْتُلُ بَعْضًا غَمًّا، ثُمَّ جَاءَهُ نِسْوَةٌ مُؤْمِنَاتٌ فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى ‏{‏يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا جَاءَكُمُ الْمُؤْمِنَاتُ مُهَاجِرَاتٍ فَامْتَحِنُوهُنَّ‏}‏ حَتَّى بَلَغَ ‏{‏بِعِصَمِ الْكَوَافِرِ‏}‏ فَطَلَّقَ عُمَرُ يَوْمَئِذٍ امْرَأَتَيْنِ كَانَتَا لَهُ فِي الشِّرْكِ، فَتَزَوَّجَ إِحْدَاهُمَا مُعَاوِيَةُ بْنُ أَبِي سُفْيَانَ، وَالأُخْرَى صَفْوَانُ بْنُ أُمَيَّةَ، ثُمَّ رَجَعَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم إِلَى الْمَدِينَةِ، فَجَاءَهُ أَبُو بَصِيرٍ ـ رَجُلٌ مِنْ قُرَيْشٍ ـ وَهْوَ مُسْلِمٌ فَأَرْسَلُوا فِي طَلَبِهِ رَجُلَيْنِ، فَقَالُوا الْعَهْدَ الَّذِي جَعَلْتَ لَنَا‏.‏ فَدَفَعَهُ إِلَى الرَّجُلَيْنِ، فَخَرَجَا بِهِ حَتَّى بَلَغَا ذَا الْحُلَيْفَةِ، فَنَزَلُوا يَأْكُلُونَ مِنْ تَمْرٍ لَهُمْ، فَقَالَ أَبُو بَصِيرٍ لأَحَدِ الرَّجُلَيْنِ وَاللَّهِ إِنِّي لأَرَى سَيْفَكَ هَذَا يَا فُلاَنُ جَيِّدًا‏.‏ فَاسْتَلَّهُ الآخَرُ فَقَالَ أَجَلْ، وَاللَّهِ إِنَّهُ لَجَيِّدٌ، لَقَدْ جَرَّبْتُ بِهِ ثُمَّ جَرَّبْتُ‏.‏ فَقَالَ أَبُو بَصِيرٍ أَرِنِي أَنْظُرْ إِلَيْهِ، فَأَمْكَنَهُ مِنْهُ، فَضَرَبَهُ حَتَّى بَرَدَ، وَفَرَّ الآخَرُ، حَتَّى أَتَى الْمَدِينَةَ، فَدَخَلَ الْمَسْجِدَ يَعْدُو‏.‏ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حِينَ رَآهُ ‏"‏ لَقَدْ رَأَى هَذَا ذُعْرًا ‏"‏‏.‏ فَلَمَّا انْتَهَى إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ قُتِلَ وَاللَّهِ صَاحِبِي وَإِنِّي لَمَقْتُولٌ، فَجَاءَ أَبُو بَصِيرٍ فَقَالَ يَا نَبِيَّ اللَّهِ، قَدْ وَاللَّهِ أَوْفَى اللَّهُ ذِمَّتَكَ، قَدْ رَدَدْتَنِي إِلَيْهِمْ ثُمَّ أَنْجَانِي اللَّهُ مِنْهُمْ‏.‏ قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ وَيْلُ أُمِّهِ مِسْعَرَ حَرْبٍ، لَوْ كَانَ لَهُ أَحَدٌ ‏"‏‏.‏ فَلَمَّا سَمِعَ ذَلِكَ عَرَفَ أَنَّهُ سَيَرُدُّهُ إِلَيْهِمْ، فَخَرَجَ حَتَّى أَتَى سِيفَ الْبَحْرِ‏.‏ قَالَ وَيَنْفَلِتُ مِنْهُمْ أَبُو جَنْدَلِ بْنُ سُهَيْلٍ، فَلَحِقَ بِأَبِي بَصِيرٍ، فَجَعَلَ لاَ يَخْرُجُ مِنْ قُرَيْشٍ رَجُلٌ قَدْ أَسْلَمَ إِلاَّ لَحِقَ بِأَبِي بَصِيرٍ، حَتَّى اجْتَمَعَتْ مِنْهُمْ عِصَابَةٌ، فَوَاللَّهِ مَا يَسْمَعُونَ بِعِيرٍ خَرَجَتْ لِقُرَيْشٍ إِلَى الشَّأْمِ إِلاَّ اعْتَرَضُوا لَهَا، فَقَتَلُوهُمْ، وَأَخَذُوا أَمْوَالَهُمْ، فَأَرْسَلَتْ قُرَيْشٌ إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم تُنَاشِدُهُ بِاللَّهِ وَالرَّحِمِ لَمَّا أَرْسَلَ، فَمَنْ أَتَاهُ فَهْوَ آمِنٌ، فَأَرْسَلَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم إِلَيْهِمْ، فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى ‏{‏وَهُوَ الَّذِي كَفَّ أَيْدِيَهُمْ عَنْكُمْ وَأَيْدِيَكُمْ عَنْهُمْ بِبَطْنِ مَكَّةَ مِنْ بَعْدِ أَنْ أَظْفَرَكُمْ عَلَيْهِمْ‏}‏ حَتَّى بَلَغَ ‏{‏الْحَمِيَّةَ حَمِيَّةَ الْجَاهِلِيَّةِ‏}‏ وَكَانَتْ حَمِيَّتُهُمْ أَنَّهُمْ لَمْ يُقِرُّوا أَنَّهُ نَبِيُّ اللَّهِ، وَلَمْ يُقِرُّوا بِبِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ، وَحَالُوا بَيْنَهُمْ وَبَيْنَ الْبَيْتِ‏.‏

Prijevod

Rekao mi je Abdullah ibn Muhammed, rekao nam je Abdul-Razzaq, rekao nam je Ma'mar, rekao mi je Az-Zuhri, rekao mi je Urwah ibn Az-Zubair, na osnovu predaje El-Miswara ibn Makhrame i Merwana, od kojih je svaki potvrdio predaju onog drugog, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao za vrijeme Hudejbije, sve dok nisu krenuli na put. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

"Zaista, Halid ibn Velid je bio u Gamimu sa konjičkom snagom Kurejšija, djelujući kao izviđač. Naredio im je da zauzmu desni bok. Tako mi Boga, Halid nije bio svjestan njih dok nisu bili u sjeni vojske. Odmah je krenuo trčati da upozori Kurejšije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio je trčati sve dok nije stigao do planinskog prijevoja s kojeg će se spustiti na njih. Tamo je njegov konj kleknuo. Ljudi su povikali: "Siđite!" Siđi!" Ali to se nastavilo, pa su rekli: "Postala je tvrdoglava." Al-Qaswa’ (njegova deva), Al-Qaswa’ je postala neposlušna. Pa je Poslanik, mir i blagoslov na njega, rekao: "Al-Qaswa’ nije postala neposlušna, i to nije u njenoj prirodi, ali Onaj Koji je zaustavio slona ju je zaustavio." Zatim je rekao: "Tako mi Onoga u Čijoj je Ruci moja duša, neće me tražiti nikakav plan u kojem veličaju svete granice Boga osim ako im ga ne odobrim." Zatim ju je poticao, i ona je skočila. Rekao je: "Tako se okrenuo od njih dok nije stigao do najudaljenije tačke El-Hudajbije." Bio je tu mali bazen vode iz kojeg su ljudi crpili vodu, ali nisu dugo ostali prije nego što su ga iscrpili. Žalili su se Božijem Poslaniku, mir i blagoslov neka je na njega, na svoju žeđ, pa je on izvadio strijelu iz svog tobolca i naredio im da je stave u bazen. Tako mi Boga, voda je nastavila teći sve dok se svi nisu nasitili. Dok su se tako bavili, došao je Budayl ibn Warqa' el-Huza'i sa grupom ljudi. Njegovi ljudi su bili iz Huz'aha i bili su pouzdani savjetnici Allahovog Poslanika, mir i blagoslov neka je na njega, iz naroda Tihame. Rekao je: "Ostavio sam Ka'ba ibn Lu'ayyja i 'Amira ibn Lu'ayyja da se ulogore blizu voda Hudaybiyyah, a s njima su bili mladi kamile i dojenčad." "Oni će se boriti protiv tebe i spriječiti te da stigneš do Kabe." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nismo došli da se borimo protiv bilo koga, nego smo došli..." Oni su hodočasnici, a Kurejšije su iscrpljene i oštećene ratom. Ako žele, dat ću im rok, a mene će ostaviti da se bavim ljudima. Ako uspiju, onda ako žele da se pridruže onome čemu su se ljudi pridružili, mogu to učiniti. U suprotnom, ušutkani su. Ali ako odbiju, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, borit ću se protiv njih za ovaj moj cilj dok mi vrat ne bude prerezan, i oni će sigurno pobijediti. Bog mu je naredio." Budejl reče: "Prenijet ću im ono što kažeš." Tako je otišao dok nije došao do Kurejšija i rekao: "Došli smo vam od ovog čovjeka i čuli smo ga kako nešto govori. Ako želite da vam to predočimo, predočit ćemo vam." Njihovi glupi rekoše: "Ne trebamo da nam išta govorite o tome." Ali oni među njima, koji su imali zdrav razum, rekoše: "Recite nam šta ste ga čuli da kaže." Čuo sam ga da kaže to i to, pa im je rekao šta je Poslanik, mir i blagoslov neka je na njega, rekao. Tada je Urwah ibn Mes'ud ustao i rekao: "O ljudi, zar vi niste moj otac?" Oni su rekli: "Da." On je rekao: "Nisam li ja vaš sin?" Oni su rekli: "Da." On je rekao: "Zar me optužujete?" Oni su rekli: "Ne." On je rekao: "Zar ne znate da sam pozvao narod Ukaza da se okupi, a kada su me odbili, došao sam vam sa svojom porodicom i svojom djecom?" A ko god me posluša, oni su rekli: "Da." On je rekao: "Ovaj čovjek vam je predstavio dobar plan; prihvatite ga i pustite me da idem k njemu." Oni su rekli: "Idite k njemu." Tako je otišao k njemu i počeo razgovarati s Poslanikom, mir i blagoslov neka je na njega. Poslanik, mir i blagoslov neka je na njega, rekao je nešto slično onome što je rekao Budaylu. U tom trenutku, Urwah reče: „O Muhammede, šta ako bi potpuno uništio svoj narod? Jesi li ikada čuo za nekog Arapina koji je potpuno uništio svoj narod?“ Njegova porodica je došla pred tebe, a ako je drugo tačno, onda, tako mi Boga, vidim lica i vidim gomilu ljudi koji će vjerovatno pobjeći i napustiti te. Ebu Bekr mu reče: „Siši klitoris al-Lata! Zar da pobježimo od njega i napustimo ga?“ On upita: „Ko je to?“ Rekoše: „Ebu Bekr.“ On reče: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da mi nisi učinio uslugu koju ti još nisam vratio, odgovorio bih ti.“ Počeo je razgovarati s Poslanikom (s.a.v.s.), i svaki put kad bi progovorio, hvatao bi se za bradu. El-Mughirah ibn Shu'bah stajao je na Poslanikovoj (s.a.v.s.) glavi sa svojim mačem i kacigom. Svaki put kada bi Urva posegnuo za Poslanikovom bradom (mir i blagoslov neka je na njega), Mugira bi ga udario balčakom svoje sablje po ruci i rekao mu: "Drži ruku dalje od brade Allahovog Poslanika (mir i blagoslov neka je na njega)." Urva je podigao glavu i upitao: "Ko je ovo?" Rekli su: "Mugira ibn Šu'ba." On je odgovorio: "Kakva izdaja! Zar se ne trudim da savladam tvoju izdaju?" Mugira je bio sa grupom ljudi tokom predislamskog doba, koje je ubio i čije je bogatstvo prisvojio. Zatim je došao i prihvatio islam. Poslanik (mir i blagoslov neka je na njega) je rekao: "Što se tiče islama, prihvatam ga, ali što se tiče bogatstva, nemam pravo na njega." Tada je Urva počeo posmatrati Poslanikove (mir i blagoslov neka je na njega). Svojim očima. Rekao je: „Tako mi Boga, Božiji Poslaniče, mir i blagoslov neka je na njega, nikada nije pljunuo, a da mu voda ne padne na dlan jednog od njih, koji bi je zatim utrljao po licu i koži. Kada bi im naredio, oni bi požurili da poslušaju njegovu naredbu. Kada bi se abdestirao, skoro su se potukli oko vode koju je koristio. Kada bi govorio, snizili bi glas u njegovom prisustvu i nisu ga gledali iz poštovanja prema njemu.“ Zatim se Urwah vratio svojim ashabima i rekao: „O…“ O ljudi, tako mi Boga, posjetio sam kraljeve, i posjetio sam Cezara, Chosroesa i Negusa. Tako mi Boga, nikada nisam vidio kralja čiji ga ashabi štuju kao što ashabi Muhammeda, mir i blagoslov neka je na njega, štuju Muhammeda. Tako mi Boga, ako bi pljunuo, voda bi pala na dlan jednog od njih, koji bi je zatim utrljao po licu i koži. Ako bi im naredio, požurili bi da poslušaju njegovu naredbu, a ako bi se abdestirao, skoro bi se potukli oko vode. Uzimali bi mu abdest, a kada bi govorio, snižavali bi glas u njegovom prisustvu i ne bi ga iz poštovanja gledali. On ti je predstavio dobar plan, pa ga prihvati. Čovjek iz plemena Benu Kinana reče: "Pusti me da odem k njemu." Oni rekoše: "Idi k njemu." Kada se približio Poslaniku (s.a.v.s.) i njegovim ashabima, Allahov Poslanik (s.a.v.s.) reče: "Ovo je taj i taj, i on je iz naroda koji ga visoko cijeni." "Pošaljite mu kurbane." Tako su mu poslane, a ljudi su ga pozdravili pjevajući Talbiju. Kada je to vidio, rekao je: "Slava neka je Bogu! Nije ispravno da se ovi ljudi spriječe ulaska u Kuću (Kabu)." Kada se vratio svojim ashabima, rekao je: "Vidio sam kurbane obilježene i ukrašene, pa ne mislim da ih treba spriječavati ulaska u Kuću." Tada je jedan čovjek među njima, po imenu Mikraz ibn Hafs, ustao i rekao... Pustite me da odem k njemu. Pa su rekli: "Idite k njemu." Kada im se približio, Poslanik (s.a.v.s.) je rekao: "Ovo je Mikraz, i on je zao čovjek." Tako je počeo razgovarati s Poslanikom (s.a.v.s.), i dok mu je ovaj govorio, došao je Suhejl ibn Amr. Ma'mar je rekao: "Ejjub me je obavijestio, na osnovu Ikrime, da je, kada je Suhejl ibn Amr došao, Poslanik (s.a.v.s.) rekao: 'Postalo ti je lako od...'" Tvoja naredba." Ma’mar je rekao, a Ez-Zuhri je u svom hadisu rekao: „Tada je došao Suhejl ibn Amr i rekao: 'Donesi to ovamo, napiši dokument između nas i tebe.' Pa je Poslanik, mir i blagoslov na njega, pozvao pisara, a Poslanik, mir i blagoslov na njega, rekao je: 'U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.' Suhejl je rekao: 'Što se tiče Milostivog, tako mi Boga, ne znam šta je to, ali piši u Tvoje ime, o Bože, kao što si pisao.'“ Muslimani su rekli: „Tako mi Boga, nećemo to pisati osim sa 'U ime Boga, Milostivog, Najmilostivijeg.'“ Poslanik, mir i blagoslov na njega, rekao je: „Napiši: 'U Tvoje ime, o Bože.'“ Zatim je rekao: „Ovo je ono što je Muhammed, Božiji Poslanik, prihvatio.“ Suhejl reče: „Bože, da smo znali da si ti Božiji Poslanik, ne bismo te spriječili da uđeš u Kuću (Kabu) niti bismo se borili protiv tebe. Nego napiši: 'Muhammed ibn Abd.'“ Bože. Poslanik, mir i blagoslov neka je na njega, reče: „Bože, ja sam Božiji Poslanik, čak i ako me poričeš. Napiši: Muhammed, sin Abdullaha.“ Ez-Zuhri reče: „To je zbog njegovih riječi: 'Neće me pitati ni za jedan plan koji veliča svete stvari Božije, osim ako im ga ne odobrim.'“ Poslanik, mir i blagoslov neka je na njega, reče mu: „Pod uslovom da nam dozvoliš pristup Kući (Kabi) kako bismo je mogli obići.“ Rekao je... Suhejl reče: „Bože, Arapi neće reći da smo silom odvedeni, ali to će biti sljedeće godine.“ Pa je napisao: „A Suhejl reče: ‘Niko vam neće doći od nas, čak i ako je vaše vjere, a da ga ne vratite nama.’“ Muslimani rekoše: „Slava neka je Bogu! Kako se može vratiti mnogobošcima kada je došao kao musliman?“ Dok su se tako bavili, uđe Ebu Džandal ibn Suhejl. Ibn Amr je bio okovan lancima, pobjegavši iz donjeg dijela Meke, sve dok se nije bacio među muslimane. Suhejl reče: "O Muhammede, prvo što tražim od tebe je da mi ga vratiš." Poslanik, mir i blagoslov neka je na njega, odgovori: "Još nismo finalizirali sporazum." Suhejl reče: "Onda, tako mi Boga, nikada neću sklopiti mir s tobom ni pod kakvim uvjetima." Poslanik, mir i blagoslov neka je na njega, reče... "Pa mi ga dajte." Rekao je: "Neću vam ga dati." Rekao je: "Da, učinite to." Rekao je: "Neću to učiniti." Mikraz reče: "Nego, mi smo vam ga dali." Ebu Džandal reče: "O muslimani, hoću li biti vraćen mušricima kada sam došao kao musliman? "Zar ne vidiš šta sam pretrpio?" Bio je teško mučen radi Boga. Tada sam Omer ibn... otišao Božijem Poslaniku, mir i blagoslov neka je na njega, i rekao: "Zar ti nisi zaista Božiji Poslanik?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Zar nismo na pravom putu, a naš neprijatelj je na laži?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Zašto bismo onda prihvatili poniženje u našoj vjeri?" Rekao je: "Ja sam Božiji Poslanik i neću Mu biti neposlušan, a On je moj Pomoćnik." Rekao sam: "Zar nam nisi rekao da ćemo doći do Kuće i obići je?" "Da, rekao sam ti da ćemo doći do njega ove godine." Rekao je: "Rekao sam ne." Rekao je: "Onda ćeš doći do njega i obići ga." Rekao je: "Pa sam otišao do Ebu Bekra i rekao: 'O Ebu Bekr, zar ovo nije zaista Božiji Poslanik?' Rekao je: 'Da.' Rekao sam: 'Zar mi nismo na istini, a naš neprijatelj je na laži?'" Rekao je: 'Da.' Rekao sam: 'Pa zašto bismo onda prihvatili poniženje u našoj vjeri?' Rekao je: 'O čovječe,' On je Allahov Poslanik (mir i blagoslov neka su na njega) i On ne neposluša svog Gospodara i On je njegov Pomoćnik. Zato se čvrsto drži njegovog uputstva, jer tako mi Allaha, on je na istini. Rekao sam: "Zar nam nije rekao da ćemo doći do Kuće i obići je?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Je li ti rekao da ćeš doći ove godine?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Onda ćeš doći do nje i obići je." Ez-Zuhri je rekao: "Omer je rekao: 'Pa sam i ja izvršio djela u tu svrhu.'" Kada je završio s pitanjem ugovora, Allahov Poslanik (mir i blagoslov neka su na njega) rekao je svojim ashabima: "Ustanite i zakoljite svoje kurbane, a zatim obrijte glave." Rekao je: "Tako mi Allaha, nijedan od njih nije ustao dok to nije rekao tri puta." Kada se niko od njih nije digao, otišao je Um Salami i ispričao joj šta je vidio kod ljudi. Um Salama je rekla: „O Allahov Poslaniče, želiš li to? Izađi i ne govori.“ Nije progovorio ni riječi ni s kim od njih dok nije zaklao svoju žrtvu i pozvao svog brijača da ga obrije. Tako je izašao i nije progovorio ni s kim od njih dok to nije učinio, zaklao svoju životinju i pozvao svog brijača, koji ga je obrijao. Kada su to vidjeli, ustali su i zaklali svoje životinje, a neki od njih su počeli brijati jedni druge, sve dok se neki od njih skoro nisu međusobno poubijali u svojoj želji. Tada su mu došle neke vjernice, i Bog je objavio: „O vi koji vjerujete u Gospodara, ... O vi koji ste vjerovali, kada vam dođu vjernice kao iseljenice, ispitivajte ih dok ne dođete do ajeta o bračnim vezama s nevjernicama. Tog dana, Omer se razveo od dvije žene koje su mu bile supruge u vrijeme mnogoboštva. Jedna od njih bila je udata za Muaviju ibn Ebi Sufjana, a druga za Safvana ibn Umeju. Zatim se Poslanik, neka ga Bog blagoslovi i mir podari, vratio u Medinu, i Ebu Basir - čovjek iz Kurejšija - došao je k njemu. Bio je musliman, pa su poslali dvojicu ljudi da ga pronađu. Rekli su: „Tako mi saveza koji si sklopio s nama.“ Tako ga je predao dvojici ljudi, i oni su ga vodili dok nisu stigli do Zul-Hulejfe. Sjahali su s konja i pojeli neke od svojih hurmi. Ebu Basir je rekao jednom od ljudi: „Tako mi Boga, vidim da je ta tvoja sablja, taj i taj, dobra.“ Drugi čovjek ju je izvukao i rekao je: "Da, tako mi Boga, dobro je. Ima..." Iskušao sam ga, a zatim sam ga ponovo iskušao. Ebu Basir je rekao: "Pokaži mi ga da ga vidim." Tako mu je dao moć nad njim i udarao ga je dok nije umro. Drugi čovjek je bježao dok nije stigao do Medine i utrčao u džamiju. Kada ga je Allahov Poslanik (mir i blagoslov neka je na njega) vidio, rekao je: "Ovaj čovjek je vidio strah i trepet." Kada je stigao do Poslanika (mir i blagoslov neka je na njega), rekao je: "Tako mi Allaha, moj drug je ubijen, a i ja ću biti ubijen." Tada je Ebu Basir rekao: "O Božiji Poslaniče, tako mi Boga, Bog je ispunio Svoje obećanje tebi. Ti si me vratio njima, a onda me je Bog spasio od njih." Poslanik, mir i blagoslov neka je na njega, rekao je: "Teško njegovoj majci! On je vatreni ratnik. Kad bi samo imao nekoga da ga zaštiti!" Kada je to čuo, znao je da će im biti vraćen, pa je izašao dok nije stigao do obale mora. Ebu Džandal ibn Suhejl je pobjegao od njih i pridružio se Ebu Ebu Basiru. Bio je toliko slijep da nijedan Kurejšija koji je prihvatio islam ne bi otišao, a da mu se ne pridruži, sve dok se ne bi okupila grupa njih. Tako mi Boga, kad god bi čuli za karavan koji kreće za Siriju u ime Kurejšija, presreli bi ga, ubili njegove putnike i oduzeli im imovinu. Kurejšije su poslale poruku Poslaniku, s.a.v.s., moleći ga u ime Boga i rodbine da pošalje nekoga, rekavši: "Ko god mu dođe, siguran je." Bio je siguran, pa im je Poslanik, s.a.v.s., poslao poruku, a Svemogući Bog objavio: {I On je Taj koji je uskratio ruke njihove od vas i vaše ruke od njih u dolini Meke, nakon što vam je dao pobjedu nad njima} sve dok nije stigao {revnoljublje neznanja}. Njihovo revnoljublje je bilo u tome što nisu priznavali da je on Božiji Poslanik, niti su priznavali ime... Boga, Najmilostivijeg, Najmilosrdnijeg, i oni su stajali između njih i Kuće.

Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.

Suštinska poruka

Na Hudejbiji je Poslanik ﷺ izabrao mir, ne odustajući od pouzdanja u Allaha.

Pozadina i povod

Hadis opisuje događaje tokom pohoda na Hudejbiju: muslimani su došli radi umre, Kurejšije su ih zaustavile, a nakon pregovora sklopljen je mirovni sporazum.

Objašnjenje teških riječi
Hudejbija

Mjesto blizu Mekke gdje su muslimani šeste godine po Hidžri sklopili sporazum s Kurejšijama.

Allahove svetinje

Granice i svete stvari koje je Allah odredio, uključujući poštovanje Svetog hrama.

telbija

Riječi kojima se hodočasnici odazivaju Allahu tokom hodočašća: „Lebbejke Allahumme lebbejk.“

Šta učenjaci iz nje zaključuju

Učenjaci iz ovoga zaključuju da muslimanski vođa može sklopiti mir ako se time ne krše Allahove granice i da se sporazumi moraju poštovati. Poslanik ﷺ prihvatio je uslove koji su na prvi pogled djelovali teški jer je imao na umu širi interes i svetost Hrama. Ibn Hadžerovo tumačenje također naglašava da pouzdanje u Allaha ide zajedno s razboritim djelovanjem, savjetovanjem i strpljenjem. Omer je postavljao pitanja iz zabrinutosti, ali je naučio da se drži upute Poslanika ﷺ.

Pouke za danas
  1. U sukobu najprije traži pravedno rješenje i drži se dogovora koji poštuju Allahove granice.
  2. Pri donošenju teških odluka odvoji vrijeme da sagledaš posljedice i zatraži savjet mudrih ljudi.
  3. Kada ishod razočara, ostani vjeran onome što je ispravno i pouzdaj se u Allaha, ali ne budi pasivan.
الْحَدِيثُ الشَّرِيفُ

Svaki dan hadis na Vašem jeziku

Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.