Sahih al-Bukhari, hadis 2732
Prenosi Al-Miswar ibn Makhrama and Marwan. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Al-Miswar ibn Makhrama and Marwan
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ مُحَمَّدٍ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الرَّزَّاقِ، أَخْبَرَنَا مَعْمَرٌ، قَالَ أَخْبَرَنِي الزُّهْرِيُّ، قَالَ أَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ، عَنِ الْمِسْوَرِ بْنِ مَخْرَمَةَ، وَمَرْوَانَ، يُصَدِّقُ كُلُّ وَاحِدٍ مِنْهُمَا حَدِيثَ صَاحِبِهِ قَالَ خَرَجَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم زَمَنَ الْحُدَيْبِيَةِ، حَتَّى كَانُوا بِبَعْضِ الطَّرِيقِ قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " إِنَّ خَالِدَ بْنَ الْوَلِيدِ بِالْغَمِيمِ فِي خَيْلٍ لِقُرَيْشٍ طَلِيعَةً فَخُذُوا ذَاتَ الْيَمِينِ ". فَوَاللَّهِ مَا شَعَرَ بِهِمْ خَالِدٌ حَتَّى إِذَا هُمْ بِقَتَرَةِ الْجَيْشِ، فَانْطَلَقَ يَرْكُضُ نَذِيرًا لِقُرَيْشٍ، وَسَارَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم حَتَّى إِذَا كَانَ بِالثَّنِيَّةِ الَّتِي يُهْبَطُ عَلَيْهِمْ مِنْهَا، بَرَكَتْ بِهِ رَاحِلَتُهُ. فَقَالَ النَّاسُ حَلْ حَلْ. فَأَلَحَّتْ، فَقَالُوا خَلأَتِ الْقَصْوَاءُ، خَلأَتِ الْقَصْوَاءُ. فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " مَا خَلأَتِ الْقَصْوَاءُ، وَمَا ذَاكَ لَهَا بِخُلُقٍ، وَلَكِنْ حَبَسَهَا حَابِسُ الْفِيلِ، ثُمَّ قَالَ وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لاَ يَسْأَلُونِي خُطَّةً يُعَظِّمُونَ فِيهَا حُرُمَاتِ اللَّهِ إِلاَّ أَعْطَيْتُهُمْ إِيَّاهَا ". ثُمَّ زَجَرَهَا فَوَثَبَتْ، قَالَ فَعَدَلَ عَنْهُمْ حَتَّى نَزَلَ بِأَقْصَى الْحُدَيْبِيَةِ، عَلَى ثَمَدٍ قَلِيلِ الْمَاءِ يَتَبَرَّضُهُ النَّاسُ تَبَرُّضًا، فَلَمْ يُلَبِّثْهُ النَّاسُ حَتَّى نَزَحُوهُ، وَشُكِيَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْعَطَشُ، فَانْتَزَعَ سَهْمًا مِنْ كِنَانَتِهِ، ثُمَّ أَمَرَهُمْ أَنْ يَجْعَلُوهُ فِيهِ، فَوَاللَّهِ مَا زَالَ يَجِيشُ لَهُمْ بِالرِّيِّ حَتَّى صَدَرُوا عَنْهُ، فَبَيْنَمَا هُمْ كَذَلِكَ، إِذْ جَاءَ بُدَيْلُ بْنُ وَرْقَاءَ الْخُزَاعِيُّ فِي نَفَرٍ مِنْ قَوْمِهِ مِنْ خُزَاعَةَ، وَكَانُوا عَيْبَةَ نُصْحِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْ أَهْلِ تِهَامَةَ، فَقَالَ إِنِّي تَرَكْتُ كَعْبَ بْنَ لُؤَىٍّ وَعَامِرَ بْنَ لُؤَىٍّ نَزَلُوا أَعْدَادَ مِيَاهِ الْحُدَيْبِيَةِ، وَمَعَهُمُ الْعُوذُ الْمَطَافِيلُ، وَهُمْ مُقَاتِلُوكَ وَصَادُّوكَ عَنِ الْبَيْتِ. فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " إِنَّا لَمْ نَجِئْ لِقِتَالِ أَحَدٍ، وَلَكِنَّا جِئْنَا مُعْتَمِرِينَ، وَإِنَّ قُرَيْشًا قَدْ نَهِكَتْهُمُ الْحَرْبُ، وَأَضَرَّتْ بِهِمْ، فَإِنْ شَاءُوا مَادَدْتُهُمْ مُدَّةً، وَيُخَلُّوا بَيْنِي وَبَيْنَ النَّاسِ، فَإِنْ أَظْهَرْ فَإِنْ شَاءُوا أَنْ يَدْخُلُوا فِيمَا دَخَلَ فِيهِ النَّاسُ فَعَلُوا، وَإِلاَّ فَقَدْ جَمُّوا، وَإِنْ هُمْ أَبَوْا فَوَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ، لأُقَاتِلَنَّهُمْ عَلَى أَمْرِي هَذَا حَتَّى تَنْفَرِدَ سَالِفَتِي، وَلَيُنْفِذَنَّ اللَّهُ أَمْرَهُ ". فَقَالَ بُدَيْلٌ سَأُبَلِّغُهُمْ مَا تَقُولُ. قَالَ فَانْطَلَقَ حَتَّى أَتَى قُرَيْشًا قَالَ إِنَّا قَدْ جِئْنَاكُمْ مِنْ هَذَا الرَّجُلِ، وَسَمِعْنَاهُ يَقُولُ قَوْلاً، فَإِنْ شِئْتُمْ أَنْ نَعْرِضَهُ عَلَيْكُمْ فَعَلْنَا، فَقَالَ سُفَهَاؤُهُمْ لاَ حَاجَةَ لَنَا أَنْ تُخْبِرَنَا عَنْهُ بِشَىْءٍ. وَقَالَ ذَوُو الرَّأْىِ مِنْهُمْ هَاتِ مَا سَمِعْتَهُ يَقُولُ. قَالَ سَمِعْتُهُ يَقُولُ كَذَا وَكَذَا، فَحَدَّثَهُمْ بِمَا قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم. فَقَامَ عُرْوَةُ بْنُ مَسْعُودٍ فَقَالَ أَىْ قَوْمِ أَلَسْتُمْ بِالْوَالِدِ قَالُوا بَلَى. قَالَ أَوَلَسْتُ بِالْوَلَدِ قَالُوا بَلَى. قَالَ فَهَلْ تَتَّهِمُونِي. قَالُوا لاَ. قَالَ أَلَسْتُمْ تَعْلَمُونَ أَنِّي اسْتَنْفَرْتُ أَهْلَ عُكَاظٍ، فَلَمَّا بَلَّحُوا عَلَىَّ جِئْتُكُمْ بِأَهْلِي وَوَلَدِي وَمَنْ أَطَاعَنِي قَالُوا بَلَى. قَالَ فَإِنَّ هَذَا قَدْ عَرَضَ لَكُمْ خُطَّةَ رُشْدٍ، اقْبَلُوهَا وَدَعُونِي آتِهِ. قَالُوا ائْتِهِ. فَأَتَاهُ فَجَعَلَ يُكَلِّمُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم نَحْوًا مِنْ قَوْلِهِ لِبُدَيْلٍ، فَقَالَ عُرْوَةُ عِنْدَ ذَلِكَ أَىْ مُحَمَّدُ، أَرَأَيْتَ إِنِ اسْتَأْصَلْتَ أَمْرَ قَوْمِكَ هَلْ سَمِعْتَ بِأَحَدٍ مِنَ الْعَرَبِ اجْتَاحَ أَهْلَهُ قَبْلَكَ وَإِنْ تَكُنِ الأُخْرَى، فَإِنِّي وَاللَّهِ لأَرَى وُجُوهًا، وَإِنِّي لأَرَى أَوْشَابًا مِنَ النَّاسِ خَلِيقًا أَنْ يَفِرُّوا وَيَدَعُوكَ. فَقَالَ لَهُ أَبُو بَكْرٍ امْصُصْ بَظْرَ اللاَّتِ، أَنَحْنُ نَفِرُّ عَنْهُ وَنَدَعُهُ فَقَالَ مَنْ ذَا قَالُوا أَبُو بَكْرٍ. قَالَ أَمَا وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لَوْلاَ يَدٌ كَانَتْ لَكَ عِنْدِي لَمْ أَجْزِكَ بِهَا لأَجَبْتُكَ. قَالَ وَجَعَلَ يُكَلِّمُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَكُلَّمَا تَكَلَّمَ أَخَذَ بِلِحْيَتِهِ، وَالْمُغِيرَةُ بْنُ شُعْبَةَ قَائِمٌ عَلَى رَأْسِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم وَمَعَهُ السَّيْفُ وَعَلَيْهِ الْمِغْفَرُ، فَكُلَّمَا أَهْوَى عُرْوَةُ بِيَدِهِ إِلَى لِحْيَةِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم ضَرَبَ يَدَهُ بِنَعْلِ السَّيْفِ، وَقَالَ لَهُ أَخِّرْ يَدَكَ عَنْ لِحْيَةِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. فَرَفَعَ عُرْوَةُ رَأْسَهُ فَقَالَ مَنْ هَذَا قَالُوا الْمُغِيرَةُ بْنُ شُعْبَةَ. فَقَالَ أَىْ غُدَرُ، أَلَسْتُ أَسْعَى فِي غَدْرَتِكَ وَكَانَ الْمُغِيرَةُ صَحِبَ قَوْمًا فِي الْجَاهِلِيَّةِ، فَقَتَلَهُمْ، وَأَخَذَ أَمْوَالَهُمْ، ثُمَّ جَاءَ فَأَسْلَمَ فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " أَمَّا الإِسْلاَمَ فَأَقْبَلُ، وَأَمَّا الْمَالَ فَلَسْتُ مِنْهُ فِي شَىْءٍ ". ثُمَّ إِنَّ عُرْوَةَ جَعَلَ يَرْمُقُ أَصْحَابَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم بِعَيْنَيْهِ. قَالَ فَوَاللَّهِ مَا تَنَخَّمَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم نُخَامَةً إِلاَّ وَقَعَتْ فِي كَفِّ رَجُلٍ مِنْهُمْ فَدَلَكَ بِهَا وَجْهَهُ وَجِلْدَهُ، وَإِذَا أَمَرَهُمُ ابْتَدَرُوا أَمْرَهُ، وَإِذَا تَوَضَّأَ كَادُوا يَقْتَتِلُونَ عَلَى وَضُوئِهِ، وَإِذَا تَكَلَّمَ خَفَضُوا أَصْوَاتَهُمْ عِنْدَهُ، وَمَا يُحِدُّونَ إِلَيْهِ النَّظَرَ تَعْظِيمًا لَهُ، فَرَجَعَ عُرْوَةُ إِلَى أَصْحَابِهِ، فَقَالَ أَىْ قَوْمِ، وَاللَّهِ لَقَدْ وَفَدْتُ عَلَى الْمُلُوكِ، وَوَفَدْتُ عَلَى قَيْصَرَ وَكِسْرَى وَالنَّجَاشِيِّ وَاللَّهِ إِنْ رَأَيْتُ مَلِكًا قَطُّ، يُعَظِّمُهُ أَصْحَابُهُ مَا يُعَظِّمُ أَصْحَابُ مُحَمَّدٍ صلى الله عليه وسلم مُحَمَّدًا، وَاللَّهِ إِنْ تَنَخَّمَ نُخَامَةً إِلاَّ وَقَعَتْ فِي كَفِّ رَجُلٍ مِنْهُمْ، فَدَلَكَ بِهَا وَجْهَهُ وَجِلْدَهُ، وَإِذَا أَمَرَهُمُ ابْتَدَرُوا أَمْرَهُ وَإِذَا تَوَضَّأَ كَادُوا يَقْتَتِلُونَ عَلَى وَضُوئِهِ، وَإِذَا تَكَلَّمَ خَفَضُوا أَصْوَاتَهُمْ عِنْدَهُ، وَمَا يُحِدُّونَ إِلَيْهِ النَّظَرَ تَعْظِيمًا لَهُ، وَإِنَّهُ قَدْ عَرَضَ عَلَيْكُمْ خُطَّةَ رُشْدٍ، فَاقْبَلُوهَا. فَقَالَ رَجُلٌ مِنْ بَنِي كِنَانَةَ دَعُونِي آتِهِ. فَقَالُوا ائْتِهِ. فَلَمَّا أَشْرَفَ عَلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم وَأَصْحَابِهِ، قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " هَذَا فُلاَنٌ، وَهْوَ مِنْ قَوْمٍ يُعَظِّمُونَ الْبُدْنَ فَابْعَثُوهَا لَهُ ". فَبُعِثَتْ لَهُ وَاسْتَقْبَلَهُ النَّاسُ يُلَبُّونَ، فَلَمَّا رَأَى ذَلِكَ قَالَ سُبْحَانَ اللَّهِ مَا يَنْبَغِي لِهَؤُلاَءِ أَنْ يُصَدُّوا عَنِ الْبَيْتِ، فَلَمَّا رَجَعَ إِلَى أَصْحَابِهِ قَالَ رَأَيْتُ الْبُدْنَ قَدْ قُلِّدَتْ وَأُشْعِرَتْ، فَمَا أَرَى أَنْ يُصَدُّوا عَنِ الْبَيْتِ. فَقَامَ رَجُلٌ مِنْهُمْ يُقَالُ لَهُ مِكْرَزُ بْنُ حَفْصٍ. فَقَالَ دَعُونِي آتِهِ. فَقَالُوا ائْتِهِ. فَلَمَّا أَشْرَفَ عَلَيْهِمْ قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " هَذَا مِكْرَزٌ وَهْوَ رَجُلٌ فَاجِرٌ ". فَجَعَلَ يُكَلِّمُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم، فَبَيْنَمَا هُوَ يُكَلِّمُهُ إِذْ جَاءَ سُهَيْلُ بْنُ عَمْرٍو. قَالَ مَعْمَرٌ فَأَخْبَرَنِي أَيُّوبُ عَنْ عِكْرِمَةَ، أَنَّهُ لَمَّا جَاءَ سُهَيْلُ بْنُ عَمْرٍو قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " لَقَدْ سَهُلَ لَكُمْ مِنْ أَمْرِكُمْ ". قَالَ مَعْمَرٌ قَالَ الزُّهْرِيُّ فِي حَدِيثِهِ فَجَاءَ سُهَيْلُ بْنُ عَمْرٍو فَقَالَ هَاتِ، اكْتُبْ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ كِتَابًا، فَدَعَا النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم الْكَاتِبَ، فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ ". قَالَ سُهَيْلٌ أَمَّا الرَّحْمَنُ فَوَاللَّهِ مَا أَدْرِي مَا هُوَ وَلَكِنِ اكْتُبْ بِاسْمِكَ اللَّهُمَّ. كَمَا كُنْتَ تَكْتُبُ. فَقَالَ الْمُسْلِمُونَ وَاللَّهِ لاَ نَكْتُبُهَا إِلاَّ بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ. فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " اكْتُبْ بِاسْمِكَ اللَّهُمَّ ". ثُمَّ قَالَ " هَذَا مَا قَاضَى عَلَيْهِ مُحَمَّدٌ رَسُولُ اللَّهِ ". فَقَالَ سُهَيْلٌ وَاللَّهِ لَوْ كُنَّا نَعْلَمُ أَنَّكَ رَسُولُ اللَّهِ مَا صَدَدْنَاكَ عَنِ الْبَيْتِ وَلاَ قَاتَلْنَاكَ، وَلَكِنِ اكْتُبْ مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ. فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " وَاللَّهِ إِنِّي لَرَسُولُ اللَّهِ وَإِنْ كَذَّبْتُمُونِي. اكْتُبْ مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ ". قَالَ الزُّهْرِيُّ وَذَلِكَ لِقَوْلِهِ " لاَ يَسْأَلُونِي خُطَّةً يُعَظِّمُونَ فِيهَا حُرُمَاتِ اللَّهِ إِلاَّ أَعْطَيْتُهُمْ إِيَّاهَا ". فَقَالَ لَهُ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " عَلَى أَنْ تُخَلُّوا بَيْنَنَا وَبَيْنَ الْبَيْتِ فَنَطُوفَ بِهِ ". فَقَالَ سُهَيْلٌ وَاللَّهِ لاَ تَتَحَدَّثُ الْعَرَبُ أَنَّا أُخِذْنَا ضُغْطَةً وَلَكِنْ ذَلِكَ مِنَ الْعَامِ الْمُقْبِلِ فَكَتَبَ. فَقَالَ سُهَيْلٌ وَعَلَى أَنَّهُ لاَ يَأْتِيكَ مِنَّا رَجُلٌ، وَإِنْ كَانَ عَلَى دِينِكَ، إِلاَّ رَدَدْتَهُ إِلَيْنَا. قَالَ الْمُسْلِمُونَ سُبْحَانَ اللَّهِ كَيْفَ يُرَدُّ إِلَى الْمُشْرِكِينَ وَقَدْ جَاءَ مُسْلِمًا فَبَيْنَمَا هُمْ كَذَلِكَ إِذْ دَخَلَ أَبُو جَنْدَلِ بْنُ سُهَيْلِ بْنِ عَمْرٍو يَرْسُفُ فِي قُيُودِهِ، وَقَدْ خَرَجَ مِنْ أَسْفَلِ مَكَّةَ، حَتَّى رَمَى بِنَفْسِهِ بَيْنَ أَظْهُرِ الْمُسْلِمِينَ. فَقَالَ سُهَيْلٌ هَذَا يَا مُحَمَّدُ أَوَّلُ مَا أُقَاضِيكَ عَلَيْهِ أَنْ تَرُدَّهُ إِلَىَّ. فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " إِنَّا لَمْ نَقْضِ الْكِتَابَ بَعْدُ ". قَالَ فَوَاللَّهِ إِذًا لَمْ أُصَالِحْكَ عَلَى شَىْءٍ أَبَدًا. قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " فَأَجِزْهُ لِي ". قَالَ مَا أَنَا بِمُجِيزِهِ لَكَ. قَالَ " بَلَى، فَافْعَلْ ". قَالَ مَا أَنَا بِفَاعِلٍ. قَالَ مِكْرَزٌ بَلْ قَدْ أَجَزْنَاهُ لَكَ. قَالَ أَبُو جَنْدَلٍ أَىْ مَعْشَرَ الْمُسْلِمِينَ، أُرَدُّ إِلَى الْمُشْرِكِينَ وَقَدْ جِئْتُ مُسْلِمًا أَلاَ تَرَوْنَ مَا قَدْ لَقِيتُ وَكَانَ قَدْ عُذِّبَ عَذَابًا شَدِيدًا فِي اللَّهِ. قَالَ فَقَالَ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ فَأَتَيْتُ نَبِيَّ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقُلْتُ أَلَسْتَ نَبِيَّ اللَّهِ حَقًّا قَالَ " بَلَى ". قُلْتُ أَلَسْنَا عَلَى الْحَقِّ وَعَدُوُّنَا عَلَى الْبَاطِلِ قَالَ " بَلَى ". قُلْتُ فَلِمَ نُعْطِي الدَّنِيَّةَ فِي دِينِنَا إِذًا قَالَ " إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ، وَلَسْتُ أَعْصِيهِ وَهْوَ نَاصِرِي ". قُلْتُ أَوَلَيْسَ كُنْتَ تُحَدِّثُنَا أَنَّا سَنَأْتِي الْبَيْتَ فَنَطُوفُ بِهِ قَالَ " بَلَى، فَأَخْبَرْتُكَ أَنَّا نَأْتِيهِ الْعَامَ ". قَالَ قُلْتُ لاَ. قَالَ " فَإِنَّكَ آتِيهِ وَمُطَّوِّفٌ بِهِ ". قَالَ فَأَتَيْتُ أَبَا بَكْرٍ فَقُلْتُ يَا أَبَا بَكْرٍ، أَلَيْسَ هَذَا نَبِيَّ اللَّهِ حَقًّا قَالَ بَلَى. قُلْتُ أَلَسْنَا عَلَى الْحَقِّ وَعَدُوُّنَا عَلَى الْبَاطِلِ قَالَ بَلَى. قُلْتُ فَلِمَ نُعْطِي الدَّنِيَّةَ فِي دِينِنَا إِذًا قَالَ أَيُّهَا الرَّجُلُ، إِنَّهُ لَرَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَلَيْسَ يَعْصِي رَبَّهُ وَهْوَ نَاصِرُهُ، فَاسْتَمْسِكْ بِغَرْزِهِ، فَوَاللَّهِ إِنَّهُ عَلَى الْحَقِّ. قُلْتُ أَلَيْسَ كَانَ يُحَدِّثُنَا أَنَّا سَنَأْتِي الْبَيْتَ وَنَطُوفُ بِهِ قَالَ بَلَى، أَفَأَخْبَرَكَ أَنَّكَ تَأْتِيهِ الْعَامَ قُلْتُ لاَ. قَالَ فَإِنَّكَ آتِيهِ وَمُطَّوِّفٌ بِهِ. قَالَ الزُّهْرِيِّ قَالَ عُمَرُ فَعَمِلْتُ لِذَلِكَ أَعْمَالاً. قَالَ فَلَمَّا فَرَغَ مِنْ قَضِيَّةِ الْكِتَابِ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لأَصْحَابِهِ " قُومُوا فَانْحَرُوا، ثُمَّ احْلِقُوا ". قَالَ فَوَاللَّهِ مَا قَامَ مِنْهُمْ رَجُلٌ حَتَّى قَالَ ذَلِكَ ثَلاَثَ مَرَّاتٍ، فَلَمَّا لَمْ يَقُمْ مِنْهُمْ أَحَدٌ دَخَلَ عَلَى أُمِّ سَلَمَةَ، فَذَكَرَ لَهَا مَا لَقِيَ مِنَ النَّاسِ. فَقَالَتْ أُمُّ سَلَمَةَ يَا نَبِيَّ اللَّهِ، أَتُحِبُّ ذَلِكَ اخْرُجْ ثُمَّ لاَ تُكَلِّمْ أَحَدًا مِنْهُمْ كَلِمَةً حَتَّى تَنْحَرَ بُدْنَكَ، وَتَدْعُوَ حَالِقَكَ فَيَحْلِقَكَ. فَخَرَجَ فَلَمْ يُكَلِّمْ أَحَدًا مِنْهُمْ، حَتَّى فَعَلَ ذَلِكَ نَحَرَ بُدْنَهُ، وَدَعَا حَالِقَهُ فَحَلَقَهُ. فَلَمَّا رَأَوْا ذَلِكَ، قَامُوا فَنَحَرُوا، وَجَعَلَ بَعْضُهُمْ يَحْلِقُ بَعْضًا، حَتَّى كَادَ بَعْضُهُمْ يَقْتُلُ بَعْضًا غَمًّا، ثُمَّ جَاءَهُ نِسْوَةٌ مُؤْمِنَاتٌ فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى {يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا جَاءَكُمُ الْمُؤْمِنَاتُ مُهَاجِرَاتٍ فَامْتَحِنُوهُنَّ} حَتَّى بَلَغَ {بِعِصَمِ الْكَوَافِرِ} فَطَلَّقَ عُمَرُ يَوْمَئِذٍ امْرَأَتَيْنِ كَانَتَا لَهُ فِي الشِّرْكِ، فَتَزَوَّجَ إِحْدَاهُمَا مُعَاوِيَةُ بْنُ أَبِي سُفْيَانَ، وَالأُخْرَى صَفْوَانُ بْنُ أُمَيَّةَ، ثُمَّ رَجَعَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم إِلَى الْمَدِينَةِ، فَجَاءَهُ أَبُو بَصِيرٍ ـ رَجُلٌ مِنْ قُرَيْشٍ ـ وَهْوَ مُسْلِمٌ فَأَرْسَلُوا فِي طَلَبِهِ رَجُلَيْنِ، فَقَالُوا الْعَهْدَ الَّذِي جَعَلْتَ لَنَا. فَدَفَعَهُ إِلَى الرَّجُلَيْنِ، فَخَرَجَا بِهِ حَتَّى بَلَغَا ذَا الْحُلَيْفَةِ، فَنَزَلُوا يَأْكُلُونَ مِنْ تَمْرٍ لَهُمْ، فَقَالَ أَبُو بَصِيرٍ لأَحَدِ الرَّجُلَيْنِ وَاللَّهِ إِنِّي لأَرَى سَيْفَكَ هَذَا يَا فُلاَنُ جَيِّدًا. فَاسْتَلَّهُ الآخَرُ فَقَالَ أَجَلْ، وَاللَّهِ إِنَّهُ لَجَيِّدٌ، لَقَدْ جَرَّبْتُ بِهِ ثُمَّ جَرَّبْتُ. فَقَالَ أَبُو بَصِيرٍ أَرِنِي أَنْظُرْ إِلَيْهِ، فَأَمْكَنَهُ مِنْهُ، فَضَرَبَهُ حَتَّى بَرَدَ، وَفَرَّ الآخَرُ، حَتَّى أَتَى الْمَدِينَةَ، فَدَخَلَ الْمَسْجِدَ يَعْدُو. فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حِينَ رَآهُ " لَقَدْ رَأَى هَذَا ذُعْرًا ". فَلَمَّا انْتَهَى إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ قُتِلَ وَاللَّهِ صَاحِبِي وَإِنِّي لَمَقْتُولٌ، فَجَاءَ أَبُو بَصِيرٍ فَقَالَ يَا نَبِيَّ اللَّهِ، قَدْ وَاللَّهِ أَوْفَى اللَّهُ ذِمَّتَكَ، قَدْ رَدَدْتَنِي إِلَيْهِمْ ثُمَّ أَنْجَانِي اللَّهُ مِنْهُمْ. قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " وَيْلُ أُمِّهِ مِسْعَرَ حَرْبٍ، لَوْ كَانَ لَهُ أَحَدٌ ". فَلَمَّا سَمِعَ ذَلِكَ عَرَفَ أَنَّهُ سَيَرُدُّهُ إِلَيْهِمْ، فَخَرَجَ حَتَّى أَتَى سِيفَ الْبَحْرِ. قَالَ وَيَنْفَلِتُ مِنْهُمْ أَبُو جَنْدَلِ بْنُ سُهَيْلٍ، فَلَحِقَ بِأَبِي بَصِيرٍ، فَجَعَلَ لاَ يَخْرُجُ مِنْ قُرَيْشٍ رَجُلٌ قَدْ أَسْلَمَ إِلاَّ لَحِقَ بِأَبِي بَصِيرٍ، حَتَّى اجْتَمَعَتْ مِنْهُمْ عِصَابَةٌ، فَوَاللَّهِ مَا يَسْمَعُونَ بِعِيرٍ خَرَجَتْ لِقُرَيْشٍ إِلَى الشَّأْمِ إِلاَّ اعْتَرَضُوا لَهَا، فَقَتَلُوهُمْ، وَأَخَذُوا أَمْوَالَهُمْ، فَأَرْسَلَتْ قُرَيْشٌ إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم تُنَاشِدُهُ بِاللَّهِ وَالرَّحِمِ لَمَّا أَرْسَلَ، فَمَنْ أَتَاهُ فَهْوَ آمِنٌ، فَأَرْسَلَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم إِلَيْهِمْ، فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى {وَهُوَ الَّذِي كَفَّ أَيْدِيَهُمْ عَنْكُمْ وَأَيْدِيَكُمْ عَنْهُمْ بِبَطْنِ مَكَّةَ مِنْ بَعْدِ أَنْ أَظْفَرَكُمْ عَلَيْهِمْ} حَتَّى بَلَغَ {الْحَمِيَّةَ حَمِيَّةَ الْجَاهِلِيَّةِ} وَكَانَتْ حَمِيَّتُهُمْ أَنَّهُمْ لَمْ يُقِرُّوا أَنَّهُ نَبِيُّ اللَّهِ، وَلَمْ يُقِرُّوا بِبِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ، وَحَالُوا بَيْنَهُمْ وَبَيْنَ الْبَيْتِ.
Pripovijedali su mi El-Misver ibn Mehrime i Mervan, a svaki od njih dvojice potvrđuje istinitost hadisa onog drugog: Allahov Poslanik ﷺ je krenuo u vrijeme Hudejbije, i kada su prešli dio puta, Vjerovjesnik ﷺ reče:
"Halid ibn El-Velid se nalazi u El-Gamimu s konjicom Kurejšija kao izvidnica, pa krenite desnom stranom." Tako mi Allaha, Halid ih nije primijetio sve dok prašina od muslimanske vojske nije stigla do njega, pa je požurio nazad da upozori Kurejšije. Vjerovjesnik ﷺ je nastavio putovati sve dok nije stigao do prijevoja preko kojeg se silazi prema njima, tada mu je deva kleknula. Ljudi su govorili: "Ustaj, ustaj!" Ali ona je odbijala da ustane, pa su rekli: "El-Kasva' je postala tvrdoglava! El-Kasva' je postala tvrdoglava!" Tada Vjerovjesnik ﷺ reče: "El-Kasva' nije postala tvrdoglava, niti je to njen običaj, već ju je zadržao Onaj koji je zadržao slona." Zatim reče: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ako me zamole za bilo šta čime se veličaju Allahove svetinje, ja ću im to ispuniti." Zatim je podviknuo na devu i ona je skočila. Potom je skrenuo s puta sve dok nije odsjeo na krajnjem dijelu Hudejbije, kod bunara s malo vode iz kojeg su ljudi zahvatali vodu po malo, pa su ljudi brzo potrošili svu vodu i požalili se Allahovom Poslaniku ﷺ na žeđ. On je izvukao strijelu iz svoje tobolca i naredio im da je stave u taj bunar. Tako mi Allaha, voda je neprestano navirala sve dok se svi nisu napili i otišli zadovoljni. Dok su bili u tom stanju, dođe Budejl ibn Verka' El-Huza'i sa skupinom ljudi iz svog plemena Huza'a, a oni su bili povjerljivi savjetnici Allahovog Poslanika ﷺ iz naroda Tihame. Reče: "Ostavio sam Ka'ba ibn Luejja i Amira ibn Luejja kako su se utaborili kod brojnih izvora Hudejbije, a s njima su žene i djeca, i oni će se boriti protiv tebe i spriječiti te da posjetiš Hram." Allahov Poslanik ﷺ reče: "Mi nismo došli da se borimo ni protiv koga, već smo došli obaviti umru. Rat je iscrpio Kurejšije i nanio im veliku štetu, pa ako žele, ponudit ću im primirje na određeno vrijeme, tokom kojeg neće stati između mene i ostalih ljudi; pa ako budem nadmoćan nad tim ljudima, Kurejšije mogu, ako žele, prihvatiti ono što su i drugi ljudi prihvatili, a ako ne žele, onda su se barem odmornuli i pripremili. A ako odbiju, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, borit ću se s njima za ovu stvar sve dok mi vrat ne bude odsječen, a Allah će sigurno Svoju stvar učiniti pobjedničkom." Budejl reče: "Prenijet ću im ovo što si rekao." Pa je otišao sve dok nije stigao do Kurejšija i rekao: "Došli smo vam od ovog čovjeka i čuli smo ga kako govori nešto, pa ako želite da vam to prenesemo, učinit ćemo to." Njihove neznalice rekoše: "Nemamo potrebe da nam išta prenosiš o njemu." A oni razumni među njima rekoše: "Iznesi ono što si ga čuo da govori." Reče: "Čuo sam ga da govori to i to", i prenese im ono što je Vjerovjesnik ﷺ rekao. Tada ustade Urve ibn Mes'ud i reče: "O narode, zar nisam vaš roditelj?" Rekoše: "Jesi." Reče: "Zar nisam ja vaše dijete?" Rekoše: "Jesi." Reče: "Zar sumnjate u mene?" Rekoše: "Ne." Reče: "Zar ne znate da sam pozvao stanovnike Ukaza u pomoć, pa kada su me odbili, došao sam vam sa svojom porodicom, djecom i onima koji su mi se pokorili?" Rekoše: "Znamo." Reče: "Ovaj čovjek vam je ponudio razuman prijedlog, prihvatite ga i dopustite mi da odem do njega." Rekoše: "Idi do njega." Došao je do njega i počeo razgovarati s Vjerovjesnikom ﷺ, a Vjerovjesnik ﷺ mu je rekao otprilike isto što je rekao i Budejlu. Tada Urve reče: "O Muhammede, zar bi uništio svoj narod? Jesi li čuo da je ijedan Arap prije tebe uništio svoj narod? A ako se desi suprotno, tako mi Allaha, vidim lica i vidim gomilu ljudi različitog porijekla koji će vrlo vjerovatno pobjeći i ostaviti te samog." Ebu Bekr mu tada reče: "Siši s Latine stražnjice! Zar ćemo mi pobjeći od njega i ostaviti ga?" Upita: "Ko je ovaj?" Rekoše: "Ebu Bekr." Reče: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da nije bilo dobrote koju si mi učinio, a ja ti je nisam uzvratio, odgovorio bih ti." Nastavio je razgovarati s Vjerovjesnikom ﷺ, i svaki put kad bi progovorio, uhvatio bi ga za bradu, a El-Mugire ibn Šu'be je stajao iznad glave Vjerovjesnika ﷺ s mačem i šljemom na glavi. Kad god bi Urve posegnuo rukom ka bradi Vjerovjesnika ﷺ, El-Mugire bi ga udario po ruci balčakom mača i rekao mu: "Skloni ruku s brade Allahovog Poslanika ﷺ." Urve je podigao glavu i upitao: "Ko je ovaj?" Rekoše: "El-Mugire ibn Šu'be." Reče: "O varalicu, zar se nisam trudio da ispravim tvoju izdaju?" Naime, El-Mugire je u džahilijetu bio u društvu nekih ljudi, pa ih je ubio i uzeo njihov imetak, a zatim je došao i primio islam. Vjerovjesnik ﷺ mu je rekao: "Što se tiče islama, prihvatam ga, ali što se tiče imetka, nemam ništa s njim." Zatim je Urve počeo posmatrati ashabe Vjerovjesnika ﷺ svojim očima. Kazao je: "Tako mi Allaha, kad god bi Allahov Poslanik ﷺ pljunuo, pljuvačka bi pala u dlan nekog od njih, pa bi njome protrljao svoje lice i kožu; kada bi im nešto naredio, požurili bi da izvrše njegovu naredbu; kada bi uzimao abdest, umalo se ne bi potukli oko njegove vode za abdest; a kada bi govorio, snizili bi glasove pred njim i ne bi uporno gledali u njega iz poštovanja prema njemu." Vratio se Urve svojim saputnicima i rekao: "O narode, tako mi Allaha, dolazio sam kraljevima, dolazio sam Kajseru, Kisri i Nedžašiju, ali tako mi Allaha, nikada nisam vidio kralja kojeg njegovi podanici poštuju onako kako ashabi Muhammeda ﷺ poštuju Muhammeda. Tako mi Allaha, kad god pljune, pljuvačka padne u dlan nekog od njih, pa njome protrlja svoje lice i kožu; kada im nešto naredi, požure da izvrše njegovu naredbu; kada uzme abdest, umalo se ne potuku oko njegove vode za abdest; a kada govori, snize glasove pred njim i ne gledaju uporno u njega iz poštovanja. Ponudio vam je razuman prijedlog, pa ga prihvatite." Jedan čovjek iz plemena Benu Kinane reče: "Dopustite mi da odem do njega." Rekoše: "Idi." Kada se približio Vjerovjesniku ﷺ i njegovim ashabima, Allahov Poslanik ﷺ reče: "Ovo je taj i taj, a on je iz naroda koji poštuje kurban-kamilice, pa ih izvedite pred njega." Izvedene su pred njega, a ljudi su ga dočekali telbećeći. Kada je to vidio, rekao je: "Subhanallah! Ne priliči da se ovi ljudi sprječavaju od Hrama." Kada se vratio svojim saputnicima, rekao je: "Vidio sam kamilice koje su ogrnute i obilježene, i ne smatram da ih treba sprječavati od Hrama." Ustade jedan čovjek od njih po imenu Mikrez ibn Hafs i reče: "Dopustite mi da odem do njega." Rekoše: "Idi." Kada im se približio, Vjerovjesnik ﷺ reče: "Ovo je Mikrez, a on je griješnik." Počeo je razgovarati s Vjerovjesnikom ﷺ, i dok je razgovarao s njim, dođe Suhejl ibn Amr. Ma'mer kaže: Obavijestio me Ejjub od Ikrime da je, kada je došao Suhejl ibn Amr, Vjerovjesnik ﷺ rekao: "Vaša stvar je sada postala lakša." Ma'mer kaže: Zuhri je u svom hadisu rekao: Došao je Suhejl ibn Amr i rekao: "Hajde, napiši između nas i vas sporazum." Vjerovjesnik ﷺ pozva pisara i reče: "Piši: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog." Suhejl reče: "Što se tiče 'Milostivog', tako mi Allaha, ne znam šta je to, nego piši: U Tvoje ime, Allahu, kao što si ranije pisao." Muslimani rekoše: "Tako mi Allaha, nećemo napisati drugačije osim: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog." Vjerovjesnik ﷺ reče: "Piši: U Tvoje ime, Allahu." Zatim reče: "Ovo je ono na čemu se nagodio Muhammed, Allahov Poslanik." Suhejl reče: "Tako mi Allaha, da smo znali da si Allahov Poslanik, ne bismo te sprječavali od Hrama niti bismo se borili protiv tebe, ali piši: Muhammed sin Abdullahov." Vjerovjesnik ﷺ reče: "Tako mi Allaha, ja sam Allahov poslanik čak i ako me vi lažnim smatrate. Piši: Muhammed sin Abdullahov." Zuhri kaže: To je bilo zbog njegovih riječi: "Ako me zamole za bilo šta čime se veličaju Allahove svetinje, ja ću im to ispuniti." Vjerovjesnik ﷺ mu reče: "Pod uslovom da nas pustite do Hrama da ga obiđemo." Suhejl reče: "Tako mi Allaha, Arapi neće pričati da smo popustili pod pritiskom, ali to može biti iduće godine." Pa je to zapisano. Suhejl reče: "I pod uslovom da nam vratiš svakoga ko ti dođe od nas, čak i ako je na tvojoj vjeri." Muslimani rekoše: "Subhanallah! Kako da bude vraćen mušricima onaj ko je došao kao musliman?" Dok su bili u tom stanju, uđe Ebu Džendel, sin Suhejla ibn Amra, vukući se u okovima, izašavši iz donjeg dijela Mekke, sve dok se nije bacio među muslimane. Suhejl reče: "O Muhammede, ovo je prva stvar oko koje se nagodim s tobom – da mi ga vratiš." Vjerovjesnik ﷺ reče: "Još nismo završili pisanje sporazuma." Reče: "Tako mi Allaha, onda se nikada neću nagoditi s tobom ni oko čega." Vjerovjesnik ﷺ reče: "Pa ustupi mi ga." Reče: "Neću ti ga ustupiti." Reče: "Naprotiv, učini to." Reče: "Neću." Mikrez reče: "Naprotiv, ustupili smo ti ga." Ebu Džendel reče: "O skupino muslimana, zar da budem vraćen mušricima nakon što sam došao kao musliman? Zar ne vidite šta sam sve pretrpio?" A bio je strahovito mučen na Allahovom putu. Omer ibn El-Hattab kaže: Došao sam Allahovom Vjerovjesniku ﷺ i rekao: "Zar nisi ti Allahov poslanik istinski?" Reče: "Jesam." Rekao sam: "Zar nismo mi na istini, a naš neprijatelj na neistini?" Reče: "Jesmo." Rekao sam: "Pa zašto onda pokazujemo poniženje u svojoj vjeri?" Reče: "Ja sam Allahov poslanik, ne činim Mu neposlušnost, a On je moj pomagač." Rekao sam: "Zar nam nisi govorio da ćemo doći do Hrama i obići ga?" Reče: "Jesam, ali jesam li ti rekao da ćemo doći ove godine?" Rekao sam: "Nisi." Reče: "Pa doći ćeš do njega i obići ga." Kaže: Došao sam Ebu Bekru i rekao: "O Ebu Bekre, zar ovo nije Allahov poslanik istinski?" Reče: "Jeste." Rekao sam: "Zar nismo mi na istini, a naš neprijatelj na neistini?" Reče: "Jeste." Rekao sam: "Pa zašto onda pokazujemo poniženje u svojoj vjeri?" Reče: "O čovječe, on je zaista Allahov poslanik ﷺ i ne čini neposlušnost svome Gospodaru, a On je njegov pomagač, pa se drži njegovog stremena, jer tako mi Allaha, on je na istini." Rekao sam: "Zar nam nije govorio da ćemo doći do Hrama i obići ga?" Reče: "Jeste, ali zar ti je rekao da ćeš doći ove godine?" Rekao sam: "Nije." Reče: "Pa doći ćeš do njega i obići ga." Zuhri kaže: Omer je rekao: "Zbog toga sam činio mnoga dobra djela." Kada je završeno pisanje sporazuma, Allahov Poslanik ﷺ reče svojim ashabima: "Ustanite, zakoljite kurbane, a zatim se obrijte." Tako mi Allaha, niko od njih nije ustao, sve dok to nije rekao tri puta. Kada niko od njih nije ustao, uđe kod Ummu Seleme i spomenu joj kako su ljudi postupili. Ummu Selema reče: "O Allahov Vjerovjesniče, želiš li da se tvoja naredba izvrši? Izađi i nemoj progovoriti ni riječ nikome od njih sve dok ne zakolješ svoj kurban i ne pozoveš svog berberina da te obrije." Izašao je i nije progovorio nikome od njih sve dok to nije uradio: zaklao je svoj kurban i pozvao berberina koji ga je obrio. Kada su to vidjeli, ustali su, zaklali kurbane i počeli jedni druge brijati, i toliko su se gurali da su umalo jedni druge pobili od tuge. Zatim su došle vjernice, pa je Allah Uzvišeni objavio: "O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih..." sve do riječi "...za nevjernice." Tada je Omer toga dana razveo dvije svoje žene koje su bile mušrikinje, pa je jednu od njih oženio Muavija ibn Ebu Sufjan, a drugu Safvan ibn Umejje. Zatim se Vjerovjesnik ﷺ vratio u Medinu, i došao mu je Ebu Besir – čovjek iz Kurejša koji je bio musliman – pa su poslali dvojicu ljudi da ga traže, rekavši: "Ispuni obećanje koje si nam dao." Predao ga je toj dvojici, pa su ga izveli sve dok nisu stigli do Zul-Hulejfe, gdje su odsjeli da jedu hurme koje su imali. Ebu Besir reče jednom od te dvojice: "Tako mi Allaha, vidim da ti je ovaj mač, o taj i taj, dobar." Ovaj ga izvuče i reče: "Da, tako mi Allaha, zaista je dobar, mnogo sam ga iskušavao." Ebu Besir reče: "Daj mi da ga pogledam." Kada mu ga je dao, udario ga je njime sve dok nije izdahnuo, a onaj drugi pobježe sve dok nije stigao u Medinu i ušao u džamiju trčeći. Kada ga je Allahov Poslanik ﷺ ugledao, reče: "Ovaj je vidio strah." Kada je stigao do Vjerovjesnika ﷺ, reče: "Moj drug je ubijen, a i ja bih bio ubijen." Došao je Ebu Besir i rekao: "O Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, Allah je ispunio tvoju obavezu time što si me vratio njima, a zatim me Allah spasio od njih." Vjerovjesnik ﷺ reče: "Teško njegovoj majci, bio bi on onaj koji raspiruje rat, samo da ima nekoga uz sebe." Kada je to čuo, shvatio je da će ga ponovo vratiti njima, pa je otišao sve dok nije stigao do morske obale. Ebu Džendel, sin Suhejlov, pobježe od njih i pridruži se Ebu Besiru. I nije nijedan čovjek iz Kurejša primio islam a da se nije pridružio Ebu Besiru, sve dok se nije okupila jaka skupina. Tako mi Allaha, kad god bi čuli za karavan Kurejšija koji ide prema Šamu, presreli bi ga, pobili ih i uzeli njihov imetak. Kurejšije poslaše poruku Vjerovjesniku ﷺ zaklinjući ga Allahom i rodbinskim vezama da pošalje po njih, obećavajući da će onaj ko dođe k njemu biti siguran. Vjerovjesnik ﷺ posla po njih, pa je Allah Uzvišeni objavio: "On je Onaj koji je zadržao ruke njihove od vas i ruke vaše od njih u sredini Mekke, nakon što vam je dao pobjedu nad njima..." sve do riječi "...zasljepljenost, zasljepljenost džahilijeta." A njihova zasljepljenost bila je u tome što nisu priznali da je on Allahov poslanik i što nisu priznali "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog", i što su stali između njih i Hrama.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Na Hudejbiji je Poslanik ﷺ izabrao strpljenje i sklopio mirovni sporazum.
Hadis opisuje događaje oko sporazuma na Hudejbiji, kada su Poslanik ﷺ i njegovi ashabi krenuli u Mekku da obave ‘umru, ali su ih Kurejšije zaustavile.
Mjesto blizu Mekke gdje su muslimani u šestoj godini po Hidžri sklopili sporazum s Kurejšijama.
Obred tokom kojeg se sedam puta obilazi oko Kabe.
Dogovoreni period u kojem strane prekidaju borbe.
Klasični učenjaci iz sporazuma na Hudejbiji zaključuju da muslimanski vođa može sklopiti mirovni sporazum ako se njime ne propisuje neposlušnost Allahu i ako se time služi dobrobiti zajednice. Poslanik ﷺ pristao je na izmjenu formulacije svog titula i uvodnog dijela dokumenta, ali se nije odrekao svoje vjere niti poslanstva. Predaja također uči da se dogovori moraju poštovati te da su potrebni strpljenje i pouzdanje u Allaha kada mudrost neke odluke nije odmah jasna. Pravne škole razmatraju uvjete i ovlaštenja u vezi sa sporazumima u poglavljima o upravljanju i džihadu; samo ovo kazivanje ne daje neograničeno ovlaštenje da se zanemare uvjeti sporazuma.
- U sukobu najprije traži pravedno i mirno rješenje te pažljivo poštuj dogovore.
- Kada te razočara odluka pouzdanog vođe, zatraži objašnjenje i ne sudi ishitreno.
- Pretvori mudar plan u djelo: Poslanik ﷺ dao je ashabima primjer tako što je sam prvi prinio žrtvu.
I ova predaja govori o pregovorima i dogovorima između muslimana i Kurejšija.
Sahih al-Bukhari · #2730 (Sahih)Ovaj hadis također obrađuje događaje na Hudejbiji i dopunjuje kontekst mirovnog sporazuma.
Sahih al-Bukhari · #2733 (Sahih)Ova predaja govori o provjeri žena koje su nakon sporazuma kao vjernice učinile hidžru među muslimane.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.