Sahih al-Bukhari, hadis 3094
Prenosi Malik ibn Aws ibn al-Hadathan. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Malik ibn Aws ibn al-Hadathan
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا إِسْحَاقُ بْنُ مُحَمَّدٍ الْفَرْوِيُّ، حَدَّثَنَا مَالِكُ بْنُ أَنَسٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، عَنْ مَالِكِ بْنِ أَوْسِ بْنِ الْحَدَثَانِ،، وَكَانَ، مُحَمَّدُ بْنُ جُبَيْرٍ ذَكَرَ لِي ذِكْرًا مِنْ حَدِيثِهِ ذَلِكَ، فَانْطَلَقْتُ حَتَّى أَدْخُلَ عَلَى مَالِكِ بْنِ أَوْسٍ، فَسَأَلْتُهُ عَنْ ذَلِكَ الْحَدِيثِ فَقَالَ مَالِكٌ بَيْنَا أَنَا جَالِسٌ فِي أَهْلِي حِينَ مَتَعَ النَّهَارُ، إِذَا رَسُولُ عُمَرَ بْنِ الْخَطَّابِ يَأْتِينِي فَقَالَ أَجِبْ أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ. فَانْطَلَقْتُ مَعَهُ حَتَّى أَدْخُلَ عَلَى عُمَرَ، فَإِذَا هُوَ جَالِسٌ عَلَى رِمَالِ سَرِيرٍ، لَيْسَ بَيْنَهُ وَبَيْنَهُ فِرَاشٌ مُتَّكِئٌ عَلَى وِسَادَةٍ مِنْ أَدَمٍ، فَسَلَّمْتُ عَلَيْهِ ثُمَّ جَلَسْتُ فَقَالَ يَا مَالِ، إِنَّهُ قَدِمَ عَلَيْنَا مِنْ قَوْمِكَ أَهْلُ أَبْيَاتٍ، وَقَدْ أَمَرْتُ فِيهِمْ بِرَضْخٍ فَاقْبِضْهُ فَاقْسِمْهُ بَيْنَهُمْ. فَقُلْتُ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ، لَوْ أَمَرْتَ بِهِ غَيْرِي. قَالَ اقْبِضْهُ أَيُّهَا الْمَرْءُ. فَبَيْنَا أَنَا جَالِسٌ عِنْدَهُ أَتَاهُ حَاجِبُهُ يَرْفَا فَقَالَ هَلْ لَكَ فِي عُثْمَانَ وَعَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ عَوْفٍ وَالزُّبَيْرِ وَسَعْدِ بْنِ أَبِي وَقَّاصٍ يَسْتَأْذِنُونَ قَالَ نَعَمْ. فَأَذِنَ لَهُمْ فَدَخَلُوا فَسَلَّمُوا وَجَلَسُوا، ثُمَّ جَلَسَ يَرْفَا يَسِيرًا ثُمَّ قَالَ هَلْ لَكَ فِي عَلِيٍّ وَعَبَّاسٍ قَالَ نَعَمْ. فَأَذِنَ لَهُمَا، فَدَخَلاَ فَسَلَّمَا فَجَلَسَا، فَقَالَ عَبَّاسٌ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ، اقْضِ بَيْنِي وَبَيْنَ هَذَا. وَهُمَا يَخْتَصِمَانِ فِيمَا أَفَاءَ اللَّهُ عَلَى رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم مِنْ بَنِي النَّضِيرِ. فَقَالَ الرَّهْطُ عُثْمَانُ وَأَصْحَابُهُ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ، اقْضِ بَيْنَهُمَا وَأَرِحْ أَحَدَهُمَا مِنَ الآخَرِ. قَالَ عُمَرُ تَيْدَكُمْ، أَنْشُدُكُمْ بِاللَّهِ الَّذِي بِإِذْنِهِ تَقُومُ السَّمَاءُ وَالأَرْضُ، هَلْ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " لاَ نُورَثُ مَا تَرَكْنَا صَدَقَةٌ ". يُرِيدُ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم نَفْسَهُ. قَالَ الرَّهْطُ قَدْ قَالَ ذَلِكَ. فَأَقْبَلَ عُمَرُ عَلَى عَلِيٍّ وَعَبَّاسٍ فَقَالَ أَنْشُدُكُمَا اللَّهَ، أَتَعْلَمَانِ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَدْ قَالَ ذَلِكَ قَالاَ قَدْ قَالَ ذَلِكَ. قَالَ عُمَرُ فَإِنِّي أُحَدِّثُكُمْ عَنْ هَذَا الأَمْرِ، إِنَّ اللَّهَ قَدْ خَصَّ رَسُولَهُ صلى الله عليه وسلم فِي هَذَا الْفَىْءِ بِشَىْءٍ لَمْ يُعْطِهِ أَحَدًا غَيْرَهُ ـ ثُمَّ قَرَأَ {وَمَا أَفَاءَ اللَّهُ عَلَى رَسُولِهِ مِنْهُمْ} إِلَى قَوْلِهِ {قَدِيرٌ} ـ فَكَانَتْ هَذِهِ خَالِصَةً لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. وَاللَّهِ مَا احْتَازَهَا دُونَكُمْ، وَلاَ اسْتَأْثَرَ بِهَا عَلَيْكُمْ قَدْ أَعْطَاكُمُوهُ، وَبَثَّهَا فِيكُمْ حَتَّى بَقِيَ مِنْهَا هَذَا الْمَالُ، فَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يُنْفِقُ عَلَى أَهْلِهِ نَفَقَةَ سَنَتِهِمْ مِنْ هَذَا الْمَالِ، ثُمَّ يَأْخُذُ مَا بَقِيَ فَيَجْعَلُهُ مَجْعَلَ مَالِ اللَّهِ، فَعَمِلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِذَلِكَ حَيَاتَهُ، أَنْشُدُكُمْ بِاللَّهِ هَلْ تَعْلَمُونَ ذَلِكَ قَالُوا نَعَمْ. ثُمَّ قَالَ لِعَلِيٍّ وَعَبَّاسٍ أَنْشُدُكُمَا بِاللَّهِ هَلْ تَعْلَمَانِ ذَلِكَ قَالَ عُمَرُ ثُمَّ تَوَفَّى اللَّهُ نَبِيَّهُ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ أَنَا وَلِيُّ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. فَقَبَضَهَا أَبُو بَكْرٍ، فَعَمِلَ فِيهَا بِمَا عَمِلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم، وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنَّهُ فِيهَا لَصَادِقٌ بَارٌّ رَاشِدٌ تَابِعٌ لِلْحَقِّ، ثُمَّ تَوَفَّى اللَّهُ أَبَا بَكْرٍ، فَكُنْتُ أَنَا وَلِيَّ أَبِي بَكْرٍ، فَقَبَضْتُهَا سَنَتَيْنِ مِنْ إِمَارَتِي، أَعْمَلُ فِيهَا بِمَا عَمِلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَمَا عَمِلَ فِيهَا أَبُو بَكْرٍ، وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنِّي فِيهَا لَصَادِقٌ بَارٌّ رَاشِدٌ تَابِعٌ لِلْحَقِّ، ثُمَّ جِئْتُمَانِي تُكَلِّمَانِي وَكَلِمَتُكُمَا وَاحِدَةٌ، وَأَمْرُكُمَا وَاحِدٌ، جِئْتَنِي يَا عَبَّاسُ تَسْأَلُنِي نَصِيبَكَ مِنِ ابْنِ أَخِيكَ، وَجَاءَنِي هَذَا ـ يُرِيدُ عَلِيًّا ـ يُرِيدُ نَصِيبَ امْرَأَتِهِ مِنْ أَبِيهَا، فَقُلْتُ لَكُمَا إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " لاَ نُورَثُ مَا تَرَكْنَا صَدَقَةٌ ". فَلَمَّا بَدَا لِي أَنْ أَدْفَعَهُ إِلَيْكُمَا قُلْتُ إِنْ شِئْتُمَا دَفَعْتُهَا إِلَيْكُمَا عَلَى أَنَّ عَلَيْكُمَا عَهْدَ اللَّهِ وَمِيثَاقَهُ لَتَعْمَلاَنِ فِيهَا بِمَا عَمِلَ فِيهَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم، وَبِمَا عَمِلَ فِيهَا أَبُو بَكْرٍ، وَبِمَا عَمِلْتُ فِيهَا مُنْذُ وَلِيتُهَا، فَقُلْتُمَا ادْفَعْهَا إِلَيْنَا. فَبِذَلِكَ دَفَعْتُهَا إِلَيْكُمَا، فَأَنْشُدُكُمْ بِاللَّهِ، هَلْ دَفَعْتُهَا إِلَيْهِمَا بِذَلِكَ قَالَ الرَّهْطُ نَعَمْ. ثُمَّ أَقْبَلَ عَلَى عَلِيٍّ وَعَبَّاسٍ فَقَالَ أَنْشُدُكُمَا بِاللَّهِ هَلْ دَفَعْتُهَا إِلَيْكُمَا بِذَلِكَ قَالاَ نَعَمْ. قَالَ فَتَلْتَمِسَانِ مِنِّي قَضَاءً غَيْرَ ذَلِكَ فَوَاللَّهِ الَّذِي بِإِذْنِهِ تَقُومُ السَّمَاءُ وَالأَرْضُ، لاَ أَقْضِي فِيهَا قَضَاءً غَيْرَ ذَلِكَ، فَإِنْ عَجَزْتُمَا عَنْهَا فَادْفَعَاهَا إِلَىَّ، فَإِنِّي أَكْفِيكُمَاهَا.
Malik bin Evs prenosi: Dok sam bio kod kuće sa svojom porodicom, sunce se podiglo i postalo je vruće. Odjednom mi je došao glasnik Omera ibn el-Hattaba i rekao:
"Zapovjednik pravovjernih te zove." Pošao sam s njim sve dok nisam ušao kod Omera. Zatekao sam ga kako sjedi na krevetu od palmovog lišća, bez ikakvog madraca između njega i kreveta, naslonjenog na kožni jastuk. Selamio sam mu i sjeo. Rekao je: "O Malik! Došli su nam neki ljudi iz tvog naroda koji imaju porodice, pa sam naredio da im se dodijeli poklon; uzmi to i podijeli među njima." Rekao sam: "O Zapovjedniče pravovjernih! Da si to naredio nekom drugom." Rekao je: "Čovječe, uzmi to!" Dok sam sjedio kod njega, došao je njegov vratar Jerfa i rekao: "Osman, Abdurrahman ibn Avf, Zubejr i Sa'd ibn Ebu Vekkas traže dozvolu za ulazak; hoću li ih pustiti?" Omer je rekao: "Da." Pustili su ih, ušli su, selamili i sjeli. Nakon kratkog vremena Jerfa je ponovo došao i rekao: "Hoću li pustiti Aliju i Abbasa?" Omer je rekao: "Da." I oni su ušli, selamili i sjeli. Tada Abbas reče: "O Zapovjedniče pravovjernih! Presudi između mene i ovoga." Njih dvojica su se sporila oko imetka Benu Nadira koji je Allah dao Svome Poslaniku ﷺ kao 'fej' (ratni plijen stečen bez borbe). Skupina (Osman i njegovi ashabi) rekoše: "O Zapovjedniče pravovjernih! Presudi između njih i oslobodi jednog od drugog." Omer reče: "Polako! Zaklinjem vas Allahom, čijom dozvolom stoje nebesa i Zemlja, znate li da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: 'Mi ne ostavljamo nasljedstvo; ono što ostavimo je sadaka', i da je Allahov Poslanik ﷺ time mislio na sebe?" Skupina reče: "Rekao je to." Zatim se Omer okrenuo prema Aliji i Abbasu i rekao: "Zaklinjem vas Allahom, znate li da je Allahov Poslanik ﷺ to rekao?" Oni odgovoriše: "Rekao je to." Omer tada reče: "Govorit ću vam o ovom pitanju. Allah je Svome Poslaniku ﷺ udijelio nešto posebno u ovom 'feju' što nije dao nikome drugom." Zatim je proučio ajete: {Ono što je Allah dao Svome Poslaniku od njih...} do Njegovih riječi {...Allah sve može} (59:6). "Dakle, ovo je bilo isključivo za Allahovog Poslanika ﷺ. Tako mi Allaha, nije ga prisvojio mimo vas, niti ga je zadržao samo za sebe umjesto vas; već vam ga je dao i podijelio među vama sve dok nije preostao ovaj imetak. Allahov Poslanik ﷺ je iz ovog imetka trošio godišnje potrebe svoje porodice, a ostatak je stavljao tamo gdje ide Allahov imetak. Allahov Poslanik ﷺ je tako postupao tokom cijelog svog života. Zaklinjem vas Allahom, znate li to?" Rekoše: "Da." Zatim reče Aliji i Abbasu: "Zaklinjem vas Allahom, znate li to?" Omer nastavi: "Kada je Allah usmrtio Svog Poslanika ﷺ, Ebu Bekr je rekao: 'Ja sam staratelj Allahovog Poslanika ﷺ.' Ebu Bekr je preuzeo taj imetak i postupao s njim onako kako je postupao Allahov Poslanik ﷺ, a Allah zna da je u tome bio istinit, čestit, na pravom putu i sljedbenik istine. Zatim je Allah usmrtio Ebu Bekra, pa sam ja postao Ebu Bekrov staratelj. Držao sam taj imetak dvije godine svog hilafeta i postupao s njim onako kako su postupali Allahov Poslanik ﷺ i Ebu Bekr, a Allah zna da sam u tome bio istinit, čestit, na pravom putu i sljedbenik istine. Zatim ste vi dvojica došli meni govoreći istu stvar i vaš zahtjev je bio isti. Ti, Abbase, došao si tražeći svoj dio iz imetka bratića, a ovaj (Alija) je došao tražeći dio svoje supruge od njenog oca. Rekao sam vam obojici da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: 'Mi ne ostavljamo nasljedstvo; ono što ostavimo je sadaka.' Kada sam smatrao prikladnim da vam predam ovaj imetak, rekao sam vam: 'Ako želite, predat ću vam ga pod uvjetom da date zavjet i obećanje Allahu da ćete s njim postupati onako kako je postupao Allahov Poslanik ﷺ, kako je postupao Ebu Bekr i kako sam ja postupao otkako sam ga preuzeo.' Vi ste rekli: 'Predaj nam ga.' Na tom uvjetu sam vam ga predao. Zaklinjem vas Allahom, jesam li im ga predao pod tim uvjetom?" Skupina reče: "Da." Zatim se okrenuo Aliji i Abbasu i rekao: "Zaklinjem vas Allahom, jesam li vam ga predao pod tim uvjetom?" Rekoše: "Da." On reče: "Sada tražite od mene drugačiju presudu? Tako mi Allaha, čijom dozvolom stoje nebesa i Zemlja, nikada neću donijeti drugačiju presudu od ove. Ako niste u stanju upravljati njime, vratite ga meni, pa ću ja biti dovoljan za to umjesto vas."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
ʿUmar je upravljao imetkom Banū an-Naḍīr kao dobrom namijenjenim u dobrotvorne svrhe, a ne kao nasljedstvom.
ʿAlī i ʿAbbās zatražili su od ʿUmara da donese odluku o upravljanju imetkom Banū an-Naḍīr. ʿUmar ih je podsjetio na riječi da je ono što vjerovjesnici ostave iza sebe ṣadaqa, kao i na dogovor o upravljanju koji su ranije prihvatili.
Imetak koji je pripao muslimanskoj zajednici bez vođenja bitke.
Imetak namijenjen dobročinstvu i dobrim djelima, a ne ličnom nasljedstvu.
Peti dio određenog ratnog plijena kojem islamska pravila određuju posebnu namjenu.
Klasični učenjaci iz ovoga zaključuju da vjerovjesnici ne ostavljaju lično nasljedstvo: njihov zaostali imetak koristi se u skladu s namjenom koju su odredili. Učenjaci razmatraju tačan pravni status i upravljanje tim imetkom; u ovoj predaji u središtu je prije svega to da su Abū Bakr i ʿUmar nastavili praksu Poslanika ﷺ. Također se vidi da upravitelj javnog imetka mora njime pažljivo upravljati i poštovati utvrđene uslove. Četiri sunijske pravne škole priznaju pravilo da se vjerovjesnici ne nasljeđuju kao obični ljudi, dok primjenu i upravljanje takvim konkretnim imetkom razrađuju detaljnije.
- Utvrdi jasne uslove za upravljanje zajedničkim ili dobrotvornim imetkom i pažljivo ih se pridržavaj.
- Odluku zasnivaj na pouzdanom znanju i saslušaj sve uključene strane prije nego što odlučiš.
- Sredstva namijenjena dobrom cilju koristi za tu svrhu, čak i kada upravljanje pređe u druge ruke.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.