Sahih al-Bukhari, hadis 3700
Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Predaja
حَدَّثَنَا مُوسَى بْنُ إِسْمَاعِيلَ، حَدَّثَنَا أَبُو عَوَانَةَ، عَنْ حُصَيْنٍ، عَنْ عَمْرِو بْنِ مَيْمُونٍ، قَالَ رَأَيْتُ عُمَرَ بْنَ الْخَطَّابِ ـ رضى الله عنه ـ قَبْلَ أَنْ يُصَابَ بِأَيَّامٍ بِالْمَدِينَةِ وَقَفَ عَلَى حُذَيْفَةَ بْنِ الْيَمَانِ وَعُثْمَانَ بْنِ حُنَيْفٍ، قَالَ كَيْفَ فَعَلْتُمَا أَتَخَافَانِ أَنْ تَكُونَا قَدْ حَمَّلْتُمَا الأَرْضَ مَا لاَ تُطِيقُ قَالاَ حَمَّلْنَاهَا أَمْرًا هِيَ لَهُ مُطِيقَةٌ، مَا فِيهَا كَبِيرُ فَضْلٍ. قَالَ انْظُرَا أَنْ تَكُونَا حَمَّلْتُمَا الأَرْضَ مَا لاَ تُطِيقُ، قَالَ قَالاَ لاَ. فَقَالَ عُمَرُ لَئِنْ سَلَّمَنِي اللَّهُ لأَدَعَنَّ أَرَامِلَ أَهْلِ الْعِرَاقِ لاَ يَحْتَجْنَ إِلَى رَجُلٍ بَعْدِي أَبَدًا. قَالَ فَمَا أَتَتْ عَلَيْهِ إِلاَّ رَابِعَةٌ حَتَّى أُصِيبَ. قَالَ إِنِّي لَقَائِمٌ مَا بَيْنِي وَبَيْنَهُ إِلاَّ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عَبَّاسٍ غَدَاةَ أُصِيبَ، وَكَانَ إِذَا مَرَّ بَيْنَ الصَّفَّيْنِ قَالَ اسْتَوُوا. حَتَّى إِذَا لَمْ يَرَ فِيهِنَّ خَلَلاً تَقَدَّمَ فَكَبَّرَ، وَرُبَّمَا قَرَأَ سُورَةَ يُوسُفَ، أَوِ النَّحْلَ، أَوْ نَحْوَ ذَلِكَ، فِي الرَّكْعَةِ الأُولَى حَتَّى يَجْتَمِعَ النَّاسُ، فَمَا هُوَ إِلاَّ أَنْ كَبَّرَ فَسَمِعْتُهُ يَقُولُ قَتَلَنِي ـ أَوْ أَكَلَنِي ـ الْكَلْبُ. حِينَ طَعَنَهُ، فَطَارَ الْعِلْجُ بِسِكِّينٍ ذَاتِ طَرَفَيْنِ لاَ يَمُرُّ عَلَى أَحَدٍ يَمِينًا وَلاَ شِمَالاً إِلاَّ طَعَنَهُ حَتَّى طَعَنَ ثَلاَثَةَ عَشَرَ رَجُلاً، مَاتَ مِنْهُمْ سَبْعَةٌ، فَلَمَّا رَأَى ذَلِكَ رَجُلٌ مِنَ الْمُسْلِمِينَ، طَرَحَ عَلَيْهِ بُرْنُسًا، فَلَمَّا ظَنَّ الْعِلْجُ أَنَّهُ مَأْخُوذٌ نَحَرَ نَفْسَهُ، وَتَنَاوَلَ عُمَرُ يَدَ عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ عَوْفٍ فَقَدَّمَهُ، فَمَنْ يَلِي عُمَرَ فَقَدْ رَأَى الَّذِي أَرَى، وَأَمَّا نَوَاحِي الْمَسْجِدِ فَإِنَّهُمْ لاَ يَدْرُونَ غَيْرَ أَنَّهُمْ قَدْ فَقَدُوا صَوْتَ عُمَرَ وَهُمْ يَقُولُونَ سُبْحَانَ اللَّهِ سُبْحَانَ اللَّهِ. فَصَلَّى بِهِمْ عَبْدُ الرَّحْمَنِ صَلاَةً خَفِيفَةً، فَلَمَّا انْصَرَفُوا. قَالَ يَا ابْنَ عَبَّاسٍ، انْظُرْ مَنْ قَتَلَنِي. فَجَالَ سَاعَةً، ثُمَّ جَاءَ، فَقَالَ غُلاَمُ الْمُغِيرَةِ. قَالَ الصَّنَعُ قَالَ نَعَمْ. قَالَ قَاتَلَهُ اللَّهُ لَقَدْ أَمَرْتُ بِهِ مَعْرُوفًا، الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي لَمْ يَجْعَلْ مَنِيَّتِي بِيَدِ رَجُلٍ يَدَّعِي الإِسْلاَمَ، قَدْ كُنْتَ أَنْتَ وَأَبُوكَ تُحِبَّانِ أَنْ تَكْثُرَ الْعُلُوجُ بِالْمَدِينَةِ وَكَانَ {الْعَبَّاسُ} أَكْثَرَهُمْ رَقِيقًا. فَقَالَ إِنْ شِئْتَ فَعَلْتُ. أَىْ إِنْ شِئْتَ قَتَلْنَا. قَالَ كَذَبْتَ، بَعْدَ مَا تَكَلَّمُوا بِلِسَانِكُمْ، وَصَلَّوْا قِبْلَتَكُمْ وَحَجُّوا حَجَّكُمْ فَاحْتُمِلَ إِلَى بَيْتِهِ فَانْطَلَقْنَا مَعَهُ، وَكَأَنَّ النَّاسَ لَمْ تُصِبْهُمْ مُصِيبَةٌ قَبْلَ يَوْمَئِذٍ، فَقَائِلٌ يَقُولُ لاَ بَأْسَ. وَقَائِلٌ يَقُولُ أَخَافُ عَلَيْهِ، فَأُتِيَ بِنَبِيذٍ فَشَرِبَهُ فَخَرَجَ مِنْ جَوْفِهِ، ثُمَّ أُتِيَ بِلَبَنٍ فَشَرِبَهُ فَخَرَجَ مِنْ جُرْحِهِ، فَعَلِمُوا أَنَّهُ مَيِّتٌ، فَدَخَلْنَا عَلَيْهِ، وَجَاءَ النَّاسُ يُثْنُونَ عَلَيْهِ، وَجَاءَ رَجُلٌ شَابٌّ، فَقَالَ أَبْشِرْ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ بِبُشْرَى اللَّهِ لَكَ مِنْ صُحْبَةِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَقَدَمٍ فِي الإِسْلاَمِ مَا قَدْ عَلِمْتَ، ثُمَّ وَلِيتَ فَعَدَلْتَ، ثُمَّ شَهَادَةٌ. قَالَ وَدِدْتُ أَنَّ ذَلِكَ كَفَافٌ لاَ عَلَىَّ وَلاَ لِي. فَلَمَّا أَدْبَرَ، إِذَا إِزَارُهُ يَمَسُّ الأَرْضَ. قَالَ رُدُّوا عَلَىَّ الْغُلاَمَ قَالَ ابْنَ أَخِي ارْفَعْ ثَوْبَكَ، فَإِنَّهُ أَبْقَى لِثَوْبِكَ وَأَتْقَى لِرَبِّكَ، يَا عَبْدَ اللَّهِ بْنَ عُمَرَ انْظُرْ مَا عَلَىَّ مِنَ الدَّيْنِ. فَحَسَبُوهُ فَوَجَدُوهُ سِتَّةً وَثَمَانِينَ أَلْفًا أَوْ نَحْوَهُ، قَالَ إِنْ وَفَى لَهُ مَالُ آلِ عُمَرَ، فَأَدِّهِ مِنْ أَمْوَالِهِمْ، وَإِلاَّ فَسَلْ فِي بَنِي عَدِيِّ بْنِ كَعْبٍ، فَإِنْ لَمْ تَفِ أَمْوَالُهُمْ فَسَلْ فِي قُرَيْشٍ، وَلاَ تَعْدُهُمْ إِلَى غَيْرِهِمْ، فَأَدِّ عَنِّي هَذَا الْمَالَ، انْطَلِقْ إِلَى عَائِشَةَ أُمِّ الْمُؤْمِنِينَ فَقُلْ يَقْرَأُ عَلَيْكِ عُمَرُ السَّلاَمَ. وَلاَ تَقُلْ أَمِيرُ الْمُؤْمِنِينَ. فَإِنِّي لَسْتُ الْيَوْمَ لِلْمُؤْمِنِينَ أَمِيرًا، وَقُلْ يَسْتَأْذِنُ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ أَنْ يُدْفَنَ مَعَ صَاحِبَيْهِ. فَسَلَّمَ وَاسْتَأْذَنَ، ثُمَّ دَخَلَ عَلَيْهَا، فَوَجَدَهَا قَاعِدَةً تَبْكِي فَقَالَ يَقْرَأُ عَلَيْكِ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ السَّلاَمَ وَيَسْتَأْذِنُ أَنْ يُدْفَنَ مَعَ صَاحِبَيْهِ. فَقَالَتْ كُنْتُ أُرِيدُهُ لِنَفْسِي، وَلأُوثِرَنَّ بِهِ الْيَوْمَ عَلَى نَفْسِي. فَلَمَّا أَقْبَلَ قِيلَ هَذَا عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عُمَرَ قَدْ جَاءَ. قَالَ ارْفَعُونِي، فَأَسْنَدَهُ رَجُلٌ إِلَيْهِ، فَقَالَ مَا لَدَيْكَ قَالَ الَّذِي تُحِبُّ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ أَذِنَتْ. قَالَ الْحَمْدُ لِلَّهِ، مَا كَانَ مِنْ شَىْءٍ أَهَمُّ إِلَىَّ مِنْ ذَلِكَ، فَإِذَا أَنَا قَضَيْتُ فَاحْمِلُونِي ثُمَّ سَلِّمْ فَقُلْ يَسْتَأْذِنُ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ، فَإِنْ أَذِنَتْ لِي فَأَدْخِلُونِي، وَإِنْ رَدَّتْنِي رُدُّونِي إِلَى مَقَابِرِ الْمُسْلِمِينَ. وَجَاءَتْ أُمُّ الْمُؤْمِنِينَ حَفْصَةُ وَالنِّسَاءُ تَسِيرُ مَعَهَا، فَلَمَّا رَأَيْنَاهَا قُمْنَا، فَوَلَجَتْ عَلَيْهِ فَبَكَتْ عِنْدَهُ سَاعَةً، وَاسْتَأْذَنَ الرِّجَالُ، فَوَلَجَتْ دَاخِلاً لَهُمْ، فَسَمِعْنَا بُكَاءَهَا مِنَ الدَّاخِلِ. فَقَالُوا أَوْصِ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ اسْتَخْلِفْ. قَالَ مَا أَجِدُ أَحَقَّ بِهَذَا الأَمْرِ مِنْ هَؤُلاَءِ النَّفَرِ أَوِ الرَّهْطِ الَّذِينَ تُوُفِّيَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَهْوَ عَنْهُمْ رَاضٍ. فَسَمَّى عَلِيًّا وَعُثْمَانَ وَالزُّبَيْرَ وَطَلْحَةَ وَسَعْدًا وَعَبْدَ الرَّحْمَنِ وَقَالَ يَشْهَدُكُمْ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عُمَرَ وَلَيْسَ لَهُ مِنَ الأَمْرِ شَىْءٌ ـ كَهَيْئَةِ التَّعْزِيَةِ لَهُ ـ فَإِنْ أَصَابَتِ الإِمْرَةُ سَعْدًا فَهْوَ ذَاكَ، وَإِلاَّ فَلْيَسْتَعِنْ بِهِ أَيُّكُمْ مَا أُمِّرَ، فَإِنِّي لَمْ أَعْزِلْهُ عَنْ عَجْزٍ وَلاَ خِيَانَةٍ وَقَالَ أُوصِي الْخَلِيفَةَ مِنْ بَعْدِي بِالْمُهَاجِرِينَ الأَوَّلِينَ أَنْ يَعْرِفَ لَهُمْ حَقَّهُمْ، وَيَحْفَظَ لَهُمْ حُرْمَتَهُمْ، وَأُوصِيهِ بِالأَنْصَارِ خَيْرًا، الَّذِينَ تَبَوَّءُوا الدَّارَ وَالإِيمَانَ مِنْ قَبْلِهِمْ، أَنْ يُقْبَلَ مِنْ مُحْسِنِهِمْ، وَأَنْ يُعْفَى عَنْ مُسِيئِهِمْ، وَأُوصِيهِ بِأَهْلِ الأَمْصَارِ خَيْرًا فَإِنَّهُمْ رِدْءُ الإِسْلاَمِ، وَجُبَاةُ الْمَالِ، وَغَيْظُ الْعَدُوِّ، وَأَنْ لاَ يُؤْخَذَ مِنْهُمْ إِلاَّ فَضْلُهُمْ عَنْ رِضَاهُمْ، وَأُوصِيهِ بِالأَعْرَابِ خَيْرًا، فَإِنَّهُمْ أَصْلُ الْعَرَبِ وَمَادَّةُ الإِسْلاَمِ أَنْ يُؤْخَذَ مِنْ حَوَاشِي أَمْوَالِهِمْ وَتُرَدَّ عَلَى فُقَرَائِهِمْ، وَأُوصِيهِ بِذِمَّةِ اللَّهِ وَذِمَّةِ رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم أَنْ يُوفَى لَهُمْ بِعَهْدِهِمْ، وَأَنْ يُقَاتَلَ مِنْ وَرَائِهِمْ، وَلاَ يُكَلَّفُوا إِلاَّ طَاقَتَهُمْ. فَلَمَّا قُبِضَ خَرَجْنَا بِهِ فَانْطَلَقْنَا نَمْشِي فَسَلَّمَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عُمَرَ قَالَ يَسْتَأْذِنُ عُمَرُ بْنُ الْخَطَّابِ. قَالَتْ أَدْخِلُوهُ. فَأُدْخِلَ، فَوُضِعَ هُنَالِكَ مَعَ صَاحِبَيْهِ، فَلَمَّا فُرِغَ مِنْ دَفْنِهِ اجْتَمَعَ هَؤُلاَءِ الرَّهْطُ، فَقَالَ عَبْدُ الرَّحْمَنِ اجْعَلُوا أَمْرَكُمْ إِلَى ثَلاَثَةٍ مِنْكُمْ. فَقَالَ الزُّبَيْرُ قَدْ جَعَلْتُ أَمْرِي إِلَى عَلِيٍّ. فَقَالَ طَلْحَةُ قَدْ جَعَلْتُ أَمْرِي إِلَى عُثْمَانَ. وَقَالَ سَعْدٌ قَدْ جَعَلْتُ أَمْرِي إِلَى عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ عَوْفٍ. فَقَالَ عَبْدُ الرَّحْمَنِ أَيُّكُمَا تَبَرَّأَ مِنْ هَذَا الأَمْرِ فَنَجْعَلُهُ إِلَيْهِ، وَاللَّهُ عَلَيْهِ وَالإِسْلاَمُ لَيَنْظُرَنَّ أَفْضَلَهُمْ فِي نَفْسِهِ. فَأُسْكِتَ الشَّيْخَانِ، فَقَالَ عَبْدُ الرَّحْمَنِ أَفَتَجْعَلُونَهُ إِلَىَّ، وَاللَّهُ عَلَىَّ أَنْ لاَ آلُوَ عَنْ أَفْضَلِكُمْ قَالاَ نَعَمْ، فَأَخَذَ بِيَدِ أَحَدِهِمَا فَقَالَ لَكَ قَرَابَةٌ مِنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَالْقَدَمُ فِي الإِسْلاَمِ مَا قَدْ عَلِمْتَ، فَاللَّهُ عَلَيْكَ لَئِنْ أَمَّرْتُكَ لَتَعْدِلَنَّ، وَلَئِنْ أَمَّرْتُ عُثْمَانَ لَتَسْمَعَنَّ وَلَتُطِيعَنَّ. ثُمَّ خَلاَ بِالآخَرِ فَقَالَ لَهُ مِثْلَ ذَلِكَ، فَلَمَّا أَخَذَ الْمِيثَاقَ قَالَ ارْفَعْ يَدَكَ يَا عُثْمَانُ. فَبَايَعَهُ، فَبَايَعَ لَهُ عَلِيٌّ، وَوَلَجَ أَهْلُ الدَّارِ فَبَايَعُوهُ.
Prenio `Amr bin Maimun: Vidjeh `Umar bin Al-Khattab nekoliko dana prije nego što je bio izboden u Medini. Stajao je sa Hudhaifa bin Al-Yamanom i `Uthmanom bin Hunaifom, kojima je rekao:
"Šta ste učinili? Mislite li da ste nametnuli više poreza na zemlju (od As-Swad, tj. 'Irak) nego što ona može podnijeti?" Oni su odgovorili: "Učinjeno je ono što ona može podnijeti zbog svog velikog roda." `Umar je opet rekao: "Provjerite da li ste nametnuli na zemlju ono što ona ne može podnijeti." Oni su rekli: "Ne, (nisu)." `Umar je dodao: "Ako me Allah sačuva da ostanem živ, neću dopustiti udovama Iraka da trebaju muškarce da ih podrže nakon mene." Ali prošle su samo četiri dana kada je bio izboden (na smrt). Na dan kada je bio izboden, stajao sam i nije bilo nikoga između mene i njega (tj. `Umar) osim `Abdullaha bin `Abbas. Kad je `Umar prolazio između dva reda, govorio je: "Stojte u ravnim redovima." Kad nije vidio nikakvu manu (u redovima), išao je naprijed i započeo je s molitvom s Takbirom. Učio je Suru Jusuf ili An-Nahl ili slično u prvoj rakat, da bi ljudi imali vremena da se pridruže molitvi. Čim je rekao Takbir, čuo sam ga kako govori: "Pas me je ubio ili pojeo," u trenutku kada ga je (tj. ubojica) izboden. Jedan nevjernik-nearapski izdajnik je nastavio nositi dvostruko oštri nož i ubadati sve ljude kojima je prolazio pored desno i lijevo (dok) nije izboden trinaest ljudi od kojih je sedam umrlo. Kada je jedan od muslimana to vidio, bacio je ogrtač na njega. Shvativši da je uhvaćen, nevjernik-nearapski izdajnik se ubio, `Umar je držao ruku `Abdur-Rahmana bin `Aufa i dopustio mu je da predvodi molitvu. Oni koji su stajali pored `Umar vidjeli su ono što sam i ja vidio, ali ljudi u drugim dijelovima džamije nisu ništa vidjeli, već su izgubili glas `Umarov i govorili su: "Subhan Allah! Subhan Allah!" (tj. Slavljen neka je Allah). `Abdur-Rahman bin `Auf je predvodio kratku molitvu. Kada su završili, `Umar je rekao: "O Ibn `Abbas! Saznaj tko me je napao." Ibn `Abbas je nastavio tražiti ovdje i tamo neko vrijeme i došao je reći: "Rob Al-Mughire." Na to je `Umar rekao: "Obrađivač?" Ibn `Abbas je rekao: "Da." `Umar je rekao: "Nek je proklet Allah. Nisam mu učinio nepravdu. Sve pohvale pripadaju Allahu koji me nije usmrtio od ruke čovjeka koji sebe naziva muslimanom. Nema sumnje, ti i tvoj otac (Abbas) ste voljeli imati više nevjernika-nearapskih robova u Medini." Al-Abbas je imao najveći broj robova. Ibn `Abbas je rekao `Umaru: "Ako želiš, mi ćemo učiniti." Misleći, "Ako želiš, mi ćemo ih ubiti." `Umar je rekao: "Grešiš (jer ih ne možeš ubiti) nakon što su govorili tvoj jezik, molili prema tvojoj Qibli i obavili Hadž kao i ti." Zatim je `Umar odveden u svoju kuću, a mi smo išli s njim, a ljudi su bili kao da nikada nisu pretrpjeli kakvu nesreću. Neki su govorili: "Ne brinite (uskoro će biti dobro)." Neki su govorili: "Bojimo se (da će umrijeti)." Zatim je donesena infuzija datulja i popio ju je, ali je izašla (iz rane) iz njegovog trbuha. Zatim mu je doneseno mlijeko i popio ga je, a također je izašlo iz njegovog trbuha. Ljudi su shvatili da će umrijeti. Mi smo mu prišli, a ljudi su dolazili, hvaleći ga. Došao je mladić i rekao: "O vođo vjernika! Primite radosne vijesti od Allaha za tebe zbog tvoje družbe s Poslanikom Allahovim (ﷺ) i tvoje nadmoći u Islamu, što znaš. Zatim si postao vladar (tj. halifa) i vladao si pravdom, a na kraju si bio mučen." `Umar je rekao: "Želio bih da sve ove privilegije uravnoteže (moje manjkavosti) tako da ništa ne izgubim ni ne dobijem." Kad se mladić okrenuo da ode, činilo mu se da mu odjeća dodiruje tlo. `Umar je rekao: "Pozovi mladića nazad meni." (Kad se vratio) `Umar je rekao: "O sine moga brata! Podigni svoju odjeću, jer će ti to održati odjeću čistom i spasiti te od Kazne tvog Gospodara." `Umar je dodatno rekao: "O `Abdullah bin `Umar! Pogledaj koliko sam dužan drugima." Kada je dug provjeren, iznosio je otprilike šezdeset i šest hiljada. `Umar je rekao: "Ako imovina `Umarove porodice pokriva dug, onda ga otplati; inače ga zatraži od Bani `Adi bin Ka`b, a ako ni to nije dovoljno, zatraži od plemena Quraish, i nemoj tražiti od nikoga drugog, i otplati taj dug u moje ime." `Umar je zatim rekao ( `Abdullahu): "Idi do `Aishe (majke vjernika) i reci: `Umar šalje svoj pozdrav tebi. Ali nemoj reći: 'Vođa vjernika,' jer danas nisam vođa vjernika. I reci: `Umar bin Al-Khattab traži dozvolu da bude pokopan s njegovim dvojicom saputnika (tj. Poslanikom ﷺ i Abu Bakrom)." `Abdullah je pozdravio `Aishu i zatražio dozvolu za ulazak, a zatim je ušao kod nje i zatekao je kako sjedi i plače. Reče joj: "`Umar bin Al-Khattab šalje svoj pozdrav tebi, i traži dozvolu da bude pokopan s njegovim dvojicom saputnika." Ona je rekla: "Imala sam ideju da imam ovo mjesto za sebe, ali danas više volim `Umar za sebe." Kad se vratio, rekli su ( `Umaru): "`Abdullah bin `Umar je došao." `Umar je rekao: "Učini me da sjedim." Neko ga je podržao uz tijelo i `Umar je pitao (`Abdullaha): "Koje vijesti imaš?" On je rekao: "O vođo vjernika! Onako kako želiš. Ona je dala dozvolu." `Umar je rekao: "Hvala Allahu, nije mi bilo važnije od ovoga. Kada umrem, odnesite me, pozdravite `Aishu i recite: `Umar bin Al-Khattab traži dozvolu (da bude pokopan s Poslanikom (ﷺ)), i ako ona da dozvolu, pokopajte me tamo, a ako odbije, odnesite me na mezarje muslimana." Zatim je došla Hafsa (majka vjernika) s mnogim drugim ženama koje su hodale s njom. Kad smo je vidjeli, otišli smo. Ušla je (u `Umarovu kuću) i plakala neko vrijeme. Kad su muškarci tražili dozvolu za ulazak, otišla je u drugo mjesto, a mi smo čuli kako plače iznutra. Ljudi su rekli ( `Umaru): "O vođo vjernika! Postavi nasljednika." `Umar je rekao: "Ne nalazim nikoga prikladnijeg za taj posao od sljedećih ili grupe koje je Poslanik Allahov (ﷺ) bio zadovoljan prije nego što je umro." Zatim je `Umar spomenuo `Alija, `Uthmana, Az-Zubaira, Talhu, Sa`da i `Abdur-Rahmana (bin `Aufa) i rekao: "`Abdullah bin `Umar će biti svjedok vama, ali neće imati udjela u vlasti. Njegovo svjedočenje će mu nadoknaditi što ne dijeli pravo na vlast." Ako Sa`d postane vladar, to će biti u redu: inače, onaj tko postane vladar trebao bi tražiti njegovu pomoć, jer ga nisam otpustio zbog nesposobnosti ili nepoštenja." `Umar je dodao: "Preporučujem da moj nasljednik vodi računa o ranijim emigrantima; da poznaje njihova prava i štiti njihov ugled i svete stvari. Također preporučujem da bude ljubazan prema Ansarima koji su živjeli u Medini prije emigranata i da je vjera u njih ušla prije njih. Preporučujem da prihvati dobro od pravednih među njima i opravda njihove pogreške, te da čini dobro svim ljudima u gradovima (Al-Ansar), jer su oni zaštitnici Islama i izvor bogatstva i izvor smetnji neprijatelju. Također preporučujem da od njih ne uzima ništa osim iz njihovih viškova uz njihov pristanak. Također preporučujem da bude dobar prema Beduinima-Arapima, jer su oni porijeklo Arapa i materijal Islama. Trebao bi uzeti od onoga što je niže, od njihovih imetaka i podijeliti to siromašnima među njima. Također preporučujem da se brine o Allahovim i Njegovom Poslanikovom zaštitniku (tj. Dhimmima) da ispune svoje ugovore i da se bore za njih, te da ih ne opterećuje iznad njihovih mogućnosti." Kada je `Umar umro, odveli smo ga i krenuli pješke. `Abdullah bin `Umar je pozdravio (`Aishu) i rekao: "`Umar bin Al-Khattab traži dozvolu." `Aisha je rekla: "Dovedi ga unutra." Uveden je i pokopan pored svojih dvojice saputnika. Kada je pokopan, skupina (preporučena od strane `Umar) održala je sastanak. Zatim je `Abdur-Rahman rekao: "Smanjite kandidate za vlast na tri." Az-Zubair je rekao: "Odričem se svog prava za `Alija." Talha je rekao: "Odričem se svog prava za `Uthmana." Sa`d je rekao: 'Odričem se svog prava za `Abdur-Rahmana bin `Aufa." `Abdur-Rahman je zatim rekao ( `Uthmanu i `Aliju): "Ko je spreman da odrekne svoje pravo kandidature kako bi odabrao boljeg od preostala dvojice, uzimajući u obzir da će Allah i Islam biti svjedoci?" Oba starca (tj. `Uthman i `Alija) su šutjela. `Abdur-Rahman je rekao: "Ostavite ovo pitanje meni, i ja se zaklinjem Allahom da ću odabrati samo boljeg od vas." Oni su rekli: "Da." Tako je `Abdur-Rahman uhvatio za ruku jednog od njih (tj. `Alija) i rekao: "Ti si u rodu s Poslanikom Allahovim (ﷺ) i jedan od najranijih muslimana, kao što znaš. Molim te Allahom da obećaš da ćeš, ako te izaberem za vladara, pravdu činiti, a ako te izaberem za vladara `Uthmana, da ćeš ga slušati i pokoriti mu se." Zatim je odveo drugog (tj. `Uthmana) i rekao mu isto. Kada je `Abdur-Rahman osigurao (njihov dogovor o) ovom savezu, rekao je: "O `Uthmane! Podigni ruku." Tako mu je (tj. `Abdur-Rahman) dao zakletvu, a zatim je `Alija dao zakletvu, i zatim su svi ljudi u Medini dali zakletvu.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Omer se zalagao za pravedno upravljanje, brigu o ranjivima i savjetovanje.
Prenosilac opisuje posljednje dane Omera ibn el-Hattaba, njegovu povredu tokom namaza i njegove upute o upravljanju i nasljeđivanju vlasti.
Izgovaranje riječi „Allahu ekber“ na početku namaza.
Nemuslimani koji su živjeli u muslimanskoj zajednici na osnovu ugovora kojim su bila zaštićena njihova prava.
Savjetovanje tokom kojeg uključene osobe zajednički razmatraju odluku.
Klasični učenjaci iz ove predaje zaključuju da vladar treba pažljivo nadzirati poreze, nikoga ne opterećivati preko njegovih mogućnosti i štititi ranjive skupine. Omer također naglašava poštivanje ugovora i postupanje prema ljudima u skladu s njihovim pravima. Njegovo imenovanje vijeća koje će razmotriti pitanje nasljeđivanja vlasti navodi se kao primjer savjetovanja i povjeravanja odgovornosti prikladnim osobama. Učenjaci o konkretnom uređenju vlasti raspravljaju u kontekstu ashaba i ne smatraju ga jednim obaveznim modelom za sva vremena.
- Pri donošenju odluka o novcu i porezima provjeri mogu li ljudi sačuvati sredstva za život.
- Brigu o udovicama, siromašnima i drugim ranjivim osobama uključi u konkretne planove, a ne samo u dobre namjere.
- Traži savjet pri važnim odlukama i unaprijed odredi ko će snositi odgovornost.
Ova sahih predaja nadovezuje se na kazivanje o Omeru i također osvjetljava njegov odnos prema upravljanju i odgovornosti.
Sahih al-Bukhari · #3699 (Sahih)U njoj Poslanik ﷺ spominje Ebu Bekra, Omera i Osmana na Uhudu; ona smješta Omera u širi kontekst ashaba.
Sahih al-Bukhari · #3701 (Sahih)Ova predaja govori o Aliji i povjerenom mu vođstvu; ona dopunjuje temu vođstva među ashabima.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.