Sahih al-Bukhari, hadis 3906
Prenosi Suraqa ibn Malik. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Suraqa ibn Malik
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
قَالَ ابْنُ شِهَابٍ وَأَخْبَرَنِي عَبْدُ الرَّحْمَنِ بْنُ مَالِكٍ الْمُدْلِجِيُّ ـ وَهْوَ ابْنُ أَخِي سُرَاقَةَ بْنِ مَالِكِ بْنِ جُعْشُمٍ ـ أَنَّ أَبَاهُ، أَخْبَرَهُ أَنَّهُ، سَمِعَ سُرَاقَةَ بْنَ جُعْشُمٍ، يَقُولُ جَاءَنَا رُسُلُ كُفَّارِ قُرَيْشٍ يَجْعَلُونَ فِي رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبِي بَكْرٍ دِيَةَ كُلِّ وَاحِدٍ مِنْهُمَا، مَنْ قَتَلَهُ أَوْ أَسَرَهُ، فَبَيْنَمَا أَنَا جَالِسٌ فِي مَجْلِسٍ مِنْ مَجَالِسِ قَوْمِي بَنِي مُدْلِجٍ أَقْبَلَ رَجُلٌ مِنْهُمْ حَتَّى قَامَ عَلَيْنَا وَنَحْنُ جُلُوسٌ، فَقَالَ يَا سُرَاقَةُ، إِنِّي قَدْ رَأَيْتُ آنِفًا أَسْوِدَةً بِالسَّاحِلِ ـ أُرَاهَا مُحَمَّدًا وَأَصْحَابَهُ. قَالَ سُرَاقَةُ فَعَرَفْتُ أَنَّهُمْ هُمْ، فَقُلْتُ لَهُ إِنَّهُمْ لَيْسُوا بِهِمْ، وَلَكِنَّكَ رَأَيْتَ فُلاَنًا وَفُلاَنًا انْطَلَقُوا بِأَعْيُنِنَا. ثُمَّ لَبِثْتُ فِي الْمَجْلِسِ سَاعَةً، ثُمَّ قُمْتُ فَدَخَلْتُ فَأَمَرْتُ جَارِيَتِي أَنْ تَخْرُجَ بِفَرَسِي وَهْىَ مِنْ وَرَاءِ أَكَمَةٍ فَتَحْبِسَهَا عَلَىَّ، وَأَخَذْتُ رُمْحِي، فَخَرَجْتُ بِهِ مِنْ ظَهْرِ الْبَيْتِ، فَحَطَطْتُ بِزُجِّهِ الأَرْضَ، وَخَفَضْتُ عَالِيَهُ حَتَّى أَتَيْتُ فَرَسِي فَرَكِبْتُهَا، فَرَفَعْتُهَا تُقَرَّبُ بِي حَتَّى دَنَوْتُ مِنْهُمْ، فَعَثَرَتْ بِي فَرَسِي، فَخَرَرْتُ عَنْهَا فَقُمْتُ، فَأَهْوَيْتُ يَدِي إِلَى كِنَانَتِي فَاسْتَخْرَجْتُ مِنْهَا الأَزْلاَمَ، فَاسْتَقْسَمْتُ بِهَا أَضُرُّهُمْ أَمْ لاَ فَخَرَجَ الَّذِي أَكْرَهُ، فَرَكِبْتُ فَرَسِي، وَعَصَيْتُ الأَزْلاَمَ، تُقَرِّبُ بِي حَتَّى إِذَا سَمِعْتُ قِرَاءَةَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَهْوَ لاَ يَلْتَفِتُ، وَأَبُو بَكْرٍ يُكْثِرُ الاِلْتِفَاتَ سَاخَتْ يَدَا فَرَسِي فِي الأَرْضِ حَتَّى بَلَغَتَا الرُّكْبَتَيْنِ، فَخَرَرْتُ عَنْهَا ثُمَّ زَجَرْتُهَا فَنَهَضَتْ، فَلَمْ تَكَدْ تُخْرِجُ يَدَيْهَا، فَلَمَّا اسْتَوَتْ قَائِمَةً، إِذَا لأَثَرِ يَدَيْهَا عُثَانٌ سَاطِعٌ فِي السَّمَاءِ مِثْلُ الدُّخَانِ، فَاسْتَقْسَمْتُ بِالأَزْلاَمِ، فَخَرَجَ الَّذِي أَكْرَهُ، فَنَادَيْتُهُمْ بِالأَمَانِ فَوَقَفُوا، فَرَكِبْتُ فَرَسِي حَتَّى جِئْتُهُمْ، وَوَقَعَ فِي نَفْسِي حِينَ لَقِيتُ مَا لَقِيتُ مِنَ الْحَبْسِ عَنْهُمْ أَنْ سَيَظْهَرُ أَمْرُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقُلْتُ لَهُ إِنَّ قَوْمَكَ قَدْ جَعَلُوا فِيكَ الدِّيَةَ. وَأَخْبَرْتُهُمْ أَخْبَارَ مَا يُرِيدُ النَّاسُ بِهِمْ، وَعَرَضْتُ عَلَيْهِمِ الزَّادَ وَالْمَتَاعَ، فَلَمْ يَرْزَآنِي وَلَمْ يَسْأَلاَنِي إِلاَّ أَنْ قَالَ أَخْفِ عَنَّا. فَسَأَلْتُهُ أَنْ يَكْتُبَ لِي كِتَابَ أَمْنٍ، فَأَمَرَ عَامِرَ بْنَ فُهَيْرَةَ، فَكَتَبَ فِي رُقْعَةٍ مِنْ أَدِيمٍ، ثُمَّ مَضَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. قَالَ ابْنُ شِهَابٍ فَأَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لَقِيَ الزُّبَيْرَ فِي رَكْبٍ مِنَ الْمُسْلِمِينَ كَانُوا تِجَارًا قَافِلِينَ مِنَ الشَّأْمِ، فَكَسَا الزُّبَيْرُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبَا بَكْرٍ ثِيَابَ بَيَاضٍ، وَسَمِعَ الْمُسْلِمُونَ بِالْمَدِينَةِ مَخْرَجَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْ مَكَّةَ، فَكَانُوا يَغْدُونَ كُلَّ غَدَاةٍ إِلَى الْحَرَّةِ فَيَنْتَظِرُونَهُ، حَتَّى يَرُدَّهُمْ حَرُّ الظَّهِيرَةِ، فَانْقَلَبُوا يَوْمًا بَعْدَ مَا أَطَالُوا انْتِظَارَهُمْ، فَلَمَّا أَوَوْا إِلَى بُيُوتِهِمْ، أَوْفَى رَجُلٌ مِنْ يَهُودَ عَلَى أُطُمٍ مِنْ آطَامِهِمْ لأَمْرٍ يَنْظُرُ إِلَيْهِ، فَبَصُرَ بِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَصْحَابِهِ مُبَيَّضِينَ يَزُولُ بِهِمُ السَّرَابُ، فَلَمْ يَمْلِكِ الْيَهُودِيُّ أَنْ قَالَ بِأَعْلَى صَوْتِهِ يَا مَعَاشِرَ الْعَرَبِ هَذَا جَدُّكُمُ الَّذِي تَنْتَظِرُونَ. فَثَارَ الْمُسْلِمُونَ إِلَى السِّلاَحِ، فَتَلَقَّوْا رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِظَهْرِ الْحَرَّةِ، فَعَدَلَ بِهِمْ ذَاتَ الْيَمِينِ حَتَّى نَزَلَ بِهِمْ فِي بَنِي عَمْرِو بْنِ عَوْفٍ، وَذَلِكَ يَوْمَ الاِثْنَيْنِ مِنْ شَهْرِ رَبِيعٍ الأَوَّلِ، فَقَامَ أَبُو بَكْرٍ لِلنَّاسِ، وَجَلَسَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم صَامِتًا، فَطَفِقَ مَنْ جَاءَ مِنَ الأَنْصَارِ مِمَّنْ لَمْ يَرَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يُحَيِّي أَبَا بَكْرٍ، حَتَّى أَصَابَتِ الشَّمْسُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَقْبَلَ أَبُو بَكْرٍ حَتَّى ظَلَّلَ عَلَيْهِ بِرِدَائِهِ، فَعَرَفَ النَّاسُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عِنْدَ ذَلِكَ، فَلَبِثَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي بَنِي عَمْرِو بْنِ عَوْفٍ بِضْعَ عَشْرَةَ لَيْلَةً وَأُسِّسَ الْمَسْجِدُ الَّذِي أُسِّسَ عَلَى التَّقْوَى، وَصَلَّى فِيهِ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم، ثُمَّ رَكِبَ رَاحِلَتَهُ فَسَارَ يَمْشِي مَعَهُ النَّاسُ حَتَّى بَرَكَتْ عِنْدَ مَسْجِدِ الرَّسُولِ صلى الله عليه وسلم بِالْمَدِينَةِ، وَهْوَ يُصَلِّي فِيهِ يَوْمَئِذٍ رِجَالٌ مِنَ الْمُسْلِمِينَ، وَكَانَ مِرْبَدًا لِلتَّمْرِ لِسُهَيْلٍ وَسَهْلٍ غُلاَمَيْنِ يَتِيمَيْنِ فِي حَجْرِ أَسْعَدَ بْنِ زُرَارَةَ، فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حِينَ بَرَكَتْ بِهِ رَاحِلَتُهُ " هَذَا إِنْ شَاءَ اللَّهُ الْمَنْزِلُ ". ثُمَّ دَعَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْغُلاَمَيْنِ، فَسَاوَمَهُمَا بِالْمِرْبَدِ لِيَتَّخِذَهُ مَسْجِدًا، فَقَالاَ لاَ بَلْ نَهَبُهُ لَكَ يَا رَسُولَ اللَّهِ، ثُمَّ بَنَاهُ مَسْجِدًا، وَطَفِقَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَنْقُلُ مَعَهُمُ اللَّبِنَ فِي بُنْيَانِهِ، وَيَقُولُ وَهُوَ يَنْقُلُ اللَّبِنَ " هَذَا الْحِمَالُ لاَ حِمَالَ خَيْبَرْ هَذَا أَبَرُّ رَبَّنَا وَأَطْهَرْ ". وَيَقُولُ " اللَّهُمَّ إِنَّ الأَجْرَ أَجْرُ الآخِرَهْ فَارْحَمِ الأَنْصَارَ وَالْمُهَاجِرَهْ ". فَتَمَثَّلَ بِشِعْرِ رَجُلٍ مِنَ الْمُسْلِمِينَ لَمْ يُسَمَّ لِي. قَالَ ابْنُ شِهَابٍ وَلَمْ يَبْلُغْنَا فِي الأَحَادِيثِ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم تَمَثَّلَ بِبَيْتِ شِعْرٍ تَامٍّ غَيْرِ هذه الآيات
Ibn Šihab kaže: Obavijestio me Abdurrahman ibn Malik el-Mudlidži – a on je sin brata Surake ibn Malika ibn Džu'šuma – da mu je njegov otac kazao kako je čuo Suraku ibn Džu'šuma da govori:
"Došli su nam izaslanici nevjernika Kurejšija i objavili da su za onoga ko ubije ili zarobi Allahovog Poslanika ﷺ i Ebu Bekra odredili nagradu u visini otkupnine za krv svakog od njih. Dok sam sjedio u jednom skupu svog naroda Benu Mudlidž, priđe nam jedan čovjek iz našeg plemena i stade pred nas dok smo sjedili, pa reče: 'O Suraka, upravo sam vidio neke tamne prilike na obali, mislim da su to Muhammed i njegovi ashabi.' Suraka reče: 'Shvatio sam da su to oni, ali mu rekoh: Nisu oni, već si vidio tog i tog kako prolaze pred našim očima.' Zatim sam još malo ostao u skupu, potom ustao, ušao u kuću i naredio svojoj sluškinji da izvede mog konja koji je bio iza brežuljka i da mi ga pripremi. Uzeo sam svoje koplje i izašao na stražnja vrata kuće, vukući donji kraj koplja po zemlji i držeći ga nisko, sve dok nisam došao do konja i uzjahao ga. Potjerao sam ga u kas prema njima, ali se moj konj spotaknu i ja padoh s njega. Ustao sam, posegnuo rukom u svoj tobolac i izvadio strelice za gatanje, pa bacih ždrijeb hoću li im nauditi ili ne, i izađe ono što mi nije bilo drago. Ipak, ponovo uzjahah konja i ogluših se o strelice, tjerajući konja da me nosi sve dok nisam začuo učenje Allahovog Poslanika ﷺ, koji se nije osvrtao, dok se Ebu Bekr često osvrtao. Tada prednje noge mog konja propadoše u zemlju do koljena i ja ponovo padoh s njega. Ukorio sam ga i on se podiže, ali jedva izvuče noge iz zemlje. Kada se uspravio, iz tragova njegovih nogu diže se prašina u nebo poput dima. Ponovo bacih ždrijeb strelicama i opet izađe ono što mi nije bilo drago. Tada im dozvah mir i oni stadoše. Uzjahah konja i dođoh do njih. Kada sam vidio šta sam sve pretrpio od zapreka da ih ne dosegnem, shvatih u sebi da će stvar Allahovog Poslanika ﷺ pobijediti. Rekoh mu: 'Tvoj narod je za tvoju glavu odredio otkupninu.' Obavijestih ih o tome šta ljudi namjeravaju s njima i ponudih im hranu i opremu za put, ali oni ništa ne uzeše od mene niti išta zatražiše, osim što Poslanik ﷺ reče: 'Ne odaj nas nikome.' Zamolih ga da mi napiše pismo o sigurnosti, pa on naredi Amiru ibn Fuhejri, koji to napisa na komadu kože, a zatim Allahov Poslanik ﷺ nastavi svoj put." Ibn Šihab kaže: Obavijestio me Urve ibn Zubejr da je Allahov Poslanik ﷺ sreo Zubejra u skupini muslimanskih trgovaca koji su se vraćali iz Šama, pa Zubejr darova Allahovom Poslaniku ﷺ i Ebu Bekru bijelu odjeću. Muslimani u Medini čuli su za polazak Allahovog Poslanika ﷺ iz Mekke, pa su svakog jutra odlazili na Harru i čekali ga sve dok ih podnevna vrućina ne bi vratila. Jednog dana, nakon dugog čekanja, vratiše se, a kada stigoše svojim kućama, jedan Židov se pope na jednu od svojih utvrda da nešto pogleda i ugleda Allahovog Poslanika ﷺ i njegove ashabe u bijeloj odjeći kako se pojavljuju kroz pustinjsku fatamorganu. Židov nije mogao a da ne povikne iz sveg glasa: 'O skupino Arapa, evo vašeg velikana kojeg čekate!' Muslimani pohitaše po oružje i dočekaše Allahovog Poslanika ﷺ na vrhu Harre. On skrenu s njima udesno i odsjede kod Benu Amr ibn Aufa, a to bijaše u ponedjeljak mjeseca Rebiul-evvela. Ebu Bekr ustade pred ljude, a Allahov Poslanik ﷺ sjede šuteći. Počeše dolaziti ensarije koji nisu ranije vidjeli Allahovog Poslanika ﷺ i nazivati selam Ebu Bekru, sve dok sunce ne obasja Allahovog Poslanika ﷺ, pa Ebu Bekr priđe i zasjeni ga svojim ogrtačem, te tada ljudi prepoznaše Allahovog Poslanika ﷺ. Allahov Poslanik ﷺ ostade kod Benu Amr ibn Aufa desetak noći i tu bi utemeljena džamija koja je osnovana na bogobojaznosti (Džamija Kuba), u kojoj Allahov Poslanik ﷺ klanja. Zatim uzjaha svoju jahalicu i krenu, a ljudi su išli s njim sve dok njegova jahalica ne kleknu na mjestu Poslanikove ﷺ džamije u Medini, gdje su tog dana klanjali neki muslimani. To je bilo mjesto za sušenje hurmi koje je pripadalo Suhejlu i Sehlu, dvojici siročadi pod starateljstvom Es'ada ibn Zurare. Kada njegova jahalica kleknu, Allahov Poslanik ﷺ reče: "Ovo je, ako Bog da, naše prebivalište." Zatim Allahov Poslanik ﷺ pozva tu dvojicu dječaka i pregovaraše s njima o tom mjestu da ga uzme za džamiju, a oni rekoše: "Ne, poklanjamo ti ga, o Allahov Poslaniče!" Potom on tu sagradi džamiju i Allahov Poslanik ﷺ je zajedno s njima nosio cigle tokom gradnje, govoreći dok je nosio: "Ovaj teret nije kao teret Hajbera, ovaj je čestitiji i čistiji kod našeg Gospodara." I govorio je: "Allahu, nagrada je samo nagrada na onom svijetu, pa smiluj se ensarijama i muhadžirima." Tako je citirao stihove nekog muslimana čije mi ime nije spomenuto. Ibn Šihab kaže: Nije nam poznato iz hadisa da je Allahov Poslanik ﷺ citirao neki potpuni poetski stih osim ovih redaka.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Allah je zaštitio Poslanika ﷺ tokom hidžre, nakon čega su ga ensarije dočekale.
Hadis opisuje hidžru Poslanika ﷺ i Ebu Bekra iz Mekke u Medinu: Suraka ih je progonio, ali ih je nakon neobičnih prepreka pustio da sigurno nastave put. Zatim su muslimani iz Medine dočekali Poslanika ﷺ.
Utvrđena naknada koja se isplaćuje porodici ubijene osobe.
Strelice koje su se prije islama koristile za donošenje odluka žrijebom.
Muslimani iz Medine koji su dočekali i pomogli Poslaniku ﷺ i muhadžirima iz Mekke.
Klasični učenjaci ističu da je Allah štitio Poslanika ﷺ tokom hidžre i da je Suraka na kraju odustao od svoje neprijateljske namjere. Njegovo korištenje strelica za gatanje prenosi se kao dio njegovog života prije primanja islama, a ne kao dopuštena islamska praksa. Dolazak u Medinu pokazuje vrijednost ensarija i bratstvo između ensarija i muhadžira. Učenjaci također iz gradnje džamije zaključuju da je i sam Poslanik ﷺ učestvovao u radu te da se zemljište za džamiju mora pribaviti pažljivo i zakonito.
- Budi postojan kada težiš dobru i pouzdaj se u Allaha, a istovremeno poduzimaj razumne mjere opreza.
- Dočekuj pridošlice u svojoj zajednici konkretnom pomoći, kao što su ensarije pomogle muhadžirima.
- Doprinosi zajedničkom dobru i s pažnjom i pravednošću postupaj s imetkom, posebno imetkom siročadi.
Ova predaja govori o pripremama i odlasku Poslanika ﷺ iz Mekke i dopunjuje historiju putovanja.
Sahih al-Bukhari · #3907 (Sahih)Ovaj hadis govori o dolasku Poslanika ﷺ u Medinu i dočeku koji su mu priredili muslimani.
Sahih al-Bukhari · #3778 (Sahih)Ova predaja ističe brigu i odanost ensarija te se nadovezuje na njihov gostoljubiv doček muhadžira.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.