Sahih al-Bukhari, hadis 3905
Prenosi Aisha. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Aisha
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ بُكَيْرٍ، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ عُقَيْلٍ، قَالَ ابْنُ شِهَابٍ فَأَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ، أَنَّ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ زَوْجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَتْ لَمْ أَعْقِلْ أَبَوَىَّ قَطُّ إِلاَّ وَهُمَا يَدِينَانِ الدِّينَ، وَلَمْ يَمُرَّ عَلَيْنَا يَوْمٌ إِلاَّ يَأْتِينَا فِيهِ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم طَرَفَىِ النَّهَارِ بُكْرَةً وَعَشِيَّةً، فَلَمَّا ابْتُلِيَ الْمُسْلِمُونُ خَرَجَ أَبُو بَكْرٍ مُهَاجِرًا نَحْوَ أَرْضِ الْحَبَشَةِ، حَتَّى بَلَغَ بَرْكَ الْغِمَادِ لَقِيَهُ ابْنُ الدَّغِنَةِ وَهْوَ سَيِّدُ الْقَارَةِ. فَقَالَ أَيْنَ تُرِيدُ يَا أَبَا بَكْرٍ فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ أَخْرَجَنِي قَوْمِي، فَأُرِيدُ أَنْ أَسِيحَ فِي الأَرْضِ وَأَعْبُدَ رَبِّي. قَالَ ابْنُ الدَّغِنَةِ فَإِنَّ مِثْلَكَ يَا أَبَا بَكْرٍ لاَ يَخْرُجُ وَلاَ يُخْرَجُ، إِنَّكَ تَكْسِبُ الْمَعْدُومَ، وَتَصِلُ الرَّحِمَ وَتَحْمِلُ الْكَلَّ، وَتَقْرِي الضَّيْفَ، وَتُعِينُ عَلَى نَوَائِبِ الْحَقِّ، فَأَنَا لَكَ جَارٌ، ارْجِعْ وَاعْبُدْ رَبَّكَ بِبَلَدِكَ. فَرَجَعَ وَارْتَحَلَ مَعَهُ ابْنُ الدَّغِنَةِ، فَطَافَ ابْنُ الدَّغِنَةِ عَشِيَّةً فِي أَشْرَافِ قُرَيْشٍ، فَقَالَ لَهُمْ إِنَّ أَبَا بَكْرٍ لاَ يَخْرُجُ مِثْلُهُ وَلاَ يُخْرَجُ، أَتُخْرِجُونَ رَجُلاً يَكْسِبُ الْمَعْدُومَ، وَيَصِلُ الرَّحِمَ، وَيَحْمِلُ الْكَلَّ، وَيَقْرِي الضَّيْفَ، وَيُعِينُ عَلَى نَوَائِبِ الْحَقِّ فَلَمْ تُكَذِّبْ قُرَيْشٌ بِجِوَارِ ابْنِ الدَّغِنَةِ، وَقَالُوا لاِبْنِ الدَّغِنَةِ مُرْ أَبَا بَكْرٍ فَلْيَعْبُدْ رَبَّهُ فِي دَارِهِ، فَلْيُصَلِّ فِيهَا وَلْيَقْرَأْ مَا شَاءَ، وَلاَ يُؤْذِينَا بِذَلِكَ، وَلاَ يَسْتَعْلِنْ بِهِ، فَإِنَّا نَخْشَى أَنْ يَفْتِنَ نِسَاءَنَا وَأَبْنَاءَنَا. فَقَالَ ذَلِكَ ابْنُ الدَّغِنَةِ لأَبِي بَكْرٍ، فَلَبِثَ أَبُو بَكْرٍ بِذَلِكَ يَعْبُدُ رَبَّهُ فِي دَارِهِ، وَلاَ يَسْتَعْلِنُ بِصَلاَتِهِ، وَلاَ يَقْرَأُ فِي غَيْرِ دَارِهِ، ثُمَّ بَدَا لأَبِي بَكْرٍ فَابْتَنَى مَسْجِدًا بِفِنَاءِ دَارِهِ وَكَانَ يُصَلِّي فِيهِ وَيَقْرَأُ الْقُرْآنَ، فَيَنْقَذِفُ عَلَيْهِ نِسَاءُ الْمُشْرِكِينَ وَأَبْنَاؤُهُمْ، وَهُمْ يَعْجَبُونَ مِنْهُ، وَيَنْظُرُونَ إِلَيْهِ، وَكَانَ أَبُو بَكْرٍ رَجُلاً بَكَّاءً، لاَ يَمْلِكُ عَيْنَيْهِ إِذَا قَرَأَ الْقُرْآنَ، وَأَفْزَعَ ذَلِكَ أَشْرَافَ قُرَيْشٍ مِنَ الْمُشْرِكِينَ، فَأَرْسَلُوا إِلَى ابْنِ الدَّغِنَةِ، فَقَدِمَ عَلَيْهِمْ. فَقَالُوا إِنَّا كُنَّا أَجَرْنَا أَبَا بَكْرٍ بِجِوَارِكَ، عَلَى أَنْ يَعْبُدَ رَبَّهُ فِي دَارِهِ، فَقَدْ جَاوَزَ ذَلِكَ، فَابْتَنَى مَسْجِدًا بِفِنَاءِ دَارِهِ، فَأَعْلَنَ بِالصَّلاَةِ وَالْقِرَاءَةِ فِيهِ، وَإِنَّا قَدْ خَشِينَا أَنْ يَفْتِنَ نِسَاءَنَا وَأَبْنَاءَنَا فَانْهَهُ، فَإِنْ أَحَبَّ أَنْ يَقْتَصِرَ عَلَى أَنْ يَعْبُدَ رَبَّهُ فِي دَارِهِ فَعَلَ، وَإِنْ أَبَى إِلاَّ أَنْ يُعْلِنَ بِذَلِكَ فَسَلْهُ أَنْ يَرُدَّ إِلَيْكَ ذِمَّتَكَ، فَإِنَّا قَدْ كَرِهْنَا أَنْ نُخْفِرَكَ، وَلَسْنَا مُقِرِّينَ لأَبِي بَكْرٍ الاِسْتِعْلاَنَ. قَالَتْ عَائِشَةُ فَأَتَى ابْنُ الدَّغِنَةِ إِلَى أَبِي بَكْرٍ فَقَالَ قَدْ عَلِمْتَ الَّذِي عَاقَدْتُ لَكَ عَلَيْهِ، فَإِمَّا أَنْ تَقْتَصِرَ عَلَى ذَلِكَ، وَإِمَّا أَنْ تَرْجِعَ إِلَىَّ ذِمَّتِي، فَإِنِّي لاَ أُحِبُّ أَنْ تَسْمَعَ الْعَرَبُ أَنِّي أُخْفِرْتُ فِي رَجُلٍ عَقَدْتُ لَهُ. فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ فَإِنِّي أَرُدُّ إِلَيْكَ جِوَارَكَ وَأَرْضَى بِجِوَارِ اللَّهِ عَزَّ وَجَلَّ. وَالنَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم يَوْمَئِذٍ بِمَكَّةَ، فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم لِلْمُسْلِمِينَ " إِنِّي أُرِيتُ دَارَ هِجْرَتِكُمْ ذَاتَ نَخْلٍ بَيْنَ لاَبَتَيْنِ ". وَهُمَا الْحَرَّتَانِ، فَهَاجَرَ مَنْ هَاجَرَ قِبَلَ الْمَدِينَةِ، وَرَجَعَ عَامَّةُ مَنْ كَانَ هَاجَرَ بِأَرْضِ الْحَبَشَةِ إِلَى الْمَدِينَةِ، وَتَجَهَّزَ أَبُو بَكْرٍ قِبَلَ الْمَدِينَةِ، فَقَالَ لَهُ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " عَلَى رِسْلِكَ، فَإِنِّي أَرْجُو أَنْ يُؤْذَنَ لِي ". فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ وَهَلْ تَرْجُو ذَلِكَ بِأَبِي أَنْتَ قَالَ " نَعَمْ ". فَحَبَسَ أَبُو بَكْرٍ نَفْسَهُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لِيَصْحَبَهُ، وَعَلَفَ رَاحِلَتَيْنِ كَانَتَا عِنْدَهُ وَرَقَ السَّمُرِ وَهْوَ الْخَبَطُ أَرْبَعَةَ أَشْهُرٍ. قَالَ ابْنُ شِهَابٍ قَالَ عُرْوَةُ قَالَتْ عَائِشَةُ فَبَيْنَمَا نَحْنُ يَوْمًا جُلُوسٌ فِي بَيْتِ أَبِي بَكْرٍ فِي نَحْرِ الظَّهِيرَةِ قَالَ قَائِلٌ لأَبِي بَكْرٍ هَذَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مُتَقَنِّعًا ـ فِي سَاعَةٍ لَمْ يَكُنْ يَأْتِينَا فِيهَا ـ فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ فِدَاءٌ لَهُ أَبِي وَأُمِّي، وَاللَّهِ مَا جَاءَ بِهِ فِي هَذِهِ السَّاعَةِ إِلاَّ أَمْرٌ. قَالَتْ فَجَاءَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَاسْتَأْذَنَ، فَأُذِنَ لَهُ فَدَخَلَ، فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم لأَبِي بَكْرٍ " أَخْرِجْ مَنْ عِنْدَكَ ". فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ إِنَّمَا هُمْ أَهْلُكَ بِأَبِي أَنْتَ يَا رَسُولَ اللَّهِ. قَالَ " فَإِنِّي قَدْ أُذِنَ لِي فِي الْخُرُوجِ ". فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ الصَّحَابَةُ بِأَبِي أَنْتَ يَا رَسُولَ اللَّهِ. قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " نَعَمْ ". قَالَ أَبُو بَكْرٍ فَخُذْ بِأَبِي أَنْتَ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِحْدَى رَاحِلَتَىَّ هَاتَيْنِ. قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " بِالثَّمَنِ ". قَالَتْ عَائِشَةُ فَجَهَّزْنَاهُمَا أَحَثَّ الْجَهَازِ، وَصَنَعْنَا لَهُمَا سُفْرَةً فِي جِرَابٍ، فَقَطَعَتْ أَسْمَاءُ بِنْتُ أَبِي بَكْرٍ قِطْعَةً مَنْ نِطَاقِهَا فَرَبَطَتْ بِهِ عَلَى فَمِ الْجِرَابِ، فَبِذَلِكَ سُمِّيَتْ ذَاتَ النِّطَاقِ ـ قَالَتْ ـ ثُمَّ لَحِقَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو بَكْرٍ بِغَارٍ فِي جَبَلِ ثَوْرٍ فَكَمَنَا فِيهِ ثَلاَثَ لَيَالٍ، يَبِيتُ عِنْدَهُمَا عَبْدُ اللَّهِ بْنُ أَبِي بَكْرٍ وَهْوَ غُلاَمٌ شَابٌّ ثَقِفٌ لَقِنٌ، فَيُدْلِجُ مِنْ عِنْدِهِمَا بِسَحَرٍ، فَيُصْبِحُ مَعَ قُرَيْشٍ بِمَكَّةَ كَبَائِتٍ، فَلاَ يَسْمَعُ أَمْرًا يُكْتَادَانِ بِهِ إِلاَّ وَعَاهُ، حَتَّى يَأْتِيَهُمَا بِخَبَرِ ذَلِكَ حِينَ يَخْتَلِطُ الظَّلاَمُ، وَيَرْعَى عَلَيْهِمَا عَامِرُ بْنُ فُهَيْرَةَ مَوْلَى أَبِي بَكْرٍ مِنْحَةً مِنْ غَنَمٍ، فَيُرِيحُهَا عَلَيْهِمَا حِينَ يَذْهَبُ سَاعَةٌ مِنَ الْعِشَاءِ، فَيَبِيتَانِ فِي رِسْلٍ وَهْوَ لَبَنُ مِنْحَتِهِمَا وَرَضِيفِهِمَا، حَتَّى يَنْعِقَ بِهَا عَامِرُ بْنُ فُهَيْرَةَ بِغَلَسٍ، يَفْعَلُ ذَلِكَ فِي كُلِّ لَيْلَةٍ مِنْ تِلْكَ اللَّيَالِي الثَّلاَثِ، وَاسْتَأْجَرَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو بَكْرٍ رَجُلاً مِنْ بَنِي الدِّيلِ، وَهْوَ مِنْ بَنِي عَبْدِ بْنِ عَدِيٍّ هَادِيًا خِرِّيتًا ـ وَالْخِرِّيتُ الْمَاهِرُ بِالْهِدَايَةِ ـ قَدْ غَمَسَ حِلْفًا فِي آلِ الْعَاصِ بْنِ وَائِلٍ السَّهْمِيِّ، وَهْوَ عَلَى دِينِ كُفَّارِ قُرَيْشٍ فَأَمِنَاهُ، فَدَفَعَا إِلَيْهِ رَاحِلَتَيْهِمَا، وَوَاعَدَاهُ غَارَ ثَوْرٍ بَعْدَ ثَلاَثِ لَيَالٍ بِرَاحِلَتَيْهِمَا صُبْحَ ثَلاَثٍ، وَانْطَلَقَ مَعَهُمَا عَامِرُ بْنُ فُهَيْرَةَ وَالدَّلِيلُ فَأَخَذَ بِهِمْ طَرِيقَ السَّوَاحِلِ.
Aiša, radijallahu anha, prenosi: Nikada nisam upamtila svoje roditelje osim na vjeri islama, i nije prošao nijedan dan a da nam Allahov Poslanik ﷺ nije dolazio ujutro i navečer. Kada su muslimani bili stavljeni na iskušenje, Ebu Bekr je krenuo u hidžru prema Habešistanu. Kada je stigao do Berkul-Gimada, sreo ga je Ibnud-Dagina, poglavar plemena Kara, i upitao:
"O Ebu Bekre, kuda si se zaputio?" Ebu Bekr odgovori: "Moj narod me protjerao, pa želim lutati zemljom i obožavati svoga Gospodara." Ibnud-Dagina reče: "O Ebu Bekre, čovjek poput tebe ne treba napuštati svoj rodni kraj niti biti protjeran. Ti zarađuješ za one koji nemaju, održavaš rodbinske veze, nosiš teret slabih, ugošćuješ putnike i pomažeš u nevoljama istine. Zato sam ja tvoj zaštitnik. Vrati se i obožavaj svoga Gospodara u svome gradu." Tako se Ebu Bekr vratio, a Ibnud-Dagina pođe s njim. Navečer je Ibnud-Dagina obišao uglednike Kurejšija i rekao im: "Čovjek poput Ebu Bekra ne smije biti protjeran. Zar ćete protjerati čovjeka koji zarađuje za siromašne, održava rodbinske veze, pomaže slabe, ugošćuje goste i pomaže u nevoljama?" Kurejšije nisu mogle odbiti zaštitu Ibnud-Dagine, pa su mu rekli: "Neka Ebu Bekr obožava svoga Gospodara u svojoj kući. Neka u njoj klanja i uči koliko hoće, ali neka nas time ne uznemirava i neka to ne čini javno, jer se bojimo da će to utjecati na naše žene i djecu." Ibnud-Dagina je to prenio Ebu Bekru. Ebu Bekr je ostao u tom stanju, obožavajući svoga Gospodara u svojoj kući, ne klanjajući javno niti učeći Kur'an izvan kuće. Zatim je Ebu Bekru palo na pamet da sagradi mesdžid ispred svoje kuće, gdje je klanjao i učio Kur'an. Žene i djeca mnogobožaca počeli su se okupljati oko njega, diveći mu se i gledajući ga. Ebu Bekr je bio čovjek koji je često plakao i nije mogao suzdržati suze dok je učio Kur'an. To je uplašilo uglednike mnogobožaca Kurejšija, pa su poslali po Ibnud-Daginu. Kada je došao, rekli su mu: "Prihvatili smo tvoju zaštitu Ebu Bekra pod uvjetom da obožava svoga Gospodara u svojoj kući, ali on je prekršio taj uvjet. Sagradio je mesdžid ispred kuće i javno klanja i uči. Bojimo se da će to loše utjecati na naše žene i djecu. Zato ga spriječi. Ako želi ograničiti ibadet na svoju kuću, neka to učini, ali ako insistira na javnom činjenju, traži od njega da ti vrati zaštitu. Ne želimo prekršiti dogovor s tobom, ali ne možemo dopustiti Ebu Bekru da javno obznanjuje svoj ibadet." Aiša kaže: Ibnud-Dagina je došao Ebu Bekru i rekao: "Znaš kakav sam ugovor sklopio za tebe. Ili ćeš ga poštovati, ili mi vrati moju zaštitu, jer ne želim da Arapi čuju da je prekršen ugovor koji sam sklopio za nekoga." Ebu Bekr odgovori: "Vraćam ti tvoju zaštitu i zadovoljan sam zaštitom Allaha Azze we Dželle." U to vrijeme Poslanik ﷺ je bio u Mekki i rekao je muslimanima: "U snu mi je pokazano mjesto vaše hidžre, zemlja s palmama između dva kamenita područja (Harre)." Neki ljudi su se preselili u Medinu, a većina onih koji su ranije otišli u Habešistan također se vratila u Medinu. Ebu Bekr se također pripremio za put u Medinu, ali mu Allahov Poslanik ﷺ reče: "Polahko, nadam se da će i meni biti dozvoljeno." Ebu Bekr upita: "Zar se nadaš tome? Neka ti moj otac bude žrtvovan!" Poslanik ﷺ odgovori: "Da." Tako je Ebu Bekr zadržao sebe kako bi pratio Allahovog Poslanika ﷺ. Četiri mjeseca je hranio dvije deve koje je imao lišćem drveta semur. Aiša nastavlja: Jednog dana, dok smo sjedili u Ebu Bekrovoj kući u podne, neko reče Ebu Bekru: "Ovo je Allahov Poslanik ﷺ, pokrivenog lica, dolazi u vrijeme kada nas obično ne posjećuje." Ebu Bekr reče: "Neka mu moji roditelji budu žrtva! Tako mi Allaha, nije došao u ovo doba osim zbog važne stvari." Allahov Poslanik ﷺ dođe, zatraži dozvolu i uđe. Reče Ebu Bekru: "Udalji one koji su kod tebe." Ebu Bekr odgovori: "To su samo tvoji ukućani, neka ti moj otac bude žrtva, o Allahov Poslaniče!" Poslanik ﷺ reče: "Dozvoljeno
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Ebu Bekr je izabrao Allahovu zaštitu i pažljivo pripremio hidžru s Poslanikom ﷺ.
Hadis opisuje događaje tokom preseljenja iz Mekke u Medinu: zaštitu koju je Ibn ad-Daghina pružio Ebu Bekru, njegove pripreme za polazak s Poslanikom ﷺ i njihov boravak u pećini Sevr.
Preseljenje radi zaštite vjere i obožavanja Allaha.
Zaštita i svečana obaveza da se osigura bezbjednost.
Nadimak Esme, koji znači „vlasnica dva pojasa“; komad svog pojasa upotrijebila je da zaveže torbu s hranom.
Klasični učenjaci iz ovoga zaključuju da se obaveze zaštite i ugovori moraju poštovati te da se zaštita može okončati kada nečiji postupci nisu u skladu s njenim uslovima. Ebu Bekrov izbor Allahove zaštite pokazuje njegovo pouzdanje u Allaha, dok priprema jahalica i angažovanje pouzdanog vodiča pokazuju da se pouzdanje udružuje s praktičnim sredstvima. Spominjanje nemuslimanskog vodiča dokaz je da se na putovanjima može koristiti pomoć stručnih osoba i sklapati pouzdani dogovori.
- Pažljivo pripremaj važne ciljeve i uz to se pouzdaj u Allaha.
- Održavaj obećanja i dogovore, čak i kada to zahtijeva trud.
- Koristi svoje sposobnosti i sredstva da konkretno pomažeš drugima.
Ova predaja iz istog poglavlja dopunjuje priču o hidžri i događajima vezanim za Ebu Bekra.
Sahih al-Bukhari · #3906 (Sahih)Ova predaja nadovezuje se na putanju Poslanika ﷺ i Ebu Bekra nakon njihovog polaska iz Mekke.
Sahih al-Bukhari · #3907 (Sahih)Esma govori o svojoj ulozi u pripremi preseljenja i pruža dodatnu perspektivu o pomoći porodice.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.