Sahih al-Bukhari, hadis 4033
Prenosi Umar ibn al-Khattab. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Od al‑Bukhari do Malik ibn Aws ibn al‑Hadathan an‑Nasri
- 1Abu al‑Yamanprenio je to osobi al‑Bukhariأَبُو الْيَمَانِ
- 2Shu'aybشُعَيْبٌ
- 3Az‑Zuhriالزُّهْرِيِّ
- 4Malik ibn Aws ibn al‑Hadathan an‑Nasriمَالِكُ بْنُ أَوْسِ بْنِ الْحَدَثَانِ النَّصْرِيُّ
Redoslijed je kao u arapskom tekstu ove predaje. Imena su transliterirana s arapskog na latinicu. Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا أَبُو الْيَمَانِ، أَخْبَرَنَا شُعَيْبٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، قَالَ أَخْبَرَنِي مَالِكُ بْنُ أَوْسِ بْنِ الْحَدَثَانِ النَّصْرِيُّ، أَنَّ عُمَرَ بْنَ الْخَطَّابِ ـ رضى الله عنه ـ دَعَاهُ إِذْ جَاءَهُ حَاجِبُهُ يَرْفَا فَقَالَ هَلْ لَكَ فِي عُثْمَانَ، وَعَبْدِ الرَّحْمَنِ، وَالزُّبَيْرِ وَسَعْدٍ يَسْتَأْذِنُونَ فَقَالَ نَعَمْ، فَأَدْخِلْهُمْ. فَلَبِثَ قَلِيلاً، ثُمَّ جَاءَ فَقَالَ هَلْ لَكَ فِي عَبَّاسٍ وَعَلِيٍّ يَسْتَأْذِنَانِ قَالَ نَعَمْ. فَلَمَّا دَخَلاَ قَالَ عَبَّاسٌ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ، اقْضِ بَيْنِي وَبَيْنَ هَذَا، وَهُمَا يَخْتَصِمَانِ فِي الَّذِي أَفَاءَ اللَّهُ عَلَى رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم مِنْ بَنِي النَّضِيرِ، فَاسْتَبَّ عَلِيٌّ وَعَبَّاسٌ، فَقَالَ الرَّهْطُ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ، اقْضِ بَيْنَهُمَا وَأَرِحْ أَحَدَهُمَا مِنَ الآخَرِ. فَقَالَ عُمَرُ اتَّئِدُوا، أَنْشُدُكُمْ بِاللَّهِ الَّذِي بِإِذْنِهِ تَقُومُ السَّمَاءُ وَالأَرْضُ، هَلْ تَعْلَمُونَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " لاَ نُورَثُ، مَا تَرَكْنَا صَدَقَةٌ ". يُرِيدُ بِذَلِكَ نَفْسَهُ. قَالُوا قَدْ قَالَ ذَلِكَ. فَأَقْبَلَ عُمَرُ عَلَى عَبَّاسٍ وَعَلِيٍّ فَقَالَ أَنْشُدُكُمَا بِاللَّهِ هَلْ تَعْلَمَانِ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَدْ قَالَ ذَلِكَ قَالاَ نَعَمْ. قَالَ فَإِنِّي أُحَدِّثُكُمْ عَنْ هَذَا الأَمْرِ، إِنَّ اللَّهَ سُبْحَانَهُ كَانَ خَصَّ رَسُولَهُ صلى الله عليه وسلم فِي هَذَا الْفَىْءِ بِشَىْءٍ لَمْ يُعْطِهِ أَحَدًا غَيْرَهُ فَقَالَ جَلَّ ذِكْرُهُ {وَمَا أَفَاءَ اللَّهُ عَلَى رَسُولِهِ مِنْهُمْ فَمَا أَوْجَفْتُمْ عَلَيْهِ مِنْ خَيْلٍ وَلاَ رِكَابٍ} إِلَى قَوْلِهِ {قَدِيرٌ} فَكَانَتْ هَذِهِ خَالِصَةً لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم، ثُمَّ وَاللَّهِ مَا احْتَازَهَا دُونَكُمْ، وَلاَ اسْتَأْثَرَهَا عَلَيْكُمْ، لَقَدْ أَعْطَاكُمُوهَا وَقَسَمَهَا فِيكُمْ، حَتَّى بَقِيَ هَذَا الْمَالُ مِنْهَا، فَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يُنْفِقُ عَلَى أَهْلِهِ نَفَقَةَ سَنَتِهِمْ مِنْ هَذَا الْمَالِ، ثُمَّ يَأْخُذُ مَا بَقِيَ فَيَجْعَلُهُ مَجْعَلَ مَالِ اللَّهِ، فَعَمِلَ ذَلِكَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حَيَاتَهُ، ثُمَّ تُوُفِّيَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ فَأَنَا وَلِيُّ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. فَقَبَضَهُ أَبُو بَكْرٍ، فَعَمِلَ فِيهِ بِمَا عَمِلَ بِهِ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَنْتُمْ حِينَئِذٍ. فَأَقْبَلَ عَلَى عَلِيٍّ وَعَبَّاسٍ وَقَالَ تَذْكُرَانِ أَنَّ أَبَا بَكْرٍ عَمِلَ فِيهِ كَمَا تَقُولاَنِ، وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنَّهُ فِيهِ لَصَادِقٌ بَارٌّ رَاشِدٌ تَابِعٌ لِلْحَقِّ ثُمَّ تَوَفَّى اللَّهُ أَبَا بَكْرٍ فَقُلْتُ أَنَا وَلِيُّ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبِي بَكْرٍ. فَقَبَضْتُهُ سَنَتَيْنِ مِنْ إِمَارَتِي أَعْمَلُ فِيهِ بِمَا عَمِلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو بَكْرٍ، وَاللَّهُ يَعْلَمُ أَنِّي فِيهِ صَادِقٌ بَارٌّ رَاشِدٌ تَابِعٌ لِلْحَقِّ، ثُمَّ جِئْتُمَانِي كِلاَكُمَا وَكَلِمَتُكُمَا وَاحِدَةٌ وَأَمْرُكُمَا جَمِيعٌ، فَجِئْتَنِي ـ يَعْنِي عَبَّاسًا ـ فَقُلْتُ لَكُمَا إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " لاَ نُورَثُ، مَا تَرَكْنَا صَدَقَةٌ ". فَلَمَّا بَدَا لِي أَنْ أَدْفَعَهُ إِلَيْكُمَا قُلْتُ إِنْ شِئْتُمَا دَفَعْتُهُ إِلَيْكُمَا عَلَى أَنَّ عَلَيْكُمَا عَهْدَ اللَّهِ وَمِيثَاقَهُ لَتَعْمَلاَنِ فِيهِ بِمَا عَمِلَ فِيهِ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو بَكْرٍ، وَمَا عَمِلْتُ فِيهِ مُذْ وَلِيتُ، وَإِلاَّ فَلاَ تُكَلِّمَانِي، فَقُلْتُمَا ادْفَعْهُ إِلَيْنَا بِذَلِكَ. فَدَفَعْتُهُ إِلَيْكُمَا، أَفَتَلْتَمِسَانِ مِنِّي قَضَاءً غَيْرَ ذَلِكَ فَوَاللَّهِ الَّذِي بِإِذْنِهِ تَقُومُ السَّمَاءُ وَالأَرْضُ لاَ أَقْضِي فِيهِ بِقَضَاءٍ غَيْرِ ذَلِكَ حَتَّى تَقُومَ السَّاعَةُ، فَإِنْ عَجَزْتُمَا عَنْهُ، فَادْفَعَا إِلَىَّ فَأَنَا أَكْفِيكُمَاهُ. قَالَ فَحَدَّثْتُ هَذَا الْحَدِيثَ، عُرْوَةَ بْنَ الزُّبَيْرِ فَقَالَ صَدَقَ مَالِكُ بْنُ أَوْسٍ، أَنَا سَمِعْتُ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ زَوْجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم تَقُولُ أَرْسَلَ أَزْوَاجُ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم عُثْمَانَ إِلَى أَبِي بَكْرٍ يَسْأَلْنَهُ ثُمُنَهُنَّ مِمَّا أَفَاءَ اللَّهُ عَلَى رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم، فَكُنْتُ أَنَا أَرُدُّهُنَّ، فَقُلْتُ لَهُنَّ أَلاَ تَتَّقِينَ اللَّهَ، أَلَمْ تَعْلَمْنَ أَنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم كَانَ يَقُولُ " لاَ نُورَثُ، مَا تَرَكْنَا صَدَقَةٌ ـ يُرِيدُ بِذَلِكَ نَفْسَهُ ـ إِنَّمَا يَأْكُلُ آلُ مُحَمَّدٍ صلى الله عليه وسلم فِي هَذَا الْمَالِ ". فَانْتَهَى أَزْوَاجُ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم إِلَى مَا أَخْبَرَتْهُنَّ. قَالَ فَكَانَتْ هَذِهِ الصَّدَقَةُ بِيَدِ عَلِيٍّ، مَنَعَهَا عَلِيٌّ عَبَّاسًا فَغَلَبَهُ عَلَيْهَا، ثُمَّ كَانَ بِيَدِ حَسَنِ بْنِ عَلِيٍّ، ثُمَّ بِيَدِ حُسَيْنِ بْنِ عَلِيٍّ، ثُمَّ بِيَدِ عَلِيِّ بْنِ حُسَيْنٍ وَحَسَنِ بْنِ حَسَنٍ، كِلاَهُمَا كَانَا يَتَدَاوَلاَنِهَا، ثُمَّ بِيَدِ زَيْدِ بْنِ حَسَنٍ، وَهْىَ صَدَقَةُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حَقًّا.
Malik bin Evs el-Hadesan en-Nasri prenosi: Jednom prilikom Omer bin el-Hattab, radijallahu anhu, pozva me i dok sam sjedio s njim, dođe njegov vratar Jerfa i reče:
"Hoćeš li primiti Osmana, Abdurrahmana bin Aufa, Zubejra i Sada (bin Ebi Vekkasa) koji traže dozvolu za ulazak?" Omer reče: "Da, uvedi ih." Nakon kratkog vremena, Jerfa ponovo dođe i reče: "Hoćeš li primiti Aliju i Abbasa koji traže dozvolu?" Omer reče: "Da." Kada su ušli, Abbas reče: "O vođo pravovjernih! Presudi između mene i ovoga (Alije)." Njih dvojica su se sporila oko imetka Benu Nadira koji je Allah dao Svome Poslaniku ﷺ kao 'fej' (plijen stečen bez borbe). Alija i Abbas počeše prekoravati jedan drugog. Prisutni ljudi (Osman i njegovi drugovi) rekoše: "O vođo pravovjernih! Presudi im i oslobodi jednog od drugog." Omer reče: "Strpite se! Zaklinjem vas Allahom, čijom voljom stoje nebesa i Zemlja, znate li da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: 'Mi (poslanici) ne ostavljamo nasljedstvo; ono što ostavimo je sadaka', i to je rekao misleći na sebe?" Oni odgovoriše: "Jeste, rekao je to." Zatim se Omer obrati Aliji i Abbasu i reče: "Zaklinjem vas Allahom, znate li obojica da je Allahov Poslanik ﷺ to rekao?" Odgovoriše potvrdno. On reče: "Sada ću vam govoriti o ovom pitanju. Uzvišeni Allah je počastio Svoga Poslanika ﷺ dijelom ovog feja koji nije dao nikome drugom. Allah kaže: 'A ono što je Allah dao Svome Poslaniku od njih – za to vi niste ni konje ni deve požurivali...' (59:6). Dakle, ovaj imetak bio je isključivo za Allahovog Poslanika ﷺ. Ali, tako mi Allaha, Poslanik ﷺ ga nije zadržao samo za sebe niti vas je lišio njega; dao vam ga je i podijelio među vama sve dok nije ostao samo ovaj dio. Od ovog imetka Allahov Poslanik ﷺ je izdržavao svoju porodicu godinu dana, a preostatak je trošio tamo gdje se troši Allahov imetak (u dobrotvorne svrhe). Allahov Poslanik ﷺ je tako postupao tokom cijelog života. Zatim je Poslanik ﷺ umro, pa je Ebu Bekr rekao: 'Ja sam namjesnik Allahovog Poslanika ﷺ.' Preuzeo je taj imetak i upravljao njime onako kako je to činio Allahov Poslanik ﷺ, a vi ste svi tada za to znali." Zatim se Omer obrati Aliji i Abbasu: "Vi obojica znate da je Ebu Bekr postupao s tim onako kako kažete, a Allah zna da je u tome bio iskren, čestit, ispravan i sljedbenik istine. Zatim je Allah usmrtio Ebu Bekra, pa sam ja rekao: 'Ja sam namjesnik Allahovog Poslanika ﷺ i Ebu Bekra.' Upravljao sam tim imetkom dvije godine svoje vlasti onako kako su postupali Allahov Poslanik ﷺ i Ebu Bekr, a Allah zna da sam u tome bio iskren, čestit, ispravan i sljedbenik istine. Zatim ste vas dvojica došli meni sa istim zahtjevom. O Abbase, i ti si došao. Rekao sam vam obojici da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: 'Mi ne ostavljamo nasljedstvo; ono što ostavimo je sadaka.' Kada sam pomislio da vam predam ovaj imetak, rekao sam: 'Ako želite, predat ću vam ga uz Allahovu obavezu i zavjet da ćete s njim postupati onako kako su postupali Allahov Poslanik ﷺ i Ebu Bekr, i onako kako ja postupam otkako sam preuzeo vlast; inače, nemojte mi više govoriti o tome.' Vi ste rekli: 'Predaj nam ga pod tim uvjetom.' I ja sam vam ga predao. Zar sada tražite od mene drugačiju presudu? Tako mi Allaha, čijom voljom stoje nebesa i Zemlja, neću donijeti drugačiju presudu sve dok ne nastupi Sudnji čas. Ako niste u stanju upravljati time, vratite mi ga, pa ću ja biti dovoljan umjesto vas." Prenosilac kaže: "Ispričao sam ovaj hadis Urvi bin Zubejru, pa je on rekao: 'Malik bin Evs je rekao istinu. Čuo sam Aišu, radijallahu anha, suprugu Poslanika ﷺ, kako kaže: Supruge Poslanika ﷺ poslale su Osmana Ebu Bekru tražeći svoj osminu od feja koji je Allah dao Svome Poslaniku. Ali ja sam ih odvraćala govoreći im: Zar se ne bojite Allaha? Zar ne znate da je Poslanik ﷺ govorio: Mi ne ostavljamo nasljedstvo; ono što ostavimo je sadaka – misleći pri tome na sebe – porodica Muhammeda ﷺ jede iz ovog imetka? Kada sam im to rekla, supruge Poslanika ﷺ prestale su tražiti to." Ovaj sadaka imetak bio je u rukama Alije; Alija ga je uskratio Abbasu i nadvladao ga. Zatim je bio u rukama Hasana bin Alije, zatim Husejna bin Alije, zatim Alije bin Husejna i Hasana bin Hasana; ova dvojica su njime upravljala naizmjenično. Zatim je bio u rukama Zejda bin Hasana, i to je zaista sadaka Allahovog Poslanika ﷺ.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Imovina Poslanika ﷺ ostala je namijenjena u dobrotvorne svrhe i njome se upravljalo kao javnim povjerenim dobrom.
‘Umar je rješavao spor između ‘Alije i ‘Abbāsa o upravljanju imovinom Banū an-Naḍīra. Podsjetio ih je na riječi Poslanika ﷺ da ono što vjerovjesnici ostave iza sebe pripada u dobrotvorne svrhe, kao i na dogovore o upravljanju koje su ranije prihvatili.
Imovina koja pripadne muslimanskoj zajednici bez borbe.
Dobročinstvo; ovdje označava imovinu koja se ne dijeli kao privatno nasljedstvo.
Povjerena imovina kojom se mora upravljati prema dogovorenim pravilima i za određenu namjenu.
Klasični učenjaci iz ovoga zaključuju da se imovina Poslanika ﷺ ne dijeli među nasljednicima kao obično nasljedstvo, već ostaje namijenjena dobrotvornim svrhama i izdržavanju njegove porodice. ‘Umar naglašava da upravitelji moraju voditi tu imovinu prema praksi Poslanika ﷺ i da upravna odgovornost ne daje pravo ličnog vlasništva. Četiri sunijske pravne škole priznaju posebno pravilo da se vjerovjesnici ne nasljeđuju na uobičajen način; porodica Poslanika ﷺ ipak se može izdržavati iz te imovine, u skladu s važećim pravilima.
- Jasno utvrdi dogovore o upravljanju i trošenju zajedničke imovine i pridržavaj ih se.
- Sporove rješavaj bez žurbe: saslušaj uključene strane i procijeni njihova potraživanja na osnovu pouzdanog znanja.
- Razlikuj ličnu imovinu od imovine kojom upravljaš u ime drugih.
I ova predaja spominje ‘Umara, ‘Aliju i ‘Abbāsa i pojašnjava pitanje upravljanja imovinom Banū an-Naḍīra.
Sahih al-Bukhari · #4035 (Sahih)Ova predaja govori o potraživanjima Fāṭime i al-‘Abbāsa i povezana je s pravilom da se imovina Poslanika ﷺ ne dijeli kao nasljedstvo.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.