Sahih al-Bukhari, hadis 4750
Prenosi Aisha. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Aisha
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ بُكَيْرٍ، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ يُونُسَ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ، وَسَعِيدُ بْنُ الْمُسَيَّبِ، وَعَلْقَمَةُ بْنُ وَقَّاصٍ، وَعُبَيْدُ اللَّهِ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُتْبَةَ بْنِ مَسْعُودٍ، عَنْ حَدِيثِ، عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ زَوْجِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم حِينَ قَالَ لَهَا أَهْلُ الإِفْكِ مَا قَالُوا، فَبَرَّأَهَا اللَّهُ مِمَّا قَالُوا وَكُلٌّ حَدَّثَنِي طَائِفَةً مِنَ الْحَدِيثِ، وَبَعْضُ حَدِيثِهِمْ يُصَدِّقُ بَعْضًا، وَإِنْ كَانَ بَعْضُهُمْ أَوْعَى لَهُ مِنْ بَعْضٍ الَّذِي حَدَّثَنِي عُرْوَةُ عَنْ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ أَنَّ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ زَوْجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَتْ كَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا أَرَادَ أَنْ يَخْرُجَ أَقْرَعَ بَيْنَ أَزْوَاجِهِ، فَأَيَّتُهُنَّ خَرَجَ سَهْمُهَا خَرَجَ بِهَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مَعَهُ، قَالَتْ عَائِشَةُ فَأَقْرَعَ بَيْنَنَا فِي غَزْوَةٍ غَزَاهَا، فَخَرَجَ سَهْمِي، فَخَرَجْتُ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَعْدَ مَا نَزَلَ الْحِجَابُ، فَأَنَا أُحْمَلُ فِي هَوْدَجِي وَأُنْزَلُ فِيهِ فَسِرْنَا حَتَّى إِذَا فَرَغَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْ غَزْوَتِهِ تِلْكَ وَقَفَلَ، وَدَنَوْنَا مِنَ الْمَدِينَةِ قَافِلِينَ آذَنَ لَيْلَةً بِالرَّحِيلِ، فَقُمْتُ حِينَ آذَنُوا بِالرَّحِيلِ، فَمَشَيْتُ حَتَّى جَاوَزْتُ الْجَيْشَ، فَلَمَّا قَضَيْتُ شَأْنِي أَقْبَلْتُ إِلَى رَحْلِي، فَإِذَا عِقْدٌ لِي مِنْ جَزْعِ ظَفَارِ قَدِ انْقَطَعَ فَالْتَمَسْتُ عِقْدِي وَحَبَسَنِي ابْتِغَاؤُهُ وَأَقْبَلَ الرَّهْطُ الَّذِينَ كَانُوا يَرْحَلُونَ لِي، فَاحْتَمَلُوا هَوْدَجِي، فَرَحَلُوهُ عَلَى بَعِيرِي الَّذِي كُنْتُ رَكِبْتُ، وَهُمْ يَحْسِبُونَ أَنِّي فِيهِ، وَكَانَ النِّسَاءُ إِذْ ذَاكَ خِفَافًا لَمْ يُثْقِلْهُنَّ اللَّحْمُ، إِنَّمَا تَأْكُلُ الْعُلْقَةَ مِنَ الطَّعَامِ فَلَمْ يَسْتَنْكِرِ الْقَوْمُ خِفَّةَ الْهَوْدَجِ حِينَ رَفَعُوهُ، وَكُنْتُ جَارِيَةً حَدِيثَةَ السِّنِّ، فَبَعَثُوا الْجَمَلَ وَسَارُوا، فَوَجَدْتُ عِقْدِي بَعْدَ مَا اسْتَمَرَّ الْجَيْشُ، فَجِئْتُ مَنَازِلَهُمْ، وَلَيْسَ بِهَا دَاعٍ وَلاَ مُجِيبٌ، فَأَمَمْتُ مَنْزِلِي الَّذِي كُنْتُ بِهِ وَظَنَنْتُ أَنَّهُمْ سَيَفْقِدُونِي فَيَرْجِعُونَ إِلَىَّ فَبَيْنَا أَنَا جَالِسَةٌ فِي مَنْزِلِي غَلَبَتْنِي عَيْنِي فَنِمْتُ، وَكَانَ صَفْوَانُ بْنُ الْمُعَطَّلِ السُّلَمِيُّ ثُمَّ الذَّكْوَانِيُّ مِنْ وَرَاءِ الْجَيْشِ، فَأَدْلَجَ فَأَصْبَحَ عِنْدَ مَنْزِلِي، فَرَأَى سَوَادَ إِنْسَانٍ نَائِمٍ، فَأَتَانِي فَعَرَفَنِي حِينَ رَآنِي، وَكَانَ يَرَانِي قَبْلَ الْحِجَابِ، فَاسْتَيْقَظْتُ بِاسْتِرْجَاعِهِ حِينَ عَرَفَنِي فَخَمَّرْتُ وَجْهِي بِجِلْبَابِي، وَاللَّهِ مَا كَلَّمَنِي كَلِمَةً وَلاَ سَمِعْتُ مِنْهُ كَلِمَةً غَيْرَ اسْتِرْجَاعِهِ، حَتَّى أَنَاخَ رَاحِلَتَهُ فَوَطِئَ عَلَى يَدَيْهَا فَرَكِبْتُهَا فَانْطَلَقَ يَقُودُ بِي الرَّاحِلَةَ حَتَّى أَتَيْنَا الْجَيْشَ، بَعْدَ مَا نَزَلُوا مُوغِرِينَ فِي نَحْرِ الظَّهِيرَةِ، فَهَلَكَ مَنْ هَلَكَ، وَكَانَ الَّذِي تَوَلَّى الإِفْكَ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ أُبَىٍّ ابْنَ سَلُولَ فَقَدِمْنَا الْمَدِينَةَ، فَاشْتَكَيْتُ حِينَ قَدِمْتُ شَهْرًا، وَالنَّاسُ يُفِيضُونَ فِي قَوْلِ أَصْحَابِ الإِفْكِ، لاَ أَشْعُرُ بِشَىْءٍ مِنْ ذَلِكَ، وَهْوَ يَرِيبُنِي فِي وَجَعِي أَنِّي لاَ أَعْرِفُ مِنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم اللَّطَفَ الَّذِي كُنْتُ أَرَى مِنْهُ حِينَ أَشْتَكِي، إِنَّمَا يَدْخُلُ عَلَىَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَيُسَلِّمُ ثُمَّ يَقُولُ " كَيْفَ تِيكُمْ ". ثُمَّ يَنْصَرِفُ، فَذَاكَ الَّذِي يَرِيبُنِي، وَلاَ أَشْعُرُ حَتَّى خَرَجْتُ بَعْدَ مَا نَقَهْتُ، فَخَرَجَتْ مَعِي أُمُّ مِسْطَحٍ قِبَلَ الْمَنَاصِعِ، وَهْوَ مُتَبَرَّزُنَا، وَكُنَّا لاَ نَخْرُجُ إِلاَّ لَيْلاً إِلَى لَيْلٍ، وَذَلِكَ قَبْلَ أَنْ نَتَّخِذَ الْكُنُفَ قَرِيبًا مِنْ بُيُوتِنَا، وَأَمْرُنَا أَمْرُ الْعَرَبِ الأُوَلِ فِي التَّبَرُّزِ قِبَلَ الْغَائِطِ، فَكُنَّا نَتَأَذَّى بِالْكُنُفِ أَنْ نَتَّخِذَهَا عِنْدَ بُيُوتِنَا فَانْطَلَقْتُ أَنَا وَأُمُّ مِسْطَحٍ، وَهْىَ ابْنَةُ أَبِي رُهْمِ بْنِ عَبْدِ مَنَافٍ، وَأُمُّهَا بِنْتُ صَخْرِ بْنِ عَامِرٍ خَالَةُ أَبِي بَكْرٍ الصِّدِّيقِ، وَابْنُهَا مِسْطَحُ بْنُ أُثَاثَةَ، فَأَقْبَلْتُ أَنَا وَأُمُّ مِسْطَحٍ قِبَلَ بَيْتِي، قَدْ فَرَغْنَا مِنْ شَأْنِنَا، فَعَثَرَتْ أُمُّ مِسْطَحٍ فِي مِرْطِهَا فَقَالَتْ تَعِسَ مِسْطَحٌ. فَقُلْتُ لَهَا بِئْسَ مَا قُلْتِ أَتَسُبِّينَ رَجُلاً شَهِدَ بَدْرًا قَالَتْ أَىْ هَنْتَاهُ، أَوَلَمْ تَسْمَعِي مَا قَالَ قَالَتْ قُلْتُ وَمَا قَالَ فَأَخْبَرَتْنِي بِقَوْلِ أَهْلِ الإِفْكِ فَازْدَدْتُ مَرَضًا عَلَى مَرَضِي، فَلَمَّا رَجَعْتُ إِلَى بَيْتِي وَدَخَلَ عَلَىَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم تَعْنِي سَلَّمَ ثُمَّ قَالَ " كَيْفَ تِيكُمْ ". فَقُلْتُ أَتَأْذَنُ لِي أَنْ آتِيَ أَبَوَىَّ قَالَتْ وَأَنَا حِينَئِذٍ أُرِيدُ أَنْ أَسْتَيْقِنَ الْخَبَرَ مِنْ قِبَلِهِمَا، قَالَتْ فَأَذِنَ لِي رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَجِئْتُ أَبَوَىَّ فَقُلْتُ لأُمِّي يَا أُمَّتَاهْ، مَا يَتَحَدَّثُ النَّاسُ قَالَتْ يَا بُنَيَّةُ، هَوِّنِي عَلَيْكَ فَوَاللَّهِ، لَقَلَّمَا كَانَتِ امْرَأَةٌ قَطُّ وَضِيئَةً عِنْدَ رَجُلٍ يُحِبُّهَا وَلَهَا ضَرَائِرُ إِلاَّ كَثَّرْنَ عَلَيْهَا. قَالَتْ فَقُلْتُ سُبْحَانَ اللَّهِ وَلَقَدْ تَحَدَّثَ النَّاسُ بِهَذَا قَالَتْ فَبَكَيْتُ تِلْكَ اللَّيْلَةَ حَتَّى أَصْبَحْتُ لاَ يَرْقَأُ لِي دَمْعٌ، وَلاَ أَكْتَحِلُ بِنَوْمٍ حَتَّى أَصْبَحْتُ أَبْكِي فَدَعَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَلِيَّ بْنَ أَبِي طَالِبٍ، وَأُسَامَةَ بْنَ زَيْدٍ ـ رضى الله عنهما ـ حِينَ اسْتَلْبَثَ الْوَحْىُ، يَسْتَأْمِرُهُمَا فِي فِرَاقِ أَهْلِهِ، قَالَتْ فَأَمَّا أُسَامَةُ بْنُ زَيْدٍ فَأَشَارَ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِالَّذِي يَعْلَمُ مِنْ بَرَاءَةِ أَهْلِهِ، وَبِالَّذِي يَعْلَمُ لَهُمْ فِي نَفْسِهِ مِنَ الْوُدِّ، فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَهْلَكَ، وَمَا نَعْلَمُ إِلاَّ خَيْرًا، وَأَمَّا عَلِيُّ بْنُ أَبِي طَالِبٍ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ، لَمْ يُضَيِّقِ اللَّهُ عَلَيْكَ وَالنِّسَاءُ سِوَاهَا كَثِيرٌ، وَإِنْ تَسْأَلِ الْجَارِيَةَ تَصْدُقْكَ، قَالَتْ فَدَعَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَرِيرَةَ فَقَالَ " أَىْ بَرِيرَةُ، هَلْ رَأَيْتِ عَلَيْهَا مِنْ شَىْءٍ يَرِيبُكِ ". قَالَتْ بَرِيرَةُ لاَ وَالَّذِي بَعَثَكَ بِالْحَقِّ، إِنْ رَأَيْتُ عَلَيْهَا أَمْرًا أَغْمِصُهُ عَلَيْهَا أَكْثَرَ مِنْ أَنَّهَا جَارِيَةٌ حَدِيثَةُ السِّنِّ، تَنَامُ عَنْ عَجِينِ أَهْلِهَا، فَتَأْتِي الدَّاجِنُ فَتَأْكُلُهُ فَقَامَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَاسْتَعْذَرَ يَوْمَئِذٍ مِنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ أُبَىٍّ ابْنِ سَلُولَ، قَالَتْ، فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَهْوَ عَلَى الْمِنْبَرِ " يَا مَعْشَرَ الْمُسْلِمِينَ مَنْ يَعْذِرُنِي مِنْ رَجُلٍ، قَدْ بَلَغَنِي أَذَاهُ فِي أَهْلِ بَيْتِي، فَوَاللَّهِ مَا عَلِمْتُ عَلَى أَهْلِي إِلاَّ خَيْرًا، وَلَقَدْ ذَكَرُوا رَجُلاً، مَا عَلِمْتُ عَلَيْهِ إِلاَّ خَيْرًا، وَمَا كَانَ يَدْخُلُ عَلَى أَهْلِي إِلاَّ مَعِي ". فَقَامَ سَعْدُ بْنُ مُعَاذٍ الأَنْصَارِيُّ، فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَنَا أَعْذِرُكَ مِنْهُ، إِنْ كَانَ مِنَ الأَوْسِ، ضَرَبْتُ عُنُقَهُ، وَإِنْ كَانَ مِنْ إِخْوَانِنَا مِنَ الْخَزْرَجِ، أَمَرْتَنَا، فَفَعَلْنَا أَمْرَكَ، قَالَتْ فَقَامَ سَعْدُ بْنُ عُبَادَةَ وَهْوَ سَيِّدُ الْخَزْرَجِ، وَكَانَ قَبْلَ ذَلِكَ رَجُلاً صَالِحًا، وَلَكِنِ احْتَمَلَتْهُ الْحَمِيَّةُ فَقَالَ لِسَعْدٍ كَذَبْتَ، لَعَمْرُ اللَّهِ لاَ تَقْتُلُهُ، وَلاَ تَقْدِرُ عَلَى قَتْلِهِ، فَقَامَ أُسَيْدُ بْنُ حُضَيْرٍ وَهْوَ ابْنُ عَمِّ سَعْدٍ، فَقَالَ لِسَعْدِ بْنِ عُبَادَةَ كَذَبْتَ، لَعَمْرُ اللَّهِ لَنَقْتُلَنَّهُ، فَإِنَّكَ مُنَافِقٌ تُجَادِلُ عَنِ الْمُنَافِقِينَ، فَتَثَاوَرَ الْحَيَّانِ الأَوْسُ وَالْخَزْرَجُ حَتَّى هَمُّوا أَنْ يَقْتَتِلُوا، وَرَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَائِمٌ عَلَى الْمِنْبَرِ، فَلَمْ يَزَلْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يُخَفِّضُهُمْ حَتَّى سَكَتُوا وَسَكَتَ، قَالَتْ فَمَكُثْتُ يَوْمِي ذَلِكَ لاَ يَرْقَأُ لِي دَمْعٌ وَلاَ أَكْتَحِلُ بِنَوْمٍ، قَالَتْ فَأَصْبَحَ أَبَوَاىَ عِنْدِي ـ وَقَدْ بَكَيْتُ لَيْلَتَيْنِ وَيَوْمًا لاَ أَكْتَحِلُ بِنَوْمٍ وَلاَ يَرْقَأُ لِي دَمْعٌ ـ يَظُنَّانِ أَنَّ الْبُكَاءَ فَالِقٌ كَبِدِي، قَالَتْ فَبَيْنَمَا هُمَا جَالِسَانِ عِنْدِي وَأَنَا أَبْكِي، فَاسْتَأْذَنَتْ عَلَىَّ امْرَأَةٌ مِنَ الأَنْصَارِ، فَأَذِنْتُ لَهَا، فَجَلَسَتْ تَبْكِي مَعِي، قَالَتْ فَبَيْنَا نَحْنُ عَلَى ذَلِكَ دَخَلَ عَلَيْنَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَسَلَّمَ ثُمَّ جَلَسَ قَالَتْ وَلَمْ يَجْلِسْ عِنْدِي مُنْذُ قِيلَ مَا قِيلَ قَبْلَهَا، وَقَدْ لَبِثَ شَهْرًا، لاَ يُوحَى إِلَيْهِ فِي شَأْنِي، قَالَتْ فَتَشَهَّدَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حِينَ جَلَسَ ثُمَّ قَالَ " أَمَّا بَعْدُ يَا عَائِشَةُ، فَإِنَّهُ قَدْ بَلَغَنِي عَنْكِ كَذَا وَكَذَا، فَإِنْ كُنْتِ بَرِيئَةً فَسَيُبَرِّئُكِ اللَّهُ، وَإِنْ كُنْتِ أَلْمَمْتِ بِذَنْبٍ فَاسْتَغْفِرِي اللَّهَ وَتُوبِي إِلَيْهِ، فَإِنَّ الْعَبْدَ إِذَا اعْتَرَفَ بِذَنْبِهِ ثُمَّ تَابَ إِلَى اللَّهِ تَابَ اللَّهُ عَلَيْهِ ". قَالَتْ فَلَمَّا قَضَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مَقَالَتَهُ، قَلَصَ دَمْعِي حَتَّى مَا أُحِسُّ مِنْهُ قَطْرَةً، فَقُلْتُ لأَبِي أَجِبْ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِيمَا قَالَ. قَالَ وَاللَّهِ مَا أَدْرِي مَا أَقُولُ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقُلْتُ لأُمِّي أَجِيبِي رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. قَالَتْ مَا أَدْرِي مَا أَقُولُ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَتْ فَقُلْتُ وَأَنَا جَارِيَةٌ حَدِيثَةُ السِّنِّ لاَ أَقْرَأُ كَثِيرًا مِنَ الْقُرْآنِ، إِنِّي وَاللَّهِ لَقَدْ عَلِمْتُ لَقَدْ سَمِعْتُمْ هَذَا الْحَدِيثَ حَتَّى اسْتَقَرَّ فِي أَنْفُسِكُمْ، وَصَدَّقْتُمْ بِهِ فَلَئِنْ قُلْتُ لَكُمْ إِنِّي بَرِيئَةٌ وَاللَّهُ يَعْلَمُ أَنِّي بَرِيئَةٌ لاَ تُصَدِّقُونِي بِذَلِكَ، وَلَئِنِ اعْتَرَفْتُ لَكُمْ بِأَمْرٍ، وَاللَّهُ يَعْلَمُ أَنِّي مِنْهُ بَرِيئَةٌ لَتُصَدِّقُنِّي، وَاللَّهِ مَا أَجِدُ لَكُمْ مَثَلاً إِلاَّ قَوْلَ أَبِي يُوسُفَ قَالَ {فَصَبْرٌ جَمِيلٌ وَاللَّهُ الْمُسْتَعَانُ عَلَى مَا تَصِفُونَ} قَالَتْ ثُمَّ تَحَوَّلْتُ فَاضْطَجَعْتُ عَلَى فِرَاشِي، قَالَتْ وَأَنَا حِينَئِذٍ أَعْلَمُ أَنِّي بَرِيئَةٌ، وَأَنَّ اللَّهَ مُبَرِّئِي بِبَرَاءَتِي، وَلَكِنْ وَاللَّهِ مَا كُنْتُ أَظُنُّ أَنَّ اللَّهَ مُنْزِلٌ فِي شَأْنِي وَحْيًا يُتْلَى، وَلَشَأْنِي فِي نَفْسِي كَانَ أَحْقَرَ مِنْ أَنْ يَتَكَلَّمَ اللَّهُ فِيَّ بِأَمْرٍ يُتْلَى، وَلَكِنْ كُنْتُ أَرْجُو أَنْ يَرَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي النَّوْمِ رُؤْيَا يُبَرِّئُنِي اللَّهُ بِهَا، قَالَتْ فَوَاللَّهِ مَا رَامَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَلاَ خَرَجَ أَحَدٌ مِنْ أَهْلِ الْبَيْتِ حَتَّى أُنْزِلَ عَلَيْهِ، فَأَخَذَهُ مَا كَانَ يَأْخُذُهُ مِنَ الْبُرَحَاءِ حَتَّى إِنَّهُ لَيَتَحَدَّرُ مِنْهُ مِثْلُ الْجُمَانِ مِنَ الْعَرَقِ، وَهْوَ فِي يَوْمٍ شَاتٍ مِنْ ثِقَلِ الْقَوْلِ الَّذِي يُنْزَلُ عَلَيْهِ، قَالَتْ فَلَمَّا سُرِّيَ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم سُرِّيَ عَنْهُ وَهْوَ يَضْحَكُ، فَكَانَتْ أَوَّلُ كَلِمَةٍ تَكَلَّمَ بِهَا " يَا عَائِشَةُ، أَمَّا اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ فَقَدْ بَرَّأَكِ ". فَقَالَتْ أُمِّي قُومِي إِلَيْهِ. قَالَتْ فَقُلْتُ وَاللَّهِ، لاَ أَقُومُ إِلَيْهِ، وَلاَ أَحْمَدُ إِلاَّ اللَّهَ عَزَّ وَجَلَّ. وَأَنْزَلَ اللَّهُ {إِنَّ الَّذِينَ جَاءُوا بِالإِفْكِ عُصْبَةٌ مِنْكُمْ لاَ تَحْسِبُوهُ} الْعَشْرَ الآيَاتِ كُلَّهَا، فَلَمَّا أَنْزَلَ اللَّهُ هَذَا فِي بَرَاءَتِي قَالَ أَبُو بَكْرٍ الصِّدِّيقُ ـ رضى الله عنه ـ وَكَانَ يُنْفِقُ عَلَى مِسْطَحِ بْنِ أُثَاثَةَ لِقَرَابَتِهِ مِنْهُ، وَفَقْرِهِ وَاللَّهِ لاَ أُنْفِقُ عَلَى مِسْطَحٍ شَيْئًا أَبَدًا بَعْدَ الَّذِي قَالَ لِعَائِشَةَ مَا قَالَ، فَأَنْزَلَ اللَّهُ {وَلاَ يَأْتَلِ أُولُو الْفَضْلِ مِنْكُمْ وَالسَّعَةِ أَنْ يُؤْتُوا أُولِي الْقُرْبَى وَالْمَسَاكِينَ وَالْمُهَاجِرِينَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَلْيَعْفُوا وَلْيَصْفَحُوا أَلاَ تُحِبُّونَ أَنْ يَغْفِرَ اللَّهُ لَكُمْ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ} قَالَ أَبُو بَكْرٍ بَلَى، وَاللَّهِ إِنِّي أُحِبُّ أَنْ يَغْفِرَ اللَّهُ لِي، فَرَجَعَ إِلَى مِسْطَحٍ النَّفَقَةَ الَّتِي كَانَ يُنْفِقُ عَلَيْهِ، وَقَالَ وَاللَّهِ لاَ أَنْزِعُهَا مِنْهُ أَبَدًا. قَالَتْ عَائِشَةُ وَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَسْأَلُ زَيْنَبَ ابْنَةَ جَحْشٍ عَنْ أَمْرِي، فَقَالَ " يَا زَيْنَبُ مَاذَا عَلِمْتِ أَوْ رَأَيْتِ ". فَقَالَتْ يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَحْمِي سَمْعِي وَبَصَرِي، مَا عَلِمْتُ إِلاَّ خَيْرًا. قَالَتْ وَهْىَ الَّتِي كَانَتْ تُسَامِينِي مِنْ أَزْوَاجِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَعَصَمَهَا اللَّهُ بِالْوَرَعِ، وَطَفِقَتْ أُخْتُهَا حَمْنَةُ تُحَارِبُ لَهَا فَهَلَكَتْ فِيمَنْ هَلَكَ مِنْ أَصْحَابِ الإِفْكِ.
Pripovijedila Aisha: (Aisha, žena Poslanika) Kad god je Allahov Poslanik (ﷺ) namjerao da krene na putovanje, on bi izvlačio kocku među svojim ženama i uzeo bi onu na koju je pala kocka. Jednom je izvukao kocku kada je želio izvršiti bitku, i kocka je pala na mene. Pa sam krenula s Allahovim Poslanikom nakon što je objavljeno naređenje o prekrivanju (žena), i tako sam bila nošena u mojoj howdahi (na kamili) i sišla sam s nje dok sam još bila u njoj. Nastavili smo putovanje, i kada je Allahov Poslanik završio svoju bitku i vratio se, i približili smo se Medini, Allahov Poslanik (ﷺ) naredio je da se krene noću. Kada je vojska naredila da se vrati kući, ustala sam i hodala dok nisam ostavila vojsku (kamp) iza sebe. Kada sam obavila nuždu, krenula sam prema svojoj howdahi, ali gle! Oprema moje ogrlice od Jaz Azfar (vrsta crnog perla) bila je slomljena i tražila sam je, a potraga za njom me zadržala. Grupa ljudi koji su me nosili došli su i podigli moju howdahu na leđa moje kamile na kojoj sam ja jahala, smatrajući da sam ja unutra. U to vrijeme žene su bile lagane i nisu bile mesnate jer su jele malo (hrane), pa ti ljudi nisu osjetili laganost howdahi dok su je podizali, a ja sam još bila mlada djevojka. Odvezli su kamilu i nastavili. Potom sam pronašla svoju ogrlicu nakon što je vojska otišla. Došla sam do njihovog kampa, ali nisam zatekla nikoga unutra, pa sam otišla na mjesto gdje sam obično boravila, misleći da će me oni tražiti i vratiti se u potrazi za mnom. Dok sam sjedila na svom mjestu, osjetila sam pospanost i zaspala. Safvan bin Al-Mu'attil As-Sulami Adh-Dhakw-ani bio je iza vojske. Počeo je u zadnjem dijelu noći i stigao je do mog mjesta ujutro i vidio je lik osobe koja spava. Došao je do mene i prepoznao me na osnovu toga što me je prije prekrivanja viđao. Ustala sam zbog njegovih riječi:
"Inna li-l-lahi wa inna ilaihi raji'un," koje je izgovorio prepoznajući me. Pokrila sam lice svojom odjevnom, i, zakleo se Allahom, nije mi rekao ni riječ osim, "Inna li-l-lahi wa inna ilaihi raji'un," dok nije natjerao svoju kravu da klekne, na čije je prednje noge stao, i ja sam se popela na nju. Zatim je Safwan krenuo, vodeći svoju kravu koja me je nosila, dok nismo sretli vojsku dok su se odmarali usred vrućeg podneva. Tada je onaj koji je bio predodređen za uništenje, pao u uništenje, a vođa lažnog optuživanja bio je `Abdullah bin Ubai bin Salul. Nakon toga stigli smo u Medinu, i oboljela sam mjesec dana dok su ljudi širili lažne tvrdnje ljudi lažnog optuživanja, a ja nisam ništa znala o tome. Ali ono što mi je izazvalo sumnju dok sam bila bolesna, bilo je to što više nisam primala istu dobrotu od Allahovog Poslanika (ﷺ) kao prije bolesti. Allahov Poslanik (ﷺ) bi ulazio kod mene, pozdravljao me i dodao, "Kako je ta (dama)?" i zatim otišao. To je izazvalo moju sumnju, ali nisam bila svjesna zla koje se širilo dok nisam ozdravila od bolesti. Izašla sam s Um Mistah da obavim nuždu prema Al-Manasi, mjestu gdje smo se obično olakšavali, i nikada nismo izlazile radi toga osim noću, i to prije nego što smo imali zahode blizu kuća. I ta naša navika bila je slična navici starijih Arapa (u pustinjama ili u šatorima) u pogledu pražnjenja crijeva, jer smo smatrale da je to nezgodno i štetno za uzimanje zahoda u kućama. Pa sam izašla s Um Mistah, koja je bila kći Abi Ruhm bin `Abd Manaf, a njezina majka bila je kći Sakhr bin Amir, koja je bila tetka Abi Bakra As-Siddika. Njezin sin bio je Mistah bin Uthatha. Kada smo završile s poslom, Um Mistah i ja smo se vratile prema mojoj kući. Um Mistah spotakla se o svoju haljinu, na što je rekla: "Neka je Mistah uništen!" Ja sam joj rekla: "Kakva loša riječ si rekla! Da li vrijeđaš čovjeka koji je sudjelovao u Bitci na Badru?" Ona je rekla: "O ti tamo! Nisi li čula što je rekao?" Ja sam pitala: "Što je rekao?" Ona mi je zatim ispričala izjavu ljudi lažnog optuživanja, što je dodatno pojačalo moju bolest. Kada sam se vratila kući, došao je Allahov Poslanik (ﷺ) i nakon pozdrava rekao: "Kako je ta (dama)?" Ja sam pitala: "Da li ćeš mi dopustiti da odem kod roditelja?" U to vrijeme željela sam provjeriti vijest putem njih. Allahov Poslanik (ﷺ) mi je dopustio i otišla sam kod roditelja i pitala majku: "O moja majko! Šta ljudi pričaju?" Moja majka je rekla: "O moja kći! Opusti se, jer, zakleo se Allah, nema šarmantne žene koju voli njen muž koji ima i druge žene, a da te te žene ne bi našle manu u tebi." Ja sam rekla: "Subhan Allah! Da li su ljudi zaista pričali o tome?" Te noći sam cijelu noć plakala, a suze mi nisu prestajale, niti sam spavala, a jutro je došlo dok sam još plakala. Allahov Poslanik (ﷺ) je pozvao `Ali bin Abi Taliba i Usamu bin Zaidu kada je odgođena Božanska Inspiracija, da ih konzultira o ideji razvedenosti od žene. Usama bin Zaid je rekao Allahovom Poslaniku (ﷺ) ono što je znao o neviniosti svoje žene i o svojoj ljubavi prema njoj. On je rekao: "O Allahov Poslaniče! Ona je tvoja žena, i ne znamo ništa loše o njoj osim dobra." Ali `Ali bin Abi Talib je rekao: "O Allahov Poslaniče! Allah ti ne nameće ograničenja; i ima mnogo žena osim nje. Ako pitaš (nju) robinju, ona će ti reći istinu." `Aisha je dodala: Tako je Allahov Poslanik (ﷺ) pozvao Bariru i rekao: "O Barira! Jeste li ikada vidjeli nešto što bi moglo izazvati vašu sumnju? (u pogledu Aishe)." Barira je rekla: "Zar je Allah, koji te je poslao s istinom, nikada nisam vidjela ništa u vezi s Aishom što bih joj zamjerila, osim što je djevojka nezrele dobi koja ponekad spava i ostavlja tijesto svoje porodice nezaštićeno, pa ga pasući koze pojedu." Tada je Allahov Poslanik (ﷺ) ustao (i obratio se) ljudima i tražio nekoga ko će se osvetiti `Abdullahu bin Ubai bin Salulu. Allahov Poslanik (ﷺ), dok je bio na minberu, rekao: "O muslimani! Ko će mi pomoći protiv čovjeka koji me je povrijedio lažnim optuživanjem moje porodice? Zaklinjem se Allahom, ne znam ništa loše o svojoj porodici osim dobra, a ljudi su optužili čovjeka o kojem ne znam ništa osim dobra, i nikada nije dolazio kod moje porodice osim sa mnom," Sa`d bin Mu`adh je ustao i rekao: "O Allahov Poslaniče! Zaklinjem se Allahom, oslobodit ću te od njega. Ako je od plemena (Bani) Al-Aus, onda ću mu odrubiti glavu; a ako je od naših braće, Khazraja, onda nam daj svoju naredbu i mi ćemo je poslušati." Tada je ustao Sa`d bin 'Ubada, i bio je vođa Khazraja, i prije ovog događaja bio je pobožan čovjek, ali je bio potaknut svojom žestinom za svoju plemensku čast. On je rekao Sa`du (bin Mu`adhu): "Zaklinjem se Allahom, Vječni, lažeš! Nećeš ga ubiti i nikada nećeš moći da ga ubiješ!" Tada je ustao Usaid bin Hudair, rođak Sa`d (bin Mu`adha), i rekao je Sa`du bin 'Ubadi: "Lažov si! Zaklinjem se Allahom, Vječni, sigurno ćemo ga ubiti; i ti si licemjer koji brani licemjere!" Tako su se uzburkale dvije plemenske skupine, Al-Aus i Al-Khazraj, sve dok nisu bili na rubu sukoba dok je Allahov Poslanik (ﷺ) stajao na minberu. Allahov Poslanik (ﷺ) nastavio je smirivati ih dok nisu utihnuli, a zatim je i on utihnuo. Tada sam ja plakala toliko da ni suze nisu prestajale, niti sam mogla spavati. Ujutro su moji roditelji bili sa mnom, a ja sam plakala dva noći i dan bez prestanka, sve dok nisu pomislili da će mi jetra puknuti od plača. Dok su bili sa mnom i plakala sam, jedna žena iz Ansara je tražila dozvolu da me vidi. Ušla je i sjela, i počela plakati sa mnom. Dok sam bila u tom stanju, došao je Allahov Poslanik (ﷺ), pozdravio i sjeo. Nikada nije sjedio sa mnom od dana kada je rečeno ono što je rečeno. Prošlo je mjesec dana bez primanja bilo kakve Božanske Inspiracije u vezi s mojim slučajem. Allahov Poslanik (ﷺ) je izgovorio Tashahhud nakon što je sjeo, i zatim rekao: "O `Aisha! Obaviještena sam o tebi ovakvom i ovakvom stvari; ako si nevina, Allah će otkriti tvoju nevinu, a ako si učinila grijeh, traži od Allaha oprost i pokaj se Njemu, jer kada rob prizna svoj grijeh i pokaje se Allahu, Allah prihvaća njegovo pokajanje." Kada je Allahov Poslanik (ﷺ) završio svoj govor, moje suze su potpuno prestale, tako da više nisam osjećala ni kap. Tada sam rekla ocu: "Odgovori Allahovom Poslaniku (ﷺ) u moje ime na ono što je rekao." On je rekao: "Zaklinjem se Allahom, ne znam što da kažem Allahovom Poslaniku (ﷺ)." Tada sam rekla majci: "Odgovori Allahovom Poslaniku." Ona je rekla: "Ne znam što da kažem Allahovom Poslaniku." Još kao mlada djevojka, iako sam imala malo znanja o Kur'anu, rekla sam: "Zaklinjem se Allahom, znam da ste toliko čuli ovu priču (lažnu optužbu) da je to usađeno u vaše umove i vjerujete u nju. Pa sada, ako vam kažem da sam nevina, a Allah zna da sam nevina, nećete mi vjerovati; a ako priznam nešto, a Allah zna da nisam kriva, vjerovat ćete mi. Zaklinjem se Allahom, ne mogu naći primjer od vas osim onoga Josifovog oca: "Pa (za mene) strpljenje je najprikladnije protiv onoga što tvrdite i samo je Allah (Jedini) čiji se pomoć može tražiti." Zatim sam se okrenula i legla na svoj krevet, i u to vrijeme sam znala da sam nevina i da će Allah otkriti moju nevinu. Ali, zakleo se Allahom, nikada nisam mislila da će Allah poslati Božansku Inspiraciju o mom slučaju, koja će se recitirati (zauvijek), jer sam smatrala da sam previše nedužna da bi me Allah spominjao nečim što će se recitirati: ali sam se nadala da će Allahov Poslanik (ﷺ) imati viziju u kojoj će Allah dokazati moju nevinu. Zakleo se Allahom, Allahov Poslanik (ﷺ) nije napustio svoje mjesto i niko nije napustio kuću kada je došla Božanska Inspiracija Allahovom Poslaniku (ﷺ). Tada ga je obuzela ista teška situacija koja ga je obuzimala (kada je bio pod Božanskom Inspiracijom), tako da su mu kapali znojovi s lica, poput bisera, iako je bio hladan dan, i to zbog težine Objave koja mu je objavljena. Kada je ta situacija prošla i kada je bio nasmiješen, prvi njegov govor bio je: "Aisha, Allah je objavio tvoju nevinu." Moja majka mi je rekla: "Ustani i idi k njemu." Ja sam rekla: "Zaklinjem se Allahom, neću ići k njemu i neću nikome zahvaljivati osim Allahu." Tada je Allah objavio: "Uistinu! Oni koji šire klevetu su bandu među vama. Ne misli to..." (24.11-20). Kada je Allah objavio ovo da potvrdi moju nevinu, Abu Bakr As-Siddiq, koji je zbog rodbinskih veza i siromaštva pružao pomoć Mistahu bin Uthathi, rekao je: "Zaklinjem se Allahom, nikada više neću davati Mistahu ništa nakon onoga što je rekao o Aishi." Tada je Allah objavio: "Ne dajte onima među vama koji su dobri i bogati da se zaklinju da neće pomagati svoje rođake, one u nevolji, i one koji su napustili svoje domove na Allahovom putu. Pokažite milost i oprostite (ne kažnjavajte ih). Zar ne volite da vam Allah oprosti? Uistinu! Allah je Često Oprosni, Milostivi." (24.22) Abu Bakr je rekao: "Da, zaklinjem se Allahom, želim da mi Allah oprosti." Tako je nastavio davati Mistahu pomoć kakvu je ranije davao i rekao: "Zaklinjem se Allahom, nikada mu neću uskratiti." Aisha je dodala: Allahov Poslanik (ﷺ) je također pitao Zainab bint Jahš o mom slučaju. On je rekao: "O Zainab! Šta si vidjela?" Ona je odgovorila: "O Allahov Poslaniče! Čuvam svoj sluh i vid (od laganja). Ne znam ništa loše o Aishi." Od svih žena Allahovog Poslanika (ﷺ), Zainab je željela da od njega dobije istu pažnju kao i ja, ali Allah ju je sačuvao (od laganja) zbog svoje pobožnosti. Ali njezina sestra, Hamna, nastavila je da se bori u njezinu korist, pa je uništena kao i oni koji su širili i iznosili klevetu.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Allah je oslobodio Aišu optužbe za klevetu i pozvao na oprost.
Hadis opisuje klevetu protiv Aiše nakon vojnog pohoda i objavu sure en-Nur 24:11–20, koja je potvrdila njenu nevinost. U ajetu 24:22 Ebu Bekr se podstiče da oprosti Mistahu i da ga ponovo finansijski pomaže.
Teška, izmišljena optužba koja se širila kao kleveta.
Pokrivena nosiljka postavljena na devu.
Pokajnički povratak Allahu i molba za Njegov oprost.
Klasični komentatori naglašavaju da je objava potvrdila Aišinu nevinost i da je širenje neprovjerenih optužbi težak grijeh. Odlomak o Ebu Bekru poučava da su oprost i ponovno pružanje pomoći vrline, čak i kada nas neko lično povrijedi. Pravnici iz izvlačenja žrijeba među suprugama zaključuju da je tokom zajedničkih putovanja potrebna pravedna raspodjela; četiri sunitske pravne škole razmatraju tačnu primjenu ovog pravila u okviru propisa o bračnim pravima.
- Ne iznosi optužbu prije nego što pažljivo provjeriš činjenice.
- Podrži osobu pogođenu klevetom i nemoj dalje širiti glasinu.
- Razmotri oprost i nastavi činiti dobro, čak i kada te neko duboko povrijedi.
Ovaj hadis također obrađuje ajete iz sure en-Nur povezane sa slučajem klevete.
Sahih al-Bukhari · #4751 (Sahih)Ova predaja prikazuje priču o kleveti iz perspektive Aišine majke.
Sahih al-Bukhari · #4752 (Sahih)Aišino učenje i tumačenje ajeta iz sure en-Nur dopunjuju kontekst ovog događaja.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.