Sahih al-Bukhari, hadis 5486
Prenosi Adi ibn Hatim. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Adi ibn Hatim
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا آدَمُ، حَدَّثَنَا شُعْبَةُ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ أَبِي السَّفَرِ، عَنِ الشَّعْبِيِّ، عَنْ عَدِيِّ بْنِ حَاتِمٍ، قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنِّي أُرْسِلُ كَلْبِي وَأُسَمِّي فَقَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " إِذَا أَرْسَلْتَ كَلْبَكَ وَسَمَّيْتَ، فَأَخَذَ فَقَتَلَ فَأَكَلَ فَلاَ تَأْكُلْ، فَإِنَّمَا أَمْسَكَ عَلَى نَفْسِهِ ". قُلْتُ إِنِّي أُرْسِلُ كَلْبِي أَجِدُ مَعَهُ كَلْبًا آخَرَ، لاَ أَدْرِي أَيُّهُمَا أَخَذَهُ. فَقَالَ " لاَ تَأْكُلْ فَإِنَّمَا سَمَّيْتَ عَلَى كَلْبِكَ وَلَمْ تُسَمِّ عَلَى غَيْرِهِ ". وَسَأَلْتُهُ عَنْ صَيْدِ الْمِعْرَاضِ فَقَالَ " إِذَا أَصَبْتَ بِحَدِّهِ، فَكُلْ، وَإِذَا أَصَبْتَ بِعَرْضِهِ فَقَتَلَ، فَإِنَّهُ وَقِيذٌ، فَلاَ تَأْكُلْ ".
Pripovijeda nam Adem, pripovijeda nam Šu‘ba, od Abdullaha ibn Ebi es-Sefera, on od eš-Ša‘bija, on od Adija ibn Hatima koji je rekao: Rekao sam:
"O Allahov Poslaniče (ﷺ)! Ja pustim svog psa u lov i spomenem Allahovo ime." Vjerovjesnik (ﷺ) je rekao: "Kada pustiš svog psa i spomeneš Allahovo ime, pa on uhvati lovinu, ubije je i pojede dio nje, ti je nemoj jesti, jer ju je pas ulovio za sebe." Rekao sam: "Ponekad pustim svog psa, ali uz njega nađem i drugog psa, pa ne znam koji ga je od njih dvojice uhvatio." On je rekao: "Nemoj je jesti, jer si Allahovo ime spomenuo samo nad svojim psom, a nisi nad drugim." Zatim sam ga upitao o lovu pomoću mi'rada (oštro komad drveta ili drvo s oštrim željeznim vrhom koje se koristi za lov). On je rekao: "Ako lovinu pogodiš njegovom oštricom, jedi je, a ako je pogodiš njegovom tupom stranom (drškom) pa je ubije, to je onda udarcem ubijena životinja, pa je nemoj jesti."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Divljač je dozvoljena samo ako je lov obavljen na propisan način.
Lovački štap ili sličan predmet sa šiljatim vrhom ili oštrim rubom.
Životinja koja je uginula od snažnog udarca širokom stranom, a ne od posjekotine.
Klasični učenjaci iz ovoga zaključuju da lovac spominje Allahovo ime kada pušta svog obučenog psa. Nemoj jesti divljač ako je pas jeo od nje, jer to ukazuje da ju je uhvatio za sebe. Ako je prisutan i drugi pas, a nije sigurno koji je od njih uhvatio životinju, primjenjuje se isti oprez. Kod mi'rada je divljač dozvoljena ako ju je usmrtio oštri rub; ako je uginula od široke strane, smatra se usmrćenom udarcem. Pravne škole razmatraju pojedinosti ovih pravila, ali priznaju razliku između smrtonosne posjekotine i udarca koji usmrti životinju.
- Spomeni Allahovo ime kada puštaš lovačkog psa.
- Nemoj jesti divljač ako je tvoj pas jeo od nje ili ako nije jasno koji ju je pas uhvatio.
- Provjeri od čega je životinja uginula: posjekotina se razlikuje od smrtonosnog udarca širokom stranom.
Ova predaja od Adija ibn Hatima govori o povezanim uslovima za jedenje divljači koju je uhvatio lovački pas.
Sahih al-Bukhari · #5487 (Sahih)I u ovoj predaji Adi ibn Hatim pita Poslanika ﷺ o pravilima lova.
Sahih al-Bukhari · #5476 (Sahih)Isti lanac prenosilaca donosi dodatne smjernice o puštanju psa na divljač.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.