Sahih Muslim, hadis 2150
Prenosi Abdullah ibn Umar. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Abdullah ibn Umar
Zbirka Sahih Muslim u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ رَافِعٍ، وَعَبْدُ بْنُ حُمَيْدٍ، قَالَ ابْنُ رَافِعٍ حَدَّثَنَا عَبْدُ الرَّزَّاقِ، أَخْبَرَنَا ابْنُ جُرَيْجٍ، أَخْبَرَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ أَبِي مُلَيْكَةَ، قَالَ تُوُفِّيَتِ ابْنَةٌ لِعُثْمَانَ بْنِ عَفَّانَ بِمَكَّةَ قَالَ فَجِئْنَا لِنَشْهَدَهَا - قَالَ - فَحَضَرَهَا ابْنُ عُمَرَ وَابْنُ عَبَّاسٍ قَالَ وَإِنِّي لَجَالِسٌ بَيْنَهُمَا - قَالَ - جَلَسْتُ إِلَى أَحَدِهِمَا ثُمَّ جَاءَ الآخَرُ فَجَلَسَ إِلَى جَنْبِي فَقَالَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ عُمَرَ لِعَمْرِو بْنِ عُثْمَانَ وَهُوَ مُوَاجِهُهُ أَلاَ تَنْهَى عَنِ الْبُكَاءِ فَإِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " إِنَّ الْمَيِّتَ لَيُعَذَّبُ بِبُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ " . فَقَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ قَدْ كَانَ عُمَرُ يَقُولُ بَعْضَ ذَلِكَ ثُمَّ حَدَّثَ فَقَالَ صَدَرْتُ مَعَ عُمَرَ مِنْ مَكَّةَ حَتَّى إِذَا كُنَّا بِالْبَيْدَاءِ إِذَا هُوَ بِرَكْبٍ تَحْتَ ظِلِّ شَجَرَةٍ فَقَالَ اذْهَبْ فَانْظُرْ مَنْ هَؤُلاَءِ الرَّكْبُ فَنَظَرْتُ فَإِذَا هُوَ صُهَيْبٌ - قَالَ - فَأَخْبَرْتُهُ فَقَالَ ادْعُهُ لِي . قَالَ فَرَجَعْتُ إِلَى صُهَيْبٍ فَقُلْتُ ارْتَحِلْ فَالْحَقْ أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ . فَلَمَّا أَنْ أُصِيبَ عُمَرُ دَخَلَ صُهَيْبٌ يَبْكِي يَقُولُ وَاأَخَاهْ وَاصَاحِبَاهْ . فَقَالَ عُمَرُ يَا صُهَيْبُ أَتَبْكِي عَلَىَّ وَقَدْ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " إِنَّ الْمَيِّتَ يُعَذَّبُ بِبَعْضِ بُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ " . فَقَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ فَلَمَّا مَاتَ عُمَرُ ذَكَرْتُ ذَلِكَ لِعَائِشَةَ فَقَالَتْ يَرْحَمُ اللَّهُ عُمَرَ لاَ وَاللَّهِ مَا حَدَّثَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " إِنَّ اللَّهَ يُعَذِّبُ الْمُؤْمِنَ بِبُكَاءِ أَحَدٍ " . وَلَكِنْ قَالَ " إِنَّ اللَّهَ يَزِيدُ الْكَافِرَ عَذَابًا بِبُكَاءِ أَهْلِهِ عَلَيْهِ " قَالَ وَقَالَتْ عَائِشَةُ حَسْبُكُمُ الْقُرْآنُ { وَلاَ تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى} قَالَ وَقَالَ ابْنُ عَبَّاسٍ عِنْدَ ذَلِكَ وَاللَّهُ أَضْحَكَ وَأَبْكَى . قَالَ ابْنُ أَبِي مُلَيْكَةَ فَوَاللَّهِ مَا قَالَ ابْنُ عُمَرَ مِنْ شَىْءٍ .
Abdullah ibn Ebu Mulejke je rekao: Kćerka Osmana ibn Affana umrla je u Mekki. Došli smo da prisustvujemo njenoj dženazi. Tu su bili prisutni i Ibn Omer i Ibn Abbas, a ja sam sjedio između njih dvojice. Dodao je: Prvo sam sjeo pored jednog od njih, zatim je došao drugi i sjeo pored mene. Abdullah ibn Omer je rekao Amru ibn Osmanu, koji je sjedio nasuprot njega:
"Zar nećeš zabraniti ljudima naricanje, jer je Allahov poslanik ﷺ rekao: 'Mrtvi se kažnjava zbog naricanja njegove porodice nad njim'?" Tada Ibn Abbas reče da je i Omer govorio nešto slično, a zatim ispriča: "Putovao sam sa Omerom iz Mekke sve dok nismo stigli do El-Bejde. Tamo smo zatekli grupu jahača kako odmaraju u hladu drveta. On mi reče: 'Idi i pogledaj ko su ti ljudi.' Pogledao sam i vidio da je to Suhejb. Vratio sam se i obavijestio ga. On reče: 'Pozovi ga k meni.' Vratio sam se Suhejbu i rekao: 'Pođi i susretni se sa vođom pravovjernih.' Kada je Omer bio ranjen, Suhejb je ušao plačući i govoreći: 'O moj brate! O moj druže!' Omer mu reče: 'Suhejbe, zar plačeš za mnom, a Allahov poslanik ﷺ je rekao: Mrtvi se kažnjava zbog nekog naricanja svoje porodice nad njim?'" Ibn Abbas nastavi: "Kada je Omer umro, spomenuo sam to Aiši. Ona je rekla: 'Neka se Allah smiluje Omeru! Tako mi Allaha, Allahov poslanik ﷺ nikada nije rekao da Allah kažnjava vjernika zbog plača nekoga od njegove porodice. Već je rekao da Allah povećava kaznu nevjerniku zbog plača njegove porodice nad njim.' Aiša je dodala: 'Dovoljan vam je Kur'an: {Nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi.}' Na to Ibn Abbas reče: 'Allah je Onaj koji izaziva i smijeh i plač.' Ibn Ebu Mulejke je zaključio: 'Tako mi Allaha, nakon toga Ibn Omer nije ništa rekao.'"
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Aisha pojašnjava da vjernik ne snosi odgovornost za naricanje druge osobe tokom žalovanja.
Predaja izričito opisuje smrt kćerke Osmana ibn Affana u Meki i razgovor o naricanju na njenoj dženazi. Ibn Abbas spominje i događaj vezan za Suhejba i ranjenog Omera te kazuje da ga je Aisha kasnije ispravila.
Glasno ili pretjerano iskazivanje žalosti, poput zapomaganja i uzvikivanja nakon nečije smrti.
Biti smatran odgovornim za grijeh ili postupak druge osobe.
Mjesto na putu između Meke i Medine koje se spominje u kazivanju.
Klasični učenjaci čitaju predaje zajedno: uobičajeno plakanje iz tuge je dozvoljeno, dok je glasno naricanje zabranjeno. Aisha pojašnjava da vjernik neće biti kažnjen zbog plača druge osobe; to potvrđuje kur'ansko načelo da niko ne nosi teret drugoga. Objašnjenje izraza o kažnjavanju jeste da se on odnosi na nevjernika ili na njegova ranija vlastita djela, a ne na automatski prijenos krivice na umrlog zbog ožalošćenog srodnika. Zato pravne škole razlikuju prirodne suze od zabranjenih obreda naricanja.
- Pruži podršku ožalošćenoj osobi svojim prisustvom i blagim riječima, bez podsticanja na glasno naricanje.
- Razlikuj prirodne suze od obreda naricanja; iskazivanje tuge nije isto što i zabranjeno naricanje.
- Ne donosi sud o predaji prije nego što razmotriš njene različite verzije i objašnjenja učenjaka.
Ova verzija opisuje isti razgovor pored tabuta Umm Aban i pojašnjava razilaženje u vezi s naricanjem.
Sahih Muslim · #2151 (Sahih)Ova predaja donosi drugačiji prikaz događaja i pomaže da se zajedno razumiju predaje o plakanju i naricanju.
Sahih Muslim · #2148 (Sahih)Ova srodna predaja opisuje žalost za Omerom i pomaže razlikovati plakanje od zabranjenih obreda naricanja.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.