Sahih Muslim, hadis 359
Prenosi Wa'il ibn Hujr. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Wa'il ibn Hujr
Zbirka Sahih Muslim u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
وَحَدَّثَنِي زُهَيْرُ بْنُ حَرْبٍ، وَإِسْحَاقُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ، جَمِيعًا عَنْ أَبِي الْوَلِيدِ، قَالَ زُهَيْرٌ حَدَّثَنَا هِشَامُ بْنُ عَبْدِ الْمَلِكِ، حَدَّثَنَا أَبُو عَوَانَةَ، عَنْ عَبْدِ الْمَلِكِ بْنِ عُمَيْرٍ، عَنْ عَلْقَمَةَ بْنِ وَائِلٍ، عَنْ وَائِلِ بْنِ حُجْرٍ، قَالَ كُنْتُ عِنْدَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَتَاهُ رَجُلاَنِ يَخْتَصِمَانِ فِي أَرْضٍ فَقَالَ أَحَدُهُمَا إِنَّ هَذَا انْتَزَى عَلَى أَرْضِي يَا رَسُولَ اللَّهِ فِي الْجَاهِلِيَّةِ - وَهُوَ امْرُؤُ الْقَيْسِ بْنُ عَابِسٍ الْكِنْدِيُّ وَخَصْمُهُ رَبِيعَةُ بْنُ عِبْدَانَ - قَالَ " بَيِّنَتُكَ " . قَالَ لَيْسَ لِي بَيِّنَةٌ . قَالَ " يَمِينُهُ " . قَالَ إِذًا يَذْهَبُ بِهَا . قَالَ " لَيْسَ لَكَ إِلاَّ ذَاكَ " . قَالَ فَلَمَّا قَامَ لِيَحْلِفَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " مَنِ اقْتَطَعَ أَرْضًا ظَالِمًا لَقِيَ اللَّهَ وَهُوَ عَلَيْهِ غَضْبَانُ " . قَالَ إِسْحَاقُ فِي رِوَايَتِهِ رَبِيعَةُ بْنُ عَيْدَانَ .
Vail ibn Hudžr je prenio: Bio sam kod Allahovog Poslanika ﷺ kada su došla dvojica ljudi koja su se sporila oko jedne parcele zemlje. Jedan od njih reče: 'Allahov Poslaniče, ovaj čovjek mi je u džahilijjetu nepravedno oduzeo moju zemlju.' (Tužilac je bio Imru'l-Kajs ibn Abis el-Kindi, a njegov protivnik Rebi'a ibn Abdan.) Poslanik ﷺ ga upita: 'Imaš li dokaz?' On odgovori: 'Nemam dokaza.' Poslanik ﷺ reče: 'Onda se od njega traži zakletva.' Tužilac reče: 'U tom slučaju on će se zakleti i zadržati zemlju.' Poslanik ﷺ odgovori: 'Nemaš drugog izbora osim toga.' Kada je optuženi ustao da se zakune, Allahov Poslanik ﷺ je rekao: 'Ko god nepravedno prisvoji tuđu zemlju, srest će Allaha na Sudnjem danu dok je On gnjevan na njega.' U predaji Ishaka spominje se Rebi'a ibn Ajdan umjesto Rebi'a ibn Abdan.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
U sporu oko zemljišta traže se dokazi; zakletva nosi odgovornost pred Allahom.
Wa'il ibn Hujr prenosi da su dvojica muškaraca iznijela pred Poslanika ﷺ spor oko zemljišta koje je, prema tužitelju, bilo prisvojeno u doba neznanja, prije islama.
Priznat osnov za neki zahtjev, poput svjedočenja ili drugog valjanog dokaza.
Svečana izjava u kojoj se neko poziva na Allaha kao svjedoka.
Period prije islamske objave.
Klasični pravnici iz ovoga izvode pravno pravilo da tužitelj mora iznijeti dokaze, a da tuženi, kada dokaza nema, može položiti zakletvu. Zakletva rješava spor prema pravnom postupku, ali lažni zahtjev time ne postaje zakonit pred Allahom. Sve četiri sunitske pravne škole priznaju ovo osnovno pravilo, uz dodatne razlike u vezi s dokazivanjem i sudskim postupcima.
- Čuvaj dokumente i svjedočenja kojima dokazuješ svoja vlasnička prava.
- U sporu iskreno iznesi činjenice i poštuj zakonitu presudu.
- Nikada se lažno ne zaklinji da bi stekao tuđu imovinu; Allah ljude poziva na odgovornost za njihova djela.
I ova predaja govori o teretu dokazivanja i zakletvi u sporu oko prava.
Sahih Muslim · #358 (Sahih)Ovaj hadis govori o težini lažne zakletve kojom neko prisvaja tuđu imovinu.
Sahih Muslim · #360 (Sahih)Ova predaja naglašava tešku Božiju odgovornost za imovinu stečenu nepravedno.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.