Uvod · Sahih Muslim

Sahih Muslim, hadis 3695

Prenosi Abdullah ibn Abbas. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.

Sahih (vjerodostojan)Knjiga: Uvod
صحيح مسلم
Ko je prenio?

Prenosi Abdullah ibn Abbas

Sahih (vjerodostojan)

Zbirka Sahih Muslim u cjelini se smatra vjerodostojnom.

Predaja

Arapski tekst

وَحَدَّثَنَا إِسْحَاقُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ الْحَنْظَلِيُّ، وَمُحَمَّدُ بْنُ أَبِي عُمَرَ، - وَتَقَارَبَا فِي لَفْظِ الْحَدِيثِ - قَالَ ابْنُ أَبِي عُمَرَ حَدَّثَنَا وَقَالَ، إِسْحَاقُ أَخْبَرَنَا عَبْدُ الرَّزَّاقِ، أَخْبَرَنَا مَعْمَرٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، عَنْ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ أَبِي ثَوْرٍ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ، قَالَ لَمْ أَزَلْ حَرِيصًا أَنْأَسْأَلَ عُمَرَ عَنِ الْمَرْأَتَيْنِ مِنْ أَزْوَاجِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم اللَّتَيْنِ قَالَ اللَّهُ تَعَالَى ‏{‏إِنْ تَتُوبَا إِلَى اللَّهِ فَقَدْ صَغَتْ قُلُوبُكُمَا‏}‏ حَتَّى حَجَّ عُمَرُ وَحَجَجْتُ مَعَهُ فَلَمَّا كُنَّا بِبَعْضِ الطَّرِيقِ عَدَلَ عُمَرُ وَعَدَلْتُ مَعَهُ بِالإِدَاوَةِ فَتَبَرَّزَ ثُمَّ أَتَانِي فَسَكَبْتُ عَلَى يَدَيْهِ فَتَوَضَّأَ فَقُلْتُ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ مَنِ الْمَرْأَتَانِ مِنْ أَزْوَاجِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم اللَّتَانِ قَالَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ لَهُمَا ‏{‏ إِنْ تَتُوبَا إِلَى اللَّهِ فَقَدْ صَغَتْ قُلُوبُكُمَا‏}‏ قَالَ عُمَرُ وَاعَجَبًا لَكَ يَا ابْنَ عَبَّاسٍ - قَالَ الزُّهْرِيُّ كَرِهَ وَاللَّهِ مَا سَأَلَهُ عَنْهُ وَلَمْ يَكْتُمْهُ - قَالَ هِيَ حَفْصَةُ وَعَائِشَةُ ‏.‏ ثُمَّ أَخَذَ يَسُوقُ الْحَدِيثَ قَالَ كُنَّا مَعْشَرَ قُرَيْشٍ قَوْمًا نَغْلِبُ النِّسَاءَ فَلَمَّا قَدِمْنَا الْمَدِينَةَ وَجَدْنَا قَوْمًا تَغْلِبُهُمْ نِسَاؤُهُمْ فَطَفِقَ نِسَاؤُنَا يَتَعَلَّمْنَ مِنْ نِسَائِهِمْ - قَالَ - وَكَانَ مَنْزِلِي فِي بَنِي أُمَيَّةَ بْنِ زَيْدٍ بِالْعَوَالِي فَتَغَضَّبْتُ يَوْمًا عَلَى امْرَأَتِي فَإِذَا هِيَ تُرَاجِعُنِي فَأَنْكَرْتُ أَنْ تُرَاجِعَنِي ‏.‏ فَقَالَتْ مَا تُنْكِرُ أَنْ أُرَاجِعَكَ فَوَاللَّهِ إِنَّ أَزْوَاجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم لَيُرَاجِعْنَهُ وَتَهْجُرُهُ إِحْدَاهُنَّ الْيَوْمَ إِلَى اللَّيْلِ ‏.‏ فَانْطَلَقْتُ فَدَخَلْتُ عَلَى حَفْصَةَ فَقُلْتُ أَتُرَاجِعِينَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ نَعَمْ ‏.‏ فَقُلْتُ أَتَهْجُرُهُ إِحْدَاكُنَّ الْيَوْمَ إِلَى اللَّيْلِ قَالَتْ نَعَمْ ‏.‏ قُلْتُ قَدْ خَابَ مَنْ فَعَلَ ذَلِكَ مِنْكُنَّ وَخَسِرَ أَفَتَأْمَنُ إِحْدَاكُنَّ أَنْ يَغْضَبَ اللَّهُ عَلَيْهَا لِغَضَبِ رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم فَإِذَا هِيَ قَدْ هَلَكَتْ لاَ تُرَاجِعِي رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَلاَ تَسْأَلِيهِ شَيْئًا وَسَلِينِي مَا بَدَا لَكِ وَلاَ يَغُرَّنَّكِ أَنْ كَانَتْ جَارَتُكِ هِيَ أَوْسَمَ وَأَحَبَّ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْكِ - يُرِيدُ عَائِشَةَ - قَالَ وَكَانَ لِي جَارٌ مِنَ الأَنْصَارِ فَكُنَّا نَتَنَاوَبُ النُّزُولَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَيَنْزِلُ يَوْمًا وَأَنْزِلُ يَوْمًا فَيَأْتِينِي بِخَبَرِ الْوَحْىِ وَغَيْرِهِ وَآتِيهِ بِمِثْلِ ذَلِكَ وَكُنَّا نَتَحَدَّثُ أَنَّ غَسَّانَ تُنْعِلُ الْخَيْلَ لِتَغْزُوَنَا فَنَزَلَ صَاحِبِي ثُمَّ أَتَانِي عِشَاءً فَضَرَبَ بَابِي ثُمَّ نَادَانِي فَخَرَجْتُ إِلَيْهِ فَقَالَ حَدَثَ أَمْرٌ عَظِيمٌ ‏.‏ قُلْتُ مَاذَا أَجَاءَتْ غَسَّانُ قَالَ لاَ بَلْ أَعْظَمُ مِنْ ذَلِكَ وَأَطْوَلُ طَلَّقَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم نِسَاءَهُ ‏.‏ فَقُلْتُ قَدْ خَابَتْ حَفْصَةُ وَخَسِرَتْ قَدْ كُنْتُ أَظُنُّ هَذَا كَائِنًا حَتَّى إِذَا صَلَّيْتُ الصُّبْحَ شَدَدْتُ عَلَىَّ ثِيَابِي ثُمَّ نَزَلْتُ فَدَخَلْتُ عَلَى حَفْصَةَ وَهْىَ تَبْكِي فَقُلْتُ أَطَلَّقَكُنَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ لاَ أَدْرِي هَا هُوَ ذَا مُعْتَزِلٌ فِي هَذِهِ الْمَشْرُبَةِ ‏.‏ فَأَتَيْتُ غُلاَمًا لَهُ أَسْوَدَ فَقُلْتُ اسْتَأْذِنْ لِعُمَرَ ‏.‏ فَدَخَلَ ثُمَّ خَرَجَ إِلَىَّ فَقَالَ قَدْ ذَكَرْتُكَ لَهُ فَصَمَتَ فَانْطَلَقْتُ حَتَّى انْتَهَيْتُ إِلَى الْمِنْبَرِ فَجَلَسْتُ فَإِذَا عِنْدَهُ رَهْطٌ جُلُوسٌ يَبْكِي بَعْضُهُمْ فَجَلَسْتُ قَلِيلاً ثُمَّ غَلَبَنِي مَا أَجِدُ ثُمَّ أَتَيْتُ الْغُلاَمَ فَقُلْتُ اسْتَأْذِنْ لِعُمَرَ ‏.‏ فَدَخَلَ ثُمَّ خَرَجَ إِلَىَّ ‏.‏ فَقَالَ قَدْ ذَكَرْتُكَ لَهُ فَصَمَتَ ‏.‏ فَوَلَّيْتُ مُدْبِرًا فَإِذَا الْغُلاَمُ يَدْعُونِي فَقَالَ ادْخُلْ فَقَدْ أَذِنَ لَكَ فَدَخَلْتُ فَسَلَّمْتُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَإِذَا هُوَ مُتَّكِئٌ عَلَى رَمْلِ حَصِيرٍ قَدْ أَثَّرَ فِي جَنْبِهِ فَقُلْتُ أَطَلَّقْتَ يَا رَسُولَ اللَّهِ نِسَاءَكَ فَرَفَعَ رَأْسَهُ إِلَىَّ وَقَالَ ‏"‏ لاَ ‏"‏ ‏.‏ فَقُلْتُ اللَّهُ أَكْبَرُ لَوْ رَأَيْتَنَا يَا رَسُولَ اللَّهِ وَكُنَّا مَعْشَرَ قُرَيْشٍ قَوْمًا نَغْلِبُ النِّسَاءَ فَلَمَّا قَدِمْنَا الْمَدِينَةَ وَجَدْنَا قَوْمًا تَغْلِبُهُمْ نِسَاؤُهُمْ فَطَفِقَ نِسَاؤُنَا يَتَعَلَّمْنَ مِنْ نِسَائِهِمْ فَتَغَضَّبْتُ عَلَى امْرَأَتِي يَوْمًا فَإِذَا هِيَ تُرَاجِعُنِي فَأَنْكَرْتُ أَنْ تُرَاجِعَنِي ‏.‏ فَقَالَتْ مَا تُنْكِرُ أَنْ أُرَاجِعَكَ فَوَاللَّهِ إِنَّ أَزْوَاجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم لَيُرَاجِعْنَهُ وَتَهْجُرُهُ إِحْدَاهُنَّ الْيَوْمَ إِلَى اللَّيْلِ ‏.‏ فَقُلْتُ قَدْ خَابَ مَنْ فَعَلَ ذَلِكَ مِنْهُنَّ وَخَسِرَ أَفَتَأْمَنُ إِحْدَاهُنَّ أَنْ يَغْضَبَ اللَّهُ عَلَيْهَا لِغَضَبِ رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم فَإِذَا هِيَ قَدْ هَلَكَتْ فَتَبَسَّمَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ قَدْ دَخَلْتُ عَلَى حَفْصَةَ فَقُلْتُ لاَ يَغُرَّنَّكِ أَنْ كَانَتْ جَارَتُكِ هِيَ أَوْسَمُ مِنْكِ وَأَحَبُّ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْكِ ‏.‏ فَتَبَسَّمَ أُخْرَى فَقُلْتُ أَسْتَأْنِسُ يَا رَسُولَ اللَّهِ ‏.‏ قَالَ ‏"‏ نَعَمْ ‏"‏ ‏.‏ فَجَلَسْتُ فَرَفَعْتُ رَأْسِي فِي الْبَيْتِ فَوَاللَّهِ مَا رَأَيْتُ فِيهِ شَيْئًا يَرُدُّ الْبَصَرَ إِلاَّ أُهُبًا ثَلاَثَةً فَقُلْتُ ادْعُ اللَّهَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَنْ يُوَسِّعَ عَلَى أُمَّتِكَ فَقَدْ وَسَّعَ عَلَى فَارِسَ وَالرُّومِ وَهُمْ لاَ يَعْبُدُونَ اللَّهَ فَاسْتَوَى جَالِسًا ثُمَّ قَالَ ‏"‏ أَفِي شَكٍّ أَنْتَ يَا ابْنَ الْخَطَّابِ أُولَئِكَ قَوْمٌ عُجِّلَتْ لَهُمْ طَيِّبَاتُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ‏"‏ ‏.‏ فَقُلْتُ اسْتَغْفِرْ لِي يَا رَسُولَ اللَّهِ ‏.‏ وَكَانَ أَقْسَمَ أَنْ لاَ يَدْخُلَ عَلَيْهِنَّ شَهْرًا مِنْ شِدَّةِ مَوْجِدَتِهِ عَلَيْهِنَّ ‏.‏ حَتَّى عَاتَبَهُ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ ‏.‏ قَالَ الزُّهْرِيُّ فَأَخْبَرَنِي عُرْوَةُ، عَنْ عَائِشَةَ، قَالَتْ لَمَّا مَضَى تِسْعٌ وَعِشْرُونَ لَيْلَةً دَخَلَ عَلَىَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَدَأَ بِي فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّكَ أَقْسَمْتَ أَنْ لاَ تَدْخُلَ عَلَيْنَا شَهْرًا وَإِنَّكَ دَخَلْتَ مِنْ تِسْعٍ وَعِشْرِينَ أَعُدُّهُنَّ ‏.‏ فَقَالَ ‏"‏ إِنَّ الشَّهْرَ تِسْعٌ وَعِشْرُونَ - ثُمَّ قَالَ - يَا عَائِشَةُ إِنِّي ذَاكِرٌ لَكِ أَمْرًا فَلاَ عَلَيْكِ أَنْ لاَ تَعْجَلِي فِيهِ حَتَّى تَسْتَأْمِرِي أَبَوَيْكِ ‏"‏ ‏.‏ ثُمَّ قَرَأَ عَلَىَّ الآيَةَ ‏{‏ يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُلْ لأَزْوَاجِكَ‏}‏ حَتَّى بَلَغَ ‏{‏ أَجْرًا عَظِيمًا‏}‏ قَالَتْ عَائِشَةُ قَدْ عَلِمَ وَاللَّهِ أَنَّ أَبَوَىَّ لَمْ يَكُونَا لِيَأْمُرَانِي بِفِرَاقِهِ قَالَتْ فَقُلْتُ أَوَفِي هَذَا أَسْتَأْمِرُ أَبَوَىَّ فَإِنِّي أُرِيدُ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَالدَّارَ الآخِرَةَ ‏.‏ قَالَ مَعْمَرٌ فَأَخْبَرَنِي أَيُّوبُ أَنَّ عَائِشَةَ قَالَتْ لاَ تُخْبِرْ نِسَاءَكَ أَنِّي اخْتَرْتُكَ فَقَالَ لَهَا النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ إِنَّ اللَّهَ أَرْسَلَنِي مُبَلِّغًا وَلَمْ يُرْسِلْنِي مُتَعَنِّتًا ‏"‏ ‏.‏ قَالَ قَتَادَةُ صَغَتْ قُلُوبُكُمَا مَالَتْ قُلُوبُكُمَا‏.‏

Prijevod

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazao je: Uvijek sam želio pitati Omera, radijallahu anhu, za dvije žene od žena Allahovog Poslanika ﷺ o kojima je Uzvišeni Allah rekao:

"Ako se vas dvije pokajete Allahu, srca vaša su se već priklonila", sve dok Omer nije krenuo na hadž, pa sam i ja pošao s njim. Kada smo bili na putu, Omer je skrenuo da obavi nuždu, a ja sam pođoh s njim noseći posudu s vodom. On je obavio potrebu, a zatim došao do mene; ja sam mu polijevao vodu po rukama dok je uzimao abdest. Tada rekoh: "O vođo pravovjernih, ko su te dvije žene od žena Allahovog Poslanika ﷺ o kojima je Allah Azze we Dželle rekao: 'Ako se vas dvije pokajete Allahu, srca vaša su se već priklonila'?" Omer reče: "Čudno li je to pitanje tvoje, o sine Abbasov!" (Zuhri je rekao: Tako mi Allaha, nije mu bilo drago što ga je to pitao, ali odgovor nije sakrio.) Zatim reče: "To su Hafsa i Aiša." Potom je nastavio pripovijedati hadis i rekao: "Mi, Kurejšije, bili smo narod koji je dominirao ženama, ali kada smo stigli u Medinu, zatekli smo narod kojim dominiraju njihove žene, pa su naše žene počele učiti od njihovih." Dalje je kazao: "Moja kuća bila je u predgrađu Medine, u plemenu Benu Umejje bin Zejd. Jednog dana naljutio sam se na svoju ženu, a ona mi je uzvratila riječima. Nisam volio da mi ona proturječi. Rekla je: 'Šta ti smeta što ti uzvraćam? Tako mi Allaha, žene Allahovog Poslanika ﷺ uzvraćaju mu, a jedna od njih ga napušta cijeli dan do večeri.' Otišao sam kod Hafse i upitao: 'Da li ti uzvraćaš Allahovom Poslaniku ﷺ?' Rekla je: 'Da.' Upitah: 'Da li neka od vas napušta Poslanika od dana do noći?' Rekla je: 'Da.' Rekoh: 'Propala je i izgubila ona koja to čini. Zar se ne bojite da će se Allah rasrditi na vas zbog srdžbe Njegovog Poslanika ﷺ, pa ćete tako propasti? Zato nemojte uzvraćati Allahovom Poslaniku ﷺ i ne tražite od njega ništa; tražite od mene šta god želite. I neka te ne zavodi to što je tvoja drugarica ljepša i draža Allahovom Poslaniku ﷺ od tebe' – misleći na Aišu." Omer, radijallahu anhu, dalje je kazao: "Imao sam komšiju iz Ensara i smjenjivali smo se u odlasku kod Allahovog Poslanika ﷺ. On bi išao jedan dan, a ja drugi. On bi mi donosio vijesti o objavi i drugim stvarima, a ja bih njemu isto tako. Razgovarali smo o tome da Gassanidi potkivaju konje kako bi nas napali. Moj komšija je jedne noći došao, pokucao na vrata i pozvao me. Izašao sam, a on reče: 'Desilo se nešto veliko.' Upitah: 'Šta je? Jesu li došli Gassanidi?' Reče: 'Ne, nešto još veće i dugotrajnije. Poslanik ﷺ je razveo svoje žene.' Rekoh: 'Hafsa je propala i izgubila; slutio sam da će se ovo desiti.' Kada je svanulo, klanjao sam sabah-namaz, obukao se i otišao kod Hafse, a ona je plakala. Upitah: 'Je li vas Allahov Poslanik ﷺ razveo?' Rekla je: 'Ne znam, ali se osamio u onoj sobi na spratu.' Prišao sam njegovom crnom slugi i rekao: 'Traži dozvolu za Omera.' Ušao je, a zatim izašao i rekao: 'Spomenuo sam te, ali je šutio.' Otišao sam do minbera i sjeo, a tamo je sjedila skupina ljudi od kojih su neki plakali. Sjeo sam kratko, a onda me savladala briga. Ponovo sam otišao kod sluge i rekao: 'Traži dozvolu za Omera.' Ušao je i izašao govoreći: 'Spomenuo sam te, ali je šutio.' Krenuo sam nazad, kad me sluga pozva: 'Uđi, dozvoljeno ti je.' Ušao sam i nazvao selam Allahovom Poslaniku ﷺ, a on je bio naslonjen na prostirku od trske, čiji su se tragovi vidjeli na njegovom boku. Upitah: 'Allahov Poslaniče, jesi li razveo svoje žene?' Podigao je glavu prema meni i rekao: 'Ne.' Rekoh: 'Allahu ekber! Allahov Poslaniče, da si nas samo vidio; mi Kurejšije smo dominirali ženama, ali kad smo došli u Medinu...' Ispričao sam događaj. Allahov Poslanik ﷺ se nasmiješio. Rekoh: 'Allahov Poslaniče, otišao sam kod Hafse i rekao: Neka te ne zavodi to što je tvoja drugarica ljepša i draža Poslaniku ﷺ od tebe.' Poslanik ﷺ se ponovo nasmiješio. Rekoh: 'Allahov Poslaniče, mogu li s tobom razgovarati o ugodnim stvarima?' Reče: 'Da.' Sjeo sam i pogledao po kući; tako mi Allaha, nisam vidio ništa što bi privuklo pogled osim tri kože. Rekoh: 'Allahov Poslaniče, moli Allaha da proširi opskrbu tvom ummetu, kao što je proširio Perzijancima i Rimljanima, iako oni ne obožavaju Allaha.' On se uspravi i reče: 'Zar sumnjaš, o sine Hattabov? To su ljudi kojima su njihova dobra ubrzana na ovom svijetu.' Rekoh: 'Allahov Poslaniče, traži oprosta za mene.' Poslanik ﷺ se bio zakleo da neće ulaziti kod njih mjesec dana zbog velike ljutnje, sve dok ga Allah Azze we Dželle nije ukorio." Zuhri je rekao: Urve mi je prenio od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: "Kada je prošlo dvadeset i devet noći, Allahov Poslanik ﷺ je ušao kod mene, počevši sa mnom. Rekoh: 'Allahov Poslaniče, zakleo si se da nećeš ulaziti kod nas mjesec dana, a ušao si nakon dvadeset i devet noći koje sam brojila.' Reče: 'Mjesec može imati i dvadeset i devet dana.' Zatim reče: 'Aiša, spomenut ću ti jednu stvar, pa nemoj žuriti s odlukom dok se ne posavjetuješ sa svojim roditeljima.' Zatim mi je proučio ajet: 'O Vjerovjesniče, reci ženama svojim...' sve do '...veliku nagradu'." Aiša, radijallahu anha, reče: "Tako mi Allaha, znao je da mi roditelji ne bi naredili da ga napustim. Rekoh: 'Zar da se u ovome savjetujem s roditeljima? Ja želim Allaha, Njegovog Poslanika ﷺ i onaj svijet!'" Mamer je rekao: Ejjub mi je prenio da je Aiša rekla: "Nemoj obavijestiti svoje žene da sam tebe izabrala." Na to Poslanik ﷺ

Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.

Suštinska poruka

ʿUmer pripovijeda kako je Poslanik ﷺ izabrao skromnost i svojim suprugama dao mogućnost izbora.

Pozadina i povod

Predaja povezuje suru Et-Tahrim 66:4 s Hafsom i Aišom te opisuje udaljavanje Poslanika ﷺ od njegovih supruga, njegovu zakletvu da im neće dolaziti mjesec dana i njihov izbor nakon objave sure El-Ahzab 33:28–29.

Objašnjenje teških riječi
Abdest

Obredno pranje koje muslimani obavljaju prije namaza.

Mushraba

Mala prostorija na spratu ili izdvojen prostor.

Kuća budućeg svijeta

Vječni život nakon smrti, koji se daje prednost nad prolaznim užicima ovoga svijeta.

Šta učenjaci iz nje zaključuju

Učenjaci objašnjavaju da su ajeti suprugama ponudili izbor između dunjalučkog obilja i Allaha, Njegovog Poslanika ﷺ i budućeg svijeta. Aiša je izabrala Allaha, Njegovog Poslanika ﷺ i budući svijet. Predaja hvali skromnost i poučava da prolazno bogatstvo nije dokaz Božije naklonosti. Ona također pokazuje da muž treba postupati prema porodici mudro i brižno; odlomak o protivljenju nije opća dozvola za grubost ili nepravdu. Pravnici, između ostalog, razmatraju da lunarni mjesec može imati dvadeset devet dana.

Pouke za danas
  1. Pri važnim porodičnim odlukama razgovarajte iskreno i obraćajte se jedno drugom s poštovanjem.
  2. Ne dopusti da imetak i luksuz određuju je li ti život uspješan; usmjeri se na vjeru i budući svijet.
  3. Provjeri izjavu ili glasinu prije nego što doneseš zaključke.
الْحَدِيثُ الشَّرِيفُ

Svaki dan hadis na Vašem jeziku

Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.