Knjiga o razvodu braka · Sahih Muslim

Sahih Muslim, hadis 3696

Prenosi Abdullah ibn Abbas. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.

Sahih (vjerodostojan)Knjiga: Knjiga o razvodu braka
صحيح مسلم
Ko je prenio?

Prenosi Abdullah ibn Abbas

Sahih (vjerodostojan)

Zbirka Sahih Muslim u cjelini se smatra vjerodostojnom.

Predaja

Arapski tekst

وَحَدَّثَنَا إِسْحَاقُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ الْحَنْظَلِيُّ، وَمُحَمَّدُ بْنُ أَبِي عُمَرَ، - وَتَقَارَبَا فِي لَفْظِ الْحَدِيثِ - قَالَ ابْنُ أَبِي عُمَرَ حَدَّثَنَا وَقَالَ، إِسْحَاقُ أَخْبَرَنَا عَبْدُ الرَّزَّاقِ، أَخْبَرَنَا مَعْمَرٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، عَنْ عُبَيْدِ اللَّهِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ أَبِي ثَوْرٍ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ، قَالَ لَمْ أَزَلْ حَرِيصًا أَنْأَسْأَلَ عُمَرَ عَنِ الْمَرْأَتَيْنِ مِنْ أَزْوَاجِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم اللَّتَيْنِ قَالَ اللَّهُ تَعَالَى ‏{‏إِنْ تَتُوبَا إِلَى اللَّهِ فَقَدْ صَغَتْ قُلُوبُكُمَا‏}‏ حَتَّى حَجَّ عُمَرُ وَحَجَجْتُ مَعَهُ فَلَمَّا كُنَّا بِبَعْضِ الطَّرِيقِ عَدَلَ عُمَرُ وَعَدَلْتُ مَعَهُ بِالإِدَاوَةِ فَتَبَرَّزَ ثُمَّ أَتَانِي فَسَكَبْتُ عَلَى يَدَيْهِ فَتَوَضَّأَ فَقُلْتُ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ مَنِ الْمَرْأَتَانِ مِنْ أَزْوَاجِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم اللَّتَانِ قَالَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ لَهُمَا ‏{‏ إِنْ تَتُوبَا إِلَى اللَّهِ فَقَدْ صَغَتْ قُلُوبُكُمَا‏}‏ قَالَ عُمَرُ وَاعَجَبًا لَكَ يَا ابْنَ عَبَّاسٍ - قَالَ الزُّهْرِيُّ كَرِهَ وَاللَّهِ مَا سَأَلَهُ عَنْهُ وَلَمْ يَكْتُمْهُ - قَالَ هِيَ حَفْصَةُ وَعَائِشَةُ ‏.‏ ثُمَّ أَخَذَ يَسُوقُ الْحَدِيثَ قَالَ كُنَّا مَعْشَرَ قُرَيْشٍ قَوْمًا نَغْلِبُ النِّسَاءَ فَلَمَّا قَدِمْنَا الْمَدِينَةَ وَجَدْنَا قَوْمًا تَغْلِبُهُمْ نِسَاؤُهُمْ فَطَفِقَ نِسَاؤُنَا يَتَعَلَّمْنَ مِنْ نِسَائِهِمْ - قَالَ - وَكَانَ مَنْزِلِي فِي بَنِي أُمَيَّةَ بْنِ زَيْدٍ بِالْعَوَالِي فَتَغَضَّبْتُ يَوْمًا عَلَى امْرَأَتِي فَإِذَا هِيَ تُرَاجِعُنِي فَأَنْكَرْتُ أَنْ تُرَاجِعَنِي ‏.‏ فَقَالَتْ مَا تُنْكِرُ أَنْ أُرَاجِعَكَ فَوَاللَّهِ إِنَّ أَزْوَاجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم لَيُرَاجِعْنَهُ وَتَهْجُرُهُ إِحْدَاهُنَّ الْيَوْمَ إِلَى اللَّيْلِ ‏.‏ فَانْطَلَقْتُ فَدَخَلْتُ عَلَى حَفْصَةَ فَقُلْتُ أَتُرَاجِعِينَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ نَعَمْ ‏.‏ فَقُلْتُ أَتَهْجُرُهُ إِحْدَاكُنَّ الْيَوْمَ إِلَى اللَّيْلِ قَالَتْ نَعَمْ ‏.‏ قُلْتُ قَدْ خَابَ مَنْ فَعَلَ ذَلِكَ مِنْكُنَّ وَخَسِرَ أَفَتَأْمَنُ إِحْدَاكُنَّ أَنْ يَغْضَبَ اللَّهُ عَلَيْهَا لِغَضَبِ رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم فَإِذَا هِيَ قَدْ هَلَكَتْ لاَ تُرَاجِعِي رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَلاَ تَسْأَلِيهِ شَيْئًا وَسَلِينِي مَا بَدَا لَكِ وَلاَ يَغُرَّنَّكِ أَنْ كَانَتْ جَارَتُكِ هِيَ أَوْسَمَ وَأَحَبَّ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْكِ - يُرِيدُ عَائِشَةَ - قَالَ وَكَانَ لِي جَارٌ مِنَ الأَنْصَارِ فَكُنَّا نَتَنَاوَبُ النُّزُولَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَيَنْزِلُ يَوْمًا وَأَنْزِلُ يَوْمًا فَيَأْتِينِي بِخَبَرِ الْوَحْىِ وَغَيْرِهِ وَآتِيهِ بِمِثْلِ ذَلِكَ وَكُنَّا نَتَحَدَّثُ أَنَّ غَسَّانَ تُنْعِلُ الْخَيْلَ لِتَغْزُوَنَا فَنَزَلَ صَاحِبِي ثُمَّ أَتَانِي عِشَاءً فَضَرَبَ بَابِي ثُمَّ نَادَانِي فَخَرَجْتُ إِلَيْهِ فَقَالَ حَدَثَ أَمْرٌ عَظِيمٌ ‏.‏ قُلْتُ مَاذَا أَجَاءَتْ غَسَّانُ قَالَ لاَ بَلْ أَعْظَمُ مِنْ ذَلِكَ وَأَطْوَلُ طَلَّقَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم نِسَاءَهُ ‏.‏ فَقُلْتُ قَدْ خَابَتْ حَفْصَةُ وَخَسِرَتْ قَدْ كُنْتُ أَظُنُّ هَذَا كَائِنًا حَتَّى إِذَا صَلَّيْتُ الصُّبْحَ شَدَدْتُ عَلَىَّ ثِيَابِي ثُمَّ نَزَلْتُ فَدَخَلْتُ عَلَى حَفْصَةَ وَهْىَ تَبْكِي فَقُلْتُ أَطَلَّقَكُنَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ لاَ أَدْرِي هَا هُوَ ذَا مُعْتَزِلٌ فِي هَذِهِ الْمَشْرُبَةِ ‏.‏ فَأَتَيْتُ غُلاَمًا لَهُ أَسْوَدَ فَقُلْتُ اسْتَأْذِنْ لِعُمَرَ ‏.‏ فَدَخَلَ ثُمَّ خَرَجَ إِلَىَّ فَقَالَ قَدْ ذَكَرْتُكَ لَهُ فَصَمَتَ فَانْطَلَقْتُ حَتَّى انْتَهَيْتُ إِلَى الْمِنْبَرِ فَجَلَسْتُ فَإِذَا عِنْدَهُ رَهْطٌ جُلُوسٌ يَبْكِي بَعْضُهُمْ فَجَلَسْتُ قَلِيلاً ثُمَّ غَلَبَنِي مَا أَجِدُ ثُمَّ أَتَيْتُ الْغُلاَمَ فَقُلْتُ اسْتَأْذِنْ لِعُمَرَ ‏.‏ فَدَخَلَ ثُمَّ خَرَجَ إِلَىَّ ‏.‏ فَقَالَ قَدْ ذَكَرْتُكَ لَهُ فَصَمَتَ ‏.‏ فَوَلَّيْتُ مُدْبِرًا فَإِذَا الْغُلاَمُ يَدْعُونِي فَقَالَ ادْخُلْ فَقَدْ أَذِنَ لَكَ فَدَخَلْتُ فَسَلَّمْتُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَإِذَا هُوَ مُتَّكِئٌ عَلَى رَمْلِ حَصِيرٍ قَدْ أَثَّرَ فِي جَنْبِهِ فَقُلْتُ أَطَلَّقْتَ يَا رَسُولَ اللَّهِ نِسَاءَكَ فَرَفَعَ رَأْسَهُ إِلَىَّ وَقَالَ ‏"‏ لاَ ‏"‏ ‏.‏ فَقُلْتُ اللَّهُ أَكْبَرُ لَوْ رَأَيْتَنَا يَا رَسُولَ اللَّهِ وَكُنَّا مَعْشَرَ قُرَيْشٍ قَوْمًا نَغْلِبُ النِّسَاءَ فَلَمَّا قَدِمْنَا الْمَدِينَةَ وَجَدْنَا قَوْمًا تَغْلِبُهُمْ نِسَاؤُهُمْ فَطَفِقَ نِسَاؤُنَا يَتَعَلَّمْنَ مِنْ نِسَائِهِمْ فَتَغَضَّبْتُ عَلَى امْرَأَتِي يَوْمًا فَإِذَا هِيَ تُرَاجِعُنِي فَأَنْكَرْتُ أَنْ تُرَاجِعَنِي ‏.‏ فَقَالَتْ مَا تُنْكِرُ أَنْ أُرَاجِعَكَ فَوَاللَّهِ إِنَّ أَزْوَاجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم لَيُرَاجِعْنَهُ وَتَهْجُرُهُ إِحْدَاهُنَّ الْيَوْمَ إِلَى اللَّيْلِ ‏.‏ فَقُلْتُ قَدْ خَابَ مَنْ فَعَلَ ذَلِكَ مِنْهُنَّ وَخَسِرَ أَفَتَأْمَنُ إِحْدَاهُنَّ أَنْ يَغْضَبَ اللَّهُ عَلَيْهَا لِغَضَبِ رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم فَإِذَا هِيَ قَدْ هَلَكَتْ فَتَبَسَّمَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ قَدْ دَخَلْتُ عَلَى حَفْصَةَ فَقُلْتُ لاَ يَغُرَّنَّكِ أَنْ كَانَتْ جَارَتُكِ هِيَ أَوْسَمُ مِنْكِ وَأَحَبُّ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم مِنْكِ ‏.‏ فَتَبَسَّمَ أُخْرَى فَقُلْتُ أَسْتَأْنِسُ يَا رَسُولَ اللَّهِ ‏.‏ قَالَ ‏"‏ نَعَمْ ‏"‏ ‏.‏ فَجَلَسْتُ فَرَفَعْتُ رَأْسِي فِي الْبَيْتِ فَوَاللَّهِ مَا رَأَيْتُ فِيهِ شَيْئًا يَرُدُّ الْبَصَرَ إِلاَّ أُهُبًا ثَلاَثَةً فَقُلْتُ ادْعُ اللَّهَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَنْ يُوَسِّعَ عَلَى أُمَّتِكَ فَقَدْ وَسَّعَ عَلَى فَارِسَ وَالرُّومِ وَهُمْ لاَ يَعْبُدُونَ اللَّهَ فَاسْتَوَى جَالِسًا ثُمَّ قَالَ ‏"‏ أَفِي شَكٍّ أَنْتَ يَا ابْنَ الْخَطَّابِ أُولَئِكَ قَوْمٌ عُجِّلَتْ لَهُمْ طَيِّبَاتُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ‏"‏ ‏.‏ فَقُلْتُ اسْتَغْفِرْ لِي يَا رَسُولَ اللَّهِ ‏.‏ وَكَانَ أَقْسَمَ أَنْ لاَ يَدْخُلَ عَلَيْهِنَّ شَهْرًا مِنْ شِدَّةِ مَوْجِدَتِهِ عَلَيْهِنَّ ‏.‏ حَتَّى عَاتَبَهُ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ ‏.‏ قَالَ الزُّهْرِيُّ فَأَخْبَرَنِي عُرْوَةُ، عَنْ عَائِشَةَ، قَالَتْ لَمَّا مَضَى تِسْعٌ وَعِشْرُونَ لَيْلَةً دَخَلَ عَلَىَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَدَأَ بِي فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّكَ أَقْسَمْتَ أَنْ لاَ تَدْخُلَ عَلَيْنَا شَهْرًا وَإِنَّكَ دَخَلْتَ مِنْ تِسْعٍ وَعِشْرِينَ أَعُدُّهُنَّ ‏.‏ فَقَالَ ‏"‏ إِنَّ الشَّهْرَ تِسْعٌ وَعِشْرُونَ - ثُمَّ قَالَ - يَا عَائِشَةُ إِنِّي ذَاكِرٌ لَكِ أَمْرًا فَلاَ عَلَيْكِ أَنْ لاَ تَعْجَلِي فِيهِ حَتَّى تَسْتَأْمِرِي أَبَوَيْكِ ‏"‏ ‏.‏ ثُمَّ قَرَأَ عَلَىَّ الآيَةَ ‏{‏ يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُلْ لأَزْوَاجِكَ‏}‏ حَتَّى بَلَغَ ‏{‏ أَجْرًا عَظِيمًا‏}‏ قَالَتْ عَائِشَةُ قَدْ عَلِمَ وَاللَّهِ أَنَّ أَبَوَىَّ لَمْ يَكُونَا لِيَأْمُرَانِي بِفِرَاقِهِ قَالَتْ فَقُلْتُ أَوَفِي هَذَا أَسْتَأْمِرُ أَبَوَىَّ فَإِنِّي أُرِيدُ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَالدَّارَ الآخِرَةَ ‏.‏ قَالَ مَعْمَرٌ فَأَخْبَرَنِي أَيُّوبُ أَنَّ عَائِشَةَ قَالَتْ لاَ تُخْبِرْ نِسَاءَكَ أَنِّي اخْتَرْتُكَ فَقَالَ لَهَا النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ إِنَّ اللَّهَ أَرْسَلَنِي مُبَلِّغًا وَلَمْ يُرْسِلْنِي مُتَعَنِّتًا ‏"‏ ‏.‏ قَالَ قَتَادَةُ صَغَتْ قُلُوبُكُمَا مَالَتْ قُلُوبُكُمَا‏.‏

Prijevod

Ibn Abbas, r.a., kazao je: Uvijek sam želio pitati Omera, r.a., o dvjema ženama Poslanikovim ﷺ za koje je Uzvišeni Allah rekao:

"Ako se vas dvije pokajete Allahu, srca vaša su se već priklonila", sve dok Omer nije krenuo na hadždž, pa sam i ja pošao s njim. Kada smo bili na putu, Omer je skrenuo radi potrebe, a ja sam pošašao s njim noseći posudu s vodom. Obavio je nuždu, a zatim došao do mene; ja sam mu polijevao vodu po rukama dok je uzimao abdest. Tada sam upitao: "O vođo pravovjernih, ko su te dvije žene Poslanika ﷺ za koje je Uzvišeni i Časni Allah rekao: 'Ako se vas dvije pokajete Allahu, srca vaša su se već priklonila'?" Omer, r.a., reče: "Čudim ti se, o Ibn Abbasse!" (Zuhri kaže: Tako mi Allaha, nije mu bilo drago što ga je to pitao, ali odgovor nije sakrio.) Reče: "To su Hafsa i Aiša." Zatim je nastavio kazivati hadis: "Mi, Kurejšije, bili smo narod koji je dominirao nad ženama. Kada smo stigli u Medinu, zatekli smo narod nad kojim dominiraju njihove žene, pa su naše žene počele učiti od njihovih." Kazao je: "Moja kuća bila je u Banu Umejje bin Zejd u Avliju. Jednog dana naljutio sam se na svoju ženu, a ona mi je uzvratila riječima. Nije mi se svidjelo što mi uzvraća. Rekla je: 'Šta ti smeta što ti uzvraćam? Tako mi Allaha, žene Allahovog Poslanika ﷺ uzvraćaju mu, a jedna od njih se odvaja od njega cijeli dan do noći.' Otišao sam kod Hafse i upitao: 'Uzvraćaš li Allahovom Poslaniku ﷺ?' Rekla je: 'Da.' Upitao sam: 'Odvaja li se koja od vas od njega cijeli dan do noći?' Rekla je: 'Da.' Rekao sam: 'Propala je i izgubila ona koja to učini. Zar se ne bojite da se Allah ne rasrdi na vas zbog srdžbe Njegovog Poslanika ﷺ, pa da propadnete? Zato nemojte uzvraćati Allahovom Poslaniku ﷺ niti od njega išta tražiti; tražite od mene šta želite. I neka te ne zavara to što je tvoja drugarica ljepša i draža Allahovom Poslaniku ﷺ od tebe' – misleći na Aišu." Omer, r.a., nastavi: "Imao sam komšiju ensariju i smjenjivali smo se u odlasku kod Allahovog Poslanika ﷺ. On bi išao jedan dan, a ja drugi; on bi mi donosio vijesti o objavi i drugo, a ja bih njemu. Pričalo se da Gasanidi potkivaju konje da nas napadnu. Moj komšija je jedne večeri došao, pokucao na vrata i pozvao me. Izašao sam, a on reče: 'Desilo se nešto veliko.' Upitao sam: 'Šta je? Jesu li došli Gasanidi?' Reče: 'Ne, nešto veće i dugotrajnije; Poslanik ﷺ je razveo svoje žene.' Rekao sam: 'Hafsa je propala i izgubila; slutio sam da će se ovo desiti.' Kada je osvanulo, klanjao sam sabah, obukao se i otišao kod Hafse; plakala je. Upitao sam: 'Je li vas Allahov Poslanik ﷺ razveo?' Rekla je: 'Ne znam, ali se povukao u ovu sobu na spratu.' Došao sam kod njegovog crnog sluge i rekao: 'Traži dozvolu za Omera.' Ušao je, izašao i rekao: 'Spomenuo sam te, ali je šutio.' Otišao sam do minbera i sjeo; tu je sjedila skupina ljudi, neki su plakali. Malo sam posjedio, a onda me savladala briga. Ponovo sam otišao kod sluge i rekao: 'Traži dozvolu za Omera.' Ušao je, izašao i rekao: 'Spomenuo sam te, ali je šutio.' Krenuo sam nazad, kad me sluga pozva: 'Uđi, dozvoljeno ti je.' Ušao sam i selamio Allahovom Poslaniku ﷺ; bio je naslonjen na prostirku od trske, čiji su se tragovi vidjeli na njegovom boku. Upitao sam: 'Allahov Poslaniče, jesi li razveo svoje žene?' Podigao je glavu i rekao: 'Ne.' Rekao sam: 'Allahu ekber! Allahov Poslaniče, da si nas vidio, mi Kurejšije smo dominirali nad ženama, ali kada smo došli u Medinu...' Ispričao sam događaj sa svojom ženom. Allahov Poslanik ﷺ se osmjehnuo. Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, rekao sam Hafsi da je ne zavara to što je njena drugarica ljepša...' Ponovo se osmjehnuo. Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, mogu li s tobom razgovarati o ugodnim stvarima?' Reče: 'Da.' Sjeo sam i pogledao po kući; tako mi Allaha, nisam vidio ništa što privlači pogled osim tri kože. Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, moli Allaha da proširi opskrbu tvom ummetu, kao što je proširio Perzijancima i Rimljanima, iako ne obožavaju Allaha.' Uspravio se i rekao: 'Zar sumnjaš, o Ibn el-Hattabe? To je narod kojem su njihova dobra ubrzana na ovom svijetu.' Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, traži oprosta za mene.' Bio se zakleo da neće ulaziti kod njih mjesec dana zbog velike ljutnje, sve dok ga Uzvišeni Allah nije ukorio. Zuhri kaže: Urve mi je prenio od Aiše, r.a., da je rekla: Kada je prošlo dvadeset i devet noći, Allahov Poslanik ﷺ je ušao kod mene, počevši od mene. Rekla sam: 'Allahov Poslaniče, zakleo si se da nećeš ulaziti kod nas mjesec dana, a ušao si nakon dvadeset i devet noći koje sam brojila.' Reče: 'Mjesec može imati i dvadeset i devet dana.' Zatim reče: 'Aiša, govorit ću ti o nečemu, pa nemoj žuriti dok se ne posavjetuješ sa svojim roditeljima.' Zatim mi je proučio ajet: 'O Vjerovjesniče, reci ženama svojim...' sve do 'velike nagrade'. Aiša, r.a., kaže: Tako mi Allaha, znao je da mi roditelji ne bi naredili da ga napustim. Rekla sam: 'Zar da se u ovome savjetujem s roditeljima? Ja želim Allaha, Njegovog Poslanika ﷺ i onaj svijet.' Mamer kaže: Ejub mi je prenio da je Aiša rekla: 'Nemoj obavijestiti svoje žene da sam tebe izabrala.' Poslanik ﷺ joj reče: 'Allah me poslao kao dostavljača poruke, a ne kao onoga koji otežava.' Katade kaže: 'Saghat kulubukuma' znači 'Srca vaša su se priklonila'.

Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.

Suštinska poruka

‘Umar pripovijeda kako je Poslanik ﷺ svojim suprugama prepustio izbor između Allaha i Ahireta.

Pozadina i povod

Predaja opisuje period kada se Poslanik ﷺ, nakon sukoba sa svojim suprugama, mjesec dana odvojio od njih i prepustio im izbor, kao što se navodi u Kur'anu 33:28–29. Aiša je izabrala Allaha, Njegovog Poslanika ﷺ i Ahiret.

Objašnjenje teških riječi
‘Iddet od dvadeset i devet noći

Poslanik ﷺ je pojasnio da islamski mjesec može imati i dvadeset i devet dana.

„Njihova srca su se priklonila“

Prema Katadi, to znači da su se srca Hafse i Aiše ﷺ udaljila od onoga što je primjereno i da su se trebala okrenuti pokajanju.

Mushriba

Mala gornja soba ili uzdignuti privatni prostor u koji se Poslanik ﷺ povukao.

Šta učenjaci iz nje zaključuju

Učenjaci iz ove predaje zaključuju da su supruge Poslanika ﷺ dobile izbor između dunjalučkog života s njegovim ukrasima i Allaha, Njegovog Poslanika ﷺ i Ahireta; Aiša ﷺ izabrala je ovo drugo. Objašnjenje o mjesecu potvrđuje da islamski mjesec može trajati dvadeset i devet ili trideset dana. Učenjaci također ističu skromnost Poslanika ﷺ i činjenicu da bogatstvo samo po sebi nije znak Božije naklonosti. Ovaj odlomak nije opća dozvola supružnicima da dominiraju jedno nad drugim: odnos treba biti pravedan i pun poštovanja.

Pouke za danas
  1. O bračnim napetostima razgovarajte s poštovanjem i tražite pomirenje prije nego što riječi dodatno naruše odnos.
  2. Cijenite jednostavnost i ne dopustite da imetak ili status određuju šta smatrate srećom.
  3. Kod važnih odluka uzmite vrijeme za razmišljanje i usmjerite se na ono što koristi vašoj vjeri i Ahiretu.
الْحَدِيثُ الشَّرِيفُ

Svaki dan hadis na Vašem jeziku

Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.