Sahih al-Bukhari, hadis 2297
Prenosi Aisha. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Aisha
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ بُكَيْرٍ، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ عُقَيْلٍ، قَالَ ابْنُ شِهَابٍ فَأَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ، أَنَّ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ زَوْجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَتْ لَمْ أَعْقِلْ أَبَوَىَّ إِلاَّ وَهُمَا يَدِينَانِ الدِّينَ. وَقَالَ أَبُو صَالِحٍ حَدَّثَنِي عَبْدُ اللَّهِ عَنْ يُونُسَ عَنِ الزُّهْرِيِّ قَالَ أَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ أَنَّ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ قَالَتْ لَمْ أَعْقِلْ أَبَوَىَّ قَطُّ، إِلاَّ وَهُمَا يَدِينَانِ الدِّينَ، وَلَمْ يَمُرَّ عَلَيْنَا يَوْمٌ إِلاَّ يَأْتِينَا فِيهِ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم طَرَفَىِ النَّهَارِ بُكْرَةً وَعَشِيَّةً، فَلَمَّا ابْتُلِيَ الْمُسْلِمُونَ خَرَجَ أَبُو بَكْرٍ مُهَاجِرًا قِبَلَ الْحَبَشَةِ، حَتَّى إِذَا بَلَغَ بَرْكَ الْغِمَادِ لَقِيَهُ ابْنُ الدَّغِنَةِ ـ وَهْوَ سَيِّدُ الْقَارَةِ ـ فَقَالَ أَيْنَ تُرِيدُ يَا أَبَا بَكْرٍ فَقَالَ أَبُو بَكْرٍ أَخْرَجَنِي قَوْمِي فَأَنَا أُرِيدُ أَنْ أَسِيحَ فِي الأَرْضِ فَأَعْبُدَ رَبِّي. قَالَ ابْنُ الدَّغِنَةِ إِنَّ مِثْلَكَ لاَ يَخْرُجُ وَلاَ يُخْرَجُ، فَإِنَّكَ تَكْسِبُ الْمَعْدُومَ، وَتَصِلُ الرَّحِمَ، وَتَحْمِلُ الْكَلَّ، وَتَقْرِي الضَّيْفَ، وَتُعِينُ عَلَى نَوَائِبِ الْحَقِّ، وَأَنَا لَكَ جَارٌ فَارْجِعْ فَاعْبُدْ رَبَّكَ بِبِلاَدِكَ. فَارْتَحَلَ ابْنُ الدَّغِنَةِ، فَرَجَعَ مَعَ أَبِي بَكْرٍ، فَطَافَ فِي أَشْرَافِ كُفَّارِ قُرَيْشٍ، فَقَالَ لَهُمْ إِنَّ أَبَا بَكْرٍ لاَ يَخْرُجُ مِثْلُهُ، وَلاَ يُخْرَجُ، أَتُخْرِجُونَ رَجُلاً يُكْسِبُ الْمَعْدُومَ، وَيَصِلُ الرَّحِمَ، وَيَحْمِلُ الْكَلَّ، وَيَقْرِي الضَّيْفَ، وَيُعِينُ عَلَى نَوَائِبِ الْحَقِّ. فَأَنْفَذَتْ قُرَيْشٌ جِوَارَ ابْنِ الدَّغِنَةِ وَآمَنُوا أَبَا بَكْرٍ وَقَالُوا لاِبْنِ الدَّغِنَةِ مُرْ أَبَا بَكْرٍ فَلْيَعْبُدْ رَبَّهُ فِي دَارِهِ، فَلْيُصَلِّ وَلْيَقْرَأْ مَا شَاءَ، وَلاَ يُؤْذِينَا بِذَلِكَ، وَلاَ يَسْتَعْلِنْ بِهِ، فَإِنَّا قَدْ خَشِينَا أَنْ يَفْتِنَ أَبْنَاءَنَا وَنِسَاءَنَا. قَالَ ذَلِكَ ابْنُ الدَّغِنَةِ لأَبِي بَكْرٍ، فَطَفِقَ أَبُو بَكْرٍ يَعْبُدُ رَبَّهُ فِي دَارِهِ، وَلاَ يَسْتَعْلِنُ بِالصَّلاَةِ وَلاَ الْقِرَاءَةِ فِي غَيْرِ دَارِهِ، ثُمَّ بَدَا لأَبِي بَكْرٍ فَابْتَنَى مَسْجِدًا بِفِنَاءِ دَارِهِ، وَبَرَزَ فَكَانَ يُصَلِّي فِيهِ، وَيَقْرَأُ الْقُرْآنَ، فَيَتَقَصَّفُ عَلَيْهِ نِسَاءُ الْمُشْرِكِينَ وَأَبْنَاؤُهُمْ، يَعْجَبُونَ وَيَنْظُرُونَ إِلَيْهِ، وَكَانَ أَبُو بَكْرٍ رَجُلاً بَكَّاءً لاَ يَمْلِكُ دَمْعَهُ حِينَ يَقْرَأُ الْقُرْآنَ، فَأَفْزَعَ ذَلِكَ أَشْرَافَ قُرَيْشٍ مِنَ الْمُشْرِكِينَ، فَأَرْسَلُوا إِلَى ابْنِ الدَّغِنَةِ فَقَدِمَ عَلَيْهِمْ، فَقَالُوا لَهُ إِنَّا كُنَّا أَجَرْنَا أَبَا بَكْرٍ عَلَى أَنْ يَعْبُدَ رَبَّهُ فِي دَارِهِ، وَإِنَّهُ جَاوَزَ ذَلِكَ، فَابْتَنَى مَسْجِدًا بِفِنَاءِ دَارِهِ، وَأَعْلَنَ الصَّلاَةَ وَالْقِرَاءَةَ، وَقَدْ خَشِينَا أَنْ يَفْتِنَ أَبْنَاءَنَا وَنِسَاءَنَا، فَأْتِهِ فَإِنْ أَحَبَّ أَنْ يَقْتَصِرَ عَلَى أَنْ يَعْبُدَ رَبَّهُ فِي دَارِهِ فَعَلَ، وَإِنْ أَبَى إِلاَّ أَنْ يُعْلِنَ ذَلِكَ فَسَلْهُ أَنْ يَرُدَّ إِلَيْكَ ذِمَّتَكَ، فَإِنَّا كَرِهْنَا أَنْ نُخْفِرَكَ، وَلَسْنَا مُقِرِّينَ لأَبِي بَكْرٍ الاِسْتِعْلاَنَ. قَالَتْ عَائِشَةُ فَأَتَى ابْنُ الدَّغِنَةِ أَبَا بَكْرٍ، فَقَالَ قَدْ عَلِمْتَ الَّذِي عَقَدْتُ لَكَ عَلَيْهِ، فَإِمَّا أَنْ تَقْتَصِرَ عَلَى ذَلِكَ وَإِمَّا أَنْ تَرُدَّ إِلَىَّ ذِمَّتِي، فَإِنِّي لاَ أُحِبُّ أَنْ تَسْمَعَ الْعَرَبُ أَنِّي أُخْفِرْتُ فِي رَجُلٍ عَقَدْتُ لَهُ. قَالَ أَبُو بَكْرٍ إِنِّي أَرُدُّ إِلَيْكَ جِوَارَكَ، وَأَرْضَى بِجِوَارِ اللَّهِ. وَرَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَوْمَئِذٍ بِمَكَّةَ، فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " قَدْ أُرِيتُ دَارَ هِجْرَتِكُمْ، رَأَيْتُ سَبْخَةً ذَاتَ نَخْلٍ بَيْنَ لاَبَتَيْنِ ". وَهُمَا الْحَرَّتَانِ، فَهَاجَرَ مَنْ هَاجَرَ قِبَلَ الْمَدِينَةِ حِينَ ذَكَرَ ذَلِكَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم، وَرَجَعَ إِلَى الْمَدِينَةِ بَعْضُ مَنْ كَانَ هَاجَرَ إِلَى أَرْضِ الْحَبَشَةِ، وَتَجَهَّزَ أَبُو بَكْرٍ مُهَاجِرًا، فَقَالَ لَهُ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " عَلَى رِسْلِكَ فَإِنِّي أَرْجُو أَنْ يُؤْذَنَ لِي ". قَالَ أَبُو بَكْرٍ هَلْ تَرْجُو ذَلِكَ بِأَبِي أَنْتَ قَالَ " نَعَمْ ". فَحَبَسَ أَبُو بَكْرٍ نَفْسَهُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لِيَصْحَبَهُ وَعَلَفَ رَاحِلَتَيْنِ كَانَتَا عِنْدَهُ وَرَقَ السَّمُرِ أَرْبَعَةَ أَشْهُرٍ.
Pripovijedala nam je Aiša, radijallahu anha, supruga Vjerovjesnika ﷺ:
"Otkako pamtim za sebe, svoje roditelje sam zatekla samo kako ispovijedaju ovu vjeru (islam). I nije prošao nijedan dan a da nam Allahov Poslanik ﷺ ne bi dolazio ujutro i navečer." Kada su muslimani bili stavljeni na kušnju, Ebu Bekr se zaputio kao muhadžir prema Habešistanu. Kada je stigao do mjesta zvanog Berkul-Gimad, sreo ga je Ibnud-Dagine, poglavar plemena Kara, pa ga upita: "Kamo si se zaputio, o Ebu Bekre?" Ebu Bekr odgovori: "Moj narod me protjerao, pa želim lutati zemljom i obožavati svoga Gospodara." Ibnud-Dagine reče: "Čovjek poput tebe niti odlazi niti biva protjeran! Ti zarađuješ za onoga koji nema, održavaš rodbinske veze, pomažeš nemoćne, ukrašavaš gosta i pomažeš u nevoljama istine. Ja ti dajem svoju zaštitu, pa se vrati i obožavaj svoga Gospodara u svome mjestu." Zatim je Ibnud-Dagine pošao s Ebu Bekrom i vratio ga, te obišao uglednike nevjernika Kurejšija i rekao im: "Čovjek poput Ebu Bekra niti odlazi niti biva protjeran! Zar protjerujete čovjeka koji zarađuje za onoga koji nema, održava rodbinske veze, pomaže nemoćne, ukrašava gosta i pomaže u nevoljama istine?" Kurejšije prihvatiše zaštitu Ibnud-Dagine i osiguraše Ebu Bekra, te rekoše Ibnud-Dagini: "Naredi Ebu Bekru da obožava svoga Gospodara u svojoj kući, da klanja i čita šta hoće, ali da nas time ne uznemirava i da to ne čini javno, jer se bojimo da ne zavede naše sinove i žene." Ibnud-Dagine to prenese Ebu Bekru, pa je Ebu Bekr nastavio obožavati svoga Gospodara u svojoj kući, ne klanjajući niti čineći Kur'an naglas izvan nje. Međutim, kasnije Ebu Bekr odluči sagraditi mesdžid u dvorištu svoje kuće. Sagradio ga je i počeo javno klanjati i učiti Kur'an u njemu. Žene i djeca mnogobožaca okupljali bi se oko njega, diveći mu se i posmatrajući ga. Ebu Bekr je bio čovjek koji je često plakao i nije mogao suzdržati suze dok je učio Kur'an. To je zabrinulo uglednike Kurejšija među mnogobošcima, pa su poslali po Ibnud-Daginu. Kada im je došao, rekli su mu: "Mi smo zaštitili Ebu Bekra pod uvjetom da obožava svoga Gospodara u svojoj kući, ali on je prekršio taj uvjet. Sagradio je mesdžid u dvorištu svoje kuće i javno klanja i uči Kur'an. Bojimo se da ne zavede naše sinove i žene. Idi mu i reci: ako želi ograničiti se na obožavanje Gospodara u svojoj kući, neka to učini; a ako odbije i insistira na javnom ispoljavanju, traži od njega da ti vrati tvoju zaštitu. Mi ne želimo iznevjeriti tvoj amanet, ali ne možemo trpjeti Ebu Bekrovo javno ispoljavanje vjere." Aiša nastavi: "Ibnud-Dagine dođe Ebu Bekru i reče: 'Znaš na čemu sam sklopio ugovor s tobom. Ili ćeš se ograničiti na to, ili mi vrati moju zaštitu, jer ne volim da Arapi čuju da sam iznevjerio čovjeka kojem sam dao riječ.' Ebu Bekr odgovori: 'Vraćam ti tvoju zaštitu i zadovoljan sam Allahovom zaštitom.'" U to vrijeme Allahov Poslanik ﷺ bio je u Mekki, pa reče: "Pokazano mi je mjesto vaše hidžre. Vidio sam slanu zemlju s palmama između dviju crnih stijena (harri)." To su bile dvije harre Medine. Pa ko je trebao učiniti hidžru, zaputio se prema Medini kada je to Allahov Poslanik ﷺ spomenuo, a neki od onih koji su bili emigrirali u Habešistan vratili su se u Medinu. Ebu Bekr se također pripremio za hidžru, pa mu Allahov Poslanik ﷺ reče: "Polahko, jer se nadam da će i meni biti dozvoljeno." Ebu Bekr upita: "Zar se tome nadaš, tako mi moga oca?" Odgovori: "Da." Tako Ebu Bekr zadrža sebe čekajući Allahovog Poslanika ﷺ da bi ga pratio, i hranio je dvije deve koje je imao lišćem drveta semur četiri mjeseca.
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Karakter Ebu Bekra i njegova postojana vjera doveli su ga pod Allahovu zaštitu.
Predaja opisuje progon muslimana u Mekki, namjeru Ebu Bekra da ode u Abesiniju i zaštitu koju mu je pružio Ibn ad-Daghina. Kasnije je Ebu Bekr vratio tu zaštitu i čekao priliku da zajedno s Poslanikom ﷺ učini hidžru u Medinu.
Svečana obaveza pružanja zaštite i sigurnosti.
Iseljenje radi vjere, poput preseljenja iz Mekke u Medinu.
Polje prekriveno tamnim vulkanskim kamenjem; Medina se nalazi između dva takva polja.
Klasični učenjaci ističu da briga Ebu Bekra o potrebitima, rodbini, gostima i ljudima u nevolji svjedoči o njegovom plemenitom karakteru. Ovaj događaj pokazuje i da zaštitu i dogovore treba ozbiljno shvatati: Ebu Bekr je ostao postojan u svojoj vjeri i vratio zaštitu Ibn ad-Daghine kada su ga njeni uslovi ograničavali. Učenjaci također naglašavaju vrijednost strpljenja i pripreme za hidžru, kao i posebnu odanost s kojom je Ebu Bekr čekao da prati Poslanika ﷺ.
- Neka se tvoja vjera vidi u odnosu prema ljudima: pomaži potrebitima, održavaj rodbinske veze i goste dočekuj gostoprimljivo.
- Ispunjavaj obećanja i dogovore, a o njihovim uslovima razgovaraj iskreno kada su u sukobu s tvojom savješću.
- Pažljivo se pripremaj za važne korake i vježbaj strpljenje dok čekaš pravi trenutak.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.