Poslanikovi vojni pohodi · Sahih al-Bukhari

Sahih al-Bukhari, hadis 4418

Prenosi Ka'b ibn Malik. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.

Sahih (vjerodostojan)Knjiga: Poslanikovi vojni pohodi
صحيح البخاري
Ko je prenio?

Prenosi Ka'b ibn Malik

Sahih (vjerodostojan)

Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.

Predaja

Arapski tekst

حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ بُكَيْرٍ، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ عُقَيْلٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، عَنْ عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ كَعْبِ بْنِ مَالِكٍ، أَنَّ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ كَعْبِ بْنِ مَالِكٍ ـ وَكَانَ قَائِدَ كَعْبٍ مِنْ بَنِيهِ حِينَ عَمِيَ ـ قَالَ سَمِعْتُ كَعْبَ بْنَ مَالِكٍ، يُحَدِّثُ حِينَ تَخَلَّفَ عَنْ قِصَّةِ، تَبُوكَ قَالَ كَعْبٌ لَمْ أَتَخَلَّفْ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي غَزْوَةٍ غَزَاهَا إِلاَّ فِي غَزْوَةِ تَبُوكَ، غَيْرَ أَنِّي كُنْتُ تَخَلَّفْتُ فِي غَزْوَةِ بَدْرٍ، وَلَمْ يُعَاتِبْ أَحَدًا تَخَلَّفَ، عَنْهَا إِنَّمَا خَرَجَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يُرِيدُ عِيرَ قُرَيْشٍ، حَتَّى جَمَعَ اللَّهُ بَيْنَهُمْ وَبَيْنَ عَدُوِّهِمْ عَلَى غَيْرِ مِيعَادٍ وَلَقَدْ شَهِدْتُ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لَيْلَةَ الْعَقَبَةِ حِينَ تَوَاثَقْنَا عَلَى الإِسْلاَمِ، وَمَا أُحِبُّ أَنَّ لِي بِهَا مَشْهَدَ بَدْرٍ، وَإِنْ كَانَتْ بَدْرٌ أَذْكَرَ فِي النَّاسِ مِنْهَا، كَانَ مِنْ خَبَرِي أَنِّي لَمْ أَكُنْ قَطُّ أَقْوَى وَلاَ أَيْسَرَ حِينَ تَخَلَّفْتُ عَنْهُ فِي تِلْكَ الْغَزْوَةِ، وَاللَّهِ مَا اجْتَمَعَتْ عِنْدِي قَبْلَهُ رَاحِلَتَانِ قَطُّ حَتَّى جَمَعْتُهُمَا فِي تِلْكَ الْغَزْوَةِ، وَلَمْ يَكُنْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يُرِيدُ غَزْوَةً إِلاَّ وَرَّى بِغَيْرِهَا، حَتَّى كَانَتْ تِلْكَ الْغَزْوَةُ، غَزَاهَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي حَرٍّ شَدِيدٍ، وَاسْتَقْبَلَ سَفَرًا بَعِيدًا وَمَفَازًا وَعَدُوًّا كَثِيرًا، فَجَلَّى لِلْمُسْلِمِينَ أَمْرَهُمْ لِيَتَأَهَّبُوا أُهْبَةَ غَزْوِهِمْ، فَأَخْبَرَهُمْ بِوَجْهِهِ الَّذِي يُرِيدُ، وَالْمُسْلِمُونَ مَعَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم كَثِيرٌ، وَلاَ يَجْمَعُهُمْ كِتَابٌ حَافِظٌ ـ يُرِيدُ الدِّيوَانَ ـ قَالَ كَعْبٌ فَمَا رَجُلٌ يُرِيدُ أَنْ يَتَغَيَّبَ إِلاَّ ظَنَّ أَنْ سَيَخْفَى لَهُ مَا لَمْ يَنْزِلْ فِيهِ وَحْىُ اللَّهِ، وَغَزَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم تِلْكَ الْغَزْوَةَ حِينَ طَابَتِ الثِّمَارُ وَالظِّلاَلُ، وَتَجَهَّزَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَالْمُسْلِمُونَ مَعَهُ، فَطَفِقْتُ أَغْدُو لِكَىْ أَتَجَهَّزَ مَعَهُمْ فَأَرْجِعُ وَلَمْ أَقْضِ شَيْئًا، فَأَقُولُ فِي نَفْسِي أَنَا قَادِرٌ عَلَيْهِ‏.‏ فَلَمْ يَزَلْ يَتَمَادَى بِي حَتَّى اشْتَدَّ بِالنَّاسِ الْجِدُّ، فَأَصْبَحَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَالْمُسْلِمُونَ مَعَهُ وَلَمْ أَقْضِ مِنْ جَهَازِي شَيْئًا، فَقُلْتُ أَتَجَهَّزُ بَعْدَهُ بِيَوْمٍ أَوْ يَوْمَيْنِ ثُمَّ أَلْحَقُهُمْ، فَغَدَوْتُ بَعْدَ أَنْ فَصَلُوا لأَتَجَهَّزَ، فَرَجَعْتُ وَلَمْ أَقْضِ شَيْئًا، ثُمَّ غَدَوْتُ ثُمَّ رَجَعْتُ وَلَمْ أَقْضِ شَيْئًا، فَلَمْ يَزَلْ بِي حَتَّى أَسْرَعُوا وَتَفَارَطَ الْغَزْوُ، وَهَمَمْتُ أَنْ أَرْتَحِلَ فَأُدْرِكَهُمْ، وَلَيْتَنِي فَعَلْتُ، فَلَمْ يُقَدَّرْ لِي ذَلِكَ، فَكُنْتُ إِذَا خَرَجْتُ فِي النَّاسِ بَعْدَ خُرُوجِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَطُفْتُ فِيهِمْ، أَحْزَنَنِي أَنِّي لاَ أَرَى إِلاَّ رَجُلاً مَغْمُوصًا عَلَيْهِ النِّفَاقُ أَوْ رَجُلاً مِمَّنْ عَذَرَ اللَّهُ مِنَ الضُّعَفَاءِ، وَلَمْ يَذْكُرْنِي رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حَتَّى بَلَغَ تَبُوكَ، فَقَالَ وَهْوَ جَالِسٌ فِي الْقَوْمِ بِتَبُوكَ ‏"‏ مَا فَعَلَ كَعْبٌ ‏"‏‏.‏ فَقَالَ رَجُلٌ مِنْ بَنِي سَلِمَةَ يَا رَسُولَ اللَّهِ، حَبَسَهُ بُرْدَاهُ وَنَظَرُهُ فِي عِطْفِهِ‏.‏ فَقَالَ مُعَاذُ بْنُ جَبَلٍ بِئْسَ مَا قُلْتَ، وَاللَّهِ يَا رَسُولَ اللَّهِ، مَا عَلِمْنَا عَلَيْهِ إِلاَّ خَيْرًا‏.‏ فَسَكَتَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم‏.‏ قَالَ كَعْبُ بْنُ مَالِكٍ فَلَمَّا بَلَغَنِي أَنَّهُ تَوَجَّهَ قَافِلاً حَضَرَنِي هَمِّي، وَطَفِقْتُ أَتَذَكَّرُ الْكَذِبَ وَأَقُولُ بِمَاذَا أَخْرُجُ مِنْ سَخَطِهِ غَدًا وَاسْتَعَنْتُ عَلَى ذَلِكَ بِكُلِّ ذِي رَأْىٍ مِنْ أَهْلِي، فَلَمَّا قِيلَ إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَدْ أَظَلَّ قَادِمًا زَاحَ عَنِّي الْبَاطِلُ، وَعَرَفْتُ أَنِّي لَنْ أَخْرُجَ مِنْهُ أَبَدًا بِشَىْءٍ فِيهِ كَذِبٌ، فَأَجْمَعْتُ صِدْقَهُ، وَأَصْبَحَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَادِمًا، وَكَانَ إِذَا قَدِمَ مِنْ سَفَرٍ بَدَأَ بِالْمَسْجِدِ فَيَرْكَعُ فِيهِ رَكْعَتَيْنِ ثُمَّ جَلَسَ لِلنَّاسِ، فَلَمَّا فَعَلَ ذَلِكَ جَاءَهُ الْمُخَلَّفُونَ، فَطَفِقُوا يَعْتَذِرُونَ إِلَيْهِ، وَيَحْلِفُونَ لَهُ، وَكَانُوا بِضْعَةً وَثَمَانِينَ رَجُلاً فَقَبِلَ مِنْهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَلاَنِيَتَهُمْ، وَبَايَعَهُمْ وَاسْتَغْفَرَ لَهُمْ، وَوَكَلَ سَرَائِرَهُمْ إِلَى اللَّهِ، فَجِئْتُهُ فَلَمَّا سَلَّمْتُ عَلَيْهِ تَبَسَّمَ تَبَسُّمَ الْمُغْضَبِ، ثُمَّ قَالَ ‏"‏ تَعَالَ ‏"‏‏.‏ فَجِئْتُ أَمْشِي حَتَّى جَلَسْتُ بَيْنَ يَدَيْهِ، فَقَالَ لِي ‏"‏ مَا خَلَّفَكَ أَلَمْ تَكُنْ قَدِ ابْتَعْتَ ظَهْرَكَ ‏"‏‏.‏ فَقُلْتُ بَلَى، إِنِّي وَاللَّهِ لَوْ جَلَسْتُ عِنْدَ غَيْرِكَ مِنْ أَهْلِ الدُّنْيَا، لَرَأَيْتُ أَنْ سَأَخْرُجُ مِنْ سَخَطِهِ بِعُذْرٍ، وَلَقَدْ أُعْطِيتُ جَدَلاً، وَلَكِنِّي وَاللَّهِ لَقَدْ عَلِمْتُ لَئِنْ حَدَّثْتُكَ الْيَوْمَ حَدِيثَ كَذِبٍ تَرْضَى بِهِ عَنِّي لَيُوشِكَنَّ اللَّهُ أَنْ يُسْخِطَكَ عَلَىَّ، وَلَئِنْ حَدَّثْتُكَ حَدِيثَ صِدْقٍ تَجِدُ عَلَىَّ فِيهِ إِنِّي لأَرْجُو فِيهِ عَفْوَ اللَّهِ، لاَ وَاللَّهِ مَا كَانَ لِي مِنْ عُذْرٍ، وَاللَّهِ مَا كُنْتُ قَطُّ أَقْوَى وَلاَ أَيْسَرَ مِنِّي حِينَ تَخَلَّفْتُ عَنْكَ‏.‏ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ أَمَّا هَذَا فَقَدْ صَدَقَ، فَقُمْ حَتَّى يَقْضِيَ اللَّهُ فِيكَ ‏"‏‏.‏ فَقُمْتُ وَثَارَ رِجَالٌ مِنْ بَنِي سَلِمَةَ فَاتَّبَعُونِي، فَقَالُوا لِي وَاللَّهِ مَا عَلِمْنَاكَ كُنْتَ أَذْنَبْتَ ذَنْبًا قَبْلَ هَذَا، وَلَقَدْ عَجَزْتَ أَنْ لاَ تَكُونَ اعْتَذَرْتَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِمَا اعْتَذَرَ إِلَيْهِ الْمُتَخَلِّفُونَ، قَدْ كَانَ كَافِيَكَ ذَنْبَكَ اسْتِغْفَارُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لَكَ، فَوَاللَّهِ مَا زَالُوا يُؤَنِّبُونِي حَتَّى أَرَدْتُ أَنْ أَرْجِعَ فَأُكَذِّبُ نَفْسِي، ثُمَّ قُلْتُ لَهُمْ هَلْ لَقِيَ هَذَا مَعِي أَحَدٌ قَالُوا نَعَمْ، رَجُلاَنِ قَالاَ مِثْلَ مَا قُلْتَ، فَقِيلَ لَهُمَا مِثْلُ مَا قِيلَ لَكَ‏.‏ فَقُلْتُ مَنْ هُمَا قَالُوا مُرَارَةُ بْنُ الرَّبِيعِ الْعَمْرِيُّ وَهِلاَلُ بْنُ أُمَيَّةَ الْوَاقِفِيُّ‏.‏ فَذَكَرُوا لِي رَجُلَيْنِ صَالِحَيْنِ قَدْ شَهِدَا بَدْرًا فِيهِمَا إِسْوَةٌ، فَمَضَيْتُ حِينَ ذَكَرُوهُمَا لِي، وَنَهَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْمُسْلِمِينَ عَنْ كَلاَمِنَا أَيُّهَا الثَّلاَثَةُ مِنْ بَيْنِ مَنْ تَخَلَّفَ عَنْهُ، فَاجْتَنَبَنَا النَّاسُ وَتَغَيَّرُوا لَنَا حَتَّى تَنَكَّرَتْ فِي نَفْسِي الأَرْضُ، فَمَا هِيَ الَّتِي أَعْرِفُ، فَلَبِثْنَا عَلَى ذَلِكَ خَمْسِينَ لَيْلَةً، فَأَمَّا صَاحِبَاىَ فَاسْتَكَانَا وَقَعَدَا فِي بُيُوتِهِمَا يَبْكِيَانِ، وَأَمَّا أَنَا فَكُنْتُ أَشَبَّ الْقَوْمِ وَأَجْلَدَهُمْ، فَكُنْتُ أَخْرُجُ فَأَشْهَدُ الصَّلاَةَ مَعَ الْمُسْلِمِينَ وَأَطُوفُ فِي الأَسْوَاقِ، وَلاَ يُكَلِّمُنِي أَحَدٌ، وَآتِي رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأُسَلِّمُ عَلَيْهِ وَهْوَ فِي مَجْلِسِهِ بَعْدَ الصَّلاَةِ، فَأَقُولُ فِي نَفْسِي هَلْ حَرَّكَ شَفَتَيْهِ بِرَدِّ السَّلاَمِ عَلَىَّ أَمْ لاَ ثُمَّ أُصَلِّي قَرِيبًا مِنْهُ فَأُسَارِقُهُ النَّظَرَ، فَإِذَا أَقْبَلْتُ عَلَى صَلاَتِي أَقْبَلَ إِلَىَّ، وَإِذَا الْتَفَتُّ نَحْوَهُ أَعْرَضَ عَنِّي، حَتَّى إِذَا طَالَ عَلَىَّ ذَلِكَ مِنْ جَفْوَةِ النَّاسِ مَشَيْتُ حَتَّى تَسَوَّرْتُ جِدَارَ حَائِطِ أَبِي قَتَادَةَ وَهْوَ ابْنُ عَمِّي وَأَحَبُّ النَّاسِ إِلَىَّ، فَسَلَّمْتُ عَلَيْهِ، فَوَاللَّهِ مَا رَدَّ عَلَىَّ السَّلاَمَ، فَقُلْتُ يَا أَبَا قَتَادَةَ، أَنْشُدُكَ بِاللَّهِ هَلْ تَعْلَمُنِي أُحِبُّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَسَكَتَ، فَعُدْتُ لَهُ فَنَشَدْتُهُ فَسَكَتَ، فَعُدْتُ لَهُ فَنَشَدْتُهُ‏.‏ فَقَالَ اللَّهُ وَرَسُولُهُ أَعْلَمُ‏.‏ فَفَاضَتْ عَيْنَاىَ وَتَوَلَّيْتُ حَتَّى تَسَوَّرْتُ الْجِدَارَ، قَالَ فَبَيْنَا أَنَا أَمْشِي بِسُوقِ الْمَدِينَةِ إِذَا نَبَطِيٌّ مِنْ أَنْبَاطِ أَهْلِ الشَّأْمِ مِمَّنْ قَدِمَ بِالطَّعَامِ يَبِيعُهُ بِالْمَدِينَةِ يَقُولُ مَنْ يَدُلُّ عَلَى كَعْبِ بْنِ مَالِكٍ فَطَفِقَ النَّاسُ يُشِيرُونَ لَهُ، حَتَّى إِذَا جَاءَنِي دَفَعَ إِلَىَّ كِتَابًا مِنْ مَلِكِ غَسَّانَ، فَإِذَا فِيهِ أَمَّا بَعْدُ فَإِنَّهُ قَدْ بَلَغَنِي أَنَّ صَاحِبَكَ قَدْ جَفَاكَ، وَلَمْ يَجْعَلْكَ اللَّهُ بِدَارِ هَوَانٍ وَلاَ مَضْيَعَةٍ، فَالْحَقْ بِنَا نُوَاسِكَ‏.‏ فَقُلْتُ لَمَّا قَرَأْتُهَا وَهَذَا أَيْضًا مِنَ الْبَلاَءِ‏.‏ فَتَيَمَّمْتُ بِهَا التَّنُّورَ فَسَجَرْتُهُ بِهَا، حَتَّى إِذَا مَضَتْ أَرْبَعُونَ لَيْلَةً مِنَ الْخَمْسِينَ إِذَا رَسُولُ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَأْتِينِي فَقَالَ إِنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَأْمُرُكَ أَنْ تَعْتَزِلَ امْرَأَتَكَ فَقُلْتُ أُطَلِّقُهَا أَمْ مَاذَا أَفْعَلُ قَالَ لاَ بَلِ اعْتَزِلْهَا وَلاَ تَقْرَبْهَا‏.‏ وَأَرْسَلَ إِلَى صَاحِبَىَّ مِثْلَ ذَلِكَ، فَقُلْتُ لاِمْرَأَتِي الْحَقِي بِأَهْلِكِ فَتَكُونِي عِنْدَهُمْ حَتَّى يَقْضِيَ اللَّهُ فِي هَذَا الأَمْرِ‏.‏ قَالَ كَعْبٌ فَجَاءَتِ امْرَأَةُ هِلاَلِ بْنِ أُمَيَّةَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ يَا رَسُولَ اللَّهِ، إِنَّ هِلاَلَ بْنَ أُمَيَّةَ شَيْخٌ ضَائِعٌ لَيْسَ لَهُ خَادِمٌ فَهَلْ تَكْرَهُ أَنْ أَخْدُمَهُ قَالَ ‏"‏ لاَ وَلَكِنْ لاَ يَقْرَبْكِ ‏"‏‏.‏ قَالَتْ إِنَّهُ وَاللَّهِ مَا بِهِ حَرَكَةٌ إِلَى شَىْءٍ، وَاللَّهِ مَا زَالَ يَبْكِي مُنْذُ كَانَ مِنْ أَمْرِهِ مَا كَانَ إِلَى يَوْمِهِ هَذَا‏.‏ فَقَالَ لِي بَعْضُ أَهْلِي لَوِ اسْتَأْذَنْتَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فِي امْرَأَتِكَ كَمَا أَذِنَ لاِمْرَأَةِ هِلاَلِ بْنِ أُمَيَّةَ أَنْ تَخْدُمَهُ فَقُلْتُ وَاللَّهِ لاَ أَسْتَأْذِنُ فِيهَا رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَمَا يُدْرِينِي مَا يَقُولُ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا اسْتَأْذَنْتُهُ فِيهَا وَأَنَا رَجُلٌ شَابٌّ فَلَبِثْتُ بَعْدَ ذَلِكَ عَشْرَ لَيَالٍ حَتَّى كَمَلَتْ لَنَا خَمْسُونَ لَيْلَةً مِنْ حِينِ نَهَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَنْ كَلاَمِنَا، فَلَمَّا صَلَّيْتُ صَلاَةَ الْفَجْرِ صُبْحَ خَمْسِينَ لَيْلَةً، وَأَنَا عَلَى ظَهْرِ بَيْتٍ مِنْ بُيُوتِنَا، فَبَيْنَا أَنَا جَالِسٌ عَلَى الْحَالِ الَّتِي ذَكَرَ اللَّهُ، قَدْ ضَاقَتْ عَلَىَّ نَفْسِي، وَضَاقَتْ عَلَىَّ الأَرْضُ بِمَا رَحُبَتْ، سَمِعْتُ صَوْتَ صَارِخٍ أَوْفَى عَلَى جَبَلِ سَلْعٍ بِأَعْلَى صَوْتِهِ يَا كَعْبُ بْنَ مَالِكٍ، أَبْشِرْ‏.‏ قَالَ فَخَرَرْتُ سَاجِدًا، وَعَرَفْتُ أَنْ قَدْ جَاءَ فَرَجٌ، وَآذَنَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِتَوْبَةِ اللَّهِ عَلَيْنَا حِينَ صَلَّى صَلاَةَ الْفَجْرِ، فَذَهَبَ النَّاسُ يُبَشِّرُونَنَا، وَذَهَبَ قِبَلَ صَاحِبَىَّ مُبَشِّرُونَ، وَرَكَضَ إِلَىَّ رَجُلٌ فَرَسًا، وَسَعَى سَاعٍ مِنْ أَسْلَمَ فَأَوْفَى عَلَى الْجَبَلِ وَكَانَ الصَّوْتُ أَسْرَعَ مِنَ الْفَرَسِ، فَلَمَّا جَاءَنِي الَّذِي سَمِعْتُ صَوْتَهُ يُبَشِّرُنِي نَزَعْتُ لَهُ ثَوْبَىَّ، فَكَسَوْتُهُ إِيَّاهُمَا بِبُشْرَاهُ، وَاللَّهِ مَا أَمْلِكُ غَيْرَهُمَا يَوْمَئِذٍ، وَاسْتَعَرْتُ ثَوْبَيْنِ فَلَبِسْتُهُمَا، وَانْطَلَقْتُ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَيَتَلَقَّانِي النَّاسُ فَوْجًا فَوْجًا يُهَنُّونِي بِالتَّوْبَةِ، يَقُولُونَ لِتَهْنِكَ تَوْبَةُ اللَّهِ عَلَيْكَ‏.‏ قَالَ كَعْبٌ حَتَّى دَخَلْتُ الْمَسْجِدَ، فَإِذَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم جَالِسٌ حَوْلَهُ النَّاسُ فَقَامَ إِلَىَّ طَلْحَةُ بْنُ عُبَيْدِ اللَّهِ يُهَرْوِلُ حَتَّى صَافَحَنِي وَهَنَّانِي، وَاللَّهِ مَا قَامَ إِلَىَّ رَجُلٌ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ غَيْرُهُ، وَلاَ أَنْسَاهَا لِطَلْحَةَ، قَالَ كَعْبٌ فَلَمَّا سَلَّمْتُ عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَهْوَ يَبْرُقُ وَجْهُهُ مِنَ السُّرُورِ ‏"‏ أَبْشِرْ بِخَيْرِ يَوْمٍ مَرَّ عَلَيْكَ مُنْذُ وَلَدَتْكَ أُمُّكَ ‏"‏‏.‏ قَالَ قُلْتُ أَمِنْ عِنْدِكَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَمْ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ قَالَ ‏"‏ لاَ، بَلْ مِنْ عِنْدِ اللَّهِ ‏"‏‏.‏ وَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا سُرَّ اسْتَنَارَ وَجْهُهُ حَتَّى كَأَنَّهُ قِطْعَةُ قَمَرٍ، وَكُنَّا نَعْرِفُ ذَلِكَ مِنْهُ، فَلَمَّا جَلَسْتُ بَيْنَ يَدَيْهِ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ، إِنَّ مِنْ تَوْبَتِي أَنْ أَنْخَلِعَ مِنْ مَالِي صَدَقَةً إِلَى اللَّهِ وَإِلَى رَسُولِ اللَّهِ‏.‏ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ أَمْسِكْ عَلَيْكَ بَعْضَ مَالِكَ فَهُوَ خَيْرٌ لَكَ ‏"‏‏.‏ قُلْتُ فَإِنِّي أُمْسِكُ سَهْمِي الَّذِي بِخَيْبَرَ، فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ، إِنَّ اللَّهَ إِنَّمَا نَجَّانِي بِالصِّدْقِ، وَإِنَّ مِنْ تَوْبَتِي أَنْ لاَ أُحَدِّثَ إِلاَّ صِدْقًا مَا بَقِيتُ، فَوَاللَّهِ مَا أَعْلَمُ أَحَدًا مِنَ الْمُسْلِمِينَ أَبْلاَهُ اللَّهُ فِي صِدْقِ الْحَدِيثِ مُنْذُ ذَكَرْتُ ذَلِكَ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَحْسَنَ مِمَّا أَبْلاَنِي، مَا تَعَمَّدْتُ مُنْذُ ذَكَرْتُ ذَلِكَ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِلَى يَوْمِي هَذَا كَذِبًا، وَإِنِّي لأَرْجُو أَنْ يَحْفَظَنِي اللَّهُ فِيمَا بَقِيتُ وَأَنْزَلَ اللَّهُ عَلَى رَسُولِهِ صلى الله عليه وسلم ‏{‏لَقَدْ تَابَ اللَّهُ عَلَى النَّبِيِّ وَالْمُهَاجِرِينَ‏}‏ إِلَى قَوْلِهِ ‏{‏وَكُونُوا مَعَ الصَّادِقِينَ‏}‏ فَوَاللَّهِ مَا أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَىَّ مِنْ نِعْمَةٍ قَطُّ بَعْدَ أَنْ هَدَانِي لِلإِسْلاَمِ أَعْظَمَ فِي نَفْسِي مِنْ صِدْقِي لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَنْ لاَ أَكُونَ كَذَبْتُهُ، فَأَهْلِكَ كَمَا هَلَكَ الَّذِينَ كَذَبُوا، فَإِنَّ اللَّهَ قَالَ لِلَّذِينَ كَذَبُوا حِينَ أَنْزَلَ الْوَحْىَ شَرَّ مَا قَالَ لأَحَدٍ، فَقَالَ تَبَارَكَ وَتَعَالَى ‏{‏سَيَحْلِفُونَ بِاللَّهِ لَكُمْ إِذَا انْقَلَبْتُمْ‏}‏ إِلَى قَوْلِهِ ‏{‏فَإِنَّ اللَّهَ لاَ يَرْضَى عَنِ الْقَوْمِ الْفَاسِقِينَ‏}‏‏.‏ قَالَ كَعْبٌ وَكُنَّا تَخَلَّفْنَا أَيُّهَا الثَّلاَثَةُ عَنْ أَمْرِ أُولَئِكَ الَّذِينَ قَبِلَ مِنْهُمْ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حِينَ حَلَفُوا لَهُ، فَبَايَعَهُمْ وَاسْتَغْفَرَ لَهُمْ وَأَرْجَأَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَمْرَنَا حَتَّى قَضَى اللَّهُ فِيهِ، فَبِذَلِكَ قَالَ اللَّهُ ‏{‏وَعَلَى الثَّلاَثَةِ الَّذِينَ خُلِّفُوا‏}‏ وَلَيْسَ الَّذِي ذَكَرَ اللَّهُ مِمَّا خُلِّفْنَا عَنِ الْغَزْوِ إِنَّمَا هُوَ تَخْلِيفُهُ إِيَّانَا وَإِرْجَاؤُهُ أَمْرَنَا عَمَّنْ حَلَفَ لَهُ وَاعْتَذَرَ إِلَيْهِ، فَقَبِلَ مِنْهُ‏.‏

Prijevod

Pripovijedao je `Abdullah bin Ka`b bin Malik: Ko je, od među sinovima Ka`ba, bio vodič Ka`ba kada je postao slijep: Čuo sam Ka`b bin Malika kako pripovijeda priču o (Ghazvi) Tabuk u kojem nije sudjelovao. Ka`b je rekao,

"Nisam ostao iza Allahovog Poslanika (ﷺ) u nijednom Ghazvi u kojem je sudjelovao, osim Ghazve Tabuk, i nisam sudjelovao u Ghazvi Badr, ali Allah nije ukorio nikoga tko nije sudjelovao, jer je u stvari Allahov Poslanik (ﷺ) išao u potragu za karavanom Kurajša dok ih Allah nije doveo (tj. muslimane) i njihovog neprijatelja da se susretnu bez ikakvog dogovora. Svjedočio sam noći Al-`Aqaba (povelja) s Allahovim Poslanikom (ﷺ) kada smo se zakleli za islam, i ne bih ga zamijenio za bitku Badr, iako je bitka Badr popularnija među ljudima nego ta (tj. povelja Al-`Aqaba). Što se tiče mojih vijesti (u ovom bitci u Tabuku), nikada nisam bio snažniji ili bogatiji nego što sam bio kada sam ostao iza Poslanika (ﷺ) u toj Ghazvi. Zaista, nikada prije nisam imao dvije krave, a tada sam ih imao u vrijeme ove Ghazve. Kad god je Allahov Poslanik (ﷺ) želio napraviti Ghazvu, skrivao je svoju namjeru tako što je navodno spominjao različite Ghazve dok nije došlo vrijeme za onu (u Tabuku) u kojoj je Allahov Poslanik (ﷺ) sudjelovao u teškoj vrućini, suočen s dugim putovanjem, pustinjom i velikim brojem neprijatelja. Tako je Poslanik (ﷺ) jasno najavio muslimanima (odredište) kako bi se mogli pripremiti za svoju Ghazvu. Tako je jasno obavijestio o odredištu na koje ide. Allahov Poslanik (ﷺ) bio je u društvu velikog broja muslimana koje nije bilo moguće popisati u knjizi, odnosno, registru." Ka`b je dodao, "Svaki čovjek koji je namjeravao biti odsutan mislio bi da će se stvar ostati skrivena, osim ako Allah ne objavi putem Božanskog Objavljivanja. Tako je Allahov Poslanik (ﷺ) sudjelovao u toj Ghazvi u vrijeme kada su plodovi već sazrijeli, a hladovina izgledala ugodno. Allahov Poslanik (ﷺ) i njegovi saputnici pripremali su se za bitku, a ja sam počeo izlaziti kako bih se spremio zajedno s njima, ali sam se vratio bez ikakvog učinka. Govorio bih sebi, 'Mogu to učiniti.' Tako sam odgađao svaki put dok se ljudi nisu spremili, a Allahov Poslanik (ﷺ) i muslimani s njim otišli su, a ja nisam ništa pripremio za svoj odlazak, i rekao sam, 'Pripremit ću se (za odlazak) jedan ili dva dana nakon njega, i pridružit ću im se.' Ujutro nakon njihovog odlaska, izašao sam da se spremim, ali sam se vratio bez ikakvog učinka. Opet sam ujutro išao da se spremim, ali sam se vratio bez ikakvog učinka. Takav je bio moj slučaj dok nisu požurili i propustio sam bitku (zbog toga). Čak sam i tada namjeravao otići da ih preuzmem. Volio bih da sam to učinio! Ali to nije bila moja sreća. Tako je, nakon odlaska Allahovog Poslanika (ﷺ), kad god bih izlazio i hodao među ljudima (tj. preostalim osobama), bilo mi je žao što ne vidim nikoga oko sebe, osim jednog optuženog za hipokriziju ili jednog od onih slabih ljudi kojima je Allah oprostio. Allahov Poslanik (ﷺ) me nije spominjao dok nije stigao u Tabuk. Tako je, dok je sjedio među ljudima u Tabuku, upitao: 'Šta je učinio Ka`b?' Čovjek iz Banu Salame rekao je: 'O Allahov Poslaniče! On je zaustavljen svojim dvjema Burdama (tj. odjevnim predmetima) i svojim gledanjem na svoje bokove s ponosom.' Zatim je Mu`adh bin Jabal rekao: 'Kakva loša stvar si rekao! Zaista, O Allahov Poslaniče! Mi ne znamo ništa o njemu osim dobrog.' Allahov Poslanik (ﷺ) je šutio." Ka`b bin Malik dodao je: "Kad sam čuo da se (tj. Poslanik (ﷺ)) vraća u Medinu, bio sam preplavljen brigom i počeo sam smišljati lažne izgovore, govoreći sebi: 'Kako mogu izbjeći njegovu ljutnju sutra?' I poslušao sam savjete svakog mudrog člana svoje porodice u tom pitanju. Kad je rečeno da je Allahov Poslanik (ﷺ) stigao blizu, svi lažni izgovori odustali su iz moje glave i dobro sam znao da nikada ne mogu izaći iz ovog problema lažnim izgovorom. Tada sam odlučio čvrsto govoriti istinu. Tako je Allahov Poslanik (ﷺ) stigao ujutro, a kad bi se vratio s putovanja, prvo bi posjetio džamiju i klanjao dvostruki namaz, a zatim bi sjedio za ljudima. Kada je sve to obavio (ovog puta), oni koji nisu sudjelovali u bitci u Tabuku došli su i počeli iznositi (lažne) izgovore i zaklinjati se pred njim. Bilo ih je više od osamdeset ljudi; Allahov Poslanik (ﷺ) je prihvatio njihove izgovore, uzeo njihovu prisegu, molio je za Allahovo oproštenje za njih i ostavio Božju sudbinu njihovih srca Allahu. Zatim sam mu prišao, i kad sam ga pozdravio, nasmiješio se s ljutnjom i rekao: 'Dođi.' Tako sam došao hodajući dok nisam sjeo pred njega. On mi je rekao: 'Šta te je spriječilo da nam se pridružiš? Nisi li kupio životinju za prijevoz?' Odgovorio sam: 'Da, O Allahov Poslaniče! Ali, zaista, da sam sjedio pred bilo kojom osobom iz svijeta osim tebe, izbjegao bih njegovu ljutnju s izgovorom. Zaista, darovana mi je sposobnost govorenja tečno i uvjerljivo, ali zaista, dobro znam da ako ti danas kažem laž da bih te želio zadobiti, Allah bi sigurno naljutio tebe na mene u bliskoj budućnosti, ali ako ti kažem istinu, iako ćeš se zbog toga naljutiti, nadam se Allahovom oproštenju. Zaista, za mene nije bilo nikakvog izgovora. Zaista, nikada prije nisam bio snažniji ili bogatiji nego što sam bio kada sam ostao iza tebe.' Tada je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: 'Što se tiče ovog čovjeka, on je sigurno rekao istinu. Ustani dok Allah ne presudi o tvom slučaju.' Ustao sam, a mnogi ljudi iz Banu Salame slijedili su me i rekli: 'Zaista, nikada te nismo vidjeli da činiš grijeh prije ovoga. Sigurno si propustio pružiti izgovor Allahovom Poslaniku (ﷺ) kao i ostali koji nisu sudjelovali, a Allahova molitva za tebe od Allahovog Poslanika (ﷺ) bila bi dovoljna za tebe.' Zaista, nastavili su me optuživati toliko da sam namjeravao vratiti se (k tebi) i optužiti sebe za laž, ali sam im rekao: 'Postoji li netko drugi tko je doživio isti sudbinu kao i ja?' Odgovorili su: 'Da, postoje dva čovjeka koji su rekli isto što i ti, i obojici je data ista naredba kao i tebi.' Pitao sam: 'Tko su oni?' Odgovorili su: 'Murara bin Ar-Rabi Al-Amri i Hilal bin Umaiya Al-Waqifi.' Time su mi spomenuli dva pobožna čovjeka koji su sudjelovali u bitci Badr, i u kojima sam vidio primjer za sebe. Tako nisam promijenio mišljenje kada su mi ih spomenuli. Allahov Poslanik (ﷺ) zabranio je svim muslimanima da razgovaraju s nama, trojicom od svih onih koji su ostali iza u toj Ghazvi. Tako smo se povukli od ljudi i promijenili su svoj stav prema nama, sve dok mi se zemlja (gdje sam živio) nije činila strana kao da je ne poznajem. Ostali smo u tom stanju pedeset noći. Što se tiče mojih dvojice drugova, ostali su u svojim kućama i nastavili plakati, ali ja sam bio najmlađi od njih i najčvršći, pa sam izlazio i prisustvovao molitvama s muslimanima i šetao po trgovima, ali nitko mi nije govorio, i dolazio bih Allahovom Poslaniku (ﷺ) i pozdravljao ga dok je sjedio u svojoj skupini nakon molitve, i pitao bih se da li je Poslanik (ﷺ) pomakao usne u moj odgovor ili ne. Tada bih obavio svoju molitvu pored njega i tajno ga promatrao. Kada bih bio zauzet svojom molitvom, on bi okrenuo lice prema meni, ali kada bih ja okrenuo lice prema njemu, on bi odvratio lice od mene. Kada je ovo oštra stav ljudi dugo trajala, hodao sam do zida vrta Abu Qatada, koji je bio moj rođak i najdraža osoba meni, i pozdravio ga. Zaista, nije mi uzvratio pozdrav. Rekao sam: 'O Abu Qatada! Molim te, zaklinjem te Allahom! Znaš li da volim Allah i Njegovog Poslanika?' On je šutio. Pitao sam ga opet, zaklinjući se Allahom, ali je ostao šut. Tada sam ga opet pitao u ime Allah, i rekao je: "Allah i Njegov Poslanik to bolje znaju." Tada su mi suze krenule iz očiju i vratio sam se i preskočio zid." Ka`b je dodao: "Dok sam šetao medinskim trgom, odjednom sam ugledao Nabati (tj. kršćanskog farmera) iz Nabata iz Šama koji je došao prodavati svoju žitaricu u Medinu, govoreći: 'Tko će me odvesti do Ka`b bin Malika?' Ljudi su počeli ukazivati na mene dok nije došao do mene i predao mi pismo od kralja Gassana u kojem je pisalo: "Da nastavim, obaviješten sam da vas je vaš prijatelj (tj. Poslanik (ﷺ)) teško tretirao. U svakom slučaju, Allah ti ne dopušta da živiš na mjestu gdje se osjećaš inferiorno i gdje ti je pravo oduzeto. Zato nam se pridruži, i mi ćemo te utješiti." Kada sam to pročitao, rekao sam sebi: 'Ovo je također vrsta testa.' Zatim sam uzeo pismo i bacio ga u peć i zapalio ga. Kada je prošlo četrdeset od pedeset noći, došao mi je poslanik Allahovog Poslanika (ﷺ) i rekao: 'Allahov Poslanik (ﷺ) ti zapovijeda da se držiš podalje od svoje žene,' rekao sam: 'Da li da je razvedem; ili šta da učinim?' Rečeno mi je: 'Ne, samo se distanciraj od nje i nemoj s njom spavati.' Poslanik (ﷺ) poslao je istu poruku i mojim dvojici drugova. Tada sam rekao svojoj ženi: 'Idi kod svojih roditelja i ostani s njima dok Allah ne donese presudu u ovom pitanju.'" Ka`b je dodao: "Žena Hilal bin Umaiya došla je Allahovom Poslaniku i rekla: 'O Allahov Poslaniče! Hilal bin Umaiya je nemoćan starac koji nema slugu da mu pomaže. Da li ne bi bilo nevoljno od tebe da mu služim?' Rečeno mi je: 'Ne (možeš mu služiti), ali on ne smije biti blizu tebe.' Ona je rekla: 'Zaklinjem se Allahom, on nema želju za bilo čim. Zaista, od kada je njegov slučaj počeo, ne prestaje plakati do danas.' Na to su neki od mojih članova obitelji rekli: 'Hoćeš li i ti tražiti od Allahovog Poslanika (ﷺ) da dopusti tvojoj ženi (da te služi) kao što je dopustio ženi Hilal bin Umaiya da mu služi?' Rekao sam: 'Zaista, neću tražiti od Allahovog Poslanika (ﷺ) dozvolu u vezi s njom, jer ne znam šta bi rekao Allahov Poslanik (ﷺ) ako ga zamolim da dopusti njoj (da me služi) dok sam ja mladić.' Tada sam ostao u tom stanju još deset noći nakon toga, sve dok pedeset noći nisu prošle od kada je Allahov Poslanik (ﷺ) zabranio ljudima da razgovaraju s nama. Kada sam obavio Fajr namaz na krovu jedne od naših kuća i dok sam sjedio u stanju koje je Allah opisao (u Kur'anu), tj. moja duša mi je bila stisnuta, a zemlja mi je bila uska za sve njezino prostranstvo, tada sam čuo glas onoga koji je uzšao na brdo Sala' i glasno je vikao: 'O Ka`b bin Malik! Budi sretan (primajući dobre vijesti).' Pao sam na tlo u prostraciji pred Allahom, shvativši da je došao odmor. Allahov Poslanik (ﷺ) je objavio da je Allah primio našu pokornost kada je obavio Fajr namaz. Ljudi su izašli da nam čestitaju. Neki donosioci dobrih vijesti otišli su do moja dva druga, a jahač je žurno došao do mene, a čovjek iz Banu Aslama je potrčao i popeo se na brdo, a njegov je glas bio brži od konja. Kada je on (tj. čovjek) čiji sam glas čuo, došao da mi prenese dobre vijesti, skinuo sam odjeću i odjenuo ga njome; i zaista, tog dana nisam imao druge odjeće osim njih. Zajedno sam posudio dvije odjeće, odjenuo ih i otišao Allahovom Poslaniku (ﷺ). Ljudi su me počeli primati u skupinama, čestitajući mi na Allahovom prihvatanju moje pokornosti, govoreći: 'Čestitamo ti na Allahovom prihvatanju tvoje pokornosti.' Ka`b je dodao: "Kad sam ušao u džamiju, vidio sam Allahovog Poslanika (ﷺ) kako sjedi s ljudima oko sebe. Talha bin Ubaidullah brzo je došao do mene, rukovao se sa mnom i čestitao mi. Zaista, niko od Muhajira (tj. emigranata) nije ustao za mene osim njega (tj. Talha), i nikada to neću zaboraviti zbog Talhe." Ka`b je dodao: "Kad sam pozdravio Allahovog Poslanika (ﷺ), njegovo je lice bilo sjajno od radosti, i rekao je: 'Budi sretan s najboljim danom koji si ikada imao otkako te je rodila majka.' Ka`b je dodao: "Pitao sam Poslanika (ﷺ): 'Je li ovo oprost od tebe ili od Allaha?' Odgovorio je: 'Ne, to je od Allaha.' Kad god bi Allahov Poslanik (ﷺ) bio sretan, njegovo bi lice sjalo kao da je komad mjeseca, i svi smo znali za tu njegovu osobinu. Kada sam sjedio pred njim, rekao sam: 'O Allahov Poslaniče! Zbog prihvatanja moje pokornosti, dat ću sav svoj imetak na sadaku za Allahovu i Njegovog Poslanika Sake. Allahov Poslanik (ﷺ) rekao je: 'Sačuvaj dio svog imetka, jer će ti to biti bolje.' Rekao sam: 'Tako ću zadržati svoj dio iz Khaibara,' i dodao: 'O Allahov Poslaniče! Allah me je spasio od laži; zato je dio moje pokornosti da govorim istinu dok sam živ. Zaista, ne znam nikoga od muslimana kome je Allah pomogao da govori istinu više od mene. Od kada sam to rekao Allahovom Poslaniku (ﷺ), nikada nisam namjeravao lagati. Nadam se da će me Allah sačuvati (od laganja) do kraja života. Tada je Allah objavio Poslaniku (ﷺ) ajet:-- "Zaista, Allah je oprostio Poslaniku, Muhajirinima (tj. emigrantima) (do njegovog govora) I budite s onima koji su istiniti (u riječima i djelima)." (9.117-119) Zaista, Allah mi nikada nije podario, osim što me je vodio u islam, veću blagoslov od toga da nisam lagao Allahovom Poslaniku (ﷺ), što bi me dovelo do propasti kao i one koji su lagali, jer je Allah opisao one koji lažu s najgorem opisom koji je ikada pripisao bilo kome drugom. Allah je rekao:-- "Oni (tj. licemjeri) će se zakleti Allahom da će vam biti odana kada se vratite k njima (do njegovog govora) Sigurno, Allah nije zadovoljan buntovnim ljudima--" (9.95-96) Ka`b je dodao: "Mi, trojica, razlikovali smo se u potpunosti od onih čije je izgovore Allahov Poslanik (ﷺ) prihvatio kada su mu se zakleli. On je uzeo njihovu prisegu i molio je Allahovo oproštenje za njih, ali je Allahov Poslanik (ﷺ) ostavio naš slučaj na čekanju dok ne donese presudu o tome. Što se tiče toga, Allah je rekao):-- I oprostio je i trojici (tj. ostalima) koji su ostali iza." (9.118) Ono što je Allah rekao (u ovom ajetu) ne ukazuje na našu neuspješnost u sudjelovanju u Ghazvi, već se odnosi na odlaganje donošenja presude od strane Poslanika (ﷺ) o našem slučaju u kontrastu s onima koji su prije njega dali prisegu i kojima je on oprostio na temelju njihovih izgovora.

Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.

Suštinska poruka

Kaʿb je izabrao istinu i ustrajao sve dok Allah nije primio njegovo pokajanje.

Pozadina i povod

Hadis govori o Kaʿbu ibn Maliku, Murari ibn ar-Rabiʿu i Hilalu ibn Umayyi, koji bez opravdanog razloga nisu učestvovali u pohodu na Tebuk. Kaʿb je iskreno govorio o svom propustu; nakon pedeset noći objavljeno je da je njihovo pokajanje primljeno.

Objašnjenje teških riječi
Tebuk

Mjesto na sjeveru Arapskog poluotoka prema kojem je Poslanik ﷺ krenuo s muslimanima.

pokajanje

Iskren povratak Allahu, žaljenje zbog grijeha i izbor puta pokornosti.

sadaka

Dobrovoljni prilog koji se daje tražeći Allahovo zadovoljstvo.

Šta učenjaci iz nje zaključuju

Klasični učenjaci naglašavaju da je istinoljubivost, čak i kada donosi bolne posljedice, bolja od laži koja donosi privremenu korist. Kazivanje također uči da iskreno pokajanje podrazumijeva priznanje greške i ustrajnost u pokornosti. Učenjaci ističu da je Poslanik ﷺ postupao prema vanjskim izjavama ljudi, dok Allah poznaje njihovo unutrašnje stanje. Kaʿbu je savjetovano da ne podijeli svu svoju imovinu: pokajanje ne zahtijeva pretjerivanje, a zadržavanje dijela imetka može biti bolje.

Pouke za danas
  1. Govori istinu o svojim greškama, čak i kada izgovor kratkoročno djeluje lakše.
  2. Ne odgađaj nužna dobra djela: mala odgađanja mogu prerasti u veliki propust.
  3. Pokaži pokajanje iskrenom promjenom i ustraj u istinoljubivosti čak i nakon što neposredno iskušenje prođe.
الْحَدِيثُ الشَّرِيفُ

Svaki dan hadis na Vašem jeziku

Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.