Sahih al-Bukhari, hadis 4553
Prenosi Abdullah ibn Abbas. Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.
Prenosi Abdullah ibn Abbas
Zbirka Sahih al-Bukhari u cjelini se smatra vjerodostojnom.
Predaja
حَدَّثَنِي إِبْرَاهِيمُ بْنُ مُوسَى، عَنْ هِشَامٍ، عَنْ مَعْمَرٍ،. وَحَدَّثَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ مُحَمَّدٍ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الرَّزَّاقِ، أَخْبَرَنَا مَعْمَرٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، قَالَ أَخْبَرَنِي عُبَيْدُ اللَّهِ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُتْبَةَ، قَالَ حَدَّثَنِي ابْنُ عَبَّاسٍ، قَالَ حَدَّثَنِي أَبُو سُفْيَانَ، مِنْ فِيهِ إِلَى فِيَّ قَالَ انْطَلَقْتُ فِي الْمُدَّةِ الَّتِي كَانَتْ بَيْنِي وَبَيْنَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ـ قَالَ ـ فَبَيْنَا أَنَا بِالشَّأْمِ إِذْ جِيءَ بِكِتَابٍ مِنَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم إِلَى هِرَقْلَ قَالَ وَكَانَ دِحْيَةُ الْكَلْبِيُّ جَاءَ بِهِ فَدَفَعَهُ إِلَى عَظِيمِ بُصْرَى، فَدَفَعَهُ عَظِيمُ بُصْرَى إِلَى ـ هِرَقْلَ ـ قَالَ فَقَالَ هِرَقْلُ هَلْ هَا هُنَا أَحَدٌ مِنْ قَوْمِ هَذَا الرَّجُلِ الَّذِي يَزْعُمُ أَنَّهُ نَبِيٌّ فَقَالُوا نَعَمْ. قَالَ فَدُعِيتُ فِي نَفَرٍ مِنْ قُرَيْشٍ فَدَخَلْنَا عَلَى هِرَقْلَ، فَأُجْلِسْنَا بَيْنَ يَدَيْهِ فَقَالَ أَيُّكُمْ أَقْرَبُ نَسَبًا مِنْ هَذَا الرَّجُلِ الَّذِي يَزْعُمُ أَنَّهُ نَبِيٌّ فَقَالَ أَبُو سُفْيَانَ فَقُلْتُ أَنَا. فَأَجْلَسُونِي بَيْنَ يَدَيْهِ، وَأَجْلَسُوا أَصْحَابِي خَلْفِي، ثُمَّ دَعَا بِتُرْجُمَانِهِ فَقَالَ قُلْ لَهُمْ إِنِّي سَائِلٌ هَذَا عَنْ هَذَا الرَّجُلِ الَّذِي يَزْعُمُ أَنَّهُ نَبِيٌّ، فَإِنْ كَذَبَنِي فَكَذِّبُوهُ. قَالَ أَبُو سُفْيَانَ وَايْمُ اللَّهِ، لَوْلاَ أَنْ يُؤْثِرُوا عَلَىَّ الْكَذِبَ لَكَذَبْتُ. ثُمَّ قَالَ لِتُرْجُمَانِهِ سَلْهُ كَيْفَ حَسَبُهُ فِيكُمْ قَالَ قُلْتُ هُوَ فِينَا ذُو حَسَبٍ. قَالَ فَهَلْ كَانَ مِنْ آبَائِهِ مَلِكٌ قَالَ قُلْتُ لاَ. قَالَ فَهَلْ كُنْتُمْ تَتَّهِمُونَهُ بِالْكَذِبِ قَبْلَ أَنْ يَقُولَ مَا قَالَ قُلْتُ لاَ. قَالَ أَيَتَّبِعُهُ أَشْرَافُ النَّاسِ أَمْ ضُعَفَاؤُهُمْ قَالَ قُلْتُ بَلْ ضُعَفَاؤُهُمْ. قَالَ يَزِيدُونَ أَوْ يَنْقُصُونَ قَالَ قُلْتُ لاَ بَلْ يَزِيدُونَ. قَالَ هَلْ يَرْتَدُّ أَحَدٌ مِنْهُمْ عَنْ دِينِهِ، بَعْدَ أَنْ يَدْخُلَ فِيهِ، سَخْطَةً لَهُ قَالَ قُلْتُ لاَ. قَالَ فَهَلْ قَاتَلْتُمُوهُ قَالَ قُلْتُ نَعَمْ. قَالَ فَكَيْفَ كَانَ قِتَالُكُمْ إِيَّاهُ قَالَ قُلْتُ تَكُونُ الْحَرْبُ بَيْنَنَا وَبَيْنَهُ سِجَالاً، يُصِيبُ مِنَّا وَنُصِيبُ مِنْهُ. قَالَ فَهَلْ يَغْدِرُ قَالَ قُلْتُ لاَ وَنَحْنُ مِنْهُ فِي هَذِهِ الْمُدَّةِ لاَ نَدْرِي مَا هُوَ صَانِعٌ فِيهَا. قَالَ وَاللَّهِ مَا أَمْكَنَنِي مِنْ كَلِمَةٍ أُدْخِلُ فِيهَا شَيْئًا غَيْرَ هَذِهِ. قَالَ فَهَلْ قَالَ هَذَا الْقَوْلَ أَحَدٌ قَبْلَهُ قُلْتُ لاَ. ثُمَّ قَالَ لِتُرْجُمَانِهِ قُلْ لَهُ إِنِّي سَأَلْتُكَ عَنْ حَسَبِهِ فِيكُمْ، فَزَعَمْتَ أَنَّهُ فِيكُمْ ذُو حَسَبٍ، وَكَذَلِكَ الرُّسُلُ تُبْعَثُ فِي أَحْسَابِ قَوْمِهَا، وَسَأَلْتُكَ هَلْ كَانَ فِي آبَائِهِ مَلِكٌ فَزَعَمْتَ أَنْ لاَ فَقُلْتُ لَوْ كَانَ مِنْ آبَائِهِ مَلِكٌ قُلْتُ رَجُلٌ يَطْلُبُ مُلْكَ آبَائِهِ، وَسَأَلْتُكَ عَنْ أَتْبَاعِهِ أَضُعَفَاؤُهُمْ أَمْ أَشْرَافُهُمْ فَقُلْتَ بَلْ ضُعَفَاؤُهُمْ، وَهُمْ أَتْبَاعُ الرُّسُلِ، وَسَأَلْتُكَ هَلْ كُنْتُمْ تَتَّهِمُونَهُ بِالْكَذِبِ قَبْلَ أَنْ يَقُولَ مَا قَالَ فَزَعَمْتَ أَنْ لاَ، فَعَرَفْتُ أَنَّهُ لَمْ يَكُنْ لِيَدَعَ الْكَذِبَ عَلَى النَّاسِ ثُمَّ يَذْهَبَ فَيَكْذِبَ عَلَى اللَّهِ، وَسَأَلْتُكَ هَلْ يَرْتَدُّ أَحَدٌ مِنْهُمْ عَنْ دِينِهِ بَعْدَ أَنْ يَدْخُلَ فِيهِ سَخْطَةً لَهُ فَزَعَمْتَ أَنْ لاَ، وَكَذَلِكَ الإِيمَانُ إِذَا خَالَطَ بَشَاشَةَ الْقُلُوبِ، وَسَأَلْتُكَ هَلْ يَزِيدُونَ أَمْ يَنْقُصُونَ فَزَعَمْتَ أَنَّهُمْ يَزِيدُونَ، وَكَذَلِكَ الإِيمَانُ حَتَّى يَتِمَّ، وَسَأَلْتُكَ هَلْ قَاتَلْتُمُوهُ فَزَعَمْتَ أَنَّكُمْ قَاتَلْتُمُوهُ فَتَكُونُ الْحَرْبُ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُ سِجَالاً، يَنَالُ مِنْكُمْ وَتَنَالُونَ مِنْهُ، وَكَذَلِكَ الرُّسُلُ تُبْتَلَى، ثُمَّ تَكُونُ لَهُمُ الْعَاقِبَةُ، وَسَأَلْتُكَ هَلْ يَغْدِرُ فَزَعَمْتَ أَنَّهُ لاَ يَغْدِرُ، وَكَذَلِكَ الرُّسُلُ لاَ تَغْدِرُ، وَسَأَلْتُكَ هَلْ قَالَ أَحَدٌ هَذَا الْقَوْلَ قَبْلَهُ فَزَعَمْتَ أَنْ لاَ، فَقُلْتُ لَوْ كَانَ قَالَ هَذَا الْقَوْلَ أَحَدٌ قَبْلَهُ قُلْتُ رَجُلٌ ائْتَمَّ بِقَوْلٍ قِيلَ قَبْلَهُ. قَالَ ثُمَّ قَالَ بِمَ يَأْمُرُكُمْ قَالَ قُلْتُ يَأْمُرُنَا بِالصَّلاَةِ وَالزَّكَاةِ وَالصِّلَةِ وَالْعَفَافِ. قَالَ إِنْ يَكُ مَا تَقُولُ فِيهِ حَقًّا فَإِنَّهُ نَبِيٌّ، وَقَدْ كُنْتُ أَعْلَمُ أَنَّهُ خَارِجٌ، وَلَمْ أَكُ أَظُنُّهُ مِنْكُمْ، وَلَوْ أَنِّي أَعْلَمُ أَنِّي أَخْلُصُ إِلَيْهِ لأَحْبَبْتُ لِقَاءَهُ، وَلَوْ كُنْتُ عِنْدَهُ لَغَسَلْتُ عَنْ قَدَمَيْهِ، وَلَيَبْلُغَنَّ مُلْكُهُ مَا تَحْتَ قَدَمَىَّ. قَالَ ثُمَّ دَعَا بِكِتَابِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَرَأَهُ، فَإِذَا فِيهِ " بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ مِنْ مُحَمَّدٍ رَسُولِ اللَّهِ، إِلَى هِرَقْلَ عَظِيمِ الرُّومِ، سَلاَمٌ عَلَى مَنِ اتَّبَعَ الْهُدَى، أَمَّا بَعْدُ، فَإِنِّي أَدْعُوكَ بِدِعَايَةِ الإِسْلاَمِ، أَسْلِمْ تَسْلَمْ، وَأَسْلِمْ يُؤْتِكَ اللَّهُ أَجْرَكَ مَرَّتَيْنِ، فَإِنْ تَوَلَّيْتَ فَإِنَّ عَلَيْكَ إِثْمَ الأَرِيسِيِّينَ، وَ{يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَى كَلِمَةٍ سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ أَنْ لاَ نَعْبُدَ إِلاَّ اللَّهَ} إِلَى قَوْلِهِ {اشْهَدُوا بِأَنَّا مُسْلِمُونَ}". فَلَمَّا فَرَغَ مِنْ قِرَاءَةِ الْكِتَابِ ارْتَفَعَتِ الأَصْوَاتُ عِنْدَهُ، وَكَثُرَ اللَّغَطُ، وَأُمِرَ بِنَا فَأُخْرِجْنَا قَالَ فَقُلْتُ لأَصْحَابِي حِينَ خَرَجْنَا لَقَدْ أَمِرَ أَمْرُ ابْنِ أَبِي كَبْشَةَ، أَنَّهُ لَيَخَافُهُ مَلِكُ بَنِي الأَصْفَرِ فَمَا زِلْتُ مُوقِنًا بِأَمْرِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَنَّهُ سَيَظْهَرُ حَتَّى أَدْخَلَ اللَّهُ عَلَىَّ الإِسْلاَمَ. قَالَ الزُّهْرِيُّ فَدَعَا هِرَقْلُ عُظَمَاءَ الرُّومِ فَجَمَعَهُمْ فِي دَارٍ لَهُ فَقَالَ يَا مَعْشَرَ الرُّومِ، هَلْ لَكُمْ فِي الْفَلاَحِ وَالرَّشَدِ آخِرَ الأَبَدِ، وَأَنْ يَثْبُتَ لَكُمْ مُلْكُكُمْ قَالَ فَحَاصُوا حَيْصَةَ حُمُرِ الْوَحْشِ إِلَى الأَبْوَابِ، فَوَجَدُوهَا قَدْ غُلِقَتْ، فَقَالَ عَلَىَّ بِهِمْ. فَدَعَا بِهِمْ فَقَالَ إِنِّي إِنَّمَا اخْتَبَرْتُ شِدَّتَكُمْ عَلَى دِينِكُمْ، فَقَدْ رَأَيْتُ مِنْكُمُ الَّذِي أَحْبَبْتُ. فَسَجَدُوا لَهُ وَرَضُوا عَنْهُ.
Ibn Abbas, r.a., prenosi: Ebu Sufjan mi je lično ispričao rekavši:
"Krenuo sam na put za vrijeme primirja koje je bilo sklopljeno između mene i Allahovog Poslanika ﷺ. Dok sam bio u Šamu, doneseno je pismo od Vjerovjesnika ﷺ Herakliju. Dihja el-Kelbi ga je donio i predao namjesniku Busre, a on ga je proslijedio Herakliju. Heraklije upita: 'Ima li ovdje nekoga iz naroda ovog čovjeka koji tvrdi da je vjerovjesnik?' Odgovoriše: 'Da.' Tako smo ja i nekoliko ljudi iz Kurejša bili pozvani i ušli smo kod Heraklija, te su nas posjeli pred njega. On upita: 'Ko je od vas najbliži rod ovom čovjeku koji tvrdi da je vjerovjesnik?' Ebu Sufjan reče: 'Ja sam.' Posjeli su me pred njega, a moje drugove iza mene. Zatim je pozvao svog prevodioca i rekao: 'Reci im da ću ja pitati ovog čovjeka o onom koji tvrdi da je vjerovjesnik, pa ako mi slaže, neka ga oni demantuju.' Ebu Sufjan reče: Tako mi Allaha, da se nisam bojao da će moji drugovi pomisliti da lažem, sigurno bih lagao. Zatim Heraklije reče svom prevodiocu: 'Pitaj ga kakvo je njegovo porijeklo među vama?' Rekao sam: 'On je kod nas uglednog porijekla.' Upita: 'Je li neko od njegovih predaka bio kralj?' Rekao sam: 'Ne.' Upita: 'Jeste li ga optuživali za laž prije nego što je počeo govoriti to što govori?' Rekao sam: 'Ne.' Upita: 'Prate li ga uglednici ili siromašni?' Rekao sam: 'Siromašni.' Upita: 'Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?' Rekao sam: 'Povećava se.' Upita: 'Da li neko od njih otpadne od svoje vjere nakon što u nju uđe, iz nezadovoljstva?' Rekao sam: 'Ne.' Upita: 'Jeste li ratovali s njim?' Rekao sam: 'Da.' Upita: 'Kako je tekao vaš rat s njim?' Rekao sam: 'Rat između nas i njega je promjenljiv; čas on nas pobjeđuje, čas mi njega.' Upita: 'Da li je ikada prevario?' Rekao sam: 'Ne, ali mi smo sada s njim u primirju i ne znamo šta će učiniti u njemu.' Ebu Sufjan dodade: Tako mi Allaha, nisam mogao ubaciti nijednu riječ protiv njega osim te. Heraklije upita: 'Je li neko prije njega govorio ove riječi?' Rekao sam: 'Ne.' Zatim Heraklije reče svom prevodiocu: 'Reci mu: Pitao sam te o njegovom porijeklu i tvrdiš da je uglednog porijekla. Takvi su i poslanici, bivaju poslani iz uglednih porodica svojih naroda. Pitao sam te da li je neko od njegovih predaka bio kralj i negirao si. Da je neko od njegovih predaka bio kralj, rekao bih da ovaj čovjek traži kraljevstvo svojih predaka. Pitao sam te o njegovim sljedbenicima, jesu li siromašni ili uglednici, i rekao si da su siromašni. To su sljedbenici poslanika. Pitao sam te jeste li ga optuživali za laž prije nego što je progovorio i negirao si. Shvatio sam da onaj ko ne laže ljude neće lagati Allaha. Pitao sam te da li neko otpadne od vjere nakon što u nju uđe i negirao si. Takva je vjera kada se pomiješa sa radošću srca. Pitao sam te da li se njihov broj povećava i potvrdio si. Tako je sa vjerom dok se ne upotpuni. Pitao sam te jeste li ratovali s njim i potvrdio si, te da je rat promjenljiv. Tako se poslanici iskušavaju, a zatim im pripada konačna pobjeda. Pitao sam te da li vara i negirao si. Poslanici ne varaju. Pitao sam te da li je neko prije njega govorio ovo i negirao si. Da je neko prije njega to govorio, rekao bih da ovaj čovjek slijedi ranije rečene riječi.'" Ebu Sufjan reče: "Zatim Heraklije upita: 'Šta vam naređuje?' Rekao sam: 'Naređuje nam namaz, zekat, održavanje rodbinskih veza i čestitost.' On reče: 'Ako je istina to što govoriš, on je zaista vjerovjesnik. Znao sam da će se pojaviti, ali nisam mislio da će biti iz vaše sredine. Da sam znao da mogu doći do njega, volio bih ga sresti, a da sam kod njega, oprao bih mu noge. Njegova vlast će zasigurno dosegnuti ono što je pod mojim nogama.'" Zatim je Heraklije zatražio pismo Allahovog Poslanika ﷺ i pročitao ga. U njemu je pisalo: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Herakliju, vladaru Rimljana. Mir onome ko slijedi uputu. A zatim, pozivam te pozivom islama. Primi islam i spasit ćeš se; primi islam i Allah će ti dati dvostruku nagradu. Ako se okreneš, snosit ćeš grijehe Arijevaca (svog naroda). 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi koja je nama i vama zajednička: da nećemo nikoga osim Allaha robovati...'" do Njegovih riječi '{posvjedočite da smo mi muslimani}'. Kada je završio čitanje pisma, glasovi su se podigli i nastala je velika buka, pa nam je naređeno da izađemo. Ebu Sufjan reče: "Kada smo izašli, rekao sam svojim drugovima: 'Stvar Ibn Ebu Kepše (Muhammeda) postala je ozbiljna; čak ga se i kralj Benu-l-Esfera (Rimljana) boji.' Nastavio sam biti uvjeren da će Allahov Poslanik ﷺ pobijediti sve dok mi Allah nije podario islam." Ez-Zuhri reče: "Zatim je Heraklije pozvao rimske velikodostojnike i okupio ih u svojoj palati i rekao: 'O skupino Rimljana, želite li li vječni uspjeh i ispravno vođenje i da vaša vlast ostane?' Oni su tada pojuriše ka vratima kao divlji magarci, ali su ih našli zaključana. On reče: 'Vratite ih.' Pozvao ih je i rekao: 'Htio sam samo iskušati vašu čvrstinu u vašoj vjeri i vidio sam od vas ono što mi se svidjelo.' Oni mu padoše ničice i bijahu zadovoljni njime."
Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.
Heraklije je prepoznao znakove poslanstva kod Muhammeda ﷺ i u njegovoj poruci.
Tokom primirja između Poslanika ﷺ i Kurejšija, Heraklije je u Šamu ispitivao Ebu Sufjana o Poslaniku ﷺ nakon što je primio njegovo pismo.
Historijska regija Levanta, koja obuhvata područja današnje Sirije i Palestine.
Obavezni dobrotvorni prilog koji muslimani daju pod određenim uslovima.
Podanici i obični ljudi za koje je vođa odgovoran.
Klasični učenjaci ističu da su iskrenost, ugled osobe od povjerenja i postojanost znakovi koji potvrđuju vjerodostojnost poslanika. Heraklijevo rasuđivanje pokazuje i da tragalac za istinom može pažljivo odvagnuti dokaze čak i kada mu je svjedok pred njim protivnik. Pismo Poslanika ﷺ pokazuje da se daʿwa — poziv na obožavanje Allaha — može spojiti s obraćanjem vođama uz poštovanje. Njegove naredbe obuhvatale su i ibadet, brigu o porodici i čednost; četiri sunijske pravne škole razmatraju takve propise na osnovu širih izvora islamskog prava.
- Budi iskren čak i kada istina ide u prilog nekome s kim se ne slažeš.
- Pažljivo provjeravaj tvrdnje i obraćaj pažnju na nečiji karakter i djela, a ne samo na njegov položaj.
- S poštovanjem pozivaj druge na dobro i poveži vjeru s namazom, darežljivošću i brigom o porodici.
Ova predaja opisuje suštinu islamske prakse i povezana je s namazima, milostinjom i moralnim načinom života o kojima je Ebu Sufjan govorio Herakliju.
Sahih al-Bukhari · #4475 (Sahih)Ovaj hadis govori o pozivu u vjeru i pomaže da se poruka o poslaničkoj uputi u ovoj predaji smjesti u širi kontekst.
Svaki dan hadis na Vašem jeziku
Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.