Dijat · Sahih al-Bukhari

Sahih al-Bukhari, hadis 6899

Arapski tekst s našim prijevodom i objašnjenjem.

Sahih (vjerodostojan)Knjiga: Dijat
صحيح البخاري

Predaja

Arapski tekst

حَدَّثَنَا قُتَيْبَةُ بْنُ سَعِيدٍ، حَدَّثَنَا أَبُو بِشْرٍ، إِسْمَاعِيلُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ الأَسَدِيُّ حَدَّثَنَا الْحَجَّاجُ بْنُ أَبِي عُثْمَانَ، حَدَّثَنِي أَبُو رَجَاءٍ، مِنْ آلِ أَبِي قِلاَبَةَ حَدَّثَنِي أَبُو قِلاَبَةَ، أَنَّ عُمَرَ بْنَ عَبْدِ الْعَزِيزِ، أَبْرَزَ سَرِيرَهُ يَوْمًا لِلنَّاسِ، ثُمَّ أَذِنَ لَهُمْ فَدَخَلُوا فَقَالَ مَا تَقُولُونَ فِي الْقَسَامَةِ قَالَ نَقُولُ الْقَسَامَةُ الْقَوَدُ بِهَا حَقٌّ، وَقَدْ أَقَادَتْ بِهَا الْخُلَفَاءُ‏.‏ قَالَ لِي مَا تَقُولُ يَا أَبَا قِلاَبَةَ وَنَصَبَنِي لِلنَّاسِ‏.‏ فَقُلْتُ يَا أَمِيرَ الْمُؤْمِنِينَ عِنْدَكَ رُءُوسُ الأَجْنَادِ وَأَشْرَافُ الْعَرَبِ، أَرَأَيْتَ لَوْ أَنَّ خَمْسِينَ مِنْهُمْ شَهِدُوا عَلَى رَجُلٍ مُحْصَنٍ بِدِمَشْقَ أَنَّهُ قَدْ زَنَى، لَمْ يَرَوْهُ أَكُنْتَ تَرْجُمُهُ قَالَ لاَ‏.‏ قُلْتُ أَرَأَيْتَ لَوْ أَنَّ خَمْسِينَ مِنْهُمْ شَهِدُوا عَلَى رَجُلٍ بِحِمْصَ أَنَّهُ سَرَقَ أَكُنْتَ تَقْطَعُهُ وَلَمْ يَرَوْهُ قَالَ لاَ‏.‏ قُلْتُ فَوَاللَّهِ مَا قَتَلَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَطُّ، إِلاَّ فِي إِحْدَى ثَلاَثِ خِصَالٍ رَجُلٌ قَتَلَ بِجَرِيرَةِ نَفْسِهِ فَقُتِلَ، أَوْ رَجُلٌ زَنَى بَعْدَ إِحْصَانٍ، أَوْ رَجُلٌ حَارَبَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَارْتَدَّ عَنِ الإِسْلاَمِ‏.‏ فَقَالَ الْقَوْمُ أَوَلَيْسَ قَدْ حَدَّثَ أَنَسُ بْنُ مَالِكٍ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَطَعَ فِي السَّرَقِ وَسَمَرَ الأَعْيُنَ، ثُمَّ نَبَذَهُمْ فِي الشَّمْسِ‏.‏ فَقُلْتُ أَنَا أُحَدِّثُكُمْ حَدِيثَ أَنَسٍ، حَدَّثَنِي أَنَسٌ أَنَّ نَفَرًا مِنْ عُكْلٍ ثَمَانِيَةً قَدِمُوا عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَبَايَعُوهُ عَلَى الإِسْلاَمِ، فَاسْتَوْخَمُوا الأَرْضَ فَسَقِمَتْ أَجْسَامُهُمْ، فَشَكَوْا ذَلِكَ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ ‏"‏ أَفَلاَ تَخْرُجُونَ مَعَ رَاعِينَا فِي إِبِلِهِ، فَتُصِيبُونَ مِنْ أَلْبَانِهَا وَأَبْوَالِهَا ‏"‏‏.‏ قَالُوا بَلَى، فَخَرَجُوا فَشَرِبُوا مِنْ أَلْبَانِهَا وَأَبْوَالِهَا فَصَحُّوا، فَقَتَلُوا رَاعِيَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَطْرَدُوا النَّعَمَ، فَبَلَغَ ذَلِكَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَرْسَلَ فِي آثَارِهِمْ، فَأُدْرِكُوا فَجِيءَ بِهِمْ، فَأَمَرَ بِهِمْ فَقُطِّعَتْ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُمْ، وَسَمَرَ أَعْيُنَهُمْ، ثُمَّ نَبَذَهُمْ فِي الشَّمْسِ حَتَّى مَاتُوا‏.‏ قُلْتُ وَأَىُّ شَىْءٍ أَشَدُّ مِمَّا صَنَعَ هَؤُلاَءِ ارْتَدُّوا عَنِ الإِسْلاَمِ وَقَتَلُوا وَسَرَقُوا‏.‏ فَقَالَ عَنْبَسَةُ بْنُ سَعِيدٍ وَاللَّهِ إِنْ سَمِعْتُ كَالْيَوْمِ قَطُّ‏.‏ فَقُلْتُ أَتَرُدُّ عَلَىَّ حَدِيثِي يَا عَنْبَسَةُ قَالَ لاَ، وَلَكِنْ جِئْتَ بِالْحَدِيثِ عَلَى وَجْهِهِ، وَاللَّهِ لاَ يَزَالُ هَذَا الْجُنْدُ بِخَيْرٍ مَا عَاشَ هَذَا الشَّيْخُ بَيْنَ أَظْهُرِهِمْ‏.‏ قُلْتُ وَقَدْ كَانَ فِي هَذَا سُنَّةٌ مِنْ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم دَخَلَ عَلَيْهِ نَفَرٌ مِنَ الأَنْصَارِ فَتَحَدَّثُوا عِنْدَهُ، فَخَرَجَ رَجُلٌ مِنْهُمْ بَيْنَ أَيْدِيهِمْ فَقُتِلَ، فَخَرَجُوا بَعْدَهُ، فَإِذَا هُمْ بِصَاحِبِهِمْ يَتَشَحَّطُ فِي الدَّمِ، فَرَجَعُوا إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالُوا يَا رَسُولَ اللَّهِ صَاحِبُنَا كَانَ تَحَدَّثَ مَعَنَا، فَخَرَجَ بَيْنَ أَيْدِينَا، فَإِذَا نَحْنُ بِهِ يَتَشَحَّطُ فِي الدَّمِ‏.‏ فَخَرَجَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ ‏"‏ بِمَنْ تَظُنُّونَ أَوْ تَرَوْنَ قَتَلَهُ ‏"‏‏.‏ قَالُوا نَرَى أَنَّ الْيَهُودَ قَتَلَتْهُ‏.‏ فَأَرْسَلَ إِلَى الْيَهُودِ فَدَعَاهُمْ‏.‏ فَقَالَ ‏"‏ آنْتُمْ قَتَلْتُمْ هَذَا ‏"‏‏.‏ قَالُوا لاَ‏.‏ قَالَ ‏"‏ أَتَرْضَوْنَ نَفَلَ خَمْسِينَ مِنَ الْيَهُودِ مَا قَتَلُوهُ ‏"‏‏.‏ فَقَالُوا مَا يُبَالُونَ أَنْ يَقْتُلُونَا أَجْمَعِينَ ثُمَّ يَنْتَفِلُونَ‏.‏ قَالَ ‏"‏ أَفَتَسْتَحِقُّونَ الدِّيَةَ بِأَيْمَانِ خَمْسِينَ مِنْكُمْ ‏"‏‏.‏ قَالُوا مَا كُنَّا لِنَحْلِفَ، فَوَدَاهُ مِنْ عِنْدِهِ‏.‏ قُلْتُ وَقَدْ كَانَتْ هُذَيْلٌ خَلَعُوا خَلِيعًا لَهُمْ فِي الْجَاهِلِيَّةِ فَطَرَقَ أَهْلَ بَيْتٍ مِنَ الْيَمَنِ بِالْبَطْحَاءِ فَانْتَبَهَ لَهُ رَجُلٌ مِنْهُمْ فَحَذَفَهُ بِالسَّيْفِ فَقَتَلَهُ، فَجَاءَتْ هُذَيْلٌ فَأَخَذُوا الْيَمَانِيَ فَرَفَعُوهُ إِلَى عُمَرَ بِالْمَوْسِمِ وَقَالُوا قَتَلَ صَاحِبَنَا‏.‏ فَقَالَ إِنَّهُمْ قَدْ خَلَعُوهُ‏.‏ فَقَالَ يُقْسِمُ خَمْسُونَ مِنْ هُذَيْلٍ مَا خَلَعُوهُ‏.‏ قَالَ فَأَقْسَمَ مِنْهُمْ تِسْعَةٌ وَأَرْبَعُونَ رَجُلاً، وَقَدِمَ رَجُلٌ مِنْهُمْ مِنَ الشَّأْمِ فَسَأَلُوهُ أَنْ يُقْسِمَ فَافْتَدَى يَمِينَهُ مِنْهُمْ بِأَلْفِ دِرْهَمٍ، فَأَدْخَلُوا مَكَانَهُ رَجُلاً آخَرَ، فَدَفَعَهُ إِلَى أَخِي الْمَقْتُولِ فَقُرِنَتْ يَدُهُ بِيَدِهِ، قَالُوا فَانْطَلَقَا وَالْخَمْسُونَ الَّذِينَ أَقْسَمُوا حَتَّى إِذَا كَانُوا بِنَخْلَةَ، أَخَذَتْهُمُ السَّمَاءُ فَدَخَلُوا فِي غَارٍ فِي الْجَبَلِ، فَانْهَجَمَ الْغَارُ عَلَى الْخَمْسِينَ الَّذِينَ أَقْسَمُوا فَمَاتُوا جَمِيعًا، وَأَفْلَتَ الْقَرِينَانِ وَاتَّبَعَهُمَا حَجَرٌ فَكَسَرَ رِجْلَ أَخِي الْمَقْتُولِ، فَعَاشَ حَوْلاً ثُمَّ مَاتَ‏.‏ قُلْتُ وَقَدْ كَانَ عَبْدُ الْمَلِكِ بْنُ مَرْوَانَ أَقَادَ رَجُلاً بِالْقَسَامَةِ ثُمَّ نَدِمَ بَعْدَ مَا صَنَعَ، فَأَمَرَ بِالْخَمْسِينَ الَّذِينَ أَقْسَمُوا فَمُحُوا مِنَ الدِّيوَانِ وَسَيَّرَهُمْ إِلَى الشَّأْمِ‏.‏

Prijevod

Prenosi Ebu Kilabe: Jednog dana Omer ibn Abdul-Aziz iznese svoju postelju pred narod kako bi se ljudi okupili pred njim. Zatim im dopusti ulazak, a kada uđoše, on upita:

"Šta kažete o el-kasami?" Oni odgovoriše: "Kažemo da je kasama valjan osnov za kisas (odmazdu), i prethodne halife su na temelju nje izvršavale kisas." Tada mi reče: "O Ebu Kilabe, šta ti kažeš?" i istaknu me pred ljude. Ja rekoh: "O vođo pravovjernih! Kod tebe su vojni zapovjednici i arapski prvaci. Šta misliš, kada bi pedesetorica od njih posvjedočila da je oženjen čovjek u Damasku počinio blud, ali ga nisu vidjeli, da li bi ga kamenovao?" On reče: "Ne." Rekoh: "A kada bi pedesetorica posvjedočila da je čovjek u Homsu ukrao, ali ga nisu vidjeli, da li bi mu odsjekao ruku?" On reče: "Ne." Rekoh: "Tako mi Allaha, Allahov Poslanik ﷺ nikoga nije ubio osim u jednoj od tri situacije: 1. Čovjek koji je nekoga nepravedno ubio, pa je i sam ubijen (kisasa radi); 2. Oženjen čovjek koji je počinio blud; 3. Čovjek koji se borio protiv Allaha i Njegovog Poslanika i otpao od islama." Tada narod reče: "Zar nam Enes ibn Malik nije prenio da je Allahov Poslanik ﷺ odsjekao ruke kradljivcima, žigosao im oči i zatim ih bacio na sunce?" Odgovorih: "Ispričat ću vam hadis od Enesa. Enes je rekao: 'Osam ljudi iz plemena Ukl došlo je Allahovom Poslaniku ﷺ i priseglo na islam. Međutim, klima im nije odgovarala, razboljeli su se i požalili se Allahovom Poslaniku ﷺ. On im reče: Zar nećete otići s našim pastirom deva i piti njihovo mlijeko i mokraću?' Oni rekoše: 'Da.' Otišli su, pili mlijeko i mokraću i ozdravili. Zatim su ubili pastira Allahovog Poslanika ﷺ i otjerali stoku. To je došlo do Allahovog Poslanika ﷺ, pa je poslao ljude za njima. Uhvaćeni su i dovedeni. Naredio je da im se odsijeku ruke i noge, da im se oči žigošu, a zatim su bačeni na sunce dok nisu umrli.'" Rekoh: "Ima li išta gore od onoga što su ovi ljudi učinili? Otpali su od islama, ubijali i krali." Tada Anbesa ibn Said reče: "Tako mi Allaha, nikada nisam čuo nešto poput ovoga danas." Rekoh: "O Anbesa, zar poričeš moj govor?" On reče: "Ne, već si hadis iznio onako kako treba. Tako mi Allaha, ova vojska će biti u dobru sve dok je ovaj šejh (Ebu Kilabe) među njima." Dodadoh: "U ovome ima i sunneta od Allahovog Poslanika ﷺ. Neki ensari dođoše Poslaniku ﷺ i razgovaraše s njim. Jedan od njih izađe ispred njih i bi ubijen. Kada su izašli za njim, zatekoše svog druga kako pliva u krvi. Vratiše se Allahovom Poslaniku ﷺ i rekoše: 'Allahov Poslaniče, naš drug koji je razgovarao s nama izašao je ispred nas, a mi smo ga našli u krvi.' Allahov Poslanik ﷺ izađe i upita: 'Koga sumnjičite ili mislite da ga je ubio?' Rekoše: 'Mislimo da su ga Jevreji ubili.' Poslanik ﷺ pozva Jevreje i upita ih: 'Jeste li vi ubili ovoga?' Rekoše: 'Nismo.' Upita ensare: 'Prihvatate li da se pedeset Jevreja zakune da ga nisu ubili?' Rekoše: 'Jevrejima ne bi bilo teško da nas sve pobiju, a zatim se lažno zakunu.' Upita: 'Hoćete li onda primiti krvarinu nakon što se pedesetorica od vas zakune?' Rekoše: 'Nećemo se zakleti.' Tada Poslanik ﷺ sam isplati krvarinu." Dodadoh: "Pleme Huzajl je u džahilijetu odbacilo jednog svog člana. On je noću napao jednu jemensku porodicu u Bathi, ali ga je jedan čovjek primijetio i ubio mačem. Huzajl dođe, uhvati tog Jemenca i dovede ga Omeru u vrijeme hadždža, govoreći: 'Ubili su našeg druga.' Jemenac reče: 'Oni su ga bili odbacili.' Omer reče: 'Neka se pedesetorica iz Huzajla zakunu da ga nisu odbacili.' Zakle se četrdeset devetorica. Dođe jedan njihov čovjek iz Šama, zamoliše ga da se zakune, ali on otkupi svoju zakletvu za hiljadu dirhema. Umjesto njega uvedoše drugog čovjeka koji se rukova s bratom ubijenog. Kažu da su njih dvojica i pedesetorica koji su se zakleli krenuli, a kada stigoše u Nehlu, zahvati ih kiša. Uđoše u pećinu u planini, a pećina se uruši na pedesetoricu koji su se zakleli i svi pogiboše. Dvojica koja su se rukovala spasiše se, ali kamen pade na nogu brata ubijenog i slomi je. On poživje godinu dana, a zatim umrije." Rekao sam: "Abdul-Melik ibn Mervan je također izvršio kisas nad jednim čovjekom na temelju kasame, ali se kasnije pokajao. Naredio je da se imena pedesetorice koji su se zakleli izbrišu iz divana i protjerao ih u Šam."

Prijevod i objašnjenje: Khutba World, prevedeno s arapskog jezika.

Suštinska poruka

Al-Qasama zahtijeva pažljivo utvrđivanje dokaza u slučajevima ubistva i krvarine.

Objašnjenje teških riječi
Al-Qasama

Postupak koji se u nekim slučajevima ubistva provodi polaganjem propisanog broja zakletvi.

Qisas

Zakonska odmazda za krivično djelo, pod strogim uslovima i putem nadležnog suda.

Diyya

Zakonom utvrđena novčana naknada koja se isplaćuje porodici ubijene osobe.

Šta učenjaci iz nje zaključuju

Klasični učenjaci su na osnovu ovih predaja razmatrali kako se al-Qasama primjenjuje u slučajevima ubistva i kakve posljedice zakletve mogu imati. Pravne škole razlikuju se u pojedinim dijelovima postupka, uključujući to ko polaže zakletve i kada slijede qisas ili diyya. Poređenje koje navodi Ebu Kilaba naglašava da optužba ne smije dovesti do kazne bez poštivanja propisanih pravila dokazivanja. Predaja o ensarijama također pokazuje da Poslanik ﷺ nije prisiljavao stranu koja nije htjela da se zakune i da je sam platio diyya-u.

Pouke za danas
  1. Nikoga ne optužuj za teško krivično djelo bez pažljive provjere dokaza i važećeg postupka.
  2. Slučajeve ubistva i kažnjavanje prepusti nadležnim sudovima; nikada ne uzimaj odmazdu u svoje ruke.
  3. Zakletve smatraj velikom odgovornošću i ne zaklinji se bez pouzdanog znanja o istini.
الْحَدِيثُ الشَّرِيفُ

Svaki dan hadis na Vašem jeziku

Aplikacija Vam svakog dana donosi hadis s objašnjenjem, dostupan i kao vidžet na telefonu. Korištenje je besplatno.